Svi mi razgovaramo sami sa sobom. Netko je više, a netko manje toga svjestan, ali svi to činimo. No hoće li od toga biti koristi ili štete ovisi o načinu na koji to činimo. Znanstveno je, naime, potvrđeno da nas prave riječi - korištenje vlastitog imena umjesto zamjenice ja u razgovoru sa samim sobom - mogu osloboditi strahova i omogućiti nam da dijeleći savjete sebi budemo mudri kao što smo kada ih, naprimjer, dijelimo drugima.
Obratite li se sebi u prvom licu velika je vjerojatnost da ćete se u stresnim okolnostima zbuniti. Oslovite li se imenom - vaši izgledi za uspjeh će se uvećati. Zašto? Zato što takav pristup– primijenjen na specifičan način u specifičnim okolnostima - omogućuje mozgu da funkcionira najbolje što može. Za takvo što postoje i neuroznanstvene potvrde u vidu snimaka mozga.
Mijenjajući način obraćanja sebi – u prvom ili u trećem licu mijenjamo položaj dva moždana „prekidača“ - u cerebralnom korteksu, središtu razmišljanja, te u amigdali, sjedištu emocija. Ovisno o tome u koji smo ga položaj stavili (uz pomoć vlastitog načina govora) približavamo se ili udaljavamo od osjećaja sebe i ojačavamo ili smanjujemo emocionalni intenzitet komentara na vlastiti račun.
Znanost se temom razgovora sa samim sobom tek počela baviti. Osim vlastitog imena, zacijelo postoje i druge specifične riječi koje nam mogu pomoći da stignemo više, brže, dalje. To tek treba istražiti. No, psihološka udaljenost obraćanja sebi – kao drugoj osobi – omogućuje povećanu samokontrolu i dopušta nam da mislimo jasnije.
Naš unutarnji glas oblikuje se u ranom djetinjstvu i kroz cijeli nam je život naš vjerni pratilac i pokretač. Oblikuju ga najprije drugi. Negativno utemeljen odnosno negativno usmjeravan od strane roditelja može postati izvorom mnogih problema.
Ti to možeš, pokušaj ponovno, reći će sebi dijete koje su roditelji naučili pozitivnoj komunikaciji. Suprotno tome, nagao, ljutit ili nestrpljiv roditelj može dijete izložiti trajnom obrascu gubitničkog razgovora sa samim sobom. Takva djeca naljutit će se na sebe čim ih nešto zbuni ili čim pogriješe. Nerijetko uz zaključak tipa „Idiote, ništa nisi u stanju učiniti kako treba“.
Srećom, ono što smo krivo naučili u djetinjstvu možemo „odučiti“ i naučiti bolje. Upornom vježbom ovakvog načina komunikacije sa samima sobom, koji nam predlažu znanstvenici, možemo postići dobre rezultate u poboljšanju kvalitete našeg života.