Želite spriječiti nevjeru? Što pomaže?

1.  Naglašavanje ljubavi i brižnost – najučinkovitija ponašanja kojima se služe i muškarci i žene ona su u kojima se iskazuje međusobna ljubav, toplina, privrženost, brižnost i nježnost. To se odnosi na verbalno iskazivanje ljubavi, kao i na fizičko iskazivanje dodirom. Uključuje davanje komplimenata, ljubaznu komunikaciju i iskazivanje ljubavi izrazima poput »volim te«, »lijepo mi je s tobom«, »puno mi značiš« i slično, kao i pružanje pomoći partneru kada mu je ona potrebna. Izgleda da su pažnja, privrženost i uvažavanje partnera najbolji afrodizijaci kojima se možemo koristiti.

2.  Poboljšavanje fizičkog izgleda – i muškarci i žene kažu da briga o fizičkom izgledu povećava partnerovu usmjerenost na njih, a smanjuje usmjerenost na konkurenciju. To uključuje fizičko dotjerivanje i lijepo odijevanje, ali i održavanje zdrave tjelesne težine i povećanje tjelesne privlačnosti pomoću tjelovježbe i bavljenja sportom.

3.  Učiniti partnera da se osjeća posebno: nagrađivanje – posebno osmišljen dar ili neka sitna pažnja jako dobro djeluju i na muškarce i na žene. Pritom, žene posebno reagiraju na romantičnu gestu pažnje, kao što su izlasci na romantičnu večeru, odlasci na izlet ili kupovina jedinstvenih, pažljivo izabranih darova. Muškarci posebno dobro reagiraju na seksualnu, erotsku pažnju, ugađanje fizičkim kontaktima i ispunjavanjem seksualnih želja.

Želite spriječiti nevjeru? Što NE pomaže?

1.  Čuvanje partnera – ponašanja koja kontroliraju kretanje partnera i njegove aktivnosti. Uključuje aktivnosti kao što su: iznenadni pozivi partneru da bi se provjerilo gdje je i je li tamo gdje je rekao da će biti, iznenadni dolasci tamo gdje je partner rekao da će biti, pregledavanje partnerova mobitela i računala, pretraživanje njegovih stvari te stalno držanje uz partnera na društvenim okupljanjima.

2.  Sakrivanje partnera – sprječavanje prilika u kojima bi partner mogao nekoga upoznati ili se s nekim družiti. Držati partnera daleko od drugih u smislu neuključivanja partnera u društvene aktivnosti kako ne bi imao priliku upoznati nekoga tko može biti potencijalna prijetnja.

3.  Monopol nad partnerovim vremenom – provođenje sveg slobodnog vremena s partnerom kako on ne bi upoznao nekog drugog, inzistiranje na tome da partner ostane kod kuće i da ne izlazi nasamo.

4.  Prijetnja nevjerom – koketiranje i seksualizirano ponašanje prema drugima kako bi partner bio ljubomoran, pokazivanje interesa za druge, posvećivanje pažnje nekom drugom i izlasci s drugima radi izazivanja nesigurnosti i ljubomore partnera.

5.  Ljutnja i agresija prema koketnom partneru – prijetnja prekidom, ljutnja ili ignoriranje partnera koji koketira s drugima. Vikanje na partnera zbog koketiranja, prijetnje i fizičko kažnjavanje partnera također spadaju u ovu kategoriju, kao i ljutnja ako partner izlazi sam.

6.  Emocionalna manipulacija – plakanje, moljakanje i izazivanje krivnje kod partnera. Uključuje prijetnje samoubojstvom ili potpunim slomom ako partner bude iskazao interes prema nekoj drugoj osobi.

7.  Manipulacije obvezivanjem – uključuje naglašavanje potrebe za totalnom predanošću jedan drugome, manipulacije trudnoćom i prosidbom kako bi se partnera obvezalo na odnos.

8.  Ponižavanje konkurencije – isticanje mana drugih osoba. Uključuje i izmišljanje ili širenje tračeva o drugoj osobi, kao i naglašavanje loših namjera druge osobe.

9.  Pretjerano javno signaliziranje pripadanja – uključuje verbalne signale kao što su: upadljivo predstavljanje partnera kao dečka/muža ili djevojke/supruge, pričanje drugima o povezanosti između partnera te prepričavanje intimnih detalja, a isto tako i fizičke signale kao što su: hvatanje za ruku ili grljenje kada je prisutan i netko drugi, sjedenje uz partnera i općenito iskazivanje fizičke bliskosti kada su tu prisutni drugi koji se procjenjuju kao potencijalna prijetnja te označavanje pripadnosti pomoću predmeta i simbola, kao što su: isticanje prstena ili nekog drugog nakita, nošenje partnerove odjeće bez trenutačne potrebe, bezrazložno pokazivanje fotografija partnera...

10.  Nasilje – uključuje ruganje, ponižavanje i umanjivanje vrijednosti partnera pred drugima, poput prepričavanja uvredljivih priča o partneru kako se partner ne bi nikom drugom svidio te otvorene prijetnje i nasilje prema potencijalnim udvaračima, uključujući izravne prijetnje nasiljem, udaranje i razbijanje imovine koja pripada udvaraču.

Stilovi učenja

Postoje tri osnovna stila učenja. To su vizualni, auditivni i kinestetički. Vizualni tipovi moraju vidjeti da bi najlakše razumjeli. Auditivni tipovi moraju čuti da bi najlakše razumjeli. Kinestetički tipovi moraju dotaknuti ili doživjeti da bi najlakše razumjeli. U stvarnom životu ljudi najčešće (njih oko 60%) imaju mješavinu ova tri stila. Da bi shvatili koji nam od ova tri stila najbolje odgovara, ili koja mješavina, najbolje je malo isprobavati razne tehnike (poput ovih niže navedenih), i tako izabrati one koje najbolje djeluju.

Vizualni tip:

Radi bilješke, skripte, liste,

Napravi pano ili prezentaciju

Gledaj video isječke

Izrađuj grafikone, tablice i slikovne prikaze

Koristi boje da podcrtaš dijelove teksta ili ključne pojmove

Auditivni (slušni) tip:

Razgovaraj s nekim o temi o kojoj učiš

Postavljaj si pitanja na glas i na glas na njih odgovaraj

Sve što učiš, uči na glas, tako da možeš čuti sebe

Snimi sebe i slušaj gradivo, umjesto da ga čitaš ili pišeš

Uči pomoću pjesama, koristi glazbu i rimu gdje god možeš

Kinestetički (taktilni) tip:

Uči u kratkim blokovima od 10-15 minuta, zatim ubaci neku fizičku aktivnost

Hodaj po sobi dok učiš ili stoji umjesto da sjediš

Ponavljaj naučeno u šetnji ili za vrijeme neke lagane tjelovježbe

Sve što možeš odglumi, odigraj

Izradi makete ili modele onoga što učiš

Koristi konkretne stvari kako bi si dočarao neke koncepte koje trebaš naučiti

Trebam li pomoć psihologa?

Nije lako odmah primijetiti kada problemi postanu preteški da se sami s njima nosimo. Pred Vama je kratki popis mogućih životnih situacija u kojima može biti korisno potražiti pomoć psihologa i u kojima Vam psiholog može biti od velike koristi:

1. Vidite svoj život ispraznim i zamornim. Sve Vam se čini besmislenim. Rijetko Vas što može razveseliti.
2. Dogodila Vam se važna životna promjena. Životna promjena može, npr., biti vjenčanje, rođenje bebe, smrt voljene osobe, otkaz na poslu ili neka promjena vezana uz posao, razvod braka, odlazak u mirovinu. Prilagodba ovim promjenama često donosi više emocionalnih teškoća nego što želimo sami sebi priznati.
3. Neke normalne faze u životu vrlo često donose povećani stres i napetost s kojima se nije lako nositi: adolescencija, roditeljstvo, srednja životna dob, starenje – čak i razmišljanje o vlastitoj smrtnosti i o smrtnosti ljudi koje volimo.
4. Povlačite se od prijatelja i obitelji. Sve teže dijelite svoje misli i osjećaje s drugim ljudima. Osjećaj izolacije često je praćen idejom da život “nije fer” prema Vama.
5. Zapeli ste u jednom načinu življenja i ponašanja koji Vam je jednom bio koristan, ali je tijekom godina postao isprazan i ne čini Vas sretnim.
6. Stres je preuzeo kontrolu nad Vama i osjećate se bespomoćno i kao da niste u stanju donositi odluke. Ovisnosti mogu biti rezultatom upravo ovakve preopterećenosti: alkoholizam, prejedanje, pušenje.
7. Stalno se osjećate nezadovoljno, bez obzira na uspjehe koje postižete. Teško primate komplimente jer se mučite s niskim samopoštovanjem. Izgubili ste povjerenje u vlastitu snagu i sposobnosti. Osjećate se nevoljeno.
8. Osjećaji straha i ljutnje mogu trajati još dugo nakon teške bolesti, napada ili nekog drugog nasilja (fizičkog ili emocionalnog) koje ste proživjeli. Razgovor s psihologom je najčešće potreban kako ovi osjećaji ne bi preuzeli kontrolu nad Vašim životom.
9. Počeli ste se bojati nečega što Vas nikada prije nije plašilo. Takvi neobjašnjivi osjećaji straha mogu jako utjecati na kvalitetu Vašeg života i otežati Vam uobičajeno kretanje ili obavljanje nekih rutinskih poslova i zadataka.
10. Imate česte fizičke smetnje, kao što su glavobolje, bolovi u želucu ili u trbuhu, problemi s hranjenjem, problemi sa spavanjem, seksualni problemi itd. Stres može biti uzrok ovakvih smetnji i problema.
11. Vaš život se odvija dobro, ali svejedno osjećate potrebu za tim da idete još korak dalje, da Vam vaši osjećaji budu još jasniji, da otvorite nove mogućnosti, da bolje iskoristite vlastite potencijale i da rastete kao osoba.

Kako izgleda razgovor s psihologom?

Susret obično traje 50 minuta. Tijekom susreta možete očekivati da će psiholog obično činiti nešto, ili sve, od navedenog:

• slušati Vaše probleme i pomagati Vam u izražavanju osjećaja
• pomagati Vam u prepoznavanju vlastitih snaga i potencijala
• pomagati Vam u prepoznavanju misli, osjećaja i ponašanja ili okolnosti koje Vas ometaju u ostvarivanju vlastitih ciljeva 
• pomagati Vam u postavljanju ciljeva i razvijanju konkretnih planova za nadilaženje prepreka i smetnji
• koristiti specifične intervencije, ako su one potrebne i odgovaraju Vašim potrebama i ciljevima
• predložiti konkretne zadatke kroz koje ćete lakše steći uvid u vlastite probleme
• voditi Vas kroz testiranje koje ima za svrhu –povećati razumijevanje Vaše osobnosti, Vaših potencijala i prirode Vaših problema

Kako prepoznati kvalitetnog stručnjaka?

Kada tražite stručnjaka kojemu ćete povjeriti svoju intimu, izložiti mu svoje brige, tajne i ranjive dijelove sebe, prepustiti mu da vas dijagnosticira i daje vam svoje mišljenje, preporuke i uvide u vaš život, normalno je i potrebno da budete pažljivi i izbirljivi.

Puno je lakše prepoznati kvalitetnog stručnjaka nego onog nekvalitetnog. Dok razgovarate s kvalitetnim stručnjakom osjećate se prihvaćeno, toplo, uvaženo. Osjećate brigu, suosjećanje i razumijevanje. Naravno, s obzirom da je kvalitetan stručnjak usmjeren na vas i na razumijevanje vašeg problema i specifične situacije u kojoj se nalazite, njegova stručnost i stručni savjeti koje dobijete, dobro su vam objašnjeni, smisleni su vam i razumljivi.

Evo nekih bitnih kvaliteta dobrog stručnjaka: 

1. Ima dobro razvijene komunikacijske vještine, ugodan je, smiren, ljubazan i opušten 
2. Dobro razumije vaš problem, i to vam jasno daje do znanja kroz komunikaciju 
3. Ulijeva vam povjerenje i brine se o vašoj privatnosti
4. Pažljivo vas sluša, nije odsutan, ne radi ništa drugo dok razgovara s vama 
5. Izražava toplinu i interes za vas i vaše brige, ne osuđuje vas 
6. Suosjećajan je i nježan prema vašim osjećajima i pomaže vam ih izraziti  
7. Uključen je u razgovor, dinamičan i aktivan 
8. Strpljiv je 
9. Emocionalno je stabilan i pouzdan 
10. Otvoren je za različitosti i tolerantan je
11. Poznaje svoje osobne i profesionalne granice. Zna dokle sežu njegove mogućnosti da pomogne i kada nastupa potreba da se uključi neki drugi stručnjak 
12. Ne ljuti se ako se dodatno informirate o svom problemu i rado odgovara na sva vaša pitanja

Evo i nekoliko općenitih stvari na koje obratite pažnju kako bi prepoznali nekvalitetnog stručnjaka:

1. Kasni na dogovoreni susret, otkazuje susrete u zadnji trenutak, nikada ne znate koliko će susret trajati 
2. Neljubazan je, nervozan i nekomunikativan. Više gleda u kompjuter nego u vas, odsutan je
3. Razgovara na telefon za vrijeme susreta, bez obzira da li zove ili se samo javlja na pozive 
4. Ne može se sjetiti o čemu ste razgovarali, pa čak ni one bitne, veće stvari 
5. Osuđuje vas ili neko vaše ponašanje
6. Previše razgovara o sebi, svojim postignućima, svom poslu, obitelji i slično
7. Ne odgovara na vaš poziv, poruku ili mail u razumnom roku
8. Prelazi granicu između profesionalnog odnosa i nekog drugog tipa odnosa. Niste došli stručnjaku sklapati poslove, kupovati razne proizvode od njega, niti flertati
9. Ne odgovara na vaša pitanja 
10. Ljuti se ako postavljate pitanja vezana uz njegove preporuke ili dijagnozu. Ne reagira dobro kada se dodatno informirate o svojem problemu, kao niti kada spominjete druge stručnjake
11. Ne poštuje vašu privatnost i ne ulijeva vam osjećaj povjerenja

Kada prepoznate nekvalitetnog stručnjaka, pokušajte otvoriti temu o tome što vas smeta, a ako to ne urodi plodom, otiđite od takvog stručnjaka i tražite dalje.

Koliko brzo ću vidjeti rezultate?

Svaka je osoba drugačija, ima drugačiju genetsku podlogu, drugačiji karakter, drugačiju životnu priču i specifični način na koji se kod nje neki problem manifestira. No, svi volimo znati koliko brzo možemo postići neki napredak i koliko brzo ćemo moći vidjeti rezultate.

Evo zato nekih općih smjernica koje vam mogu pomoći razumjeti što sve utječe na brzinu napretka i postizanje rezultata, jednom kada se odlučite potražiti stručnu pomoć:

1. Individualni ritam. Svaki čovjek ima svoj ritam i svoju brzinu napretka. 
2. Prirodni ritam. Očekivani proces oporavka nikada nije pravolinijski, nego uključuje razdoblja napretka, razdoblja pada i povremeno razdoblja stagnacije. Ako se ove faze izmjenjuju znači da je sve u redu i da proces ide prirodnim, očekivanim ritmom. 
3. Izbor stručnjaka. Dobar izbor stručnjaka ključna je stvar. Onaj stručnjak s kojim se osoba osjeća shvaćeno i prihvaćeno, pravi je. S takvim stručnjakom osoba će izgraditi kvalitetan odnos koji će značajno ubrzati rezultate svega na čemu se radi.
4. Vrsta problema. Brzina napretka ovisi i o vrsti problema s kojom se osoba javlja po pomoć. U pravilu veći životni udarci i teže traume zahtijevaju i dulje vrijeme rada na njima da bi se postigli rezultati.
5. Trajanje problema. Neki ljudi čekaju jako dugo prije nego što potraže pomoć stručnjaka. Pritom se problem komplicira i često povećava. Što prije se potraži pomoć, kada neki problem nastane, to ga se može lakše i brže riješiti i postići željene rezultate.
6. Emocionalna zrelost i stabilnost. Oni ljudi koji su inače u životu stabilni i zreli brže napreduju od onih koji se i inače bore s emocionalnom nestabilnošću.
7. Životni stil. Oni koji imaju zdraviji životni stil, brže napreduju. To se odnosi prvenstveno na dobar ritam spavanja i buđenja, kvalitetnu prehranu i redovitu tjelovježbu. 
8. Podrška bliskih ljudi. Oni ljudi koji imaju podršku bliskih ljudi u traženju pomoći i radu na sebi, postižu rezultate značajno brže od onih čija se okolina protivi ili ruga psihološkoj pomoći.
9. Odluka i povjerenje. Oni koji odluče uspjeti, najčešće postižu rezultate brže od onih koji sumnjaju u sebe, stručnjaka ili sam proces i nemaju jasno definirane ciljeve.
10. Trud. Trud koji se ulaže u sam proces, kako od strane stručnjaka, tako i od strane osobe koja je potražila pomoć, snažno utječe na brzinu kojom se postižu rezultati. Fokus na postizanje rezultata tijekom sata, ali i između dva sata sa stručnjakom ubrzava proces.

Invaliditet – prihvaćanje

1. ŽIVOT S RAZLIČITIMA (Mirjana Krizmanić)

Koliko se međusobno poznajemo i razumijemo

 „’Imaš pravo biti ovdje’. To vrijedi za sve nas: mlade i stare, lijepe i ružne, bogate i siromašne, pametne i glupe – i sve one između ovih i svih drugih mogućih krajnosti. Svi mi imamo pravo biti ovdje. Ovo je zajednički svijet svih nas u kojem bismo svi bolje i ljepše živjeli kad bismo prihvatili tu istinu.“

Mirjana Krizmanić na primjeru vlastitog invaliditeta u knjizi  ’Život s različitima’ predočava kako je to biti različit u našem društvu, što čeka tzv. manjnske ljude u društvu „većinskih“.

U jednom od  intervjua izjavila je kako su predrasude prema invalidima jednake kao i prije pedeset godina.

Iz sadržaja

Kako sam postala trajno različita

Nijekanje invaliditeta

Prijelomni događaj (I. i II.)

Prihvaćanje invaliditeta

O invaliditetu i hendikepu

Barijere u komunikaciji s osobama s invaliditetom

O stereotipima i predrasudama

Događaj iz svakidašnjeg života

Kako prepoznati ljude s predrasudama?

Odnosi invalidnih osoba s drugim ljudima

O roditeljima djece s invaliditetom

Isječak

„I iznad i ispod nas, kao i svuda oko nas, postoje drukčiji svjetovi, drukčija živa bića, drukčiji ljudi, a ipak sve sastavljeno od istih djelića tvari, sve podvrgnuto zakonima prirode, sve sa svojim vijekom trajanja i svojim obilježjima. Sve i svatko sa svojim pravom na postojanje.

Kad bismo našli vremena da sami sebe prepoznamo kao djelić tog složenog svijeta, možda bismo s više snošljivosti gledali na ljude oko sebe. Možda bismo tada lakše pronašli svoje mjesto u toj velikoj zajednici različitih, a ravnopravnih. Možda bismo tada sa sebe mogli isprati nesnošljivost prema drukčijima, predrasude prema različitima, možda bismo tada s lakoćom, bez ikakve primisli, mogli svima u sebi i javno dopustiti da jednostavno postoje i budu.“

Kako biti redoviti s vježbanjem?

Nema nikakve sumnje da bez redovnih tjelesnih aktivnosti ne možete uživati u zdravom životu, ni fizički ni psihički.
Kako steći trajne navike kretanja, vježbanja, gibanja, ukratko – tjelesnih aktivnosti?
Novija istraživanja pokazuju kako je presudno - otkriti vlastiti okidač koji će vas navesti da rado redovito vježbate, trčite, šećete…
Za vježbanjem ljudi obično posegnu da bi  poboljšali zdravstveno stanje ili smršavili. Međutim, proučavanja motivacijskih aspekata tjelesnih aktivnosti pokazuju da nam takva (daleka) očekivanja nisu dovoljna za stjecanje trajnih navika.
Bolje je usredotočiti se na neposrednu nagradu, na primjer na to kako se osjećate netom poslije tjelesnih aktivnosti (osvježeni, prepuni energije, bistri, spremni za suočavanje s dnevnim zadacima). Kada to uočite, veća je vjerojatnost da ćete ponovo vježbati jer ćete ponovno željeti doživjeti isto.
Svi se žele osjećati dobro – sada, a ne u maglovitoj budućnosti pa je stoga važno otkriti u kojim tjelesnim aktivnostima možete pronaći zadovoljstvo - odmah. Tjelesne aktivnosti ne smiju biti nešto za čim ćete posegnuti jer vam je netko rekao da biste trebali, već zato što ste se uvjerili da se od njih osjećate dobro.

Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći da budete redoviti u tjelesnim aktivnostima:

-    Imajte na umu da je svako kretanje korisno – uspinjanje stepenicama umjesto vožnje dizalom, šetnja, usisavanje, plesanje po kući…
-    Usredotočite se na sadašnji trenutak; zapitajte se – što mogu učiniti ovog trenutka (ako nemate vremena za trening bar kratko prošećite)
-    Sjedite što manje, ustanite kada god za to imate priliku
-    Izaberite tjelesne aktivnosti koje vas vesele i zabavljaju vas, nađite sebi novu aktivnost ako vam je ova kojom se sada bavite postala monotona. Uživajte u kretanju i u vlastitom tijelu!

Mobing

1. MOBING (Andreja Kostelić-Martić) – Psihičko maltretiranje na radnom mjestu

(kako prepoznati mobing, kako se obraniti i kako ga spriječiti)

Prva knjiga o mobingu na hrvatskom jeziku plod je dugogodišnjega kliničkog iskustva psihologinje Kostelić-Martić u radu sa žrtvama mobinga, među ostalim i onog stečenog tijekom njezina rada na milanskoj Klinici za rad.  Namijenjena je svim žrtvama psihičkog zlostavljanja na poslu i njima bliskim osobama, ali i svim zaposlenim ljudima jer žrtvom mobinga može postati svatko. Upoznata s karakteristikama zlostavljanja na radnom mjestu žrtva može pomoći psiholozima, psihijatrima i socijalnim radnicima da joj adekvatno pomognu. Dakako, knjiga je itekako korisna poslodavcima, rukovoditeljima i svima odgovornim za upravljanje ljudskim potencijalima u radnim organizacijama.

Iz Sadržaja

Definicija mobinga

Vrste mobinga

Osnovni mehanizam mobinga

Tko je zlostavljač

Moguće žrtve mobinga

Istiniti primjeri mobinga

Posljedice mobinga

Djelovanje mobinga na zdravlje

Vrste intervencija za žrtve mobinga

Prevencija

Zakoni o mobingu u europskim državama i u SAD-u

Isječak

Leymannova definicija mobinga:

„1. Napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja

• Nadređeni i/ili kolege ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve
• Žrtva je uvijek prekidana kad govori
• Odbijaju se neverbalni kontakti sa žrtvom (izbjegavaju se pogledi, ne primjećuju se znakovi, npr. dizanje ruke itd.)

2. Napad na mogućnost održavanja socijalnih odnosa

• žrtva je stalno izolirana, nitko joj se ne obraća
• svi se ponašaju kao da žrtva ne postoji
• žrtva je premještena u ured daleko od kolega
• žrtvu ne pozivaju na zajedničke sastanke
• žrtvu ne pozivaju na kavu, svečanosti, zajedničke izlaske itd.

3. Napadi na osobnu reputaciju (…)

4. Napadi a kvalitetu rada (…)

5. Napadi na zdravlje žrtve (…).“

„Nakon čitanja bit ćete potaknuti na razmišljanje: ima li u vašem radnom okruženju mobinga, trpite li posljedice takvog ponašanja ili se možda i sami tako ponašate prema svojim kolegama, trebate li pomoć i gdje je možete pronaći, kako možete pomoći žrtvi. Knjiga će ispuniti svoj cilj ako potakne sve nas na razmišljanje kakvo radno okruženje želimo i zaslužujemo.“

dr. sc. Nataša Jokić, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Muzikoterapija

MOZART EFEKT (Don Campbell) – primjena moći glazbe za iscjeljivanje tijela, jačanje uma i oslobađanje kreativnog duha

Oslanjajući se na medicinu, najnovija istraživanja o učenju i kreativnosti te na istočnjačku mudrost, Campbell otkriva kako izlaganje zvukovima, glazbi i drugim oblicima vibracija, počevši u majčinoj utrobi, može doživotno utjecati na zdravlje, učenje i ponašanje.

Da glazba utječe na raspoloženje to je općepoznato, no o njenim još čudesnijim moćima govori autor ove knjige, tvrdeći da ona tjelesno, emocionalno i duhovno blagotvorno djeluje te da određeni zvukovi, tonovi i ritmovi (napose Mozartova djela, gregorijanski koral, neka djela jazza, new agea, latinoameričke glazbe, popa pa čak i rock glazbe) mogu – ojačati um, osloboditi kreativnost duha i čak iscijeliti tijelo. Ta čudesna pojava naziva se Mozart efekt.

Iz Sadržaja

Mozart efekt

Anatomija zvuka, sluha i slušanja

Iscjeljivanje zvukom

Blagotvorna svojstva zvuka i glazbe

Vaše prirođeno iscjeljujuće glazbalo

Zvučna medicina

Primjena glazbe u terapiji i rehabilitaciji

Orkestracija uma i tijela

Zvučni intelekt

Unaprjeđivanje učenja i kreativnosti pomoću glazbe

Zvučni duh

Most između života i smrti

Isječak

„Što je taj čarobni medij koji nas pokreće, očarava, puni energijom i iscjeljuje?

Glazba može u trenutku razvedriti dušu. U nama budi duh molitve, suosjećanja i ljubavi. Glazba razbistri u, a poznato je i da nas čini pametnijima. Glazba može pjesmom i plesom odagnati našu tugu (…)

Glazba je sveto mjesto, katedrala toliko veličanstvena da u njoj osjećamo uzvišenost univerzuma, ali i koliba toliko skromna i skrovita da nitko od nas ne može proniknuti u njezine najdublje tajne (…) Od prvog plača u životu do zadnjeg izdisaja na samrti, od kucanja naših srca do uzleta naše mašte, u svakom trenutku života obavijeni smo zvukom i vibracijom To je prvi dah svijeta, govor anđela i atoma, tvar od koje se u konačnici sastoje život i snovi, duše i zvijezde. „

(…)

Glazba pomaže u obredu oslobađanja tuge jer nam omogućuje osloboditi emocije i tugovati. Iako bolest i smrt voljenih osoba izazivaju duboku tugu nerijetko nastojimo suspregnuti emocije te svojim srcima tako uskraćujemo doživljaj prirodnog iscjeljenja koje proizlazi iz tugovanja. Djecu također nastojimo izolirati od boli. (…) Slušajte „Lacrimosu“ iz Mozartova Requiema (K626) ili drugo glazbeno djelo koje za vas ima osobito značenje.“

Pamćenje

Knjiga za sjajno pamćenje (Karen Markovitz, Eric Jensen)

Pamćenje je vitrina mašte, riznica razuma, registar svijesti i savjetnik misli
(Sv. Bazilije)

Uvodeći čitatelja u najnovija istraživanja o pamćenju te objašnjavajući u kakvom je ono odnosu sa sustavom tijelo/mozak, autori knjige otvaraju čitatelju put prema optimalnom funkcioniranju pamćenja. Osim jednostavnih tehnika za prisjećanje imena, lica, činjenica, brojčanih podataka, formula, definicija…ovdje ćete pronaći odgovore na cijeli niz zanimljivih pitanja:
Kako mogu zapamtiti više svega što želim zapamtiti? Zašto zaboravljamo? Kako se naše pamćenje mijenja pri starenju? Zašto nam je misao zapela na „vrhu jezika“? Gdje se nalazi pamćenje? Zašto zaboravimo ime neke osobe minutu nakon što smo ga čuli? Zašto se ne možemo sjetiti mnogo toga iz svojega ranog djetinjstva? Kako očuvati pamćenje u zlatnim godinama? Odgovori na ova i cijeli niz drugih pitanja pomoći će vam da ojačate samopouzdanje, poboljšate ocjene, zajamčite si uspjeh, ovladate vještinom prizivanja najdaljih sjećanja, upoznate se s praktičnim i lako primjenjivim pomagalima pamćenju.

„Evo dobre vijesti, osim u slučaju ozljede mozga, ne postoji „loše“ pamćenje. Vaše pamćenje je u nekim područjima izvrsno, a u nekim slabije. Tamo gdje je slabije možete ga poboljšati bez obzira na životnu dob. Kada shvatite kako vaše pamćenje djeluje možete do maksimuma povećati njegovu snagu i tako poboljšati svoj učinak u poslu, uspjeh u školi i osobni uspjeh. Ako to nije dovoljno dobra novost, evo još: Istraživanje tog nutarnjeg svemira može biti jedno od najuzbudljivijih putovanja u vašem životu. Knjiga za sjajno pamćenje je interaktivni vodič koji će vas povesti na to putovanje. Premda tema može biti nevjerojatno složena, vi ste na putu da uživate u njoj. Otkrivamo vam novo područje uz jednostavan pristup prilagođen čitateljima, čime vam omogućavamo da razumijete sve ono što trebate znati o svome pamćenju kako biste povećali njegovu učinkovitost.“
                    autori

IZ SADRŽAJA

O pamćenju pojednostavljeno
Čudnovate karakteristike pamćenja
Vaša osobna alatna kutija za pamćenje
Čudesni savjeti za uspjeh u školi
Svakodnevno uspješno pamćenje
Prirodne hranjive tvari za pamćenje
Kako suvremeni životni stil utječe na pamćenje
Kad nas pamćenje zavara ili iznevjeri
35 najboljih strategija pamćenja svih vremena

ISJEČAK

„Pamtimo: informacije koje pomažu našem opstanku, ono na što usmjerimo pozornost, ono što smatramo značajnim, ono što upražnjavamo, ono što povezujemo sa prethodno naučenim, ono što kodiramo mnemotehničkim ili drugim sredstvima za pamćenje.
Zaboravljamo: ono što nam je beznačajno, ono u što nismo uključeni, ono što ne upražnjavamo, ne razmatramo ili ne koristimo, kad je nešto suviše bolno da bismo pamtili, kada dugotrajni stres utječe na funkcioniranje mozga, kada svjesno ne aktiviramo poticaj memorije.“

Koje strategije će mi pomoći da kodiram važne informacije?

1: Pozitivan stav
2: Točno opažanje
3. Razmotrite kontekst
4: Načelo PKS (početak, kraj, sredina)
5: Aktivirajte se
6: „Nasjeckajte“ na dijelove
7: Uključite emocije…
14. Stvorite navike“

Devet strategija školskog uspjeha za optimalno kodiranje pamćenja

Zadržite hladnu glavu (Ispunite se pozitivnim mislima usmjerenim samome/samoj sebi)
Učenje zahtijeva energiju (Osigurajte pažnju za vrijeme učenja i boravka u predavaonici).
Ljudi usmjereni prema cilju postižu visoke rezultate (Trebate znati što želite naučiti i zašto. Analizirajte zadatak i oblikujte plan rada)
Postanite aktivni (U učenju primijenite mnemotehnička načela)
Obnavljajte izvor svog pamćenja (Vaše pamćenje ovisi o vitalnim hranjivim tvarima…)
Posvetite se sredini (Učinak poznat kao načelo PKS može se nadvladati svjesnim usredotočenjem na sredinu informacijske cjeline)
Najprije se posvetite materijalu (Aktivna posvećenost materijalu osigurava dublje razumijevanje)
Idemo se zabaviti (Proslavite svoje učenje)
Savršena slika (Vizualizirajte riječi pomoću slika. Stvarajte mentalne mape…)"

Priče koje pomažu odraslima

1. PRIČAJ MI PRIČU (Majda Rijavec, Dubravka Miljković)

Priče nas prate od najranijeg djetinjstva. Pričali su nam ih roditelji, djedovi ili bake pokušavajući nas razveseliti, umiriti, utješiti ili uspavati. Kad smo malo porasli kupovali su nam  slikovnice, bajke i zbirke dječjih priča…(…)

Priče obično govore o životnom iskustvu ili problemu neke druge osobe i načinu na koji ga je ona riješila. To su često problemi koje i mi sami imamo, mučimo se s njima i ne znamo ih riješiti. Dobra priča usmjerit će našu pažnju ne samo na taj problem i naše slabosti nego i na moguće načine rješenja…

autorice

Upravo zato što dobra priča usmjerava pažnju na moguća životna rješenja, ovaj poznati autorski dvojac objavio je ovdje dvjestotinjak raznih priča i izreka iz knjiga. Prethodno su ih koristile u drugim svojim psihološkim knjigama i odlučile ih objediniti na jednom mjestom kako bi podučile,  nasmijale, utješile, umirile svoje čitatelje. Ponudile su im priče za malo samopouzdanja i dašak smjelosti i priče kao upozorenje da ništa ne pada s neba te da nije sve onako kako izgleda. Tu su i one kojima upozoravaju na moć podsvijesti, na dobro oko nas, na to da je svako zlo za neko dobro. I na kraju, zapitavši se čemu služi mozak te što želimo zaključile svoje savjete s pričama o malim velikim životnim mudrostima.

Iz Sadržaja

U izboru iz sadržaja izdvojeni su međunaslovi i naslovi tek nekih od ukupno 212 priča i izreka iz knjiga.

Malo samopouzdanja i dašak smjelosti (Usudite se i vi, Pa nije to ništa, Tko si ti, Žena gleda u zrcalo i…, Providnost u tri čamca, Zrela dob, Antilope i lavovi…)

Ništa ne pada s neba (Ništa ne pada s neba, Ne pričaj – učini, Čemu služi fakultet, Ljubav i vrtlarstvo, Mačka, Možeš ako misliš da možeš, Dvije žabe…)

Nije sve onako kao što izgleda (Priča o sretnim ljudima, Čudovište u rijeci, Rogovi, Nije sve onako kako izgleda, Siromaštvo, Znam o čemu razmišljaš…)

Moć podsvijesti (Bogatstvo na tavanu, Kralj ptica, Zlato  i krokodil, Moć uma, Moći sna, Naučite sanjati, Vudu smrt, Kako izliječiti paralizu…)

Dobro oko nas (Došljak, Kirurg, Čovjek koji donosi sreću, Ne možete me prevariti, Zločesto dijete, Budi tu, Posebna prigoda,  Tumačenje snova, Dobre ili loše vijesti…)

Svako zlo za neko dobro (Napukla kanta, Žalim se, ali…, Opasnosti života, Pravila, Kog vraga je ta psihologija…)

A čemu nam služi mozak? (Čitanje /nije/ neophodno, Varka, Sjekira, K vragu ti i tvoji čekići, Stvarno se ne isplati, Možda ipak, Ne pretjeruj s tuđim iskustvima…

Što želite? (Košulja sretnog čovjeka, Neobična posuda, Razmisli o cilju, Naoštriti sjekiru!, Autobiografija, Želim prosvjetljenje, Ni svjetiljke nisu što su nekad bile…)

Male velike životne mudrosti (Narav ograde, Povratak kući, Zato!, Autobiografija u pet poglavlja, Što se može promijeniti, Vrijeme je za smrt, Udovoljena molba…)

Isječak

"TKO SI TI?

Ništa nam nije istodobno ni bliže ni dalje nego istina o nama samima.

Neka se žena borila sa smrću. Iznenada je imala osjećaj da je uzeta na nebo i da se nalazi pred sudačkim stolcem.

Tko si ti? – upita je glas.
Ja sam gradonačelnikova žena, odgovori ona.

Nisam te pitao čija si žena, nego tko si ti.
Ja sam majka četvero djece.

Nisam te pitao čija si majka nego tko si ti.
Ja sam učiteljica.

Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti.
Ja sam kršćanka.

Nisam te pitao koje si vjere nego tko si ti.
Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek pomagala siromašnima.

Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.

Tako je to išlo dalje. Što god odgovorila, činilo se da nije dala zadovoljavajući odgovor. Vraćena je na zemlju. Kad se oporavila od bolesti, odluči pronaći tko je zapravo ona.

A kad ste se vi zadnji put upitali Tko sam ja? Ne čija sam žena, čija sam majka, što sam po zanimanju i koje sam vjere. Nego – Tko sam doista ja? Nemojte čekati sudački stolac da biste pokušali odgovoriti na to pitanje.

NISAM IMAO IZBORA

Osuđeni smo na slobodu (J. P. Sartre).

Na suđenju je Johann Extreme spremno priznao da je u koncentracijskom logoru nožem ubio jednog zatvorenika.

• Nisam imao drugog izbora – branio se. – Čuvar mi je uperio pištolj u glavu i zaprijetio da će me ubiti ako to ne učinim.
• Ali to nije istina – odgovorio je tužitelj. – Imali ste izbora. Mogli ste umrijeti.

Sad ćemo vas razočarati, ali vrlo, vrlo su rijetke situacije kada doista nemamo izbora. Izbor postoji, ali ne sviđaju nam se njegove posljedice. Puno je komotnije nemati izbora."

2. PRIČAJ MI PRIČU - 2 (Dubravka Miljković, Majda Rijavec)

. Budi ono što možeš biti

Umjesto u svijetu psihologije češće prisutnog savjeta Budi ono što jesi, autorice predlažu - budi ono što možeš biti. Cilj je, kažu, preinaka prema unutarnjim standardima. Kao pomoć tome, u drugoj knjizi Terapijskih priča za odrasle ponudile su preko 150 kratkih priča/savjeta, s vlastitim komentarima. Priče su razvrstane prema šest grupa temeljnih vrlina koje se cijene i koje su bile cijenjene u svim vremenskim razdobljima i svim kulturama – kako je svojevrsnim priručnikom za mentalno zdravlje utvrdio tim stručnjaka pod vodstvom Martina Seligmana i Christophera Petersona. Naime, imaju moralnu vrijednost, tj. ljudi ih cijene same po sebi, a ne zbog mogućih posljedica koje proizvode, no nesumnjivo pridonose osjećaju sreće i zadovoljstva. To su mudrost, hrabrost, humanost, pravednost, umjerenost i transcedentnost.

Uživajte u pričama, razmišljajte o njima, pričajte s njima i o njima nastojeći biti ono što možete biti – savjetuju autorice.

IZ SADRŽAJA

MUDROST I ZNANJE

Djeca o znanju

Genij

Savjeti staroga seljaka

Što manje znaš duže živiš?

Kako sam to učinio?!

Kamo vodi cesta

Gdje je nestao zdrav razum?

ODVAŽNOST

Vrijedi samo za majmune ili…

Jesam li u paklu ili u raju?

Nevjerojatna osobna povijest

Magarac u bunaru

Oni nisu odustali

Dražen Petrović, Kinezi i još dva sata

Otvorena i zatvorena vrata

HUMANOST

Jesmo li svi pripadnici iste vrste?

Razlog za sreću

Pazi koga hraniš!

Samo mahni repom

Oduzimanje i dijeljenje

Volontiranje

Nije svejedno kakav film gledaš

PRAVEDNOST

A kad se s poštenjem pretjera…

Test odgovornosti

Mjera poštenja

Poljubac

Nema prinčeva, nažalost,a ni konja

Čiji život biste odabrali?

UMJERENOST

Jednostavno rješenje problema

Mrtvac na zadnjem sjedištu

Napokon efikasna dijeta

Hercule Poirot – najskromniji čovjek na svijetu

Dnevnik skromne vozačice

TRANSCEDENTNOST

Problem s maslačcima

Plaćeno čašom mlijeka

Budi zahvalan

Zar stvarno?

Rad kao zabava

Zatvorenik i mrav

Zdjela svjetlosti

ISJEČAK

„Ako ste zec, nemojte sebe tjerati na plivanje (ili nedaj Bože na letenje). Radije se potrudite da što bolje trčite. To će vam donijeti i više uspjeha i više zadovoljstva.

(…)

Čovjek koji se jako ponosio svojim vrtom otkrio je u njemu jako pun maslačaka. Pokušao je sve čega se mogao sjetiti da ih se riješi. No, nije mu uspjelo.

Na kraju je odlučio pisati Ministarstvu poljoprivrede. Opisao im je sve svoje pokušaje i završio pismo riječima: Što sad da radim?

Nakon nekog vremena stigao je odgovor: Predlažemo vam da ih naučite voljeti.

(…)

Prije nego danas kažeš nekome grubu riječ – sjeti se nekoga tko ne može govoriti.

Prije nego se požališ kako je hrana neukusna – sjeti se nekoga tko gladuje jer nema što jesti.

Prije nego se požališ na muža ili ženu sjeti se nekoga tko moli Boga da mu podari suputnika.

Prije nego se požališ na svoj život – sjeti se nekoga tko je umro prerano.

Prije nego se požališ na svoju djecu – sjeti se nekoga tko žudi za djetetom, ali ga ne može imati.

Prije nego se posvađaš jer stan nije pospremljen ili očišćen – sjeti se nekoga tko živi na ulici

(…)

Jugoslavenski i slovenski gimnastičar Miroslav Cerar postao je slavan po svojim uspjesima na konju s hvataljkama. Na europskim prvenstvima osvojio je 21 medalju (od toga 10 zlatnih), 11 olimpijskih medalja te još šest na svjetskim prvenstvima. Više nego zavidna karijera, sigurno ćete se složiti. No, rijetki znaju da je Miroslav Cerar kao dijete obolio od dječje paralize i da je fizički bio vrlo slab. Liječnik je njegovim roditeljima preporučio da Miroslav radi određene gimnastičke vježbe kako bi pojačao i popravio svoje zdravstveno stanje. Ostatak je, kao što se to obično kaže, povijest.

3. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

„Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

4. ZAŠTO TAKO? (Višnja Biti) 2003.

Iz gotovo tisuću autentičnih, nerijetko izuzetno dirljivih životnih priča mladih ljudi koje su se do 2003., kada je izdana ova knjiga, čule u njezinoj popularnoj, višestruko nagrađenoj radijskoj emisiji Zašto tako, novinarka Višnja Biti za ovu knjiga odabrala je trideset tri.

„Samo je trebalo prići. Ne kao prijatelj, ne kao nastavnik, ne kao mama, ne kao psiholog, ne kao svećenik, već kao novinar, kao netko sasvim neutralan, sa strane, a živo zainteresiran upravo za tebe i tvoje probleme. Upravo si ti sa svojih trinaest ili sedamnaest godina iznimno važan i ti me zanimaš. To su neponovljivi susreti. Posebna je ta komunikacija, otvorena, izravna, jedinstvena…“

autorica

IZ SADRŽAJA

„Ja u zrcalu

(Jasna, Brankica, Martina, Slobodan,Kornelija…)

Baš me briga

(Mirela, Ana, Janko, Karmen, Zdenka, Irena…)

Pusti me na miru

(Petra, Darko, Maja, Tomo, Ante…)

ISJEČAK

JA U ZRCALU

„Brankica: Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao…

Kad razgovaram s odraslima mnogi mi kažu kako bi voljeli imati kćer kao što sam ja. Ne shvaćaju da to nije moguće. Njihova su djeca odrasla u obitelji iako to samo po sebi ne mora biti idilično. I u obitelji, naravno, nastaju problemi s roditeljima, sa školom, društvom, a ponekad i sa zakonom. Ali ta su djeca imala roditelje. Osjetili su roditeljsku ljubav i pažnju,brigu. Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao, kao da je to normalno, za 'dobar dan' (…) Ja sam bila najmlađa od djece i sjećam se samo svojeg dolaska u Dom u Laduču. Govorili su da sam siroče jer mi se mama ubila…

(...)

Nela: Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…

Odavno sam prestala plakati. Čak se više i ne sjećam jesam li uopće zaplakala. (…) No, premda su sve znali, moje je šestero mlađe braće ipak trebalo utješiti kad je mama umrla. Naravno, ja im ne mogu zamijeniti mamu, oni to i ne očekuju od mene, ali očekuju da im budem najstarija sestra, da rješavam njihove sitne svađe, pričam priče, pomažem oko zadaće i krpam čarape. Kao i u svakoj obitelji. Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…(…) Svakome od nas darovala je drugi dio sebe pa je svatko od nas nosi dalje u sebi na svoj način. Tako ona u nama i dalje živi.

(…)

Kornelija: Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje

Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje. Svijet onih koji vide ima svoje nepopravljive zablude! Zašto bi boja bila tako važna? Zar na svijetu nema važnijih stvari? Mirisi, dodiri, zvukovi, osjećaji…(…) Mačka je vrlo važna u našoj kući. Tko zna znade li ona uopće da sam ja slijepa? Negdje sam pročitala da su i mačke zapravo slijepe, odnosno da vide drugačije nego ljudi. Možda se zato nas dvije tako dobro razumijemo. Bez nje i bez glazbe nikako ne bih mogla živjeti.

(...)

Slobodan: Gospođo, imate dvije kune?

Gospođo, imate dvije kune? Treba mi za kruh. Gospođo, molim vas dvije kune. Samo dvije, ako imate. I tako tisuću puta u danu. I nije mi dosadilo. (…) Ne sjećam se točno kako sam i kada s tim počeo. Najednom, nakon što su nas bombardirali, sve se raspalo. Baku su odveli neki ljudi i nikada više nisam čuo za nju. Rekli su mi da se poslije rata vratila u Karlovac i bila neko vrijeme u Crvenom križu. O roditeljima ionako ništa ne znam već godinama. Za njih me nije briga, ali baku sam volio.  (…) Preslab sam, ne mogu puno raditi i onda je to nikakva zarada. Ja bih nešto fino, u kancelariji, da budem kao gospodin, ali tko će mi to dati. Zato bih trebao imati i neku školu, a ne ovu moju specijalnu. Kad netko vidi moje papire odmah pomisli da sam lud…

(...)

SILVIJA: Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama

Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama. Mislim da sam u tome realna. Nemam ništa od toga da zamišljam kako ću jednoga dana trčati kad je to nemoguće (…) Oboljela sam od multiple skleroze. Bolest je kronična i za nju još nema pravog lijeka. (…) Kako sam se samo promijenila! Više se točno i ne sjećam kakva sam bila prije no što sam se razboljela. Vjerojatno razmažena i površna kao i većina mojih vršnjaka. Bezbrižna, bez straha što će sa mnom biti sutra. Tako je to kad si zdrav, misliš da je to normalno. Pa i normalno je da tako misliš…

BAŠ ME BRIGA

Mirela: Nisam nikad pomislila da bi se to moglo meni dogoditi…

O anoreksiji nisam baš previše znala, tek da je to mršavljenje protiv volje koje se događa u bogatim zemljama gdje svi drže pretjerane dijete pa se više ne mogu zaustaviti nego moraju na liječenje. (…) Svi kažu da moram biti strpljiva. U bolnici sam već osamdeset dana. (…) Sada imam pedeset a bila sam na 43…

(...)

ANA: Nisam ja jedina na svijetu koja ima dvije mame

Moja životna priča počinje ovako: mama nas je napustila kad sam imala dvije godine i, naravno, uopće je se ne sjećam. Tata se, kažu, brzo snašao i oženio Sanjom. Vrijeme je pokazalo – na svu sreću. (…) Jer kad se sve zbroji i oduzme, Sanja je moja prava mama, mama kakvu svako dijete može samo poželjeti. Mogu joj povjeriti sve tajne, pa čak i ovu, i za nju i za mene najbolniju: želim pronaći svoju biološku mamu…

PUSTI ME NA MIRU

Petra: Sama nikad ne bih otišla, a kad nismo bili nafiksani ne bi na dragi Bog nagovorio da iz čista mira odemo na liječenje…

Darko: Ni sanjao nisam da ću završiti u odgojnom domu…

Maja: Ni sama ne znam kako se dogodilo da sam završila na heroinu, ali izgledalo je kao posve prirodan i neizbježan put…

Tomo: Ne volim se sjećati kakav sam bio prije, ali ako baš moram…

(…)

ANTE: Strašno sam falija…

Da van pravo rečen, i ne sićam se točno kako sam u sve to upa. Ka da imam neke rupe u glavi. Polako su ih popunjavali, što sestra Bernardica, što psihologinja, pa mama i tata i nešto sitno prijatelji. Ali, rupe su jače, baren zasad. A falija san, priznajem. Strašno sam falija! (…) Kako ću reći mom još nerođenom ditetu šta san činija? I kako da ono samo u to ne upadne? Ubija bi se da mi se to dogodi, majke mi! I sebe i njega. Ne shvaćan kako je to mati preživila. I još ostala normalna ženska. Svi su je u Zajednici voljeli i govorili kako je hrabra…“

Komunikacijska samoobrana

1. NA KRIVOGA STE SE NAMJERILI (Dmitrij Kovpak, Andrej Kamenukin)

Vještine komunikacijske samoobrane u životu i poslu

Iskoristite konkretne i praktične savjete ovih autora kako biste se u životu manje živcirali, izbjegli nepotreban stres te sačuvali psihičko i fizičko zdravlje. U ovom nevelikom a sadržajnom priručniku upoznat ćete se s učinkovitim tehnikama izbjegavanja tuđih pokušaja manipulacije vašim životom, saznat ćete kako izaći na kraj sa suptilnim psihičkim nasiljem te kako se nositi s napornim  ljudima. Manipulacije nismo uvijek svjesni, dapače, najčešće ne znamo da smo postali žrtve manipulacije koja nas tjera da se ponašamo u skladu s ciljevima druge osobe koja, skrivajući svoje istinske namjere, uz pomoć zavaravajućih manevara i vještih trikova, postiže da mijenjamo svoje prvobitne nakane te tuđe ciljeve i ideje prihvaćamo kao vlastite. (…)

Nema osobe koja s nikad nije srela s takvom vrstom tuđeg utjecaja. Manipulator može biti svatko – poslovni partner, šef, član obitelji, političar. I mi sami možemo, dakako, biti manipulatori.

Autori priručnika su dr. sc. Dmitrij Kovpak, dr. med.psihijatar-psihoterapeut, stručnjak za kognitivno-bihevioralnu terapiju  te Andrej Kamenukin, psihijatar- psihoterapeut, stručnjak za stres-menadžment i antistres terapiju, koji žive i rade u Ruskoj Federaciji.

Iz Sadržaja

Riječ liječi, riječ ranjava

Igra za odrasle: manipulacija i kako joj doskočiti

Manipulacije i manipulatori

Kako pomažemo manipulatorima?

Zašto smo uopće ranjivi?

Kako postati „neranjiv“?

Tajna smirenosti

Vještine učinkovite komunikacije

Učinkoviti modeli ponašanja u situacijama pritiska

Tehnike suprotstavljanja napadu i pritisku

Igrajte na svom terenu

Aktivno slušanje

Tehnika postavljanja pravih pitanja

Osnovne pogreške u postavljanju pitanja

Umijeće kompromisa

Osnovne tehnike interakcije s kompliciranim ljudima

Uvjerenja i kvaliteta života

Savjeti: rado ih primati, škrto ih dijeliti

Isječak

„Osim toga, opravdavanjem postajete žrtva manipulacije: idete na ruku manipulatoru. Reagiranje na kritiku: pod pritiskom nikada nemojte automatski reagirati na izjave problematične osobe, bolje je da napravite pauzu. Pustite je da se ispuše. Tako će izgubiti energiju, ispuhati se poput balona i tako oslabiti. Tada okrenite situaciju u svoju korist. Snaga psihoemocionalnog napora koji ulažete u opravdavanje ili reagiranje na kritiku slična je nasumičnom bombardiranju. Pod pritiskom morate udarati ciljano: pomoću tehnika koje predlažemo (…)

Neprestano se podsjećajte: to su samo zvukovi, ništa više od toga. Riječ je samo zvuk. Kako bi vas zvuk mogao ozlijediti? Zvuk ljudskog glasa nije zvuk nadzvučnog aviona ili atomske bombe. Mark Twain jednom je rekao: ’Buka ne znači ništa. Nakon što snese jaje kokoš buči kao da je iz sebe izbacila manji planet.’ Riječi nam mogu naštetiti samo ako im pristanemo pridodati određeni smisao. Ili ako iskrivimo pravi smisao, preuveličavši ga do neviđenih razmjera.“

2. NENASILNA KOMUNIKACIJA (MARSHALL B. ROSENBERG)

. Jezik života

Izdavač – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava

. Ono što želim u životu je suosjećanje, strujanje između mene i drugih utemeljeno na uzajamnom davanju od srca

Marshall Rosenberg

Naučili smo govoriti, ali ne i komunicirati. Posljedica – nepotrebna osobna i društvena patnja. Ova knjiga će vas poučiti djelotvornom jeziku kojim možete reći sve što vam leži na srcu i u mislima, a i pomoći onima koji u svojim odnosima pokušavaju prekinuti neproduktivne cikluse svađe. Osnovna je to literatura za svakoga tko želi unaprijediti svoje komunikacijske vještine. Primjena koncepata iz knjige vodi prema razumijevanju i funkcioniranju s drugima na način koji uključuje više ljubavi, suosjećanja i nenasilja te potiče suosjećanje.

Autor knjige je doktor kliničke psihologije, autor metode NK (Nenasilne komunikacije) te osnivač i direktor Obrazovnog odjela međunarodne neprofitne mirovne organizacije - Centra za nenasilnu komunikaciju.

IZ SADRŽAJA

DAVANJE OD SRCA

Proces NK

Primjena NK u vlastitom životu i svijetu

KOMUNIKACIJA KOJA BLOKIRA SUOSJEĆANJE

MORALISTIČKE PROSUDBE

Uspoređivanje

Poricanje odgovornosti

Ostali oblici komunikacije koja otuđuje od života

OPAŽANJE BEZ (PR)OCJENJIVANJA

Razlikovanje opažanja od (pr)ocjenjivanja

NK na djelu: Najarogantniji govornik kojeg smo ikad imali

PREPOZNAVANJE I IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA

Visoka cijena neizraženih osjećaja

Osjećaji nasuprot ne-osjećaja

PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE OSJEĆAJE

Primanje negativne poruke: Četiri mogućnosti

Potrebe u korijenu osjećaja

Od emotivnog ropstva do emotivnog oslobođenja

ZATRAŽITI ONO ŠTO BI OBOGATILO ŽIVOT

Korištenje pozitivnih formulacija

Molba nasuprot zahtjeva

PRIMANJE S EMPATIJOM

Prisutnost: Nemoj samo činiti nešto! Stoj tu!

Slušanje osjećaja i potreba

Kada bol blokira našu sposobnost empatije

MOĆ EMPATIJE

SUOSJEĆAJNO POVEZIVANJE SA SAMIM SOBOM

Prisjećanje na posebnost našeg bića

Promijeniti „moram“ u „odabirem“

POTPUNO IZRAŽAVANJE LJUTNJE

PRIMJENA SILE RADI ZAŠTITE

OSLOBAĐANJE SEBE I SAVJETOVANJE DRUGIH

ISTRAŽIVANJE ZAHVALNOSTI U NENASILNOJ KOMUNIKACIJI

ISJEČAK

„NK nam pomaže povezati se s drugima i samima sobom na način koji dozvoljava našem prirodnom suosjećanju da procvjeta. Pomaže nam preoblikovati način na koji se izražavamo i slušamo druge time što usmjerava našu svijest na četiri područja: što opažamo, osjećamo i trebamo te što tražimo kako bismo obogatili vlastite živote. NK njeguje duboko slušanje, poštovanje i empatiju te potiče uzajamnu želju za davanjem od srca. Neki ljudi koriste NK za uspostavljanje suosjećajnog odnosa sa samim sobom, neki za produbljivanje intimnih odnosa, a neki za izgradnju djelotvornih odnosa na poslu i u političkoj areni. Diljem svijeta NK se koristi za posredovanje u sporovima i sukobima na svim razinama.

(…)

Prva komponenta nenasilne komunikacije je opažati bez (pr)ocjenjivanja; druga komponenta je izražavanje onog što osjećamo. Psihoanalitičar Rollo May tvrdi da 'zrela osoba postaje sposobna razlikovati osjećaje u toliko nijansi, snažnih i strastvenih, ili nježnih i krhkih doživljaja, koliko ih ima u različitim glazbenim odlomcima jedne simfonije'. Za mnoge od nas, međutim, naši osjećaji su, kako bi ih May opisao, 'ograničeni poput nota zova lovačkog roga'.

(…)

Prošao sam dvadeset i jednu godinu školovanja u američkim školama i ne mogu se sjetiti da me itko tijekom cijelog tog vremena pitao kako s osjećam. Osjećaji jednostavno nisu smatrani važnima. Tada se cijenio 'ispravan način razmišljanja' – kako su ga definirale osobe na položajima i od autoriteta. Trenirani smo da budemo 'upravljani izvana', a ne povezani sa samima sobom. Učili smo biti 'u glavi' pitajući se 'Što drugi misle da bih ja trebao reći ili činiti?'“

Kako razgovarati kada razgovarate sa sobom?

Svi mi razgovaramo sami sa sobom. Netko je više, a netko manje toga svjestan, ali svi to činimo. No hoće li od toga biti koristi ili štete ovisi o načinu na koji to činimo. Znanstveno je, naime, potvrđeno da nas prave riječi - korištenje vlastitog imena umjesto zamjenice ja u razgovoru sa samim sobom - mogu osloboditi strahova i omogućiti nam da dijeleći savjete sebi budemo mudri kao što smo kada ih, naprimjer, dijelimo drugima.

Obratite li se sebi u prvom licu velika je vjerojatnost da ćete se u stresnim okolnostima zbuniti. Oslovite li se imenom - vaši izgledi za uspjeh će se uvećati. Zašto? Zato što takav pristup– primijenjen na specifičan način u specifičnim okolnostima - omogućuje mozgu da funkcionira najbolje što može. Za takvo što postoje i neuroznanstvene potvrde u vidu snimaka mozga.

Mijenjajući način obraćanja sebi – u prvom ili u trećem licu mijenjamo položaj dva moždana „prekidača“ - u cerebralnom korteksu, središtu razmišljanja, te u amigdali, sjedištu emocija. Ovisno o tome u koji smo ga položaj stavili (uz pomoć vlastitog načina govora) približavamo se ili udaljavamo od osjećaja sebe i ojačavamo ili smanjujemo emocionalni intenzitet komentara na vlastiti račun.

Znanost se temom razgovora sa samim sobom tek počela baviti. Osim vlastitog imena, zacijelo postoje i druge specifične riječi koje nam mogu pomoći da stignemo više, brže, dalje. To tek treba istražiti. No, psihološka udaljenost obraćanja sebi – kao drugoj osobi – omogućuje povećanu samokontrolu i dopušta nam da mislimo jasnije.
Naš unutarnji glas oblikuje se u ranom djetinjstvu i kroz cijeli nam je život naš vjerni pratilac i pokretač. Oblikuju ga najprije drugi. Negativno utemeljen odnosno negativno usmjeravan od strane roditelja može postati izvorom mnogih problema.
Ti to možeš, pokušaj ponovno, reći će sebi dijete koje su roditelji naučili pozitivnoj komunikaciji. Suprotno tome, nagao, ljutit ili nestrpljiv roditelj može dijete izložiti trajnom obrascu gubitničkog razgovora sa samim sobom. Takva djeca naljutit će se na sebe čim ih nešto zbuni ili čim pogriješe. Nerijetko uz zaključak tipa „Idiote, ništa nisi u stanju učiniti kako treba“.

Srećom, ono što smo krivo naučili u djetinjstvu možemo „odučiti“ i naučiti bolje. Upornom vježbom ovakvog načina komunikacije sa samima sobom, koji nam predlažu znanstvenici, možemo postići dobre rezultate u poboljšanju kvalitete našeg života.
    
 

Razvod roditelja

Na razvod roditelja djeca najčešće reagiraju  stresom, tugom i zbunjenošću. Uz to se kod njih, bez obzira na dob, na pomisao o razdvojenom životu roditelja javljaju nesigurnost, ljutnja i pitanje – jesu li oni nešto krivi? Kao roditelj, možete učiniti mnogo toga što će umanjiti negativne učinke razvoda. Osnovni princip kojim se trebate voditi jest taj da morate pomoći sebi da biste mogli pomoći svojoj djeci.
Razdvojeni život, promjene životnih okolnosti zahtijevaju zahtjevnu prilagodbu i kod vas i kod vaše djece. Budite jako strpljivi, spremni na tješenje i na slušanje djece. To će znatno umanjiti napetost tijekom razdoblja u kojem djeca uče kako se nositi s novim okolnostima života. Osiguravajući djeci i u tim okolnostima rutinu vi im dajete na znanje da se uvijek mogu pouzdati u vašu stabilnost, organiziranost i brigu. Ako još pritom možete održati korektne odnose s bivšim supružnikom tada ćete pomoći djeci da izbjegnu veliki dio stresa koji izaziva konflikt među roditeljima. Dječju patnju smanjit ćete ako vam stalno dobrobit djece bude osnovni prioritet.

Što i kako reći djeci?
Za razgovor se pripremite. Unaprijed sebi odgovorite na ključna pitanja. Budite iskreni jer djeca imaju pravo znati istinu, ali nikako ih nemojte zbunjivati detaljnim objašnjenjima tko je tu što napravio i tko je više, a tko manje, kriv. Najbolje je reći da se više ne slažete, da ste učinili sve što ste znali da bi to prevladali, ali da niste, na žalost, u tome uspjeli. I svakako ponavljajte da ih volite. Za njih je to moćna i najljekovitija poruka. Recite im da ćete se oboje i dalje brinuti o njima, da ćete im spremati doručak, doći na njihov nastup, pomagati im u učenju… Ukažite im na promjene koje slijede, ali i na ono što se neće promijeniti.

Izbjegnite optuživanje partnera. To je težak zadatak kod složenih bračnih sukoba, npr. kod nevjere, ali isplati se potruditi oko toga. Ponudite djeci zajedničko objašnjenje odluke o razvodu, i ako je ikako moguće unaprijed se složite oko njega i ustrajte u tome. Razgovarajte s djecom prije no što se dogode ikakve promjene u načinu njihova života - ako je moguće u prisutnosti partnera. Objašnjavajući razloge razvoda, iskažite poštovanje prema partneru/partnerici.

Koliko informacija?
Osobito na početku procesa razvoda morat ćete dobro razmisliti koliko toga reći djeci. To ovisi i o dobi djeteta. Mlađoj djeci potrebno je manje jednostavnijih informacija, a starijima više.  Upoznajte ih s promjenama u stanovanju, pohađanju škole, u aktivnostima, ali nemojte ih preopteretiti podacima.

Slušajte djecu i tješite ih
Najveću podršku pružit ćete svojoj djeci ako im pomognete da izraze što osjećaju, ako njihove osjećaje saslušate mirno i bez zauzimanja obrambenog stava te ako ih uspijete uvjeriti da oni nisu krivi za vaš razvod. A da biste ih uvjerili kako oni nisu krivi za razvod:  ponavljate razloge razvoda, strpljivo ih ponavljajte i tješite djecu.

Djeci ćete pomoći da izraze vlastite osjećaje na sljedeći način:
-    Pažljivo ih slušajte
-    Pomognite im pronaći prave riječi za ono što osjećaju
-    Potaknite ih da budu iskreni tako što ih nećete osuđivati bez obzira na to što              osjećaju
-    Pokažite im da ste ih razumjeli

Uspijete li ih uvjeriti – svojim riječima i postupcima - da se u vašoj ljubavi prema njima ništa nije promijenilo ostvarili ste svoj cilj. Slobodno napomenite kako neće sve uvijek biti lako, ali da je sve rješivo. Ako na neka njihova pitanja nemate odgovore, slobodno recite da tog trenutka niste sigurni kako će se nešto odvijati, ali da ćete svakako pronaći rješenje i odgovor. Imajte na umu da planiranje i organiziranje života umnogome pridonosi osjećaju sigurnosti. Uvijek kada znaju što mogu očekivati djeca se osjećaju sigurnije. Održavanje rutine života podrazumijeva i poštivanje pravila, nagrađivanje i disciplinu.

Pobrinite se za sebe
Jako je važno da se pobrinete i za sebe, da misleći o dobrobiti djece postupite u skladu s uputama za slučaj hitnosti u zrakoplovu – najprije sebi morate staviti masku za dovod kisika, a tek onda djetetu. Vi morate biti smireni i opušteni da biste mogli pomoći svojoj djeci. Ako ste vi smireni i emocionalno prisutni i vaša djeca će biti opuštena.

Briga o sebi podrazumijeva da ćete:
- redovito vježbati i zdravo se hraniti
- družiti se s ljudima
- zapisivati vlastite misli, osjećaje i raspoloženja s ciljem umanjivanja napetosti,            tuge i ljutnje
- smijati se, smijeh je divan i jednostavan lijek (svakako se smijte sa svojom djecom)
- potražiti podršku prijatelja i obitelji
- ako osjećate da ne možete sami, potražiti pomoć stručnjaka

S bivšim partnerom/partnericom - korektno
 -ne svađajte se pred djecom
- ne analizirajte pred djecom ponašanje drugog roditelja
- budite korektni u komunikaciji s drugim roditeljem
- neka vam prioritet bude uspostava mirnog odnosa s bivšim                                               partnerom/partnericom

Pomoć stručnjaka za djecu
Neka djeca podnesu razvod s relativno malo poteškoća (ljutnja, tjeskoba, blaga potištenost), a druga s tolikim poteškoćama da je nužna pomoć stručnjaka, dječjeg psihologa ili psihijatra.
Potražite je svakako ako kod djece uočite: nesanicu, lošu koncentraciju, probleme u školi; korištenje droga ili alkohola; samoozljeđivanje ili probleme s hranjenjem; česte napadaje ljutnje i agresije; povlačenje od obitelji.

Tipovi komunikacije

Komunikacija ispunjava osnovnu ljudsku potrebu: potrebu da budemo u kontaktu s drugim ljudima. U zatvorima, samice se koriste kao kazna jer sprječavaju ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba.

Sve što činimo u životu zahtijeva komunikaciju. I osobni i profesionalni uspjeh često ovise o tome koliko dobro razumijemo druge i koliko dobro drugi mogu razumjeti ono što im želimo prenijeti komunikacijom.

S obzirom na to koliko je komunikacija važna, a i zato što se vještine komunikacije mogu naučiti, trebali bismo se puno više posvetiti upravo tome da naučimo kvalitetno komunicirati.

Komunikacija može biti:

• Verbalna
• Neverbalna

Verbalna komunikacija su riječi koje govorimo.

Neverbalna komunikacija se odnosi na sve druge načine na koje komuniciramo osim riječi. Na primjer: govor tijela, izraz lica, geste i ton glasa.

Da bismo poboljšali način na koji komuniciramo, a tako i odnose s drugim ljudima (pa onda i svoj uspjeh u životu), moramo učiti kako kvalitetno i verbalno i neverbalno komunicirati.

Još o komunikaciji: neverbalna komunikacija

Psihološka istraživanja nam govore da samo sedam posto emocionalnog značenja komuniciramo riječima. Oko 38 posto komuniciramo korištenjem tona glasa, a 55 posto emocionalne poruke komuniciramo neverbalnim znakovima, odnosno govorom tijela, gestama i izrazom lica.

Neverbalni su znakovi ti koji stvaraju značenje poruke koju prenosimo.

Dakle, osjećaje najviše komuniciraju neverbalne poruke.

Dobar dio onoga što šaljemo drugim ljudima kroz komunikaciju odnosi se na emocionalne informacije. Svoje osjećaje i reakcije ne temeljimo toliko na onome što druga osoba KAŽE koliko na onome što ona ČINI.

Stara poslovica kaže da djela govore više od riječi. Istraživanja to i potvrđuju. Kad ono što osoba govori nije usklađeno s onim što ona čini, svi ćemo prije povjerovati neverbalnim znakovima jer je njih teže "odglumiti" ili lagati. Istraživanja pokazuju kako u nastojanju da prepoznamo laže li nam druga osoba najviše koristimo/tumačimo neverbalne znakove.

Zbog neverbalne komunikacije mi ne možemo NE komunicirati

Možemo prestati govoriti, ali općenito nije moguće prestati slati neverbalne poruke. Sam pokušaj da maskiramo komunikaciju je poruka. Zamislite da gledate grupu ljudi koji igraju poker. Jedan od igrača normalno govori, a onda odjednom prestaje govoriti i lice mu izgleda "kao od kamena". Ta osoba nešto poručuje. Dobre karte ili jako loše karte to ne znamo sa sigurnošću, ali znamo da nešto pokušava sakriti. Dugi periodi šutnje za stolom za vrijeme obiteljskog ručka isto tako šalju jasnu poruku da nešto nije u redu.

Neverbalna komunikacija je usko povezana s verbalnom

Neverbalni znakovi zamjenjuju, naglašavaju ili poništavaju (u neskladu su) s verbalnom porukom. Na primjer, netko nas pita gdje je neka zgrada, a mi umjesto da riječima objasnimo, možemo i samo rukom pokazati prema njoj. Ili možemo prepričavati svoje uspjehe u ribolovu tako što ćemo rukama naglasiti nevjerojatnu veličinu ulovljene ribe. Ili možemo oduševljeno zahvaliti na rođendanskom poklonu dok naše lice odaje da to i nije baš neki pogodak. Sasvim sigurno mi i oblikujemo tijek razgovora neverbalnim znakovima kao što su podizanje kažiprsta, kimanje, podizanje obrva, približavanje tijelom ili promjena u kontaktu očima.

Svađe

Mnogi ljudi smatraju da su svađe i prepirke znak slabosti ili znak propadanja odnosa. Neki misle da dobar odnos karakterizira odsustvo svađa. Neki svjesno izbjegavaju svađanje i popuštaju drugim ljudima, samo da bi zadržali iluziju kako imaju dobre odnose. Međutim, svađe su normalni i neizostavni dio života. Dobri odnosi se od loših ne razlikuju po tome što u jednima ima svađe, a u drugima nema, već u načinu na koji se osobe svađaju, te kako iz svađe izađu.

Rješavanje nesuglasica u našim odnosima s drugim ljudima je vrlo važan dio života. Manje nesuglasice nam mogu pomoći kao vježba za one ozbiljnije, posebno u bliskim odnosima. Ako je svađa u skladu s nekim jednostavnim pravilima ponašanja, može zapravo na više načina doprinijeti kvaliteti i dugovječnosti odnosa.

Sve ovo ne znači da su svađe nešto čemu treba težiti, ali istraživanja ne govore u prilog ideji da oni odnosi u kojima ima svađa propadaju. Zapravo isto toliko odnosa propada zbog obuzdavanja i poricanja neslaganja, koliko i zbog otvorenih sukoba.

Neka vas ne zabrinjava ako se ponekad svađate s bliskim ljudima: to nije ono što će odlučiti o stabilnosti i kvaliteti odnosa. O tome odlučuje način na koji se svađate, kako se odnosite prema svađi kad jednom krene svojim tijekom i kako iz nje izađete.

Tri najznačajnije stvari koje sretni parovi rade

Dr. sc. Guy Winch, jedan od vodećih svjetskih bračnih psihoterapeuta, utvrdio je da se sretni parovi razlikuju od nesretnih po tri ključne stvari koje njeguju. To su:

1. Empatija

Kada smo dugo u nekom odnosu skloni smo već unaprijed pretpostavljati što druga osoba misli ili osjeća. Takvo vjerovanje, da možemo "čitati misli druge osobe", pogrešno je i štetno, što odavno pokazuju brojna istraživanja. Empatija je sposobnost razumijevanja osjećaja i psiholoških doživljaja drugih. Ona znači osjetiti kako stvari izgledaju iz perspektive druge osobe, kao da smo „u njezinim cipelama“. Empatija je bitna vještina u međuljudskim odnosima općenito i oni koji je njeguju, imaju kvalitetnije odnose s drugim ljudima. 

2. Emocionalno prihvaćanje

Emocionalno prihvaćanje je nešto za čim žudi svaki čovjek. Svi želimo osjećati da smo prihvaćeni, a posebno nam je to važno pred onima pred kojima smo se emocionalno ogolili, otkrili, pokazali. Kad smo uzrujani, ranjeni, ljuti ili frustrirani želimo da druga osoba shvati kako se osjećamo, da uhvati smisao našega emocionalnog stanja i pokaže prihvaćanje. Prihvaćanje emocija druge osobe vrlo je često magična komponenta, koja trenutačno smanjuje intenzitet osjećaja i olakšava komunikaciju.

Empatija i emocionalno prihvaćanje tijesno su povezani.

3. Ljubaznost i uvažavanje

Parovi u dugotrajnim vezama jako potcjenjuju važnost ljubaznosti u komunikaciji i malih gesta uvažavanja prema partneru. Topla poruka, ton kojim se javimo na telefon, priprema omiljenog jela, zagrljaj – sve su to male dnevne stvari koje zaboravimo njegovati kroz vrijeme, a koje daju odnosu toplinu i pozitivnost te smanjuju tenzije i stres. Sretni parovi bez iznimke njeguju ovu važnu komponentu.