razno

Invaliditet – prihvaćanje

1. ŽIVOT S RAZLIČITIMA (Mirjana Krizmanić)

Koliko se međusobno poznajemo i razumijemo

 „’Imaš pravo biti ovdje’. To vrijedi za sve nas: mlade i stare, lijepe i ružne, bogate i siromašne, pametne i glupe – i sve one između ovih i svih drugih mogućih krajnosti. Svi mi imamo pravo biti ovdje. Ovo je zajednički svijet svih nas u kojem bismo svi bolje i ljepše živjeli kad bismo prihvatili tu istinu.“

Mirjana Krizmanić na primjeru vlastitog invaliditeta u knjizi  ’Život s različitima’ predočava kako je to biti različit u našem društvu, što čeka tzv. manjnske ljude u društvu „većinskih“.

U jednom od  intervjua izjavila je kako su predrasude prema invalidima jednake kao i prije pedeset godina.

Iz sadržaja

Kako sam postala trajno različita

Nijekanje invaliditeta

Prijelomni događaj (I. i II.)

Prihvaćanje invaliditeta

O invaliditetu i hendikepu

Barijere u komunikaciji s osobama s invaliditetom

O stereotipima i predrasudama

Događaj iz svakidašnjeg života

Kako prepoznati ljude s predrasudama?

Odnosi invalidnih osoba s drugim ljudima

O roditeljima djece s invaliditetom

Isječak

„I iznad i ispod nas, kao i svuda oko nas, postoje drukčiji svjetovi, drukčija živa bića, drukčiji ljudi, a ipak sve sastavljeno od istih djelića tvari, sve podvrgnuto zakonima prirode, sve sa svojim vijekom trajanja i svojim obilježjima. Sve i svatko sa svojim pravom na postojanje.

Kad bismo našli vremena da sami sebe prepoznamo kao djelić tog složenog svijeta, možda bismo s više snošljivosti gledali na ljude oko sebe. Možda bismo tada lakše pronašli svoje mjesto u toj velikoj zajednici različitih, a ravnopravnih. Možda bismo tada sa sebe mogli isprati nesnošljivost prema drukčijima, predrasude prema različitima, možda bismo tada s lakoćom, bez ikakve primisli, mogli svima u sebi i javno dopustiti da jednostavno postoje i budu.“

Mobing

1. MOBING (Andreja Kostelić-Martić) – Psihičko maltretiranje na radnom mjestu

(kako prepoznati mobing, kako se obraniti i kako ga spriječiti)

Prva knjiga o mobingu na hrvatskom jeziku plod je dugogodišnjega kliničkog iskustva psihologinje Kostelić-Martić u radu sa žrtvama mobinga, među ostalim i onog stečenog tijekom njezina rada na milanskoj Klinici za rad.  Namijenjena je svim žrtvama psihičkog zlostavljanja na poslu i njima bliskim osobama, ali i svim zaposlenim ljudima jer žrtvom mobinga može postati svatko. Upoznata s karakteristikama zlostavljanja na radnom mjestu žrtva može pomoći psiholozima, psihijatrima i socijalnim radnicima da joj adekvatno pomognu. Dakako, knjiga je itekako korisna poslodavcima, rukovoditeljima i svima odgovornim za upravljanje ljudskim potencijalima u radnim organizacijama.

Iz Sadržaja

Definicija mobinga

Vrste mobinga

Osnovni mehanizam mobinga

Tko je zlostavljač

Moguće žrtve mobinga

Istiniti primjeri mobinga

Posljedice mobinga

Djelovanje mobinga na zdravlje

Vrste intervencija za žrtve mobinga

Prevencija

Zakoni o mobingu u europskim državama i u SAD-u

Isječak

Leymannova definicija mobinga:

„1. Napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja

  • Nadređeni i/ili kolege ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve
  • Žrtva je uvijek prekidana kad govori
  • Odbijaju se neverbalni kontakti sa žrtvom (izbjegavaju se pogledi, ne primjećuju se znakovi, npr. dizanje ruke itd.)

2. Napad na mogućnost održavanja socijalnih odnosa

  • žrtva je stalno izolirana, nitko joj se ne obraća
  • svi se ponašaju kao da žrtva ne postoji
  • žrtva je premještena u ured daleko od kolega
  • žrtvu ne pozivaju na zajedničke sastanke
  • žrtvu ne pozivaju na kavu, svečanosti, zajedničke izlaske itd.

3. Napadi na osobnu reputaciju (…)

4. Napadi a kvalitetu rada (…)

5. Napadi na zdravlje žrtve (…).“

„Nakon čitanja bit ćete potaknuti na razmišljanje: ima li u vašem radnom okruženju mobinga, trpite li posljedice takvog ponašanja ili se možda i sami tako ponašate prema svojim kolegama, trebate li pomoć i gdje je možete pronaći, kako možete pomoći žrtvi. Knjiga će ispuniti svoj cilj ako potakne sve nas na razmišljanje kakvo radno okruženje želimo i zaslužujemo.“

dr. sc. Nataša Jokić, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Muzikoterapija

MOZART EFEKT (Don Campbell) – primjena moći glazbe za iscjeljivanje tijela, jačanje uma i oslobađanje kreativnog duha

Oslanjajući se na medicinu, najnovija istraživanja o učenju i kreativnosti te na istočnjačku mudrost, Campbell otkriva kako izlaganje zvukovima, glazbi i drugim oblicima vibracija, počevši u majčinoj utrobi, može doživotno utjecati na zdravlje, učenje i ponašanje.

Da glazba utječe na raspoloženje to je općepoznato, no o njenim još čudesnijim moćima govori autor ove knjige, tvrdeći da ona tjelesno, emocionalno i duhovno blagotvorno djeluje te da određeni zvukovi, tonovi i ritmovi (napose Mozartova djela, gregorijanski koral, neka djela jazza, new agea, latinoameričke glazbe, popa pa čak i rock glazbe) mogu – ojačati um, osloboditi kreativnost duha i čak iscijeliti tijelo. Ta čudesna pojava naziva se Mozart efekt.

Iz Sadržaja

Mozart efekt

Anatomija zvuka, sluha i slušanja

Iscjeljivanje zvukom

Blagotvorna svojstva zvuka i glazbe

Vaše prirođeno iscjeljujuće glazbalo

Zvučna medicina

Primjena glazbe u terapiji i rehabilitaciji

Orkestracija uma i tijela

Zvučni intelekt

Unaprjeđivanje učenja i kreativnosti pomoću glazbe

Zvučni duh

Most između života i smrti

Isječak

„Što je taj čarobni medij koji nas pokreće, očarava, puni energijom i iscjeljuje?

Glazba može u trenutku razvedriti dušu. U nama budi duh molitve, suosjećanja i ljubavi. Glazba razbistri u, a poznato je i da nas čini pametnijima. Glazba može pjesmom i plesom odagnati našu tugu (…)

Glazba je sveto mjesto, katedrala toliko veličanstvena da u njoj osjećamo uzvišenost univerzuma, ali i koliba toliko skromna i skrovita da nitko od nas ne može proniknuti u njezine najdublje tajne (…) Od prvog plača u životu do zadnjeg izdisaja na samrti, od kucanja naših srca do uzleta naše mašte, u svakom trenutku života obavijeni smo zvukom i vibracijom To je prvi dah svijeta, govor anđela i atoma, tvar od koje se u konačnici sastoje život i snovi, duše i zvijezde. „

(…)

Glazba pomaže u obredu oslobađanja tuge jer nam omogućuje osloboditi emocije i tugovati. Iako bolest i smrt voljenih osoba izazivaju duboku tugu nerijetko nastojimo suspregnuti emocije te svojim srcima tako uskraćujemo doživljaj prirodnog iscjeljenja koje proizlazi iz tugovanja. Djecu također nastojimo izolirati od boli. (…) Slušajte „Lacrimosu“ iz Mozartova Requiema (K626) ili drugo glazbeno djelo koje za vas ima osobito značenje.“

Pamćenje

Knjiga za sjajno pamćenje (Karen Markovitz, Eric Jensen)

Pamćenje je vitrina mašte, riznica razuma, registar svijesti i savjetnik misli
(Sv. Bazilije)

Uvodeći čitatelja u najnovija istraživanja o pamćenju te objašnjavajući u kakvom je ono odnosu sa sustavom tijelo/mozak, autori knjige otvaraju čitatelju put prema optimalnom funkcioniranju pamćenja. Osim jednostavnih tehnika za prisjećanje imena, lica, činjenica, brojčanih podataka, formula, definicija…ovdje ćete pronaći odgovore na cijeli niz zanimljivih pitanja:
Kako mogu zapamtiti više svega što želim zapamtiti? Zašto zaboravljamo? Kako se naše pamćenje mijenja pri starenju? Zašto nam je misao zapela na „vrhu jezika“? Gdje se nalazi pamćenje? Zašto zaboravimo ime neke osobe minutu nakon što smo ga čuli? Zašto se ne možemo sjetiti mnogo toga iz svojega ranog djetinjstva? Kako očuvati pamćenje u zlatnim godinama? Odgovori na ova i cijeli niz drugih pitanja pomoći će vam da ojačate samopouzdanje, poboljšate ocjene, zajamčite si uspjeh, ovladate vještinom prizivanja najdaljih sjećanja, upoznate se s praktičnim i lako primjenjivim pomagalima pamćenju.

„Evo dobre vijesti, osim u slučaju ozljede mozga, ne postoji „loše“ pamćenje. Vaše pamćenje je u nekim područjima izvrsno, a u nekim slabije. Tamo gdje je slabije možete ga poboljšati bez obzira na životnu dob. Kada shvatite kako vaše pamćenje djeluje možete do maksimuma povećati njegovu snagu i tako poboljšati svoj učinak u poslu, uspjeh u školi i osobni uspjeh. Ako to nije dovoljno dobra novost, evo još: Istraživanje tog nutarnjeg svemira može biti jedno od najuzbudljivijih putovanja u vašem životu. Knjiga za sjajno pamćenje je interaktivni vodič koji će vas povesti na to putovanje. Premda tema može biti nevjerojatno složena, vi ste na putu da uživate u njoj. Otkrivamo vam novo područje uz jednostavan pristup prilagođen čitateljima, čime vam omogućavamo da razumijete sve ono što trebate znati o svome pamćenju kako biste povećali njegovu učinkovitost.
                    autori

IZ SADRŽAJA

O pamćenju pojednostavljeno
Čudnovate karakteristike pamćenja
Vaša osobna alatna kutija za pamćenje
Čudesni savjeti za uspjeh u školi
Svakodnevno uspješno pamćenje
Prirodne hranjive tvari za pamćenje
Kako suvremeni životni stil utječe na pamćenje
Kad nas pamćenje zavara ili iznevjeri
35 najboljih strategija pamćenja svih vremena

ISJEČAK

„Pamtimo: informacije koje pomažu našem opstanku, ono na što usmjerimo pozornost, ono što smatramo značajnim, ono što upražnjavamo, ono što povezujemo sa prethodno naučenim, ono što kodiramo mnemotehničkim ili drugim sredstvima za pamćenje.
Zaboravljamo: ono što nam je beznačajno, ono u što nismo uključeni, ono što ne upražnjavamo, ne razmatramo ili ne koristimo, kad je nešto suviše bolno da bismo pamtili, kada dugotrajni stres utječe na funkcioniranje mozga, kada svjesno ne aktiviramo poticaj memorije.“


Koje strategije će mi pomoći da kodiram važne informacije?

1: Pozitivan stav
2: Točno opažanje
3. Razmotrite kontekst
4: Načelo PKS (početak, kraj, sredina)
5: Aktivirajte se
6: „Nasjeckajte“ na dijelove
7: Uključite emocije…
14. Stvorite navike“

Devet strategija školskog uspjeha za optimalno kodiranje pamćenja

Zadržite hladnu glavu (Ispunite se pozitivnim mislima usmjerenim samome/samoj sebi)
Učenje zahtijeva energiju (Osigurajte pažnju za vrijeme učenja i boravka u predavaonici).
Ljudi usmjereni prema cilju postižu visoke rezultate (Trebate znati što želite naučiti i zašto. Analizirajte zadatak i oblikujte plan rada)
Postanite aktivni (U učenju primijenite mnemotehnička načela)
Obnavljajte izvor svog pamćenja (Vaše pamćenje ovisi o vitalnim hranjivim tvarima…)
Posvetite se sredini (Učinak poznat kao načelo PKS može se nadvladati svjesnim usredotočenjem na sredinu informacijske cjeline)
Najprije se posvetite materijalu (Aktivna posvećenost materijalu osigurava dublje razumijevanje)
Idemo se zabaviti (Proslavite svoje učenje)
Savršena slika (Vizualizirajte riječi pomoću slika. Stvarajte mentalne mape…)"

Priče koje pomažu odraslima

1. PRIČAJ MI PRIČU (Majda Rijavec, Dubravka Miljković)

Priče nas prate od najranijeg djetinjstva. Pričali su nam ih roditelji, djedovi ili bake pokušavajući nas razveseliti, umiriti, utješiti ili uspavati. Kad smo malo porasli kupovali su nam  slikovnice, bajke i zbirke dječjih priča…(…)

Priče obično govore o životnom iskustvu ili problemu neke druge osobe i načinu na koji ga je ona riješila. To su često problemi koje i mi sami imamo, mučimo se s njima i ne znamo ih riješiti. Dobra priča usmjerit će našu pažnju ne samo na taj problem i naše slabosti nego i na moguće načine rješenja…

autorice

Upravo zato što dobra priča usmjerava pažnju na moguća životna rješenja, ovaj poznati autorski dvojac objavio je ovdje dvjestotinjak raznih priča i izreka iz knjiga. Prethodno su ih koristile u drugim svojim psihološkim knjigama i odlučile ih objediniti na jednom mjestom kako bi podučile,  nasmijale, utješile, umirile svoje čitatelje. Ponudile su im priče za malo samopouzdanja i dašak smjelosti i priče kao upozorenje da ništa ne pada s neba te da nije sve onako kako izgleda. Tu su i one kojima upozoravaju na moć podsvijesti, na dobro oko nas, na to da je svako zlo za neko dobro. I na kraju, zapitavši se čemu služi mozak te što želimo zaključile svoje savjete s pričama o malim velikim životnim mudrostima.

Iz Sadržaja

U izboru iz sadržaja izdvojeni su međunaslovi i naslovi tek nekih od ukupno 212 priča i izreka iz knjiga.

Malo samopouzdanja i dašak smjelosti (Usudite se i vi, Pa nije to ništa, Tko si ti, Žena gleda u zrcalo i…, Providnost u tri čamca, Zrela dob, Antilope i lavovi…)

Ništa ne pada s neba (Ništa ne pada s neba, Ne pričaj – učini, Čemu služi fakultet, Ljubav i vrtlarstvo, Mačka, Možeš ako misliš da možeš, Dvije žabe…)

Nije sve onako kao što izgleda (Priča o sretnim ljudima, Čudovište u rijeci, Rogovi, Nije sve onako kako izgleda, Siromaštvo, Znam o čemu razmišljaš…)

Moć podsvijesti (Bogatstvo na tavanu, Kralj ptica, Zlato  i krokodil, Moć uma, Moći sna, Naučite sanjati, Vudu smrt, Kako izliječiti paralizu…)

Dobro oko nas (Došljak, Kirurg, Čovjek koji donosi sreću, Ne možete me prevariti, Zločesto dijete, Budi tu, Posebna prigoda,  Tumačenje snova, Dobre ili loše vijesti…)

Svako zlo za neko dobro (Napukla kanta, Žalim se, ali…, Opasnosti života, Pravila, Kog vraga je ta psihologija…)

A čemu nam služi mozak? (Čitanje /nije/ neophodno, Varka, Sjekira, K vragu ti i tvoji čekići, Stvarno se ne isplati, Možda ipak, Ne pretjeruj s tuđim iskustvima…

Što želite? (Košulja sretnog čovjeka, Neobična posuda, Razmisli o cilju, Naoštriti sjekiru!, Autobiografija, Želim prosvjetljenje, Ni svjetiljke nisu što su nekad bile…)

Male velike životne mudrosti (Narav ograde, Povratak kući, Zato!, Autobiografija u pet poglavlja, Što se može promijeniti, Vrijeme je za smrt, Udovoljena molba…)

Isječak

"TKO SI TI?

Ništa nam nije istodobno ni bliže ni dalje nego istina o nama samima.

Neka se žena borila sa smrću. Iznenada je imala osjećaj da je uzeta na nebo i da se nalazi pred sudačkim stolcem.

Tko si ti? – upita je glas.
Ja sam gradonačelnikova žena, odgovori ona.

Nisam te pitao čija si žena, nego tko si ti.
Ja sam majka četvero djece.

Nisam te pitao čija si majka nego tko si ti.
Ja sam učiteljica.

Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti.
Ja sam kršćanka.

Nisam te pitao koje si vjere nego tko si ti.
Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek pomagala siromašnima.

Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.

Tako je to išlo dalje. Što god odgovorila, činilo se da nije dala zadovoljavajući odgovor. Vraćena je na zemlju. Kad se oporavila od bolesti, odluči pronaći tko je zapravo ona.

A kad ste se vi zadnji put upitali Tko sam ja? Ne čija sam žena, čija sam majka, što sam po zanimanju i koje sam vjere. Nego – Tko sam doista ja? Nemojte čekati sudački stolac da biste pokušali odgovoriti na to pitanje.

NISAM IMAO IZBORA

Osuđeni smo na slobodu (J. P. Sartre).

Na suđenju je Johann Extreme spremno priznao da je u koncentracijskom logoru nožem ubio jednog zatvorenika.

  • Nisam imao drugog izbora – branio se. – Čuvar mi je uperio pištolj u glavu i zaprijetio da će me ubiti ako to ne učinim.
  • Ali to nije istina – odgovorio je tužitelj. – Imali ste izbora. Mogli ste umrijeti.

Sad ćemo vas razočarati, ali vrlo, vrlo su rijetke situacije kada doista nemamo izbora. Izbor postoji, ali ne sviđaju nam se njegove posljedice. Puno je komotnije nemati izbora."

2. PRIČAJ MI PRIČU - 2 (Dubravka Miljković, Majda Rijavec)

. Budi ono što možeš biti

Umjesto u svijetu psihologije češće prisutnog savjeta Budi ono što jesi, autorice predlažu - budi ono što možeš biti. Cilj je, kažu, preinaka prema unutarnjim standardima. Kao pomoć tome, u drugoj knjizi Terapijskih priča za odrasle ponudile su preko 150 kratkih priča/savjeta, s vlastitim komentarima. Priče su razvrstane prema šest grupa temeljnih vrlina koje se cijene i koje su bile cijenjene u svim vremenskim razdobljima i svim kulturama – kako je svojevrsnim priručnikom za mentalno zdravlje utvrdio tim stručnjaka pod vodstvom Martina Seligmana i Christophera Petersona. Naime, imaju moralnu vrijednost, tj. ljudi ih cijene same po sebi, a ne zbog mogućih posljedica koje proizvode, no nesumnjivo pridonose osjećaju sreće i zadovoljstva. To su mudrost, hrabrost, humanost, pravednost, umjerenost i transcedentnost.

Uživajte u pričama, razmišljajte o njima, pričajte s njima i o njima nastojeći biti ono što možete biti – savjetuju autorice.

IZ SADRŽAJA

MUDROST I ZNANJE

Djeca o znanju

Genij

Savjeti staroga seljaka

Što manje znaš duže živiš?

Kako sam to učinio?!

Kamo vodi cesta

Gdje je nestao zdrav razum?

ODVAŽNOST

Vrijedi samo za majmune ili…

Jesam li u paklu ili u raju?

Nevjerojatna osobna povijest

Magarac u bunaru

Oni nisu odustali

Dražen Petrović, Kinezi i još dva sata

Otvorena i zatvorena vrata

HUMANOST

Jesmo li svi pripadnici iste vrste?

Razlog za sreću

Pazi koga hraniš!

Samo mahni repom

Oduzimanje i dijeljenje

Volontiranje

Nije svejedno kakav film gledaš

PRAVEDNOST

A kad se s poštenjem pretjera…

Test odgovornosti

Mjera poštenja

Poljubac

Nema prinčeva, nažalost,a ni konja

Čiji život biste odabrali?

UMJERENOST

Jednostavno rješenje problema

Mrtvac na zadnjem sjedištu

Napokon efikasna dijeta

Hercule Poirot – najskromniji čovjek na svijetu

Dnevnik skromne vozačice

TRANSCEDENTNOST

Problem s maslačcima

Plaćeno čašom mlijeka

Budi zahvalan

Zar stvarno?

Rad kao zabava

Zatvorenik i mrav

Zdjela svjetlosti

ISJEČAK

„Ako ste zec, nemojte sebe tjerati na plivanje (ili nedaj Bože na letenje). Radije se potrudite da što bolje trčite. To će vam donijeti i više uspjeha i više zadovoljstva.

(…)

Čovjek koji se jako ponosio svojim vrtom otkrio je u njemu jako pun maslačaka. Pokušao je sve čega se mogao sjetiti da ih se riješi. No, nije mu uspjelo.

Na kraju je odlučio pisati Ministarstvu poljoprivrede. Opisao im je sve svoje pokušaje i završio pismo riječima: Što sad da radim?

Nakon nekog vremena stigao je odgovor: Predlažemo vam da ih naučite voljeti.

(…)

Prije nego danas kažeš nekome grubu riječ – sjeti se nekoga tko ne može govoriti.

Prije nego se požališ kako je hrana neukusna – sjeti se nekoga tko gladuje jer nema što jesti.

Prije nego se požališ na muža ili ženu sjeti se nekoga tko moli Boga da mu podari suputnika.

Prije nego se požališ na svoj život – sjeti se nekoga tko je umro prerano.

Prije nego se požališ na svoju djecu – sjeti se nekoga tko žudi za djetetom, ali ga ne može imati.

Prije nego se posvađaš jer stan nije pospremljen ili očišćen – sjeti se nekoga tko živi na ulici

(…)

Jugoslavenski i slovenski gimnastičar Miroslav Cerar postao je slavan po svojim uspjesima na konju s hvataljkama. Na europskim prvenstvima osvojio je 21 medalju (od toga 10 zlatnih), 11 olimpijskih medalja te još šest na svjetskim prvenstvima. Više nego zavidna karijera, sigurno ćete se složiti. No, rijetki znaju da je Miroslav Cerar kao dijete obolio od dječje paralize i da je fizički bio vrlo slab. Liječnik je njegovim roditeljima preporučio da Miroslav radi određene gimnastičke vježbe kako bi pojačao i popravio svoje zdravstveno stanje. Ostatak je, kao što se to obično kaže, povijest.

3. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

 

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

 

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

 

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

 

PITANJA

„Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

 

4. ZAŠTO TAKO? (Višnja Biti) 2003.

Iz gotovo tisuću autentičnih, nerijetko izuzetno dirljivih životnih priča mladih ljudi koje su se do 2003., kada je izdana ova knjiga, čule u njezinoj popularnoj, višestruko nagrađenoj radijskoj emisiji Zašto tako, novinarka Višnja Biti za ovu knjiga odabrala je trideset tri.

Samo je trebalo prići. Ne kao prijatelj, ne kao nastavnik, ne kao mama, ne kao psiholog, ne kao svećenik, već kao novinar, kao netko sasvim neutralan, sa strane, a živo zainteresiran upravo za tebe i tvoje probleme. Upravo si ti sa svojih trinaest ili sedamnaest godina iznimno važan i ti me zanimaš. To su neponovljivi susreti. Posebna je ta komunikacija, otvorena, izravna, jedinstvena…“

autorica

IZ SADRŽAJA

Ja u zrcalu

(Jasna, Brankica, Martina, Slobodan,Kornelija…)

Baš me briga

(Mirela, Ana, Janko, Karmen, Zdenka, Irena…)

Pusti me na miru

(Petra, Darko, Maja, Tomo, Ante…)

ISJEČAK

JA U ZRCALU

Brankica: Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao…

Kad razgovaram s odraslima mnogi mi kažu kako bi voljeli imati kćer kao što sam ja. Ne shvaćaju da to nije moguće. Njihova su djeca odrasla u obitelji iako to samo po sebi ne mora biti idilično. I u obitelji, naravno, nastaju problemi s roditeljima, sa školom, društvom, a ponekad i sa zakonom. Ali ta su djeca imala roditelje. Osjetili su roditeljsku ljubav i pažnju,brigu. Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao, kao da je to normalno, za 'dobar dan' (…) Ja sam bila najmlađa od djece i sjećam se samo svojeg dolaska u Dom u Laduču. Govorili su da sam siroče jer mi se mama ubila…

(...)

Nela: Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…

Odavno sam prestala plakati. Čak se više i ne sjećam jesam li uopće zaplakala. (…) No, premda su sve znali, moje je šestero mlađe braće ipak trebalo utješiti kad je mama umrla. Naravno, ja im ne mogu zamijeniti mamu, oni to i ne očekuju od mene, ali očekuju da im budem najstarija sestra, da rješavam njihove sitne svađe, pričam priče, pomažem oko zadaće i krpam čarape. Kao i u svakoj obitelji. Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…(…) Svakome od nas darovala je drugi dio sebe pa je svatko od nas nosi dalje u sebi na svoj način. Tako ona u nama i dalje živi.

(…)

Kornelija: Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje

Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje. Svijet onih koji vide ima svoje nepopravljive zablude! Zašto bi boja bila tako važna? Zar na svijetu nema važnijih stvari? Mirisi, dodiri, zvukovi, osjećaji…(…) Mačka je vrlo važna u našoj kući. Tko zna znade li ona uopće da sam ja slijepa? Negdje sam pročitala da su i mačke zapravo slijepe, odnosno da vide drugačije nego ljudi. Možda se zato nas dvije tako dobro razumijemo. Bez nje i bez glazbe nikako ne bih mogla živjeti.

(...)

Slobodan: Gospođo, imate dvije kune?

Gospođo, imate dvije kune? Treba mi za kruh. Gospođo, molim vas dvije kune. Samo dvije, ako imate. I tako tisuću puta u danu. I nije mi dosadilo. (…) Ne sjećam se točno kako sam i kada s tim počeo. Najednom, nakon što su nas bombardirali, sve se raspalo. Baku su odveli neki ljudi i nikada više nisam čuo za nju. Rekli su mi da se poslije rata vratila u Karlovac i bila neko vrijeme u Crvenom križu. O roditeljima ionako ništa ne znam već godinama. Za njih me nije briga, ali baku sam volio.  (…) Preslab sam, ne mogu puno raditi i onda je to nikakva zarada. Ja bih nešto fino, u kancelariji, da budem kao gospodin, ali tko će mi to dati. Zato bih trebao imati i neku školu, a ne ovu moju specijalnu. Kad netko vidi moje papire odmah pomisli da sam lud…

(...)

SILVIJA: Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama

Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama. Mislim da sam u tome realna. Nemam ništa od toga da zamišljam kako ću jednoga dana trčati kad je to nemoguće (…) Oboljela sam od multiple skleroze. Bolest je kronična i za nju još nema pravog lijeka. (…) Kako sam se samo promijenila! Više se točno i ne sjećam kakva sam bila prije no što sam se razboljela. Vjerojatno razmažena i površna kao i većina mojih vršnjaka. Bezbrižna, bez straha što će sa mnom biti sutra. Tako je to kad si zdrav, misliš da je to normalno. Pa i normalno je da tako misliš…

BAŠ ME BRIGA

Mirela: Nisam nikad pomislila da bi se to moglo meni dogoditi…

O anoreksiji nisam baš previše znala, tek da je to mršavljenje protiv volje koje se događa u bogatim zemljama gdje svi drže pretjerane dijete pa se više ne mogu zaustaviti nego moraju na liječenje. (…) Svi kažu da moram biti strpljiva. U bolnici sam već osamdeset dana. (…) Sada imam pedeset a bila sam na 43…

(...)

ANA: Nisam ja jedina na svijetu koja ima dvije mame

Moja životna priča počinje ovako: mama nas je napustila kad sam imala dvije godine i, naravno, uopće je se ne sjećam. Tata se, kažu, brzo snašao i oženio Sanjom. Vrijeme je pokazalo – na svu sreću. (…) Jer kad se sve zbroji i oduzme, Sanja je moja prava mama, mama kakvu svako dijete može samo poželjeti. Mogu joj povjeriti sve tajne, pa čak i ovu, i za nju i za mene najbolniju: želim pronaći svoju biološku mamu…

 

PUSTI ME NA MIRU

Petra: Sama nikad ne bih otišla, a kad nismo bili nafiksani ne bi na dragi Bog nagovorio da iz čista mira odemo na liječenje…

Darko: Ni sanjao nisam da ću završiti u odgojnom domu…

Maja: Ni sama ne znam kako se dogodilo da sam završila na heroinu, ali izgledalo je kao posve prirodan i neizbježan put…

Tomo: Ne volim se sjećati kakav sam bio prije, ali ako baš moram…

(…)

ANTE: Strašno sam falija…

Da van pravo rečen, i ne sićam se točno kako sam u sve to upa. Ka da imam neke rupe u glavi. Polako su ih popunjavali, što sestra Bernardica, što psihologinja, pa mama i tata i nešto sitno prijatelji. Ali, rupe su jače, baren zasad. A falija san, priznajem. Strašno sam falija! (…) Kako ću reći mom još nerođenom ditetu šta san činija? I kako da ono samo u to ne upadne? Ubija bi se da mi se to dogodi, majke mi! I sebe i njega. Ne shvaćan kako je to mati preživila. I još ostala normalna ženska. Svi su je u Zajednici voljeli i govorili kako je hrabra…“

 

Komunikacijska samoobrana

1. NA KRIVOGA STE SE NAMJERILI (Dmitrij Kovpak, Andrej Kamenukin)

Vještine komunikacijske samoobrane u životu i poslu

Iskoristite konkretne i praktične savjete ovih autora kako biste se u životu manje živcirali, izbjegli nepotreban stres te sačuvali psihičko i fizičko zdravlje. U ovom nevelikom a sadržajnom priručniku upoznat ćete se s učinkovitim tehnikama izbjegavanja tuđih pokušaja manipulacije vašim životom, saznat ćete kako izaći na kraj sa suptilnim psihičkim nasiljem te kako se nositi s napornim  ljudima. Manipulacije nismo uvijek svjesni, dapače, najčešće ne znamo da smo postali žrtve manipulacije koja nas tjera da se ponašamo u skladu s ciljevima druge osobe koja, skrivajući svoje istinske namjere, uz pomoć zavaravajućih manevara i vještih trikova, postiže da mijenjamo svoje prvobitne nakane te tuđe ciljeve i ideje prihvaćamo kao vlastite. (…)

Nema osobe koja s nikad nije srela s takvom vrstom tuđeg utjecaja. Manipulator može biti svatko – poslovni partner, šef, član obitelji, političar. I mi sami možemo, dakako, biti manipulatori.

Autori priručnika su dr. sc. Dmitrij Kovpak, dr. med.psihijatar-psihoterapeut, stručnjak za kognitivno-bihevioralnu terapiju  te Andrej Kamenukin, psihijatar- psihoterapeut, stručnjak za stres-menadžment i antistres terapiju, koji žive i rade u Ruskoj Federaciji.

Iz Sadržaja

Riječ liječi, riječ ranjava

Igra za odrasle: manipulacija i kako joj doskočiti

Manipulacije i manipulatori

Kako pomažemo manipulatorima?

Zašto smo uopće ranjivi?

Kako postati „neranjiv“?

Tajna smirenosti

Vještine učinkovite komunikacije

Učinkoviti modeli ponašanja u situacijama pritiska

Tehnike suprotstavljanja napadu i pritisku

Igrajte na svom terenu

Aktivno slušanje

Tehnika postavljanja pravih pitanja

Osnovne pogreške u postavljanju pitanja

Umijeće kompromisa

Osnovne tehnike interakcije s kompliciranim ljudima

Uvjerenja i kvaliteta života

Savjeti: rado ih primati, škrto ih dijeliti

Isječak

„Osim toga, opravdavanjem postajete žrtva manipulacije: idete na ruku manipulatoru. Reagiranje na kritiku: pod pritiskom nikada nemojte automatski reagirati na izjave problematične osobe, bolje je da napravite pauzu. Pustite je da se ispuše. Tako će izgubiti energiju, ispuhati se poput balona i tako oslabiti. Tada okrenite situaciju u svoju korist. Snaga psihoemocionalnog napora koji ulažete u opravdavanje ili reagiranje na kritiku slična je nasumičnom bombardiranju. Pod pritiskom morate udarati ciljano: pomoću tehnika koje predlažemo (…)

Neprestano se podsjećajte: to su samo zvukovi, ništa više od toga. Riječ je samo zvuk. Kako bi vas zvuk mogao ozlijediti? Zvuk ljudskog glasa nije zvuk nadzvučnog aviona ili atomske bombe. Mark Twain jednom je rekao: ’Buka ne znači ništa. Nakon što snese jaje kokoš buči kao da je iz sebe izbacila manji planet.’ Riječi nam mogu naštetiti samo ako im pristanemo pridodati određeni smisao. Ili ako iskrivimo pravi smisao, preuveličavši ga do neviđenih razmjera.“

2. NENASILNA KOMUNIKACIJA (MARSHALL B. ROSENBERG)

. Jezik života

Izdavač – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava

. Ono što želim u životu je suosjećanje, strujanje između mene i drugih utemeljeno na uzajamnom davanju od srca

Marshall Rosenberg

Naučili smo govoriti, ali ne i komunicirati. Posljedica – nepotrebna osobna i društvena patnja. Ova knjiga će vas poučiti djelotvornom jeziku kojim možete reći sve što vam leži na srcu i u mislima, a i pomoći onima koji u svojim odnosima pokušavaju prekinuti neproduktivne cikluse svađe. Osnovna je to literatura za svakoga tko želi unaprijediti svoje komunikacijske vještine. Primjena koncepata iz knjige vodi prema razumijevanju i funkcioniranju s drugima na način koji uključuje više ljubavi, suosjećanja i nenasilja te potiče suosjećanje.

Autor knjige je doktor kliničke psihologije, autor metode NK (Nenasilne komunikacije) te osnivač i direktor Obrazovnog odjela međunarodne neprofitne mirovne organizacije - Centra za nenasilnu komunikaciju.

IZ SADRŽAJA

DAVANJE OD SRCA

Proces NK

Primjena NK u vlastitom životu i svijetu

KOMUNIKACIJA KOJA BLOKIRA SUOSJEĆANJE

MORALISTIČKE PROSUDBE

Uspoređivanje

Poricanje odgovornosti

Ostali oblici komunikacije koja otuđuje od života

OPAŽANJE BEZ (PR)OCJENJIVANJA

Razlikovanje opažanja od (pr)ocjenjivanja

NK na djelu: Najarogantniji govornik kojeg smo ikad imali

PREPOZNAVANJE I IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA

Visoka cijena neizraženih osjećaja

Osjećaji nasuprot ne-osjećaja

PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE OSJEĆAJE

Primanje negativne poruke: Četiri mogućnosti

Potrebe u korijenu osjećaja

Od emotivnog ropstva do emotivnog oslobođenja

ZATRAŽITI ONO ŠTO BI OBOGATILO ŽIVOT

Korištenje pozitivnih formulacija

Molba nasuprot zahtjeva

PRIMANJE S EMPATIJOM

Prisutnost: Nemoj samo činiti nešto! Stoj tu!

Slušanje osjećaja i potreba

Kada bol blokira našu sposobnost empatije

MOĆ EMPATIJE

SUOSJEĆAJNO POVEZIVANJE SA SAMIM SOBOM

Prisjećanje na posebnost našeg bića

Promijeniti „moram“ u „odabirem“

POTPUNO IZRAŽAVANJE LJUTNJE

PRIMJENA SILE RADI ZAŠTITE

OSLOBAĐANJE SEBE I SAVJETOVANJE DRUGIH

ISTRAŽIVANJE ZAHVALNOSTI U NENASILNOJ KOMUNIKACIJI

ISJEČAK

„NK nam pomaže povezati se s drugima i samima sobom na način koji dozvoljava našem prirodnom suosjećanju da procvjeta. Pomaže nam preoblikovati način na koji se izražavamo i slušamo druge time što usmjerava našu svijest na četiri područja: što opažamo, osjećamo i trebamo te što tražimo kako bismo obogatili vlastite živote. NK njeguje duboko slušanje, poštovanje i empatiju te potiče uzajamnu želju za davanjem od srca. Neki ljudi koriste NK za uspostavljanje suosjećajnog odnosa sa samim sobom, neki za produbljivanje intimnih odnosa, a neki za izgradnju djelotvornih odnosa na poslu i u političkoj areni. Diljem svijeta NK se koristi za posredovanje u sporovima i sukobima na svim razinama.

(…)

Prva komponenta nenasilne komunikacije je opažati bez (pr)ocjenjivanja; druga komponenta je izražavanje onog što osjećamo. Psihoanalitičar Rollo May tvrdi da 'zrela osoba postaje sposobna razlikovati osjećaje u toliko nijansi, snažnih i strastvenih, ili nježnih i krhkih doživljaja, koliko ih ima u različitim glazbenim odlomcima jedne simfonije'. Za mnoge od nas, međutim, naši osjećaji su, kako bi ih May opisao, 'ograničeni poput nota zova lovačkog roga'.

(…)

Prošao sam dvadeset i jednu godinu školovanja u američkim školama i ne mogu se sjetiti da me itko tijekom cijelog tog vremena pitao kako s osjećam. Osjećaji jednostavno nisu smatrani važnima. Tada se cijenio 'ispravan način razmišljanja' – kako su ga definirale osobe na položajima i od autoriteta. Trenirani smo da budemo 'upravljani izvana', a ne povezani sa samima sobom. Učili smo biti 'u glavi' pitajući se 'Što drugi misle da bih ja trebao reći ili činiti?'“

 

Hodajte i razgovarajte!

Psihološki tretman koji kombinira razgovor i tjelesnu aktivnost popularan je u svijetu, a među prvima ga je, još davnih dana po ulicama Beča, prakticirao i sam Sigmund Freud sa svojim pacijentima.

Istraživanja su odavno potvrdila blagotvorne učinke tjelovježbe na zdravlje općenito. Fizičko kretanje ima pozitivne, dobro znane i znanstveno zabilježene psihološke posljedice. Kada smo fizički aktivni u našem se mozgu povećava razina serotonina i poboljšava raspoloženje. No, to nije sve. Posljednjih godina niz istraživanja ukazuje na povezanost fizičke aktivnosti i značajnog smanjenja depresivnih simptoma kod pojedinaca kojima je dijagnosticirana depresija. Izgleda da redovita tjelesna aktivnost trajno poboljšava raspoloženje.

Pokret je život.

Spoj terapijskog, stručno vođenog razgovora i fizičke aktivnosti kod svih osoba ubrzava i pojačava oporavak i napredak u terapijskom procesu.

Pritom, nekim osobama razgovarati i hodati s terapeutom izuzetno godi. Kažu da im pomaže opustiti se i da lakše mogu razgovarati krećući se, nego sjedeći nasuprot terapeutu u njegovu uredu.

Drugi kažu da je u šetnji previše toga što im odvlači pozornost pa se ne mogu koncentrirati. Ne vole ni misliti da mogu nekoga poznatog sresti. Vole tišinu i zaštićenost ureda. Vole gledati terapeuta u oči. Stoga u šetnju odlaze ili primjenjuju drugi oblik fizičke aktivnosti u neko drugo vrijeme.

Svakoj osobi koja dođe u savjetovalište preporučam kretanje. Kombinacija kretanja i stručno vođenog razgovora moćan je spoj koji može pomoći i u vrlo teškim stanjima.

Povratak s godišnjeg odmora

Svi se veselimo godišnjem odmoru i malo smo žalosni što moramo ponovo povećati broj dnevnih obaveza i stresova. Vjerojatno većina ljudi doživi neku razinu stresa u povratku s godišnjeg odmora.

U Engleskoj su utvrdili velike financijske gubitke u razdoblju iza godišnjih odmora, jer ljudi uzimaju bolovanja ne bi li umanjili stres povratka s godišnjeg i uhvatili još koji dan za prilagodbu.

Stres povratka s godišnjeg možete prepoznati po nekim simptomima kao što su: nemir, umor, nervoza, smanjena strpljivost za razne tekuće aktivnosti (iako ste sve te brojne aktivnosti prije godišnjeg uspjeli obaviti, sada Vam nije jasno kako ste sve to stizali i mogli izdržati), smetnje spavanja zbog kojih smo pojačano umorni i spava nam se, glavobolje, opća malaksalost, bolovi u mišićima.

Kao i za sve drugo, stres povratka s godišnjeg odmora netko podnosi bolje, a netko gore.

Ako se vraćate nečemu što volite raditi, vjerojatno je da nećete imati simptome stresa ili će oni biti blagi. Nasuprot tome, ako se vraćate u tešku atmosferu na poslu, neizvjesnu budućnost ili na posao koji baš i ne biste izabrali da ste mogli birati – jasno je da će povratak biti mučan i stresan.

Učenici mi – za razliku od onoga što mi odrasli očekujemo od njih – vrlo često kažu da jedva čekaju početak škole jer im je dosadno i raduju se druženju s prijateljima u razredu.

Kako si pomoći?

  1. Vratite se s godišnjeg najmanje jedan, a bolje dva dana ranije, da dobijete malo više vremena za prilagodbu.
  2. Na povratku s godišnjeg čeka nas puno posla. Dobro je prvo sjesti i isplanirati što sve treba učiniti i kojim redoslijedom važnosti, a tek onda prionuti poslu. Ako krenete stihijski otvarati probleme koje trebate riješiti i obaveze koje vas čekaju, vjerojatno ćete se osjećati preplavljeno i izgubiti živce.
  3. Dobro je prepoznati vlastite osjećaje, prihvatiti ih kao normalne i pokušati sebi pomoći tako što ćete u svakidašnju rutinu ubaciti malo čarolije koju ste osjetili na godišnjem. Na primjer, i sada možete prošetati uz more ili provesti popodne na zraku, baš kao na godišnjem!
  4. Još prije nego što ste se vratili s godišnjeg, namjestite ritam spavanja i buđenja kakav ćete imati kad obaveze započnu.
  5. Vratite se svom uobičajenom ritmu tjelovježbe koji ste vjerojatno promijenili tijekom godišnjeg odmora. Ako inače ne vježbate, ovo je pravo vrijeme da uključite tu zdravu naviku u život. Ako ste plivali, skijali, šetali, rolali ili nekako drugačije bili fizički aktivni tijekom odmora, sjetite se kako je to ugodno i kako se dobro pritom osjećate.
  6. Nemojte sjesti pred TV. Ljudi koji puno gledaju TV procjenjuju svoj život lošijim. Ne čudi me to uopće.
  7. Ako neugodni osjećaji potraju duže od desetak dana, svakako biste trebali razmisliti što Vam to važno poručuju ti osjećaji. Oni ne govore više o povratku s godišnjeg, nego o nečem dubljem. Možete o tome porazgovarati s partnerom, prijateljem ili sa stručnjakom.
  8. Ljudi ponekad misle da će njihovi problemi nestati na godišnjem odmoru, ali problemi idu s Vama kamo god krenuli. Ako ih je bilo lakše nositi dok niste imali i druge obaveze, sada se mogu činiti težima nego prije.
  9. Ponekad se ljudi vrate s godišnjeg odmora i ne osjećaju da su se odmorili. Jedan razlog za to može biti taj što odmor zapravo nisu ni imali. Ako ste proveli godišnji odgovarajući na mailove ili telefonirajući na plaži ili s kakvog brda, nije ni čudo što se niste odmorili. 

Panični poremećaj

Obično se razvija u dvadesetim godinama, iako može početi bilo kad u životu. Ima ga oko dva do tri posto ljudi. Češće se susreće kod članova iste obitelji pa izgleda da genetski faktori igraju važnu ulogu u tome kod koga će se razviti.

Ponavljani napadi panike karakteriziraju ovaj poremećaj. Panični napad uključuje period intenzivnog straha i neugode koji se razvija naglo i dosiže vrhunac u otprilike deset minuta, a prate ga neki od sljedećih simptoma: nedostatak zraka, mučnina, ubrzano lupanje srca, drhtanje, pojačano znojenje, bolovi u prsima, intenzivan strah od smrti, strah od toga da biste mogli umrijeti, poludjeti ili učiniti nešto nekontrolirano.

I nakon što napad panike završi, osoba može doživljavati intenzivan strah i anksioznost, i to do nekoliko sati poslije njega. Najčešće napad panike izaziva ekstremnu brigu i strah da se ne bi takav napad opet ponovio. Nije neuobičajeno da osoba postane posve okupirana strahom i brigom, prilagođavajući i ograničavajući svoj život u pokušajima da se napad izbjegne. Mnogi prestanu piti kavu, voziti auto, čitati ili gledati uznemirujuće vijesti, a neki počnu i izbjegavati odlaženje na neka mjesta (gdje je pomoć nedostupna) ili posve izlaziti iz kuće (poremećaj zvan agorafobija).

Dijagnosticiranje paničnog poremećaja nije jednostavno, jer simptomi poremećaja mogu biti i simptomi nekih drugih bolesti, fizičkih ili psiholoških. Prije nego što se postavi dijagnoza paničnog poremećaja treba isključiti ostale bolesti, u čemu Vam može pomoći Vaš liječnik opće prakse. Ako nisu pronađeni fizički uzroci simptoma, biti ćete upućeni stručnjaku psihologu ili psihijatru, koji će isključiti ostale moguće psihološke poremećaje. Tek tada ćete imati potvrdu da se radi o paničnom poremećaju i odmah možete pristupiti liječenju. Ono se sastoji od strukturiranih razgovora i uputa o tehnikama nošenja s ovim poremećajem. Razumijevanje poremećaja i učenje tehnika koje smiruju stres, strah i anksioznost obično budu dovoljni u smirivanju simptoma. Ukoliko do smirivanja simptoma ne dođe na ovaj način, pristupa se liječenju lijekovima. Psihijatar će tada obično prepisati antidepresiv i anksiolitik, lijekove koji dokazano pomažu u smirivanju i vrlo jakih simptoma. Osim psihijatra, takve lijekove Vam može prepisati i Vaš liječnik opće prakse.

I ono što je najvažnije: od paničnih napadaja nećete umrijeti niti poludjeti. Nitko nikada nije.

Oni su dovoljno neugodni da zahtijevaju tretman i stručnu pomoć, i s uspjehom se mogu riješiti.

Što je zakonom zabranjeno činiti djeci u Hrvatskoj?

U Republici Hrvatskoj zakonom je zabranjeno:

  1. Tjelesno kažnjavanje djece.
  2. Tjelesno, psihičko, spolno i ekonomsko nasilje nad djecom.
  3. Stupiti u spolni odnos s djetetom mlađim od 15 godina života, bez obzira pristaje li dijete na odnos.
  4. Pred djetetom mlađim od petnaest godina činiti spolne radnje (spolni odnos, masturbacija).
  5. Prikazivati djetetu mlađem od 15 godina pornografske sadržaje.
  6. Vrbovati, poticati, organizirati ili omogućiti pružanje spolnih usluga s djetetom ili takve usluge koristiti (dječja prostitucija).
  7. Vrbovati i poticati djecu da sudjeluju u snimanju dječje pornografije ili organizirati i omogućiti njeno snimanje.

Izvor: MUP HR

Šest načina kako pobijediti povučenost

  1. Druži se, bez obzira na to što bi ti bilo lakše to ne činiti. Strah te je? Nema veze. Ohrabri sebe na interakcije s drugima, iako obzira što te to čini nervoznim/nervoznom. Vještine komunikacije se moraju vježbati. Pristupiti nekoj novoj  osobi ili produbiti malo postojeći odnos možeš najprije kroz društvene mreže, a tek onda uživo. Znanstvena istraživanja pokazuju dvije važne stvari:
    1. Ako ne vježbamo uopće kontakte s drugim ljudima, bit će nam sve teže komunicirati.
    2. Ako teške situacije u životu shvatimo kao izazove, a ne kao muku/teret, bolje ćemo se nositi sa stresom koji one izazivaju.
  2. Postavi male, jednostavne ciljeve. Kad ih dosegneš, postavi nove. Jedan po jedan. Recimo, neka ti cilj bude da svaki dan razmijeniš par rečenica s nekim u školi s kim inače ne pričaš. Ne trebaš ništa spektakularno reći, samo jednostavnu rečenicu-dvije.
  3. Smij se. Smijeh je način na koji drugim ljudima poručujemo da imamo dobre namjere, da ih prihvaćamo i da im ne želimo nauditi. Ljudi će se prije obratiti nasmijanoj nego ozbiljnoj osobi i prije će je uključiti u društvo.
  4. Druži se s barem jednom društvenom osobom. Primjećuješ li kako nekim ljudima komunikacija ide lako? Gdje god došli, oni vrlo brzo čavrljaju i pronalaze nove poznanike. Uz takvu osobu upoznat ćeš puno novih ljudi, a njezin će šarm posve prekriti tvoju povučenost. Neka ta osoba odradi prve korake komunikacije, a ti se samo smješkaj :)
  5. Kada pričaš s ljudima, pitaj ih o njima. Ne trebaš pričati o sebi, što ti je ionako teško. Svi ljudi vole kada drugi iskazuju interes za njih, za njihova razmišljanja i interese. Potrudi se zapamtiti što ti ljudi kažu o sebi, tako da ih možeš pitati ponovo o nastavku neke priče, kada se drugi puta sretnete ("kako ti je prošlo ono natjecanje, nastup ili ispit?"). Tako ćeš i skrenuti pozornost sa sebe te povećati ugodu onoga s kim se družiš.
  6. Čitaj novosti iz medija, kako bi uvijek mogao o nečemu površnom popričati, kada ti ništa drugo ne pada na um. Najavljuje li se neka vremenska nepogoda, je li neki slavni glumac/nogometaš/političar nešto izvalio ili učinio nešto smiješno ("pipl mast trast as"). Kad imaš bar nekoliko pripremljenih tema, lakše ćeš se snaći ako se bojiš tišine.

Zlostavljanje

1. VERBALNO ZLOSTAVLJANJE U ODNOSIMA (Patricia Evans)

Jeste li ikada doživjeli da vas partner ponižava ili vam narušava samopoštovanje grubim i obezvređujućim riječima? Ili ste se možda u razgovoru s njime osjećali loše, a da pritom niste mogli prepoznati koji je stvarni uzrok tome? Možda ste i kao dijete bili žrtva verbalnog zlostavljanja, no nikada to niste osvijestili ni samima sebi niti ste o tome saznali dovoljno da biste u sadašnjosti živjeli drugačije ili bez sličnih problema?

Ova knjiga - cijenjene je stručnjakinje za međuljudsku komunikaciju – pomoći će vam da pronađete odgovore na ta pitanja. Temelji se na razgovorima autorice sa četrdeset žena koje su doživjele verbalno zlostavljanje u dobi od dvadeset jedne do šezdeset šest godina, a koje su u takvom odnosu bile prosječno više od 16 godina.

Autorica predlaže kako reagirati na konkretne kategorije zlostavljanja: na suzdržanost, na suprotstavljanje, omalovažavanje, na zlostavljanje pod izgovorom da je riječ o šali, na blokiranje i skretanje na drugu temu, na optužbe, na prosuđivanje i kritiziranje, na banaliziranje, narušavanje vašeg samopoštovanja, na prijetnje, na pogrdne riječi, naređivanje itd.

Iako ova knjiga opisuje ženska iskustva, činjenica je da i poneki muškarci trpe verbalno zlostavljanje svojih partnerica.

Iz Sadržaja

Zlostavljač i odnos ispunjen zlostavljanjem

Posljedice verbalnog zlostavljanja

Partneričini osjećaji

Značajke i kategorije verbalnog zlostavljanja

Ovisnik o bijesu

Djelotvorne reakcije na verbalno zlostavljanje

Oporavak

Skrivena dinamika: Neki razlozi „zašto“

Djeca i verbalno zlostavljanje

Isječak

 „Verbalno zlostavljanje vrsta je zlostavljanja koja ne ostavlja dokaze usporedive s modricama kao posljedicama fizičkog zlostavljanja. No, verbalno zlostavljanje može biti podjednako bolno, a za oporavak može biti potrebno i mnogo više vremena.(…)

Ne očajavajte. Ne predlažem vam da promijenite svoju prirodu kako biste mogli odrediti možete li ostvariti sretan odnos sa svojim partnerom, nego vam predlažem da, prepoznavši ono što se događa, na to što ste shvatili počnete reagirati na poseban način – zahtijevajući da se nešto promijeni. Na taj način ćete se možda suočiti sa svojim strahom od ’gubitka ljubavi’. No, ako to ne učinite, mogli biste se suočiti sa strahom od ’gubitka same sebe’.

2. PREŽIVJETI SEKSUALNO NASILJE (Liz Kelly)

Iako je izraz „prekinuti sa šutnjom“ posljednjih nekoliko godina postao feministički cliche, on upućuje na jednu važnu činjenicu. Feminizam je stvorio kontekst u kojemu je mnogim ženama diljem svijeta omogućeno da imenuju svoja iskustva nasilja i zlostavljanja te da o njima otvoreno govore. Ovu je knjigu omogućilo 60 žena koje su odlučile da budu dio tog procesa. Ona je posvećena njima, kao i svim ženama koje su preživjele seksualno nasilje.

autorica

Prepuna šokantnih ispovijesti, ova je knjiga, osim ženama koje su pretrpjele ovakvu vrstu nasilja/zlostavljanja, korisna svima onima koji se bave problematikom seksualnog nasilja i njegovim posljedicama. Naime, ona je izvor važnih spoznaja za istraživače u području sociologije, kriminologije, seksualnih politika i ženskih studija.

Liz Kelly više od trideset godina djeluje kao feministica, znanstvenica i aktivistica u području nasilja protiv žena i djece.

Iz Sadržaja

„Dijeleći zajedničku bol“: istraživanje seksualnog nasilja

Središnje pitanje: Seksualno nasilje i feministička teorija

Dogodilo se mnogim ženama: seksualno nasilje kao kontinuum

„Nisam sigurna kako bih to nazvala, ali…“: definiranje seksualnog nasilja

Žrtve ili žene koje su preživjele?

Kako se oduprijeti seksualnom nasilju, nositi se s njim i preživjeti

Incest: kako se oduprijeti i nositi s njim

Život s posljedicama seksualnog nasilja

„Ostaju ožiljci“: suočavanje s posljedicama seksualnog nasilja

„Borit ću se kad god se s tim suočim“: od osobnog preživljavanja do zajedničkog otpora

Isječak

„Ako je utjecaj međunarodnog terorizma prikazan kao ugrožavanje osnovnih ljudskih prava, koja bi riječ mogla osvijetliti da je terorizam u obitelji ono što na najizravniji način ugrožava živote nebrojenih žena širom svijeta? (…)U periodu neposredno nakon silovanja žene se moraju nositi s osjećajima koji su posljedica silovanja. Dvadeset osam silovanih žena prisjetile su se sljedećih osjećaja (poredani su po učestalosti pojavljivanja u intervjuima): nemir, zatupljenost, okaljanost, sram, bijes, želja da zaborave, povrijeđenost, krivnja i strah. (…)

Zbog stereotipne predodžbe da je silovatelj osoba koju žena ne poznaje, što je povezano sa spoznajom da je silovanje nešto najstrašnije što se ženi može dogoditi, mnoge žene nisu učestali prisilni seksualni odnos unutar veze doživljavale kao silovanje.(…)

Dio teškoća s označavanjem napada prijatelja, partnera ili rođaka silovanjem možda leži u tome što to uključuje proglašavanje muškarca za kojeg žena ima, ili je imala pozitivne osjećaje, silovateljom. Kao što postoje stereotipi o tome koje su žene žrtve silovanja, isto tako postoje i stereotipi o silovateljima i zlostavljačima djece. Uobičajena je predodžba da su to psihički poremećena ’čudovišta’“.

3. NEĆKO (Edith Schreiber-Wicke; Carola Holland)

Nećko je slikovnica koja dijete podučava kako i u kojim situacijama reći Ne. To je slikovnica o dječjim pravima uz pomoć koje roditelji mogu dijete podučiti da biti pristojan ne znači uvijek kimati, potvrđivati što kažu ili zatraže odrasli. Grafički lijepo opremljena, veselo i duhovito ilustrirana, nudi cijeli popis situacija u kojima dijete treba reći Ne.

ISJEČAK

„Vrlo je važno znati kada je pravo mjesto i pravi trenutak da se kaže NE“, rekao je Nećko.

„Većina kaže NE tek tako – jer ih to veseli. Jer time možeš odrasle tako lijepo živcirati. Ali, mnogi često zaboravljaju reći NE upravo onda kada je to zaista važno“

„A kada je zaista važno?“, upitao je Leo.

„Zaista to želiš čuti? Cijeli popis Kada-reći-NE?“

„“Naravno!“, rekao je Leo

(…)

„Reci NE kad te netko nepoznat želi povesti autom.

To vrijedi i ako kaže da ga je poslala tvoja majka. Ili ako kaže da je prijatelj tvog oca. Ili ako kaže bilo što drugo.

(…)

Reci NE ako ti se netko približi više nego što bi ti želio. To vrijedi za sve one mazitelje, diratelje i grlitelje koji ti jesu i nisu rodbina.“

„Jednostavno reći NE teti Karin?“, upitao je Leo sumnjičavo. No pomisao mu se svidjela.

„Jednostavno reći NE“, potvrdio je Nećko.

„Preživjet će. Sigurno.“

 

4. NASILNIK, ŽRTVA I PROMATRAČ (Barbara Coloroso)

. Od vrtića do srednje škole – Kako roditelji i učitelji mogu pomoći u prekidanju kruga nasilja

 

Oslanjajući se na desetljeća u radu s traumatiziranim mladim ljudima te u rješavanju sukoba i pravednom mirenju, poznata stručnjakinja na planu obrazovanja, nudi praktičnu i suosjećajnu knjigu kojom čitateljima pomaže da prepoznaju karakterističnu trijadu nasilništva: nasilnika koji nanosi bol, žrtvu koja je meta (i koja može postati nasilnik) te promatrače - vršnjake, braću i sestre ili odrasle osobe koji ne poduzimaju ništa da bi olakšali situaciju.

Saznat ćete zašto prijezir, a ne ljutnja dovodi do nasilništva, koje su razlike između zadirkivanja i ismijavanja te između koketiranja i seksualnog nasilništva, kako pomoći žrtvi da se oporavi, kako uspješno disciplinirati radije nego kazniti nasilnika te zašto je učenje „koda suosjećanja“ snažniji protuotrov za nasilništvo nego tehnike rješavanja sukoba.

Autorica u knjizi navodi četrnaest znakova upozorenja po kojima bi roditelj morao prepoznati da je mu dijete izloženo nasilništvu. Tu je i skala procjene za predviđanje nasilnog postupanja djeteta, uz profil koji ukazuje na tendenciju prema nasilničkom ponašanju.

IZ SADRŽAJA

Tri lika i tragedija

Nasilnik

Žrtva

Promatrač

Potječe iz obitelji

Ima li nasilnika u kući?

Postoji li žrtva u kući?

Od promatrača do svjedoka

Brižne škole, uključene zajednice

ISJEČAK

„Nasilništvo je pitanje života i smrti koje mi ignoriramo po cijenu ugroženosti vlastite djece. Ono više ne smije biti umanjivano i trivijalizirano od strane odraslih, olako shvaćano, odbacivano ili negirano. Tisuće djece svaki dan odlaze u školu ispunjeni strahom i nemirom; druga pak glume bolest da bi izbjegla ismijavanje ili napade na putu do škole ili u školskom dvorištu, u hodnicima ili toaletima; dok se neka djeca uspiju 'razboljeti' u školi kako bi izbjegla mučenje u svlačionici. Djeca koja su žrtve drugih učenika provode puno vremena u izmišljanju načina za izbjegavanje traumi te im preostaje malo energije za učenje.

(…)

Djeca imaju niz razloga zbog kojih ne govore o nasilništvu:

1. Sram ih je jer su žrtve nasilništva. (…)

2. Djeca se boje osvete ako se povjere odrasloj osobi. Nasilnici hrane taj strah prijetnjama. Strah i implicitne ili otvorene prijetnje osvetom se kombiniraju u 'kodeks šutnje' koji omogućava nasilniku da mirno nastavlja svoje brutalne aktivnosti.

3. Misle da im nitko ne može pomoći. (…)

4. Misle da im nitko ne želi pomoći. Rečeno ime je da se pokušaju slagati s nasilnikom ili da ga se klone, da vrate i da ne budu 'slabići'.

5. Uvučeni su u laž da je nasilništvo nužan dio odrastanja. (…)

6. Mogu vjerovati da su odrasli dio laži, s obzirom na to da ih ne zlostavljaju samo druga djeca. (…)

7. Naučili su da je 'cinkanje' vršnjaka loše, glupo, djetinjasto – čak i kad ih taj vršnjak zlostavlja. Podnošenje ili popuštanje bi trebao biti 'zreliji' odgovor na verbalno ili fizičko zlostavljanje ili izbjegavanje.

 

 

 

 

 


ranktrackr.net