Razvod FAQ

1. Koje su tipične reakcije djeteta na razvod roditelja i o čemu one ovise? Je li im moguće doskočiti i kako ih ublažiti? 

Na razvod roditelja djeca najčešće reagiraju  intenzivnim stresom, tugom i zbunjenošću. Nesigurnost i strah su također veliki. Svijet kakvog su poznavali raspada se i dolazi jedan nepoznati i novi. Strah i nesigurnost koje osjećaju posljedica su tog prijelaza iz poznate zone u nepoznatu i pojavljuju se neovisno o tome je li prethodna obiteljska situacija bila ugodna ili neugodna za djecu. Uz to se kod njih, bez obzira na dob, na pomisao o razdvojenom životu roditelja javljaju i nesigurnost, ljutnja,  ali i pitanje – jesu li oni nešto krivi i jesu li nekim svojim ponašanjem mogli spasiti obitelj? Također, djeca se pitaju hoće li uspjeti zadržati ljubav roditelja ili će je razvodom izgubiti.

Ove strahovi i brige ne mogu se posve izbjeći, ali mogu varirati u svom intenzitetu. Što se roditelji bolje postave prema cijeloj situaciji, to će ove neugodne i teške emocije biti manje.

2. Kako bi se roditelji trebali ponašati u takvoj situaciji?

Bilo bi dobro da roditelji ponude djeci zajedničko objašnjenje odluke o razvodu, i ako je ikako moguće, da se unaprijed slože oko njega i ustraju u njemu. Objašnjavajući razloge razvoda, važno je da iskažu poštovanje jedan prema drugome. Važno je djeci pomoći u izražavanju osjećaja. To mogu najlakše učiniti na sljedeći način:
-    Pažljivo ih slušati
-    Pomoći im pronaći prave riječi za ono što osjećaju
-    Potaknuti ih da budu iskreni tako što ih se neće osuđivati bez obzira na to što osjećaju
-    Pokazati im da ih se razumije

Uspiju li roditelji u naumu da uvjere djecu – svojim riječima i postupcima - da se u njihovoj ljubavi prema njima ništa nije promijenilo, ostvarili su važan cilj.  Planiranje i organiziranje života također umnogome pridonosi osjećaju sigurnosti kod djece, pa s njima treba podijeliti osnovne praktične informacije o aspektima života koji ih se tiču, kao što je na primjer gdje će stanovati, kada će i gdje viđati drugog roditelja, što će biti sa školom i vanškolskim aktivnostima i sl. Uvijek kada znaju što mogu očekivati djeca se osjećaju sigurnije. Održavanje rutine života podrazumijeva i poštivanje pravila, nagrađivanje i disciplinu.

3. Koje su najčešće pogreške koje roditelji rade?

Roditelji mogu učiniti puno toga što će umanjiti negativne učinke razvoda na djecu. Osnovni princip je da će dječju patnju smanjiti tako što će im dobrobit djece stalno biti osnovni prioritet, ispred međusobnih obračuna, netrpeljivosti i želje za osvetom. Pritom, roditelji često nisu niti svjesni koliko su upleli djecu u međusobne prepirke i negativne emocije koje imaju jedno prema drugome. Djeca osjećaju puno i vide puno, puno više nego što se to čini. Čak i sasvim mala djeca, ili naizgled isključeni tinejdžeri. Nekoliko važnih područja gdje roditelji najčešće griješe su: otvoreno izražavanje negativnih informacija o drugom roditelju, manipuliranje vremenom koje će dijete provesti kod drugog roditelja te manipuliranje s obavezama prema djetetu. Ovo zadnje odnosi se najčešće na neizvršavanje nekih obaveza dok je dijete kod roditelja, poput kupanja djeteta, davanja lijekova, izvršavanja školskih obaveza, određivanja vremena za igru ili izlaske, te praćenja izvršavanja zadanih obaveza poput pranja zubi ili pospremanja vlastitih stvari. Naravno, ako se dijete kod jednog roditelja posve raspusti, drugi će roditelj imati stalno teškoća u uspostavljanju odgojnih zadataka, što će mu stvarati probleme i remetiti roditeljsku ulogu.

Pored toga, roditelji znaju jako pogriješiti i time što pred djecom pokazuju ili ne uspjevaju prikriti vlastitu emocionalnu nestabilnost. Nekontrolirana emocionalna stanja roditelja jako plaše djecu, jer su djeci potrebni stabilni i zreli odrasli koji «čvrsto drže kormilo», izgledaju kao da će biti sve u redu, kao da znaju što rade i mogu izaći iz svega toga što se događa. Ako je roditelj izgubio kontrolu nad situacijom i samim sobom, djeca će biti posve izgubljena.

4. Koje su najčešće negativne poslijedice na dijete? Jesu li one neizbježne?

Djeca se povuku u sebe i sve osjećaje proživljavaju sami. To je jako štetno za njihov psihološki razoj. Naravno, ta je reakcija djece posve razumljiva, jer je jako teško biti između zaraćenih roditelja, čak i ako su oni naizgled pristojni jedno prema drugome. Djeca osjećaju i ono neizgovoreno, pa se zato često, da bi izbjegli probleme, zatvaraju u sebe, prešućuju stvari i lažu. Čine to najčešće jer se boje naljutiti roditelja, razočarati ga, rastužiti ili na neki drugi način uznemiriti. Razvod je teško iskustvo za djecu svih dobi, ali prolaziti razdvod roditelja sami u svojoj glavi posebno je teško iskustvo koje ostavlja posljedice ponekad i za cijeli život.

5. Postoji li razlika u načinu na koji djevojčice i dječaci reagiraju?

Ne bih rekla da postoji neka razlika samo ovisno o spolu. Više postoji razlika u karakteru djece, u smislu da dijete bira karakterno najprijemčljiviji način na koji se nosi sa situacijom. Na primjer, karakterno introvertno dijete biti će tiho i povučeno u svojoj sobi, te će svoju tugu i strah dijeliti s tek jednom osobom, ako takvu osobu ima u životu. Ekstrovertna djeca će tugu «liječiti» druženjima s puno druge djece, brojnim aktivnostima i čestim izbivanjima iz kuće.

Ponekad društvena očekivanja mogu usmjeravati reakciju djece ovisno o spolu, pa će tako dječaci manje plakati i biti agresivniji, a djevojčice više biti tužne i plakati. Srećom, to sve manje vidim. Grozno je djecu opterećivati zastarjelim društvenim pravilima, koja su još uz to i štetna.

6. Koja je kritična dob za doživjeti iskustvo razvoda roditelja?

Uobičajeno kritična razdoblja za loša životna iskustva, poput razvoda roditelja, su razdoblje do pete godine života i tinejdžerske godine. To je zato što se u tim razdobljima događa intenzivan razvoj mozga, tijekom kojega je mozak djeteta poput spužve, koja upija sve oko sebe. Tako će se okolnosti u kojima dijete živi kroz te godine snažno urezati u njegov mozak i utjecati na njega kroz čitav život. Ono što je naučeno u to vrijeme intenzivnog razvoja mozga teško se zaboravlja.

7. Koji je najbolji «aranžman» života za dijete?

Nema univerzalno najboljeg «aranžmana» života za dijete. Svaka je obiteljska situacija priča za sebe, i tu različitost je jako važno poštivati. Općenito gledajući, najbolji «aranžman» za dijete su sretni roditelji, koji imaju kapaciteta za dijete i ne bave se osvetama, pakostima i kritiziranjem drugog roditelja, nego djeci pokazuju da je u životu moguće i važno pronaći svoju sreću, čak i nakon što doživimo nesupjeh ili pogriješimo.

8. Što učiniti kada primijetimo da se dijete teško nosi sa situacijom?

Potrebno je potražiti pomoć psihologa ako roditelji kod djece uoče: probleme sa spavanjem ili promjene u hranjenju koje traju više od dva tjedna. Zatim, na potrebu za stručnjakom mogu ukazivati i: loša koncentracija, pad ocjena ili problemi u ponašanju u školi, korištenje droga ili alkohola, samoozljeđivanje, nekontrolirani napadi ljutnje i agresije ili povlačenje od obitelji.

Tri najznačajnije stvari koje sretni parovi rade

Dr. sc. Guy Winch, jedan od vodećih svjetskih bračnih psihoterapeuta, utvrdio je da se sretni parovi razlikuju od nesretnih po tri ključne stvari koje njeguju. To su:

1. Empatija

Kada smo dugo u nekom odnosu skloni smo već unaprijed pretpostavljati što druga osoba misli ili osjeća. Takvo vjerovanje, da možemo "čitati misli druge osobe", pogrešno je i štetno, što odavno pokazuju brojna istraživanja. Empatija je sposobnost razumijevanja osjećaja i psiholoških doživljaja drugih. Ona znači osjetiti kako stvari izgledaju iz perspektive druge osobe, kao da smo „u njezinim cipelama“. Empatija je bitna vještina u međuljudskim odnosima općenito i oni koji je njeguju, imaju kvalitetnije odnose s drugim ljudima. 

2. Emocionalno prihvaćanje

Emocionalno prihvaćanje je nešto za čim žudi svaki čovjek. Svi želimo osjećati da smo prihvaćeni, a posebno nam je to važno pred onima pred kojima smo se emocionalno ogolili, otkrili, pokazali. Kad smo uzrujani, ranjeni, ljuti ili frustrirani želimo da druga osoba shvati kako se osjećamo, da uhvati smisao našega emocionalnog stanja i pokaže prihvaćanje. Prihvaćanje emocija druge osobe vrlo je često magična komponenta, koja trenutačno smanjuje intenzitet osjećaja i olakšava komunikaciju.

Empatija i emocionalno prihvaćanje tijesno su povezani.

3. Ljubaznost i uvažavanje

Parovi u dugotrajnim vezama jako potcjenjuju važnost ljubaznosti u komunikaciji i malih gesta uvažavanja prema partneru. Topla poruka, ton kojim se javimo na telefon, priprema omiljenog jela, zagrljaj – sve su to male dnevne stvari koje zaboravimo njegovati kroz vrijeme, a koje daju odnosu toplinu i pozitivnost te smanjuju tenzije i stres. Sretni parovi bez iznimke njeguju ovu važnu komponentu.  

Ne zaboravite

Deset riječi i fraza koje bi bilo lijepo redovito koristiti prema onima koje volimo:

• HVALA TI (zahvalite za pažnju, brigu i pomoć drugih)
• MOLIM TE (iskazujte poštovanje)
• BRAVO (pohvalite)
• MOGU LI TI POMOĆI (ne čekajte da vas se pita, ponudite sami pomoć)
• TO JE STVARNO LIJEPO (primjećujte pozitivno)
• OPROSTI (ponekad i nenamjerno povrijedimo nekoga; ako želite uvijek biti u pravu - živite sami)
• PRIČAJ MI O TOME (pokažite zainteresiranost)
• MOŽE ZAGRLJAJ? (ne zaboravite na važnost dodira)
• AJMO ZAJEDNO (družite se, nudite drugima priliku da im posvetite svoje vrijeme)
• VOLIM TE (ne pretpostavite da druga osoba to zna, recite joj).

Kako graditi kvalitetan ljubavni odnos?

1. Shvatite odnos kao najvažniji životni projekt, jer ljubav daje boju svemu drugome u našem životu. Razmišljajte, razgovarajte, planirajte, ulažite trud i napor, ulažite vrijeme i gledajte na poteškoće kao na povratnu informaciju.
2. Ne budite pretjerano kritični. Pustite partnera/partnericu na miru. On/ona nikada neće biti savršen-a, kao što nećete ni vi.
3. Ne zaboravite biti jedno drugom prijatelji. Dobar prijatelj nas hrabri, smije se s nama, uz nas je kad nitko drugi nije, hvali nas, odan nam je bez obzira na sve drugo u životu što se događa i žrtvuje se za nas i naše potrebe.
4. Njegujte one aspekte odnosa koji vas kao par razlikuju od prijateljskog odnosa: senzualnost, romantičnost, zajedničke male proslave uz maženje, dodir i seksualnost u svim njenim aspektima.
5. Okanite se misli da onaj pravi/ona prava čeka iza ugla. Ne postoji savršen odnos ili odnos koji neće od vas samih zahtijevati namjerno ulaganje truda i napora.

Međuljudski odnosi – zašto su nam tako važni?

Ljudi su društvena bića, a odnosi s drugim ljudima pružaju nam radost i ispunjenost. Najčešći razlog dolaska na psihoterapiju su upravo problemi u međuljudskim odnosima. Konflikti s drugima vodeći su uzrok stresa u našem životu. Psihoterapija se često sastoji od rješavanja problema u sadašnjim ili prošlim važnim odnosima.

Međuljudski odnosi važni su zato što:

1. U društvu s drugim ljudima prevladavamo usamljenost te postižemo ravnotežu između kontakata i samoće. Živjeti potpuno sam pogubno je za zdravlje. Moramo se družiti, ali moramo znati i kako biti sami i oslanjati se sami na sebe. Idealna ljudska prilagodba ne znači cijelo vrijeme ludo se zabavljati s prijateljima.
2. Drugi ljudi pružaju nam pomoć i podršku u trenucima kad nam je to potrebno. S njima se više veselimo svojim uspjesima i manje tugujemo zbog vlastitih neuspjeha i teškoća.
3. Sami sebe upoznajemo i razumijemo uspoređujući se s drugima. Posebno kad smo uplašeni ili uznemireni osjećamo jaku potrebu za uspoređivanjem s drugima, ako je ikako moguće s osobama koje su nam slične i koje su se našle u sličnoj situaciji.

Što svaki kvalitetan odnos uključuje?

1. Ponajprije dobar odnos sa samim sobom – ne samozavaravati se, mijenjati se, razvijati, biti bolji
2. Slušanje s razumijevanjem
3. Otvorenu i iskrenu komunikaciju, a ne "igre i igrice".
4. Razumna očekivanja ili zahtjeve, ne biti skloni kritici i neodobravanju.
5. Brigu za drugu osobu i za izgradnju odnosa, aktivnu uključenost u odnos.
6. Neumorni trud i onda kad imamo probleme u odnosu.

Nije lako graditi odnose. Svi idemo u školu i uče nas kako čitati i pisati, kako zbrajati i oduzimati, ali nitko nas ne uči kako razumjeti i komunicirati svoje osjećaje. Kako biti u odnosu, što očekivati i kako se ponašati. Nitko nas ne uči kako izabrati dobrog partnera. Kako biti dobar suprug/supruga. I nitko nas ne uči što učiniti kada stvari krenu naopako. Ako dobro razmislite shvatiti ćete da nas nitko nikada nije zapravo niti naučio što je to "naopako", a što nije.

Zašto je tako puno nesretnih odnosa?

Mnogo je razloga za to, a najčešći su:

1. Ne razumijemo sebe, svoje strahove, probleme koje imamo u komunikaciji s drugima.
2. Ne znamo komunicirati, ne znamo kako govoriti o vlastitim osjećajima.
3. Ne umijemo slušati.
4. Ne želimo mijenjati sebe, a inzistiramo na tome da se drugi promijene.
5. Ne volimo sebe. Ako ne volimo sebe, obično ne volimo ni druge ljude, tražimo im mane ili ih idealiziramo, a oba načina narušavaju naše odnose s drugima.
6. Igramo "igre" umjesto da komuniciramo iskreno i otvoreno.
7. Zavaravamo sebe tako što izmišljamo razloge za vlastito loše ponašanje.