1. NA KRIVOGA STE SE NAMJERILI (Dmitrij Kovpak, Andrej Kamenukin)
Vještine komunikacijske samoobrane u životu i poslu
Iskoristite konkretne i praktične savjete ovih autora kako biste se u životu manje živcirali, izbjegli nepotreban stres te sačuvali psihičko i fizičko zdravlje. U ovom nevelikom a sadržajnom priručniku upoznat ćete se s učinkovitim tehnikama izbjegavanja tuđih pokušaja manipulacije vašim životom, saznat ćete kako izaći na kraj sa suptilnim psihičkim nasiljem te kako se nositi s napornim ljudima. Manipulacije nismo uvijek svjesni, dapače, najčešće ne znamo da smo postali žrtve manipulacije koja nas tjera da se ponašamo u skladu s ciljevima druge osobe koja, skrivajući svoje istinske namjere, uz pomoć zavaravajućih manevara i vještih trikova, postiže da mijenjamo svoje prvobitne nakane te tuđe ciljeve i ideje prihvaćamo kao vlastite. (…)
Nema osobe koja s nikad nije srela s takvom vrstom tuđeg utjecaja. Manipulator može biti svatko – poslovni partner, šef, član obitelji, političar. I mi sami možemo, dakako, biti manipulatori.
Autori priručnika su dr. sc. Dmitrij Kovpak, dr. med.psihijatar-psihoterapeut, stručnjak za kognitivno-bihevioralnu terapiju te Andrej Kamenukin, psihijatar- psihoterapeut, stručnjak za stres-menadžment i antistres terapiju, koji žive i rade u Ruskoj Federaciji.
Iz Sadržaja
Riječ liječi, riječ ranjava
Igra za odrasle: manipulacija i kako joj doskočiti
Manipulacije i manipulatori
Kako pomažemo manipulatorima?
Zašto smo uopće ranjivi?
Kako postati „neranjiv“?
Tajna smirenosti
Vještine učinkovite komunikacije
Učinkoviti modeli ponašanja u situacijama pritiska
Tehnike suprotstavljanja napadu i pritisku
Igrajte na svom terenu
Aktivno slušanje
Tehnika postavljanja pravih pitanja
Osnovne pogreške u postavljanju pitanja
Umijeće kompromisa
Osnovne tehnike interakcije s kompliciranim ljudima
Uvjerenja i kvaliteta života
Savjeti: rado ih primati, škrto ih dijeliti
Isječak
„Osim toga, opravdavanjem postajete žrtva manipulacije: idete na ruku manipulatoru. Reagiranje na kritiku: pod pritiskom nikada nemojte automatski reagirati na izjave problematične osobe, bolje je da napravite pauzu. Pustite je da se ispuše. Tako će izgubiti energiju, ispuhati se poput balona i tako oslabiti. Tada okrenite situaciju u svoju korist. Snaga psihoemocionalnog napora koji ulažete u opravdavanje ili reagiranje na kritiku slična je nasumičnom bombardiranju. Pod pritiskom morate udarati ciljano: pomoću tehnika koje predlažemo (…)
Neprestano se podsjećajte: to su samo zvukovi, ništa više od toga. Riječ je samo zvuk. Kako bi vas zvuk mogao ozlijediti? Zvuk ljudskog glasa nije zvuk nadzvučnog aviona ili atomske bombe. Mark Twain jednom je rekao: ’Buka ne znači ništa. Nakon što snese jaje kokoš buči kao da je iz sebe izbacila manji planet.’ Riječi nam mogu naštetiti samo ako im pristanemo pridodati određeni smisao. Ili ako iskrivimo pravi smisao, preuveličavši ga do neviđenih razmjera.“
2. NENASILNA KOMUNIKACIJA (MARSHALL B. ROSENBERG)
. Jezik života
Izdavač – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava
. Ono što želim u životu je suosjećanje, strujanje između mene i drugih utemeljeno na uzajamnom davanju od srca
Marshall Rosenberg
Naučili smo govoriti, ali ne i komunicirati. Posljedica – nepotrebna osobna i društvena patnja. Ova knjiga će vas poučiti djelotvornom jeziku kojim možete reći sve što vam leži na srcu i u mislima, a i pomoći onima koji u svojim odnosima pokušavaju prekinuti neproduktivne cikluse svađe. Osnovna je to literatura za svakoga tko želi unaprijediti svoje komunikacijske vještine. Primjena koncepata iz knjige vodi prema razumijevanju i funkcioniranju s drugima na način koji uključuje više ljubavi, suosjećanja i nenasilja te potiče suosjećanje.
Autor knjige je doktor kliničke psihologije, autor metode NK (Nenasilne komunikacije) te osnivač i direktor Obrazovnog odjela međunarodne neprofitne mirovne organizacije - Centra za nenasilnu komunikaciju.
IZ SADRŽAJA
DAVANJE OD SRCA
Proces NK
Primjena NK u vlastitom životu i svijetu
KOMUNIKACIJA KOJA BLOKIRA SUOSJEĆANJE
MORALISTIČKE PROSUDBE
Uspoređivanje
Poricanje odgovornosti
Ostali oblici komunikacije koja otuđuje od života
OPAŽANJE BEZ (PR)OCJENJIVANJA
Razlikovanje opažanja od (pr)ocjenjivanja
NK na djelu: Najarogantniji govornik kojeg smo ikad imali
PREPOZNAVANJE I IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA
Visoka cijena neizraženih osjećaja
Osjećaji nasuprot ne-osjećaja
PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE OSJEĆAJE
Primanje negativne poruke: Četiri mogućnosti
Potrebe u korijenu osjećaja
Od emotivnog ropstva do emotivnog oslobođenja
ZATRAŽITI ONO ŠTO BI OBOGATILO ŽIVOT
Korištenje pozitivnih formulacija
Molba nasuprot zahtjeva
PRIMANJE S EMPATIJOM
Prisutnost: Nemoj samo činiti nešto! Stoj tu!
Slušanje osjećaja i potreba
Kada bol blokira našu sposobnost empatije
MOĆ EMPATIJE
SUOSJEĆAJNO POVEZIVANJE SA SAMIM SOBOM
Prisjećanje na posebnost našeg bića
Promijeniti „moram“ u „odabirem“
POTPUNO IZRAŽAVANJE LJUTNJE
PRIMJENA SILE RADI ZAŠTITE
OSLOBAĐANJE SEBE I SAVJETOVANJE DRUGIH
ISTRAŽIVANJE ZAHVALNOSTI U NENASILNOJ KOMUNIKACIJI
ISJEČAK
„NK nam pomaže povezati se s drugima i samima sobom na način koji dozvoljava našem prirodnom suosjećanju da procvjeta. Pomaže nam preoblikovati način na koji se izražavamo i slušamo druge time što usmjerava našu svijest na četiri područja: što opažamo, osjećamo i trebamo te što tražimo kako bismo obogatili vlastite živote. NK njeguje duboko slušanje, poštovanje i empatiju te potiče uzajamnu želju za davanjem od srca. Neki ljudi koriste NK za uspostavljanje suosjećajnog odnosa sa samim sobom, neki za produbljivanje intimnih odnosa, a neki za izgradnju djelotvornih odnosa na poslu i u političkoj areni. Diljem svijeta NK se koristi za posredovanje u sporovima i sukobima na svim razinama.
(…)
Prva komponenta nenasilne komunikacije je opažati bez (pr)ocjenjivanja; druga komponenta je izražavanje onog što osjećamo. Psihoanalitičar Rollo May tvrdi da 'zrela osoba postaje sposobna razlikovati osjećaje u toliko nijansi, snažnih i strastvenih, ili nježnih i krhkih doživljaja, koliko ih ima u različitim glazbenim odlomcima jedne simfonije'. Za mnoge od nas, međutim, naši osjećaji su, kako bi ih May opisao, 'ograničeni poput nota zova lovačkog roga'.
(…)
Prošao sam dvadeset i jednu godinu školovanja u američkim školama i ne mogu se sjetiti da me itko tijekom cijelog tog vremena pitao kako s osjećam. Osjećaji jednostavno nisu smatrani važnima. Tada se cijenio 'ispravan način razmišljanja' – kako su ga definirale osobe na položajima i od autoriteta. Trenirani smo da budemo 'upravljani izvana', a ne povezani sa samima sobom. Učili smo biti 'u glavi' pitajući se 'Što drugi misle da bih ja trebao reći ili činiti?'“