Živim li život koji ima smisao i svrhu?

Vjerojatno mnogi od nas dođu do neke točke u životu gdje se propituju: «Ima li moj život smisao, svrhu, značenje, ili je samo rutina, obaveze, stres?»

Dobro je povremeno u životu propitati sebe, a ne se samo prepuštati okolnostima.

Evo nekih pitanja koja vam mogu pomoći u tom propitivanju:

Koje su moje najvažnije životne vrijednosti? Jesam li im vjeran? Živim li u skladu s tim vrijednostima?

Imam li neke životne ciljeve koje sam želio postići, ali sam ih putem zaboravio? Jesam li se zbog stresa i razočaranja promijenio i prestao vjerovati u svoje snove i planove?

Što me usrećuje? Kako bi izgledao jedan dan u mom životu u kojem bih bio stvarno, duboko i istinski sretan?

Koja je osnovna svrha mog života? Što mi je najvažnije? Što me ispunjava i daje mi smisao?

Što je za mene uspjeh? Smatram li sebe uspješnim? Ako ne, zašto?

Je li me briga kako moj život utječe na one oko mene? Obogaćujem li živote ljudi oko sebe moje obitelji, prijatelja, zajednice u kojoj živim? Činim li razliku svojim ponašanjem i trudom?

Živim li svoj život sudjelujući u životu drugih, ili živim život drugih, povremeno sudjelujući u svom vlastitom životu?

Znam li koje su moje vještine i talenti, u čemu sam dobar i što mi ide?

Što činim sa strašću i veseljem?

Što želim od budućnosti? VJEŽBA

Nacrtajte svoju ŽIVOTNU LINIJU – na jednom kraju je rođenje, na drugom smrt. Označite te točke s POČETAK i KRAJ.  Označite crtom svako desetljeće života. Označite sa SADA gdje se upravo nalazite, sadašnjost.

Fokusirajte se na događaje kada ste imali značajan rast, osobnu transformaciju, veliki životni događaj, ostvarivali ili postigli važan cilj i neke druge događaje u životu koji su vas duboko promijenili na druge načine. Upišite ih na liniju.

Iza toga, zamislite svoj život u budućnosti, duž nacrtane linije. Koje značajne TOČKE na putu ŽELITE dosegnuti u budućnosti? Upišite ih. Neka vam u tome pomognu sljedeća pitanja:

Što bih željela postići između ___ godine i ___ godine?

Što bih voljela napraviti do ___ godine?

Što bih htjela biti do ___ godine?

Što bih htjela imati do ___ godine?

Gdje bih htjela biti do ___ godine?

Kako bih se htjela osjećati do ___ godine?

Kako bi voljela da izgleda jedan moj dan, u kojem sam sretna, svaku godinu života preda mnom?

Ovo nisu definitivne odluke niti fiksni ciljevi, opustite se i zapišite ono što želite, bez previše razmišljanja. Maštajte. Ne treba sve što želite biti razumno niti praktično. Isto tako, nemojte upisati nešto što se sigurno ne može ostvariti. Nemojte gledati samo u posao, nego i u odnose, financijska postignuća, osobni razvoj i slično.

Kada završite, možda ćete primijetiti da prošlost ima razna događanja, razne ste stvari upisali, ali budućnost je skoro posve prazna. To je samo po sebi već značajan podatak za vas.  Ljudi koji dobiju ono što žele – znaju što je to što žele.

Nemojte odmah završiti ovu vježbu, nego joj se vraćajte i nadopunjujte je. Brusite fokus na svoje želje i ciljeve, tako što ćete aktivno razmišljati o njima.

Kako razgovarati kada razgovarate sa sobom?

Svi mi razgovaramo sami sa sobom. Netko je više, a netko manje toga svjestan, ali svi to činimo. No hoće li od toga biti koristi ili štete ovisi o načinu na koji to činimo. Znanstveno je, naime, potvrđeno da nas prave riječi - korištenje vlastitog imena umjesto zamjenice ja u razgovoru sa samim sobom - mogu osloboditi strahova i omogućiti nam da dijeleći savjete sebi budemo mudri kao što smo kada ih, naprimjer, dijelimo drugima.

Obratite li se sebi u prvom licu velika je vjerojatnost da ćete se u stresnim okolnostima zbuniti. Oslovite li se imenom - vaši izgledi za uspjeh će se uvećati. Zašto? Zato što takav pristup– primijenjen na specifičan način u specifičnim okolnostima - omogućuje mozgu da funkcionira najbolje što može. Za takvo što postoje i neuroznanstvene potvrde u vidu snimaka mozga.

Mijenjajući način obraćanja sebi – u prvom ili u trećem licu mijenjamo položaj dva moždana „prekidača“ - u cerebralnom korteksu, središtu razmišljanja, te u amigdali, sjedištu emocija. Ovisno o tome u koji smo ga položaj stavili (uz pomoć vlastitog načina govora) približavamo se ili udaljavamo od osjećaja sebe i ojačavamo ili smanjujemo emocionalni intenzitet komentara na vlastiti račun.

Znanost se temom razgovora sa samim sobom tek počela baviti. Osim vlastitog imena, zacijelo postoje i druge specifične riječi koje nam mogu pomoći da stignemo više, brže, dalje. To tek treba istražiti. No, psihološka udaljenost obraćanja sebi – kao drugoj osobi – omogućuje povećanu samokontrolu i dopušta nam da mislimo jasnije.
Naš unutarnji glas oblikuje se u ranom djetinjstvu i kroz cijeli nam je život naš vjerni pratilac i pokretač. Oblikuju ga najprije drugi. Negativno utemeljen odnosno negativno usmjeravan od strane roditelja može postati izvorom mnogih problema.
Ti to možeš, pokušaj ponovno, reći će sebi dijete koje su roditelji naučili pozitivnoj komunikaciji. Suprotno tome, nagao, ljutit ili nestrpljiv roditelj može dijete izložiti trajnom obrascu gubitničkog razgovora sa samim sobom. Takva djeca naljutit će se na sebe čim ih nešto zbuni ili čim pogriješe. Nerijetko uz zaključak tipa „Idiote, ništa nisi u stanju učiniti kako treba“.

Srećom, ono što smo krivo naučili u djetinjstvu možemo „odučiti“ i naučiti bolje. Upornom vježbom ovakvog načina komunikacije sa samima sobom, koji nam predlažu znanstvenici, možemo postići dobre rezultate u poboljšanju kvalitete našeg života.
    
 

Ženski orgazam

Svjetska istraživanja pokazuju da:

… 10–15 posto žena nikada nije doživjelo orgazam

… 35–50 posto žena doživljava orgazam neredovito i nezadovoljne su s tim

… svaka druga žena koja postiže orgazam treba tijekom seksualnog odnosa i dodatnu stimulaciju klitorisa

… i one žene koje postižu orgazam bez dodatne stimulacije klitorisa najčešće traže pogodnu poziciju kojom stimuliraju klitoris

… ako se žena dovoljno uzbudi kroz predigru, znatno je veća šansa da će doživjeti orgazam tijekom seksualnog odnosa

… i do 90 posto problema koje žene imaju u postizanju orgazma proizlazi iz psiholoških uzroka (najčešće anksioznosti)

… ono što žena očekuje i kako razmišlja o seksualnosti znatno utječe na kvalitetu njezinog seksualnog života

Koliko seksa je normalno?

Nema te brojke koja označava "normalan" broj seksualnih odnosa. Ljudi se međusobno jako razlikuju po čestini koju smatraju "normalnom", kao i po čestini koja zadovoljava njihove potrebe.

Opustite se i dopustite sebi da otkrijete što je za Vas "normalno", odnosno koja čestina seksualnih odnosa zadovoljava Vaše potrebe i čini Vas zadovoljnima. Zatim razgovarajte s partnerom i saznajte što je za njega "normalno", pa dogovorite čestinu koja uvažava potrebe jednog i drugog partnera.

A svjetske statistike kažu da:

... 7 posto parova ima seksualni odnos četiri do pet puta tjedno

…26 posto parova ima seksualne odnose jednom do dva puta tjedno

... 34 posto parova ima seksualne odnose jednom do dva puta mjesečno

…21 posto parova ima seksualne odnose manje od deset puta godišnje

... 12 posto parova uopće nije imalo seksualne odnose u proteklih godinu dana

... i do 60 posto parova ima redovito poteškoća sa seksualnom željom, 25 posto ponekad, 9 posto rijetko, a samo 6 posto nikada

(Pročitajte više u knjizi Dr. Davida Schnarcha: Intimacy & Desire, Beaufort Books, 2011)

Brak bez seksa?

Normalno je imati uspone i padove u seksualnoj želji. Svaka osoba i svi parovi će to iskusiti prije ili poslije.

No, bračni psihoterapeuti izvještavaju o sve većem broju brakova u kojima jedan ili oba partnera posve izgube volju za seksom. Zašto se to događa i je li to ozbiljan problem?

Najčešći razlozi koje stručnjaci navode, a koji mogu dovesti do značajnog smanjenja želje za seksom, jesu:

1. Povećani stres
2. Depresija
3. Umor, neispavanost
4. Djeca
5. Problemi u odnosu (ljubomora, nepovjerenje)
6. Problemi s vlastitim samopoštovanjem

Seks i seksualna intimnost važan su dio bračnog odnosa, i njihov trajniji gubitak može značajno utjecati na njegovu kvalitetu. Ne ignorirajte ovaj problem! Pokušajte utvrditi koji specifični uzrok remeti Vašu ili partnerovu potrebu za seksom, kako biste to uspješno mogli riješiti. Ako ne uspijevate sami, potražite stručnu pomoć. 

Kako izgleda pasivna agresija u praksi?

Vjerojatno ste već čuli za termin "pasivna agresija". To su ponašanja tijekom kojih je osoba agresivna, ali ne udara šakama, ne razbija i ne napada aktivno, otvoreno vrijeđajući, psujući ili vičući. Tijekom pasivne agresije osoba namjerno skriva osjećaj ljutnje, maskirajući ga u nešto drugo.  Svi možemo biti ponekad pasivno-agresivni, pogotovo u situacijama kada ne smijemo, ili mislimo da ne smijemo, pokazati koliko smo ljuti.

Pred vama je pet najčešćih fraza koje govore ljudi kada su pasivno agresivni:

1. Sve je u redu. Nije mi ništa.
   Povlačenje i izbjegavanje razgovora čest je stil ponašanja pasivno-agresivnih ljudi, kojim oni iskazuju ljutnju indirektno, blokirajući pritom mogućnosti za direktnu, otvorenu emocionalnu komunikaciju.
2. Šalila sam se.
   Sarkazam je jedna od najčešćih formi koju pasivno-agresivne osobe upravo obožavaju. Sarkazmom se ljutnja i neprijateljstvo iskazuju  na način da su izgovoreni, ali indirektno, umotani u društveno prihvatljiv humor. Ako vas sarkazam uvrijedi, osoba koja je ga je koristila može se povući u ulogu žrtve i zaprepastiti se što se ne znate ni šaliti.
3. Mislila sam da znaš.
   Netko je "zaboravio" prenijeti vam informacije koje su mogle spriječiti neki problem? Još ako se pravda neznanjem, tako braneći svoj propust, moguće je da se radi o pasivnoj agresiji na djelu.
4. Ne ljutim se.
   Pravo pasivno-agresivno ponašanje podrazumijeva da osoba ne smije priznati agresiju. Umjesto otvorenog i iskrenog iskazivanja emocija, koje bi otvorilo mogućnost za razgovor, ljutnja se maskira i negira.
5. Evo sutra ću.
   Odgađanje, odgađanje, odgađanje… Česta pasivno-agresivna metoda, kojom osoba naizgled pristaje učiniti ono što smo je zamolili, ali zapravo neće to zaista i obaviti. 

Izgradite snagu volje i samokontrolu!

Sve su brojnija istraživanja koja potvrđuju da su snaga volje i samokontrola ključne za uspjeh i zadovoljstvo u životu. One osobe koje su već kao djeca mogle odgoditi neko iskušenje (npr., ne pojesti kolač odmah), kasnije su u životu pokazivale bolje rezultate u školi, imale manju stopu razvoda braka i bolje zdravlje. Oni s većom samokontrolom prolaze bolje u životu u cijelom nizu životnih okolnosti, čak i kada su inteligencijom izjednačeni s onima koji nemaju visoku razinu samokontrole, pa čak i onda kada su odgajani u istoj obitelji.

Pet načina da ojačate snagu volje i samokontrolu

1. Započnite vježbanje samokontrole tako što ćete početi odgađati male užitke (pojesti kolač, pregledavati Facebook i sl.). Dok vježbate samokontrolu, nemojte pretjerivati. Kao i kod tjelovježbe, ako je trening pretežak, samo povećavate rizik od ozljeda i produžujete vrijeme oporavka, što utječe na Vaš uspjeh. Isto je tako i sa samokontrolom. Zadajte si male zadatke, vježbajte odgoditi za pola sata nešto što biste rado napravili odmah. Nakon što to savladate, prijeđite na teži zadatak.
2. Kao i kod tjelovježbe, budite redoviti u vježbanju samokontrole jer ćete tek tada vidjeti prave rezultate. Najbolje je da vježbate male zadatke svaki dan.
3. Vježbajte samokontrolu tehnikom "AKO – ONDA". Na primjer, ako želite vježbati kako kontrolirati unos alkohola za vrijeme noćnog izlaska, smislite unaprijed nešto kao: AKO mi netko predloži alkoholno piće, ONDA ću ja reći da ću popiti mineralnu vodu. Kada unaprijed imate plan, lakše ćete se snaći u trenutku odluke.
4. Vježbajte samokontrolu tako što ćete podići razinu motivacije. Nagradite se za uspješno obavljene vježbe nečim što je Vama važno. Što je veća motivacija, to ćete lakše odoljeti izazovima.
5. Postavljajte jedan po jedan cilj kojim ćete vježbati samokontrolu. Lista ciljeva uništiti će Vaša nastojanja (znate već sigurno da novogodišnje liste odluka nikada ne uspijevaju), jer odricanje na jednom području smanjuje samokontrolu u drugim područjima.