Živim li život koji ima smisao i svrhu?

Vjerojatno mnogi od nas dođu do neke točke u životu gdje se propituju: «Ima li moj život smisao, svrhu, značenje, ili je samo rutina, obaveze, stres?»

Dobro je povremeno u životu propitati sebe, a ne se samo prepuštati okolnostima.

Evo nekih pitanja koja vam mogu pomoći u tom propitivanju:

Koje su moje najvažnije životne vrijednosti? Jesam li im vjeran? Živim li u skladu s tim vrijednostima?

Imam li neke životne ciljeve koje sam želio postići, ali sam ih putem zaboravio? Jesam li se zbog stresa i razočaranja promijenio i prestao vjerovati u svoje snove i planove?

Što me usrećuje? Kako bi izgledao jedan dan u mom životu u kojem bih bio stvarno, duboko i istinski sretan?

Koja je osnovna svrha mog života? Što mi je najvažnije? Što me ispunjava i daje mi smisao?

Što je za mene uspjeh? Smatram li sebe uspješnim? Ako ne, zašto?

Je li me briga kako moj život utječe na one oko mene? Obogaćujem li živote ljudi oko sebe moje obitelji, prijatelja, zajednice u kojoj živim? Činim li razliku svojim ponašanjem i trudom?

Živim li svoj život sudjelujući u životu drugih, ili živim život drugih, povremeno sudjelujući u svom vlastitom životu?

Znam li koje su moje vještine i talenti, u čemu sam dobar i što mi ide?

Što činim sa strašću i veseljem?

Što želim od budućnosti? VJEŽBA

Nacrtajte svoju ŽIVOTNU LINIJU – na jednom kraju je rođenje, na drugom smrt. Označite te točke s POČETAK i KRAJ.  Označite crtom svako desetljeće života. Označite sa SADA gdje se upravo nalazite, sadašnjost.

Fokusirajte se na događaje kada ste imali značajan rast, osobnu transformaciju, veliki životni događaj, ostvarivali ili postigli važan cilj i neke druge događaje u životu koji su vas duboko promijenili na druge načine. Upišite ih na liniju.

Iza toga, zamislite svoj život u budućnosti, duž nacrtane linije. Koje značajne TOČKE na putu ŽELITE dosegnuti u budućnosti? Upišite ih. Neka vam u tome pomognu sljedeća pitanja:

Što bih željela postići između ___ godine i ___ godine?

Što bih voljela napraviti do ___ godine?

Što bih htjela biti do ___ godine?

Što bih htjela imati do ___ godine?

Gdje bih htjela biti do ___ godine?

Kako bih se htjela osjećati do ___ godine?

Kako bi voljela da izgleda jedan moj dan, u kojem sam sretna, svaku godinu života preda mnom?

Ovo nisu definitivne odluke niti fiksni ciljevi, opustite se i zapišite ono što želite, bez previše razmišljanja. Maštajte. Ne treba sve što želite biti razumno niti praktično. Isto tako, nemojte upisati nešto što se sigurno ne može ostvariti. Nemojte gledati samo u posao, nego i u odnose, financijska postignuća, osobni razvoj i slično.

Kada završite, možda ćete primijetiti da prošlost ima razna događanja, razne ste stvari upisali, ali budućnost je skoro posve prazna. To je samo po sebi već značajan podatak za vas.  Ljudi koji dobiju ono što žele – znaju što je to što žele.

Nemojte odmah završiti ovu vježbu, nego joj se vraćajte i nadopunjujte je. Brusite fokus na svoje želje i ciljeve, tako što ćete aktivno razmišljati o njima.

Kako razgovarati kada razgovarate sa sobom?

Svi mi razgovaramo sami sa sobom. Netko je više, a netko manje toga svjestan, ali svi to činimo. No hoće li od toga biti koristi ili štete ovisi o načinu na koji to činimo. Znanstveno je, naime, potvrđeno da nas prave riječi - korištenje vlastitog imena umjesto zamjenice ja u razgovoru sa samim sobom - mogu osloboditi strahova i omogućiti nam da dijeleći savjete sebi budemo mudri kao što smo kada ih, naprimjer, dijelimo drugima.

Obratite li se sebi u prvom licu velika je vjerojatnost da ćete se u stresnim okolnostima zbuniti. Oslovite li se imenom - vaši izgledi za uspjeh će se uvećati. Zašto? Zato što takav pristup– primijenjen na specifičan način u specifičnim okolnostima - omogućuje mozgu da funkcionira najbolje što može. Za takvo što postoje i neuroznanstvene potvrde u vidu snimaka mozga.

Mijenjajući način obraćanja sebi – u prvom ili u trećem licu mijenjamo položaj dva moždana „prekidača“ - u cerebralnom korteksu, središtu razmišljanja, te u amigdali, sjedištu emocija. Ovisno o tome u koji smo ga položaj stavili (uz pomoć vlastitog načina govora) približavamo se ili udaljavamo od osjećaja sebe i ojačavamo ili smanjujemo emocionalni intenzitet komentara na vlastiti račun.

Znanost se temom razgovora sa samim sobom tek počela baviti. Osim vlastitog imena, zacijelo postoje i druge specifične riječi koje nam mogu pomoći da stignemo više, brže, dalje. To tek treba istražiti. No, psihološka udaljenost obraćanja sebi – kao drugoj osobi – omogućuje povećanu samokontrolu i dopušta nam da mislimo jasnije.
Naš unutarnji glas oblikuje se u ranom djetinjstvu i kroz cijeli nam je život naš vjerni pratilac i pokretač. Oblikuju ga najprije drugi. Negativno utemeljen odnosno negativno usmjeravan od strane roditelja može postati izvorom mnogih problema.
Ti to možeš, pokušaj ponovno, reći će sebi dijete koje su roditelji naučili pozitivnoj komunikaciji. Suprotno tome, nagao, ljutit ili nestrpljiv roditelj može dijete izložiti trajnom obrascu gubitničkog razgovora sa samim sobom. Takva djeca naljutit će se na sebe čim ih nešto zbuni ili čim pogriješe. Nerijetko uz zaključak tipa „Idiote, ništa nisi u stanju učiniti kako treba“.

Srećom, ono što smo krivo naučili u djetinjstvu možemo „odučiti“ i naučiti bolje. Upornom vježbom ovakvog načina komunikacije sa samima sobom, koji nam predlažu znanstvenici, možemo postići dobre rezultate u poboljšanju kvalitete našeg života.
    
 

Gubitak

Gubitaka u životu ima puno. Neki su očigledniji od drugih. Neke možda niti ne zovemo gubitcima, iako oni to zapravo jesu.

JASNI GUBICI

Smrt voljene osobe
Prekid veze
Razdvajanje
Razvod braka
Gubitak posla
Gubitak novca
Gubitak stvari  
Silovanje ili neki drugi nasilni čin

NE TAKO JASNI GUBICI

Preseljenje
Bolest (gubitak zdravlja)
Promjena profesora, promjena škole, promjena posla
Uspjeh (gubitak cilja i želje za ostvarenjem uspjeha)
Gubitak vrijednih ideala
Gubitak dugoročnih ciljeva

GUBICI POVEZANI S DOBI

Dječji snovi
Adolescentne ljubavi
Završetak školovanja
Odlazak od kuće
Gubitak "mladosti"
Gubitak "ljepote"
Gubitak kose ili zubi
Gubitak seksualnog nagona (ili sposobnosti ostvarenja seksualnog nagona)
Menopauza
Odlazak u mirovinu

GUBICI POVEZANI S NEIZVJESNOŠĆU
(Je li u redu? Ili nije? Je li dobitak? Ili gubitak?)

Čekanje rezultata medicinskih pretraga
Par koji je na rubu razvoda ili prekida
Poslovna transakcija koja može i ne mora uspjeti
Sudska tužba
Prodaja nekretnine

Osjećaj neizvjesnosti vrlo je blizak osjećaju gubitka. Čak i ako situacija završi dobro (partner nazove i pomirimo se, nalazi dođu i dobri su, sudska presuda bude nama u korist) dok smo u sumnji ta je sumnja poput gubitka. Potrebno je shvatiti da "ne znati" može biti iscrpljujuće mučenje. Kad ste u neizvjesnosti – i osjećaji vam govore da ima jako malo nade – bolje je okončati situaciju (kad je to moguće), nego nastaviti čekati. Nazovite ili pošaljite poruku o završetku i uhvatite se pravog posla: preživljavanja, ozdravljenja i rasta.

NEIZBJEŽNI GUBICI

Postoje i neizbježni gubici, oni u kojima su smrt ili razdvajanje sasvim izvjesni. Ako takve gubitke prepoznate unaprijed puno će pomoći:

Ako razgovarate o tome s osobom koja odlazi
Ako ste vi taj koji odlazi – razgovarajte s osobom koja ostaje
Ako sudjelujte u donošenju odluka koje treba donijeti
Ako izrazite jasno svoje želje

DRUGI GUBICI

PRIVREMENI gubici (partner na putu, djeca na školovanju…) – čak i kada znamo da će ishod biti na kraju pozitivan – ipak je riječ o gubicima.

Postoje i bezbrojni "mali gubici" koji se nagomilaju tijekom dana, tjedna, mjeseca ili života. Neočekivani kvar na autu, svađa s prijateljem i sl. i osobu može obuzeti "neobjašnjiva" potištenost.

Svaki gubitak – trenutni ili kumulativni, nagli ili mogući, očigledni ili ne – ostavlja veću ili manju emocionalnu ozljedu.

Kriza srednjih godina

Svatko od nas je bar jednom u životu čuo priču o muškarcu u četrdesetima koji je odbacio svoju životnu družicu poput vrućeg kestena, da bi "odmaglio" s upola mlađim komadom od sebe. Ovaj se prizor, kojim najčešće opisujemo previranja, promjene i nestabilnost srednje dobi, zapravo ne događa baš često. Ono što je, naprotiv, vrlo često, jest to da se u srednjoj dobi dožive neki simptomi krize, u blagom ili pojačanom intenzitetu. Ti simptomi, unatoč uvriježenom mišljenju, pogađaju i muškarce i žene.

Kriza srednjih godina, u punom smislu riječi, kao i blaži oblici ove tranzicije iz adolescencije u starost, najčešće se osjeti negdje između četrdesete i pedesete godine. Za neke osobe može početi već oko 35., a za neke i dvadeset godina kasnije. Kriza može početi naglo, okidač joj može biti neki teški životni događaj, kao što je smrt roditelja ili bliske osobe. No, kriza može doći i polako, "šuljajući se", bez nekog dramatičnog i neočekivanog razloga.

Istraživanja nam ne mogu biti puno od pomoći kada govorimo o krizi srednjih godina, zato jer ih jednostavno nema, ili su vrlo rijetka. Brojna istraživanja koja se bave razvojem djeteta dala su modernim roditeljima odgovore na tisuće pitanja i nedoumica. Utješila su izbezumljene roditelje dvogodišnjaka ili umorne roditelje bučnih devetogodišnjaka brojnim i iscrpnim savjetima. Adolescencija je također pažljivo sagledana, a roditelji tinejdžera imaju mogućnosti saznati puno o tome što se događa tijekom adolescencije i zašto. Pogledamo li stručnu literaturu, vidjet ćemo prilično iscrpno dokumentiran razvoj od začeća do 21. godine. I tu, odjednom, pažnja istraživača prestaje. Odrasla dob doima se kao vrijeme koje je nepromjenjivo i bez ikakvih naročitih pojava koje bi bile od interesa istraživačima. Oni se ponovo bave čovjekom tek u starosti, o čemu opet možemo pronaći dosta zanimljivog materijala.

U odrasloj dobi, osim liječnicima, koji se bave proučavanjem stupnjevitoga fizičkog propadanja, prepušteni smo sami sebi. To je vrijeme u kojem se očekuje da budemo stabilni, samostalni i odgovorni, i, za razliku od djece, adolescenata ili starih, više nemamo nikakvih razvojnih "opravdanja" ako nismo upravo takvi. Nikakva ozbiljna psihološka prilagođavanja nisu dokumentirana, bar ne na način kao što je to učinjeno s traganjem za identitetom kod adolescenata.

Ukratko rečeno, ako niste "posložili kockice", niste zadovoljni s ljubavnim životom, niste izgradili karijeru i podigli obitelj te se ne spremate mirno uploviti u teškoće starosti, s Vama nešto nije u redu. Je li to baš tako? Naravno da nije. Zapravo većina odraslih ljudi doživi neku veću fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu tijekom srednjih godina. Ta promjena može biti u obliku nesretnog braka, preljuba ili razvoda, nezadovoljstva poslom, tjeskobe bez vidljivog uzroka, depresije, praznine i usamljenosti. Neke osobe dožive simptome promjena na vrlo intenzivan način, u punom smislu "krizu srednjih godina", dok mnogi izbjegnu ozbiljnu krizu, ali osjete promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju.

Razmišljanja o vlastitom identitetu, cjelovitosti, duhovnosti, vlastitom sustavu vrijednosti i ciljevima često se u ovoj dobi javljaju i preispituju, mnoga od njih prvi put u životu.

Psihološko prilagođavanje tijekom srednje dobi nužno je za razvoj osobnosti, razvojno je određeno i prirodno baš kao i dvojbe oko identiteta jednog adolescenta. Unatoč strahu, patnji, nemiru i usamljenosti, tranzicija srednje dobi je neizbježan dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće razumijevanje sebe i dublje uživanje u životu nego ikada prije.

Otvorenost prema promjenama i razumijevanje tog procesa, kao i razgovor sa stručnjakom vrlo su djelotvorni i pomažu lakše prebroditi krizu, koliko god ona ozbiljna i teška bila. S druge strane, ako propustimo ovu psihološku transformaciju, možemo ostati zarobljeni u kroničnim problemima. Prioritet materijalnim vrijednostima, nasilje, nadmoć i arogancija najčešći su obrambeni mehanizmi koji se onda uključuju. Štetnost takvih obrambenih mehanizama, jednako kao i štetnost "bijega" u depresiju ili ovisnost, nije potrebno posebno naglašavati, iz jednostavnog razloga što svi poznajemo bar jednu osobu koja je u svom životu upravo u tom smjeru krenula. 

Reakcije na gubitak

Zajedno s jasnim osjećajem boli, potištenosti i tuge, postoje i neke druge reakcije na gubitak, kao što su:

Osjećaj bespomoćnosti, obeshrabrenosti, praznine, očaja, pesimizma

Osjećaj nervoze, ljutnje, nemira

Osjećaj straha

Osjećaj krivnje

Gubitak koncentracije, nade, motivacije, energije

Promjene u apetitu, spavanju ili seksualnom nagonu

Brzo umaranje, sklonost griješenju i usporenost u govoru i kretanju

Svaku od ovih reakcija moguće je očekivati za vrijeme i nakon gubitka. Sve su one sastavni dio prirodnog procesa izlječenja. U redu je osjećati ove promjene, nemojte im se opirati.

Ako niste imali očigledni gubitak, a ipak Vam se čini da osjećate mnoge od ovih reakcija i osjećaja, možda biste trebali razmisliti o tome je li se neki ne tako očigledni gubitak, ili više njih dogodio u Vašem životu u zadnje vrijeme.

Kriza srednjih godina – hormoni ili...?

Neki stručnjaci smatraju da promjene na hormonalnoj razini igraju važnu ulogu u krizi srednjih godina. Kod muškaraca opada testosteron, a estrogen kod žena, što može dovesti i do određenih psiholoških promjena.

Poznato je da je srednja dob razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki u toj dobi postaju bake i djedovi, a neki prvi put postaju roditelji. Neki stupnjevito razvijaju svoju karijeru u jednom pravcu, drugi započinju potpuno novu karijeru i rade velike promjene u stilu svog življenja. Neki počinju osjećati prve znakove starenja, dok su drugi u najboljoj formi ikad u životu.

S obzirom na sve te individualne različitosti teško je odrediti koliko stvarna životna previranja i moguće komplikacije možemo "zahvaliti" hormonima, a koliko svim ostalim faktorima, kako životnim okolnostima tako i onima vezanim uz osobnost.

Proces oporavka od gubitka

Oporavak od gubitka se događa u nekoliko međusobno povezanih faza. Te faze su:

A. šok/negacija/otupjelost

Ne možemo vjerovati ili razumjeti što nam se dogodilo.
Naš um negira gubitak.
Zaboravljamo da se gubitak dogodio i svaki put kad ga se sjetimo zaprepašteni smo (to se često događa neposredno nakon buđenja iz sna).
U međuvremenu, aktiviraju se šok i otupjelost koji su prirodna zaštita tijela od intenzivnog bola.

B. strah/ljutnja/depresija

Strah, ljutnja, depresija i krivnja su emocije koje se najčešće povezuju s gubitkom.

C. razumijevanje/prihvaćanje/kretanje dalje

Preživjeli smo.
Naše tijelo je na putu izlječenja i oporavka.
Naš um prihvaća da je život bez onoga što smo izgubili ipak moguć.
Krećemo dalje u novo poglavlje života.

Svaka faza oporavka je:
prijeko potrebna
prirodna
dio procesa izlječenja

Gubitak je gubitak, bez obzira na uzrok. Kad nam je nešto što nam je važno oduzeto ili je netko koga volimo otišao od nas - to je gubitak. Jedina razlika u oporavku od jednog gubitka ili drugog je u INTENZITETU osjećaja i TRAJANJU procesa oporavka. Što je veći gubitak to intenzivnije osjećamo svaku fazu oporavka i duže nam treba da prijeđemo iz jedne faze u drugu. 

Odgađanje

Svi se odlično snalazimo u poslovima koje volimo ili u kojima uživamo. Ali kad zadatak ocijenimo kao težak, dosadan, neugodan ili zastrašujući, počinjemo oklijevati. Za neke osobe odgađanje je postalo kroničan problem zbog kojega su protratili vrijeme, propustili prilike, loše izvršili obaveze, snizili samopoštovanje stalnim samoosuđivanjem i jako povećali svakodnevnu razinu stresa.

Pogledajte prepoznajete li se u sljedećim izgovorima:

Ima toliko drugih stvari koje moram prije obaviti.

Sačekat ću dok ne budem raspoložena da to obavim.

Zašto nam profesor/šef zadaje toliko obaveza? Nije pošteno.

Sasvim je u redu slaviti ... osim toga, sutra ću početi s dijetom (učenjem, disciplinom...).

Imam sasvim dovoljno vremena za to učiniti.

Teško mi je govoriti o tome. Ne znam odakle početi.

Bolje radim pod pritiskom, stoga to ne moram odmah početi rješavati.

Moj zdravstveni problem i nije tako strašan. S vremenom će bol prestati. Sigurno nije ništa ozbiljno.

Jesam li u krizi srednjih godina?

Pitanja koja se najčešće javljaju i obilježavaju početak transformacije koja se događa tijekom srednje dobi mogu biti:

Tko sam ja?
Što moj život do sada govori o meni?
Jesu li moje oduke u prošlosti bile dobre?
Jesam li napravio/napravila sve što sam mogla?
Što želim učiniti s ostatkom života?
Koliko je pametno sada napraviti neke promjene i koliko bi me to "koštalo"?

Ako prolazite krizu srednjih godina moguće je da ćete osjećati ili prolaziti kroz nešto od sljedećeg:

1. Vidite svoj život ispraznim i zamornim. Sve Vam se čini besmislenim. Rijetko Vas što može razveseliti. Ono što Vas je ranije veselilo i ispunjavalo sada Vam je dosadno.

2. Dogodila Vam se važna životna promjena nakon koje osjećate da ništa više nije isto. Životna promjena može biti smrt voljene osobe, otkaz na poslu ili neka druga promjena vezana uz posao, razvod braka ili odlazak u mirovinu.

3. Preispitujete vrijednosti ili osjećaje koje nikada prije niste dovodili u pitanje.
4. Povukli ste se od prijatelja i obitelji. Sve teže dijelite svoje misli i osjećaje s drugim ljudima. Osjećaj izolacije može biti praćen osjećajem da život “nije bio fer” prema Vama.
5. Zapeli ste u jednom načinu življenja i ponašanja koji Vam je prije bio ugodan, ali Vas više ne čini sretnim.
6. Uznemireni ste i često Vam se mijenja raspoloženje. Osjećate da niste u stanju donositi odluke, preopterećeni ste i tjeskobni. Gode Vam štetne navike kao što su ispijanje alkohola, prejedanje, pušenje jer time privremeno "anestezirate" napetost i neugodne osjećaje.
7. Stalno se osjećate nezadovoljno, bez obzira na uspjehe koje postižete. Teško primate komplimente jer se mučite s niskim samopoštovanjem.
8. Teško se nosite s promjenama na vlastitom tijelu koje dolaze s godinama. Izgubili ste povjerenje u vlastitu snagu i sposobnosti. Osjećate se nevoljeno i usamljeno. Osjećate da niste napravili važne stvari u životu koje ste htjeli, a vrijeme Vam izmiče.
9. Osjećate intenzivnu potrebu da napravite neke drastične promjene u životu, prekinete odnose koji su postali rutina, raščistite život, uništite ono što ste godinama gradili kako biste mogli početi ispočetka, ovoga puta drugačije.
10. Počeli ste se bojati nečega što Vas nikada prije nije plašilo. Bojite se budućnosti. Počeli ste osjećati ljubomoru prema partneru ili zavist prema kolegama s posla za koje Vam se čini da su prošli u životu bolje od Vas.
11. Imate česte fizičke smetnje kao što su glavobolje, bolovi u želucu ili u trbuhu, problemi s hranjenjem, problemi sa spavanjem ili seksualni problemi.

Kako prebroditi gubitak?

Pred Vama je nekoliko savjeta koji Vam mogu pomoći kroz proces oporavka od značajnijih gubitaka u životu.

1) VJERUJTE DA ĆETE PREŽIVJETI 

• BIT ćete bolje, sigurno hoćete.
• Proces oporavka ima svoj početak, sredinu i kraj. I ne traje vječno.
• Imajte na umu na početku da kraj postoji. Nije tako jako daleko. Oporavit ćete se.
• Priroda je na vašoj strani. A priroda je moćan saveznik.
• Kažite što češće sebi „Živ-a sam. Preživjet ću."
• Živi ste.
• Preživjet ćete.

2) AKO VAM TREBA, POTRAŽITE ODMAH POMOĆ

• Ako osjećate da vam je potrebna pomoć - ne oklijevajte. Potražite je odmah.
• Ako razmišljate o samoubojstvu nazovite odmah hitnu pomoć i osobu od povjerenja.

Odmah potražite pomoć i:

• ako osjećate da "se raspadate"
• ako nemate više kontrolu nad sobom
• ako se spremate napraviti nešto što biste poslije mogli požaliti
• ako ste imali emocionalnih teškoća i prije najnovijeg gubitka
• ako se okrećete alkoholu, drogama ili drugim sredstvima koja stvaraju ovisnost
• ako se osjećate izolirani i bez ikoga kome se možete obratiti
• ako stalno doživljavate gubitke

Ovo nije vrijeme za "hrabrost". Baš suprotno, velika je hrabrost i zrelost potrebna da potražite pomoć onda kada vam je potrebna.

3) PRIZNAJTE GUBITAK

Možda vam nije lako povjerovati da se to moglo dogoditi baš vama. Dogodilo se. Stvarno je. Priznajte sebi da ste doživjeli gubitak. Možda se pitate jeste li dovoljno jaki da izdržite takav gubitak. Dovoljno ste jaki. Živi ste. I preživjet ćete.

4) NISTE SAMI

Gubitak je dio života. Svaki čovjek je doživio gubitak, ili će ga doživjeti. Baš svaki. Vaš zadatak je da prođete taj put od trenutka gubitka do eventualnog dobitka što brže i što hrabrije možete. Na neki način postojanje drugih ljudi koji su preživjeli gubitak olakšava bol. A saveznika u toj borbi za oporavak imate oko 7 milijardi diljem svijeta.

5) U REDU JE OSJEĆATI ŠTO OSJEĆATE

U redu je osjećati otupjelost. Očekujte da ćete biti u šoku neko vrijeme. Ta emocionalna otupjelost može biti zastrašujuća.

U redu je osjećati strah. "Hoću li ja to moći?" "Hoću li ikada opet voljeti?" "Hoću li se ikada više veseliti nečemu?" Ovo su dobro poznati strahovi koji prate gubitak. U redu je osjećati ih ali, koliko god to možete, ne vjerujte im.

U redu je ne osjećati ništa. Biti će trenutaka kada nećete imati nikakve osjećaje. To je normalno.

U redu je osjećati bilo što. Možda ćete se osjećati ljuto, izmučeno, izgubljeno, "pretučeno", nesigurno, inferiorno, preopterećeno, melankolično, isto kao što možete osjećati i olakšanje, pa i sreću na trenutke ili bilo koji drugi osjećaj. SVI OSJEĆAJI su dio procesa oporavka. Dopustite si osjećati. Dopustite oporavku da teče.

6) U REDU JE ŠTO BOLI

Ako ste u patnji, priznajte to. Osjećati bol nakon gubitka je: normalno, prirodno, dokaz da ste živi, znak da reagirate na životna iskustva. Iako ste možda prestrašeni, dopustite si osjećati bol. Važan je dio oporavka osjećati bol, tugu, očaj. Nemojte to prikrivati ili od toga bježati. Bol je zapravo prvi korak u oporavku.

7) VI STE OK

Može se dogoditi da počnete negativno razmišljati o sebi ili si predbacivati. Krivnja može napadati snažno i izazivati izrazito jaku bol. Nemojte se kažnjavati s "Da sam barem (ili nisam…" Nemojte izgubiti iz vida da ste puno više od emocionalne rane koju imate. Ispod uzburkane površine Vi ste: dobri, cijeli, predivni. I niste mogli ništa drugačije.

8) DAJTE SI VREMENA DA SE OPORAVITE

Proces oporavka zahtijeva vrijeme. Što je veći gubitak više je vremena potrebno da se oporavite. U doba brze hrane i instant rješenja za sve teško je prihvatiti da je za ovo što prolazite prijeko potrebno vrijeme.

9) PROCES OPORAVKA IMA SVOJE USPONE I PADOVE

Proces oporavka ne ide samo uzlaznom putanjom, kako mnogi ljudi misle. Usponi i padovi, korak naprijed pa korak nazad, dramatično poboljšanje i depresivni pad – sve su to očekivani trenuci u procesu oporavka. Razmišljajte o tome da, bez obzira jeste li "bolje" ili "gore" nego jučer ili prije pet minuta, proces oporavka teče.

10) SUTRA ĆE DOĆI

Život nosi mnoge pozitivne doživljaje. Bolja vremena dolaze. Bez sumnje, sutra će doći.

11) DIŠITE

Duboko dišite tako da vam se pri udisaju trbuh napuhuje. Izdahnite do kraja. Opet polako, duboko udahnite.

12) PUNO SE ODMARAJTE

Spavajte više nego obično. Potražite pomoć za obavljanje tekućih obaveza. Odmarajte se tijekom dana. Planirajte leći ranije i spavati malo duže. Budite nježni prema sebi. Vašem tijelu treba snage za oporavak. Meditirajte. Produktivni rad pomaže "odmoriti" emocije. Radite onoliko koliko možete.

13) UKLJUČITE AKTIVNOSTI

Izmjenjujte odmor s aktivnostima. Odmarajte se koliko Vam je potrebno ali nemojte postati letargični. Ostanite aktivni. Dok je u Vama kaos dobro je nastojati zadržati red u okolini i rutinu u dnevnim aktivnostima. To će vam pružiti osjećaj sigurnosti.

14) NE DONOSITE NIKAKVE VAŽNE ODLUKE

Očekujte da će vaše prosuđivanje biti malo otežano pa zato nastojite ne donositi nikakve odluke, posebno ne važne. Pitajte prijatelje, obitelj ili poslovne suradnike da donesu manje odluke umjesto vas. Previše promjena se već dogodilo, zato i jeste loše. Pokušajte sve ostale promjene smanjiti na minimum.

15) POTRAŽITE POMOĆ

Iako vam je to teško ili se bojite, pitajte druge ljude za pomoć. To je hrabar potez. Okupite prijatelje, obitelj, kolege. Vama je potrebno znati da im je stalo, a ako im kažete koliko Vam je teško oni će pomoći. Telefon je dobro sredstvo podrške. Koristite ga. Nazovite nekoga. Pozovite prijatelja da prenoći kod vas. Otiđite u posjetu članu obitelji. Nazovite stručnjaka i dogovorite razgovor.

Zašto odgađamo?

Ovdje su navedeni neki razlozi zbog kojih ljudi najčešće odgađaju:

TJESKOBA I ZABRINUTOST

Možda vam zadatak izgleda pretežak i bojite se da će loše završiti ako ga se prihvatite. Zbog toga provodite mnogo vremena brinući se, umjesto da se uhvatite posla.

PERFEKCIONIZAM I NEREALNA OČEKIVANJA

Vjerujete da morate pročitati i saznati sve ikad napisano ili rečeno o tome prije nego što se ozbiljno prihvatite nekog posla. Kako je to zapravo nije moguće, stalno imate osjećaj neuspjeha, što vas još više obeshrabruje.

OSJEĆAJ DA NISTE DOVOLJNO SPOSOBNI

Oni koji su uvjereni u to da nisu sposobni, ili bar ne dovoljno sposobni, često vjeruju da će zakazati na nekom zadatku i žele izbjeći neugodu koju bi izazvalo testiranje njihovih sposobnosti. Mislite da ste, ako ne dobijete izvrsnu ocjenu, potpuni promašaj, ili da ste grozna osoba ako padnete na ispitu.

LOŠA ORGANIZACIJA VREMENA

Odgađanje podrazumijeva loše raspoređivanje vremena. Možda ste nesigurni u svoje ciljeve. Možda vam zadatak izgleda pretežak. Zbog takvih razloga svoje zadatke ostavljate za kasnije ili se brinete umjesto da se pripremate za zadatak koji trebate izvršiti.

PROBLEMI S KONCENTRACIJOM

Kad sjednete za svoj stol, zateknete se kako sanjarite, zurite u prazno, gledate u sliku svog partnera umjesto da radite svoj posao. Vaša je okolina bučna, ometa vas. Stalno idete po razni pribor, hranu, piće. Stol vam je zatrpan i nesređen. To je dobar način da postanete nervozni i zabrinuti.

Što učiniti ako ste u krizi srednjih godina?

Ako je kriza teška i mučite se, potražite pomoć psihologa. Razgovor sa stručnjakom može Vam pomoći brže prebroditi krizu, smiriti neugodne osjećaje i donijeti ispravne odluke.

U međuvremenu, nemojte se prepustiti panici. Tijekom krize srednjih godina često možete biti prestrašeni. Sve na što ste se oslanjali do sada, od vlastitog tijela do osjećaja i sustava vrijednosti, izgleda kao da je poljuljano i nestabilno. Ako se tako osjećate, prisjetite se da je sve to što proživljavate normalno i privremeno. Ne samo da će doći ljepši dani nego ćete ih dočekati kao kvalitetnija i zrelija osoba.

Kad smo prestrašeni često nam padaju na um misli o bijegu. Bijeg u izvanbračne ljubavne odnose ili sakrivanje u ovisnosti (o alkoholu, klađenju, sedativima i sl.) može pružiti privremeno olakšanje, ali u konačnici samo donosi patnju. Zaustavljate bol sada, ali nakon kratkog predaha slijedi puno dugotrajnija i teža bol. Umjesto za bijeg, budite spremni napraviti neke promjene, one su dobrodošle i pomoći će u razrješavanju krize. Ono što Vam može poslužiti kao vodilja u tome koje su promjene dobrodošle, a koje su maskirani bijeg, jest Vaš sustav vrijednosti. Vodite računa o tome da promjene koje poduzimate budu u skladu s Vašim sustavom vrijednosti.

Evo nekoliko sugestija kako se bolje nositi s krizom:

Shvatite krizu kao dio normalnog razvojnog procesa.

Ignoriranjem krize možete ozbiljno zakomplicirati proces.

Ne nasjedajte "lakim" rješenjima. Novi auto ili novi partner donijeti će samo kratkotrajno, površinsko olakšanje.

Rješenje krize je u Vama, a ne oko Vas. Prolazak kroz krizu je nutarnji zadatak.

Gledajte na krizu kao na izazov koji vam pomaže da rastete i razvijate se kao osoba, kao na odskočnu dasku za buduće pobjede.

Kreativnim rješenjima unesite promjene u svoj privatni život i posao.

Iskoristite svoju zrelost i iskustvo za redefiniranje svojih ciljeva.

Imajte strpljenja i nježnosti prema sebi.

Podijelite svoje osjećaje s nekim tko vas neće osuđivati. To može biti prijatelj ili stručnjak.

Kako izgleda pasivna agresija u praksi?

Vjerojatno ste već čuli za termin "pasivna agresija". To su ponašanja tijekom kojih je osoba agresivna, ali ne udara šakama, ne razbija i ne napada aktivno, otvoreno vrijeđajući, psujući ili vičući. Tijekom pasivne agresije osoba namjerno skriva osjećaj ljutnje, maskirajući ga u nešto drugo.  Svi možemo biti ponekad pasivno-agresivni, pogotovo u situacijama kada ne smijemo, ili mislimo da ne smijemo, pokazati koliko smo ljuti.

Pred vama je pet najčešćih fraza koje govore ljudi kada su pasivno agresivni:

1. Sve je u redu. Nije mi ništa.
   Povlačenje i izbjegavanje razgovora čest je stil ponašanja pasivno-agresivnih ljudi, kojim oni iskazuju ljutnju indirektno, blokirajući pritom mogućnosti za direktnu, otvorenu emocionalnu komunikaciju.
2. Šalila sam se.
   Sarkazam je jedna od najčešćih formi koju pasivno-agresivne osobe upravo obožavaju. Sarkazmom se ljutnja i neprijateljstvo iskazuju  na način da su izgovoreni, ali indirektno, umotani u društveno prihvatljiv humor. Ako vas sarkazam uvrijedi, osoba koja je ga je koristila može se povući u ulogu žrtve i zaprepastiti se što se ne znate ni šaliti.
3. Mislila sam da znaš.
   Netko je "zaboravio" prenijeti vam informacije koje su mogle spriječiti neki problem? Još ako se pravda neznanjem, tako braneći svoj propust, moguće je da se radi o pasivnoj agresiji na djelu.
4. Ne ljutim se.
   Pravo pasivno-agresivno ponašanje podrazumijeva da osoba ne smije priznati agresiju. Umjesto otvorenog i iskrenog iskazivanja emocija, koje bi otvorilo mogućnost za razgovor, ljutnja se maskira i negira.
5. Evo sutra ću.
   Odgađanje, odgađanje, odgađanje… Česta pasivno-agresivna metoda, kojom osoba naizgled pristaje učiniti ono što smo je zamolili, ali zapravo neće to zaista i obaviti. 

Izgradite snagu volje i samokontrolu!

Sve su brojnija istraživanja koja potvrđuju da su snaga volje i samokontrola ključne za uspjeh i zadovoljstvo u životu. One osobe koje su već kao djeca mogle odgoditi neko iskušenje (npr., ne pojesti kolač odmah), kasnije su u životu pokazivale bolje rezultate u školi, imale manju stopu razvoda braka i bolje zdravlje. Oni s većom samokontrolom prolaze bolje u životu u cijelom nizu životnih okolnosti, čak i kada su inteligencijom izjednačeni s onima koji nemaju visoku razinu samokontrole, pa čak i onda kada su odgajani u istoj obitelji.

Pet načina da ojačate snagu volje i samokontrolu

1. Započnite vježbanje samokontrole tako što ćete početi odgađati male užitke (pojesti kolač, pregledavati Facebook i sl.). Dok vježbate samokontrolu, nemojte pretjerivati. Kao i kod tjelovježbe, ako je trening pretežak, samo povećavate rizik od ozljeda i produžujete vrijeme oporavka, što utječe na Vaš uspjeh. Isto je tako i sa samokontrolom. Zadajte si male zadatke, vježbajte odgoditi za pola sata nešto što biste rado napravili odmah. Nakon što to savladate, prijeđite na teži zadatak.
2. Kao i kod tjelovježbe, budite redoviti u vježbanju samokontrole jer ćete tek tada vidjeti prave rezultate. Najbolje je da vježbate male zadatke svaki dan.
3. Vježbajte samokontrolu tehnikom "AKO – ONDA". Na primjer, ako želite vježbati kako kontrolirati unos alkohola za vrijeme noćnog izlaska, smislite unaprijed nešto kao: AKO mi netko predloži alkoholno piće, ONDA ću ja reći da ću popiti mineralnu vodu. Kada unaprijed imate plan, lakše ćete se snaći u trenutku odluke.
4. Vježbajte samokontrolu tako što ćete podići razinu motivacije. Nagradite se za uspješno obavljene vježbe nečim što je Vama važno. Što je veća motivacija, to ćete lakše odoljeti izazovima.
5. Postavljajte jedan po jedan cilj kojim ćete vježbati samokontrolu. Lista ciljeva uništiti će Vaša nastojanja (znate već sigurno da novogodišnje liste odluka nikada ne uspijevaju), jer odricanje na jednom području smanjuje samokontrolu u drugim područjima. 

Kako prestati odgađati?

NE PREPUŠTAJTE SE PANICI

Brzajući sa zaključkom da nećete uspjeti možete se toliko uplašiti da ostanete pasivni i ništa ni ne pokušate. Vaša pesimistična predviđanja nisu činjenice. Koncentrirajte se na sadašnjost i pozitivne korake kojima možete postići svoje ciljeve.

POMOZITE SI TEHNIKOM "DVA STUPCA"

Stari se izgovori za odgađanje mogu pobiti razumnim razmišljanjem. U tome vam može pomoći tehnika "dva stupca", koja se koristi tako da na jednu stranu papira napišete sve izgovore. Zatim pokušajte sami pobiti svoje izgovore. U drugom stupcu napišite pozitivno, realno razmišljanje. Evo primjera:

Izgovor: Trenutno nisam raspoložena za rad.
Realno razmišljanje: Moj rad ne ovisi o raspoloženju, nego o aktivnostima. Ako budem čekala da budem raspoložena za rad, možda nikad neću ništa napraviti.

KORISTITE POTICAJNE REČENICE

Sastavite listu poticajnih rečenica koje će na vas djelovati motivirajuće. To mogu biti, na primjer:

• Što prije završim s nekim poslom, to prije ću moći početi sa zabavom.
• Najbolje vrijeme je sadašnjost.
• Savršeno ne postoji.

POSTAVITE JASNE CILJEVE

Razmislite o onom što želite ili trebate napraviti, i budite određeni i precizni. Ako zadatak morate napraviti u određenom roku napravite plan i raspored za svaki manji cilj, ali budite realni jer vas preteški ciljevi mogu obeshrabriti.

POSTAVITE PRIORITETE

Poredajte i zapišite sve zadatke koje morate obaviti po njihovoj važnosti. Prioritet treba ovisiti o važnosti i o roku u kojem zadatak treba biti izvršen.

PODIJELITE ZADATAK NA MANJE I LAKŠE DIJELOVE

Preveliki zadaci mogu izgledati nesavladivi. Podjela rada je osobito djelotvorna kod neugodnih poslova. Mnogi od nas mogu se nositi s dužnostima koje nam nisu drage ukoliko su one kratkotrajne i ne jako teške.

ORGANIZIRAJTE SE

Pripremite sav potrebni materijal prije početka rada. Koristite raspored dana i uvijek ga nosite sa sobom. Pazite da dnevni ili tjedni raspored napravite realno. Svakodnevno prebrojite izvršene zadatke.

KORISTITE SE PODSJETNICIMA

Napišite sebi podsjetnike i postavite ih na vidljiva mjesta kao što su na primjer televizor, ogledalo u kupaonici, ulazna vrata. Što se više puta podsjetite na svoje odluke – veća je vjerojatnost da ćete ih se pridržavati.

VESELITE SE POBJEDAMA I NAGRADITE SE

Veselite se i uživajte u svakom završenom zadatku, pa makar on bio najmanji. Ne potcjenjujte svoj uspjeh. Sjetite se da ste za toliko koliko ste prešli bliži potpunom završetku svega što trebate napraviti.