Sramežljivost

1. POBIJEDITE SRAMEŽLJIVOST, A DJECU CIJEPITE PROTIV NJE (Predrag Zarevski, Maja Mamula)

Asertivno ponašanje započinje asertivnim načinom razmišljanja!

Osim kao knjiga samopomoći sramežljivima, ova je knjiga prvenstveno namijenjena roditeljima koji žele spriječiti razvoj sramežljivosti kod svoje djece i tako im, kako naglašavaju autori, dati dobru startnu poziciju u utrci zvanoj život. Paradoksalno je, kažu oni, da cijepimo djecu zbog vjerojatnosti oboljenja manje od jedan u milijun slučajeva, a najčešće se ništa ne poduzima protiv bolesti koju ima svako drugo dijete.

Namijenjena je i svima onima koji žele imati više od socijalnog života. Osnovni motiv za pisanje knjige autorima je, naime, bila spoznaja koliki ljudi imaju premalo socijalnog života jer ih u tome sprečava sramežljivost.  Knjiga – veoma zgodno ilustrirana - čitatelju može pomoći i da izmjeri vlastitu sramežljivost (zasebni upitnici sramežljivosti za žene i za muškarce!) a i podučava ga kako smanjiti sramežljivost te se osloboditi napetosti uz knjizi priloženi CD za PRM - progresivnu relaksaciju mišića (zatražite ga u biblioteci!). Ona bi vam mogla vratiti poljuljano samopoštovanje u samouvjerenost.

Iz Sadržaja

Sramežljivost i srodni pojmovi

Sramežljivost i popratne pojave

Spolne i dobne razlike u sramežljivosti

Razvoj sramežljivosti

Kako spriječiti razvoj sramežljivosti

Sramežljivost i seksualni život

Izmjerite sramežljivost i asertivnost

Kako smanjiti sramežljivost

Isječak

„Neki roditelji nikad ne saznaju za školske muke svoje sramežljive djece. Naime, dio te djece se u vlastitom domu ne ponaša sramežljivo. Tek kad se nađu u školi, među drugom djecom i učiteljima, počnu se ponašati sramežljivo. Većina učitelja ne upozorava roditelje na problem takve djece. Razlog je jednostavan: ta su djeca vrlo pristojna, tiha, poslušna i jednom riječju – ne zadaju probleme učitelju. Kad utvrđuje gradivo učitelji češće pitaju nesramežljivu djecu, nesramežljive češće biraju za različite igre, javne nastupe i priredbe, da prenesu poruku u drugi razred ili zbornicu i sl. Time sramežljivi učenici ne stječu praksu u tim različitim socijalnim aktivnostima, koje su u biti dobra priprema za buduće, složenije i zahtjevnije socijalne interakcije.“

(…)

„Vratimo se sada središnjem motivu za upletanje pasa u temu borbe sa sramežljivošću. Psi nisu sramežljivi pa vrlo brzo uspostavljaju socijalne kontakte s drugim psima. Htjeli to ili ne, tada i sramežljivi vlasnici tih pasa u jednoj ležernoj situaciji uspostavljaju međusobni kontakt. Tema za razgovor o psima nikad ne nedostaje, a i situacija je vrlo spontana. Sve se događa na „neutralnom terenu“ neke livade ili parka, nitko ne može biti osumnjičen za nabacivanje i nema baš nikakvog razloga da se bilo tko osjeća neugodno ili da ga je sram.

I da ovo potkrijepimo, navest ćemo dvije anegdotske crtice. Jedan je mladić htio uspostaviti kontakt sa šarmantnom vlasnicom irske seterice, ali nije znao kako. Onda je revno počeo izvoditi psa svog prijatelja u park gdje je izlazila navedena dama – danas imaju dvoje djece (i zajedničkog psa!). A jedan je djed, nakon što je počeo šetati psa kojeg je nabavio unuk za sebe, uz uzdah žaljenja za mladošću rekao unuku: Zašto nisi ranije nabavio psa. Toliko lijepih žena ovih dana razgovara sa mnom…!“

Smrt – suočavanje

1. POSLJEDNJE PREDAVANJE (Randy Pausch, profesor, Carnegie Mellon, s Jeffreyjem Zaslowom)

„Ispod krinke akademskog predavanja pokušao sam samog sebe strpati u bocu koja će jednog dana isplivati na plažu naše djece. Da sam glazbenik, napisao bih za njih skladbu. No, ja sam predavač i zato sam održao predavanje. Govorio sam o radosti života, o tome koliko sam ga ja cijenio, iako za sobom ostavljam tako malo, govorio sam o poštenju, časti, zahvalnosti i drugim stvarima koje držim vrijednima… „

Randy

Nakon što je saznao da je zloćudna bolest od koje boluje u završnoj fazi, Randy Pausch “, profesor informatičkih znanosti, održao je pred svojim studentima i akademicima na Sveučilištu Carnegie Mellon završno predavanje koje je namijenio svojoj djeci i koje je postalo jedno od najposjećenijih mjesta na internetu te u formi knjige svjetski bestseler. Dirljiva je to priča o životu i sreći, o ostvarenim i neostvarenim snovima. Snažni i moćni su bili svi savjeti o životu  koje je pritom podijelio – imajući ponajprije na umu svoju djecu (ispričaj se kad pogriješiš, misli na druge, ako naiđeš na zid ispred sebe, znaj da on dijeli one koji stvarno nešto žele od onih kojima to nije tako važno, pokaži zahvalnost, ne tuži se, budi uporan u radu, pronađi ono najbolje u svakoj osobi), ali najduže će  i najglasnije  bez sumnje odjekivati onaj neizgovoreni, ali ipak isporučeni savjet - svima onima koji su ga tada ili poslije saslušali - naučite se živjeti sa smrtnošću, hrabro se s njom suočite ako se ispriječi životu. On je izgubio bitku s bolešću, ali je njegovo „životno predavanje“ dirnulo milijune ljudi i zacijelo snažno promijenilo njihov život i njihov odnos prema životu i smrti.

Iz Sadržaja

Posljednje predavanje

Pravo ostvarenje dječačkih snova

Pustolovine…i naučene lekcije

Omogućiti ostvarenje tuđih snova

O tome kako valja živjeti svoj život

Isječak

„Imam jedan tehnički problem. Iako se uglavnom mogu pohvaliti izvrsnom fizičkom kondicijom, ja imam deset tumora na jetri i ostaje mi tek nekoliko mjeseci života. Otac sam troje djece i oženjen ženom svojih snova. Mogao bih osjećati sućut prema samome sebi, ali mislim da to ne bi ni meni ni njima donijelo nikakva dobra.

Kako ću, dakle, utrošiti ovo ograničeno vrijeme?

Očito je da bih ga trebao provesti sa svojom obitelji i pobrinuti se za nju. Dok sam još tu koristim svaki trenutak da bih bio uz njih i obavio neke praktične stvari koje će im koristiti kad više ne budem u blizini.

Ono što je manje očito je pokušaj da poučim svoju djecu stvarima kojima bih ih trebao poučiti u narednih dvadesetak godina. Sada su premladi za takve vrste razgovora. Svi roditelje žele naučiti djecu kako razlikovati dobro od zla i kako se suočiti s izazovima života. Osim toga, mi im pripovijedamo neke pričice iz našeg života u nadi da će im one pokazati kako voditi vlastite živote. Želja za takvom vrstom djelovanja  potaknula me na održavanje „posljednjeg predavanja“ na Sveučilištu Carnegie Mellon.

Ovakva se predavanja redovito snimaju i ja sam dobro znao što tog dana zapravo radim. Ispod krinke akademskog predavanja pokušao sam samog sebe strpati u bocu koja će jednog dana isplivati na plažu naše djece. Da sam glazbenik, napisao bih za njih skladbu. No, ja sam predavač i zato sam održao predavanje.

Govorio sam o radosti života, o tome koliko sam ga ja cijenio, iako za sobom ostavljam tako malo, govorio sam o poštenju, časti, zahvalnosti i drugim stvarima koje držim vrijednima… (…)

Ja mislim da je posao roditelja ohrabriti djecu da razviju radost života i potrebu da slijede vlastite snove. Ono što mi možemo napraviti je pomoći im da dobiju potrebno oruđe za takav zadatak.

Snovi za moju djecu su egzaktni: želim da pronađu vlastiti put k ispunjenju. Kako ja neću biti s njima, želim da im ovo bude jasno: Nemojte pokušavati zamisliti što bih ja htio od vas. Želim da postanete ono što vi želite postati.“

2. MORRIE UTORKOM (Mitch Albom)

. Jedan stari profesor, jedan bivši učenik i najveća životna lekcija

Ova istinita, dirljiva priča o životu, umiranju i smrti, koju kroz četrnaest utoraka provedenih s Morriejem Schwartzom bilježi/pripovijeda uspješni sportski novinar Mitch Albom, njegov nekadašnji student, baca novo svjetlo ne samo na život, njegove vrijednosti i smisao, već i na smrt koja je, kako kaže Morrie, tek dio tog istog života.

“Vidiš Mitch, nemaju svi sreće poput mene”, rekao je Morrie, profesor sociologije, koji je u dobi od sedamdeset osam godina obolio od opake, polagane i smrtonosne bolesti zbog koje je osuđen na život u invalidskim kolicima, a koja završava paralizom pluća, što dovodi do smrti gušenjem. Morriejeve riječi nisu izrečene s ironijom ili sarkazmom, već iskreno i sa zahvalnošću čovjeka kojemu je dano vrijeme da se u miru oprosti sa životom i sa svojima voljenima, i koji je dobio priliku učiniti ono što mnogi ne stignu, jer ih smrt u tome pretekne - odživjeti život do kraja.

IZ SADRŽAJA

Prvi utorak - Razgovaramo o svijetu

Drugi utorak – Razgovaramo o samosažaljenju

Treći utorak – Razgovaramo o kajanju

Četvrti utorak – Razgovaramo o smrti

Peti utorak – Razgovaramo o obitelji

Šesti utorak – Razgovaramo o osjećajima

Sedmi utorak – Razgovaramo o strahu od starenja

Osmi utorak – Razgovaramo o novcu

Deveti utorak – Razgovaramo o tome kako ljubav ne prestaje

Deseti utorak – Razgovaramo o braku

Jedanaesti utorak – Razgovaramo o našoj kulturi…

ISJEČAK

Neko smo vrijeme samo jeli: on: bolesni starac i ja – zdrav, mlad muškarac, obojica svjesni tišine u sobi. Ja bih je nazvao neugodnom tišinom, ali čini se da je samo meni bilo neugodno.

„Umiranje je“, reče iznenada Morrie, „samo jedna od stvari zbog kojih treba biti žalostan Mitch.  Nesretan život je nešto drugo. Toliko je ljudi koji me dođu posjetiti nesretno.“

Zašto?

„Pa, prije svega, naša kultura nije takva da uči čovjeka voljeti samog sebe. Mi djecu učimo pogrešnim stvarima. Moraš biti dovoljno snažan da kažeš: 'Ako kultura ne valja, nemojte joj nasjedati, stvorite svoju vlastitu'. Većina ljudi to nije u stanju. Oni su nesretniji od mene – čak i u stanju u kojem se sada nalazim.

Ja umirem, da, ali sam okružen brižnim, srdačnim dušama. Koliko ljudi to može reći za sebe? (…)

Sjetio sam se još nečega što mi je Morrie rekao: Toliki ljudi imaju posve besmislene živote. Kao da su u nekom polusnu, čak i onda kada rade nešto za što misle da im je važno. To je zbog toga što ganjaju pogrešne stvari. Jedini način na koji možeš unijeti smisao u život jest posvetiti se ljubavi prema bližnjemu, posvetiti se zajednici koja te okružuje, stvaranju nečega što će tvom životu dati svrhu i smisao. (…)

„Mitch, pitao si me kako mogu mariti za ljude koje uopće ne poznajem. Smijem li ti sada reći što najviše učim uz ovu bolest?“

Što to?

„Da je najvažnija stvar u životu naučiti pružiti ljubav i primiti je.“ (…)

„Neki dan sam čuo krasnu pričicu“, kaže Morrie.  Zatim na trenutak sklapa vjeđe, a ja čekam.

„U redu. Radi se o jednom malom valu koji skakuće oceanom i sjajno se zabavlja. Uživa u vjetru i svježem zraku sve dok ne primijeti ispred sebe druge valove kako se razbijaju o žal.

'Bože moj, ovo je grozno', kaže val. 'Pogledaj što će mi se dogoditi!'

Onda dolazi drugi val, vidi kako je njegov prethodnik smrknut te ga upita'Zašto si tako tužan?'

Prvi val odgovori: 'Ti ne razumiješ! Svi ćemo se razbiti! Svi ćemo se mi, valovi, pretvoriti u ništa! Zar to nije grozno?'

Drugi val reče: 'Ne, ti ne razumiješ. Ti nisi val, ti si dio oceana.'“

Seksualnost

1. SEKS I MOZAK – 12 lekcija za kvalitetniji seksualni život (Daniel Amen)

Najvažniji spolni organ u tijelu je – mozak.  Zašto je tako odgovara autor knjiga Kako radi vaš mozak i Od dobroga sjajan mozak, američki klinički neuroznanstvenik, specijalist za SPECT snimanje mozga, nudeći u ovoj knjizi – uz pomoć suvremene znanosti o mozgu – ozbiljan no istodobno zabavan vodič sa savjetima kako unaprijediti ljubavni život. U njoj su odgovori na pitanja: zašto je seks toliko važan za zdravlje, zašto se muškarci teško obvezuju, zašto miris u tolikoj mjeri utječe na privlačnost, koji su najsnažniji i najmoćniji afrodizijaci, zašto je masaža stopala najbrži put do orgazma, kako mozak može pomoći da se spriječi oboljenje srca, poboljša pamćenje, spriječi karcinom i ojača imunološki sustav.

Iz sadržaja

Mozak je najveći spolni organ

Spolnost, dugovječnost, zdravlje, sreća

Bez planiranja nema predigre

Kemija ljubavi

Pravila za njega, pravila za nju

Upozoravajući znakovi nevolje

Mozak je podmukao organ

Ovisnosti, neobičan seks, demoni i fetiši

Seks kao religijsko iskustvo

Sredite moždane poteškoće koje se ispriječe seksu

Test moždanog sustava

Zašto SPECT?

Isječak

„Iako se osjeti javljaju u spolnim organima, najveći dio ljubavi i seksa odvija se u mozgu. Vaš mozak određuje tko vam je privlačan, kako dogovoriti spoj, koliko ste uspješni na spoju, što poduzimate u vezi s osjećajima koji se razvijaju, koliko dugo traju takvi osjećaji, kada produbiti vezu i u kojoj ste mjeri dobar partner ili roditelj. Vaš mozak vam pomaže da budete poletni u krevetu ili vas lišava želje i strasti. Vaš mozak vam pomaže da prevladate proces odvajanja i od toga nešto naučite ili vas čini podložnim depresiji ili opsesivnim mislima. Kada radi dobro, mozak vam pomaže da budete promišljeni, zaigrani, romantični, intimni, da se obvežete i da budete prepuni ljubavi prema partneru. (…)

Znanstvenici se slažu da je mozak organ ponašanja. Kao takav, on je najveći spolni organ  u tijelu (teži oko 1,4 kg) i u ovom slučaju veličina jest važna…“

2. SEKSUALNA INTELIGENCIJA (Sheree Conrad, Michael Milburn)

Revolucionarno istraživanje koje upućuje kako povećati kvocijent seksualne inteligencije te postići veće seksualno zadovoljstvo

Rezultati istraživanja seksualne inteligencije doslovce su zapanjili autore ove knjige. Pokazalo se da je nakon tolikih godina od seksualne revolucije većina ljudi jednako zbunjena u pogledu toga kako postići seksualno zadovoljstvo. Iako sedamdeset pet posto Amerikanaca tvrdi kako im je seksualni život važan, samo dvadeset pet posto ih je izjavilo da ga imaju. Ogroman broj ljudi pati od seksualnih poremećaja, uključujući nedostatak želje, nesposobnosti postizanja orgazma, impotenciju. Seksualne probleme nemaju samo sredovječni ljudi ili parovi koji su u braku već dvadesetak godina. Zapravo, neki od najtežih seksualnih poremećaja javljaju se među mladima.

Autori tvrde da je moguće izmjeriti seksualnu inteligenciju te da je ona sinteza racionalne, emocionalne i duhovne inteligencije na području ljudske spolnosti. Seksualno inteligentniji ljudi, navodi se u knjizi, su sretniji, zadovoljniji pa čak i uspješniji, a i lakše se nose s problemima poslovne i osobne prirode.

Knjigu seksualna inteligencija preporučujem svima. Seksualnom inteligencijom možemo „bračni pakao“ pretvoriti u raj, spasiti sebe u braku i izvan braka. Ona nam omogućuje da našu seksualnost povežemo s mozgom, srcem i dušom, i na taj način učinimo našu spolnost pametnom, toplom, smislenom, racionalnom, emocionalnom i duhovnom, mudrom, privlačnom i trajnom. Seksualna inteligencija je ustvari sinteza racionalne, emocionalne i duhovne inteligencije na području ljudske spolnosti. Budimo seksualno inteligentniji pa ćemo biti sretniji, zadovoljniji i uspješniji, kako kod kuće tako i na poslu!

dr. sc. Pavao Brajša, bračni i obiteljski psihoterapeut

Iz Sadržaja

Skriveno seksualno ja.

Zašto voditi ljubav

Šutnja, stid i strah: rano učenje u obitelji i crkvi

Prvi put

Svi razlozi zbog kojih se ljudi upuštaju u seksualne odnose

Što je normalno

Izbjegavanje ograničenja spolnih stereotipa

Napuštanje skrivenoga seksualnog ja: naslijeđe seksualnog nasilja

Svakodnevno seksualno ja

Tajne seksualne privlačnosti

Nevjera: koristite se seksualnom inteligencijom da biste ostali vjerni

Seksualno inteligentan naraštaj

Isječak

„Seksualna inteligencija se sastoji od tri elementa, a svaki od njih obuhvaća različit skup vještina. Postoje ključne razlike između ljudi koji imaju bogat seksualni život te onih koji uvijek iznova doživljavaju razočaranje – pa čak i patnju. Seksualno inteligentni ljudi neke stvari rade drukčije. Seksualna inteligencija i bolji seksualni život ne ovise o sreći, ljepoti ili urođenoj seksualnoj privlačnosti. Ovise o vještinama koje ljudi mogu usvojiti, razviti i vremenom njima ovladati. Na taj je način seksualna inteligencija nešto čemu se svatko razumno može nadati i čemu može težiti.“

3. ŠTO JE ZA MENE SEKS (Aleksandar Štulhofer)

Prva autorska knjiga najpoznatijeg hrvatskog seksologa, Štulhofera, zbirka je kolumni koje su izlazile u časopisu Cosmopolitan tri godine. Priče su to koje propituju stavove, običaje i navike, predrasude i uvjerenja o seksu, ali i koje govore o odnosima između dvoje ljudi, o povjerenju, bliskosti, prepuštanju, užitku, o tome kako smo istodobno i snažni, i senzibilni, i ranjivi, o tome koje se stvari u seksu ljudima sviđaju, kako to da nam se nešto sviđa s nekim osobama, a s drugima ne, gdje su postavljene granice te zašto treba propitivati i rušiti društvene norme i predrasude. Štulhofer ne objašnjava kako se ponašati,  što je prihvatljivo a što ne, ali potiče čitatelja da razmisli o sebi, svojim postupcima, o zadovoljstvima, o užicima, o ljubavi.

Aleksandar Štulhofer je redoviti je profesor sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pročelnik Katedre za seksologiju, suradnik instituta Kinsey za istraživanja seksualnosti, spola i reprodukcije (SAD), savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije na području praćenja HIV-a te član Međunarodne akademije za seksološka istraživanja. Godine 2004. pokrenuo je prvi program profesionalne edukacije za seksualnu psihoterapiju u Hrvatskoj.

Iz Sadržaja

Naopaki seks

Seks=ništa, pa što?

Veličina penisa – bura u čaši vode?

Seks s osobom koju najbolje poznajem

Užitak i odgovornost

Što je to dobar seks?

Orgazam koji to nije

Što emocije imaju s tim?

Sva lica seksa

Jesmo li svi biseksualni?

Homoseksualnost na platnu

Tiranija orgazma

Želja koje više nema

Od monogamije do poliamorije

Ima li seksa nakon ljubavi

Kratka povijest analnog erotizma

Isječak

„Samozadovoljavanje je prostor fizičkog užitka, sredstvo relaksacije i prilika za bezbrižan izlet u svijet fantazija. Za razliku od toga, seks je društven do srži, intiman, manje predvidljiv i zahtjevniji. U usporedbi sa seksom, samozadovoljavanje je kao unutarnji monolog. Seks je pak tako sjajan i zato što uključuje uživanje drugoga. (Užitak pružanja užitka ima posve drugačije značenje u masturbaciji i seksualnom odnosu). Nažalost, samozadovoljavanje ostaje predmetom srama. UNESCO je nedavno objavio smjernice za seksualnu edukaciju mladih, u kojima se spominje važnost normalizacije masturbacije. Taj poziv da se u školama progovori  o samozadovoljavanju , i to na pozitivan  način (masturbacija isključuje rizik zaraze spolno prenosivim bolestima), izazvao je opće zgražanje i moralnu osudu.

(…)

Ne mislim da čovjek treba biti zločest, glup ili zaslijepljen mržnom da bi bio homofoban. Činjenica je da odrastamo u dominantno heteroseksualnom svijetu koji gotovo automatski definira što je normalno i prihvatljivo. I jedno i drugi, naravno, ne postoje od jučer, već su dio naše kulturne i religijske tradicije. Odbaciti predrasude i prihvatiti različitost kao nešto što nas osobno ne ugrožava podrazumijeva proces učenja i, nerijetko, pozitivno iskustvo. Poput prijateljstva s homoseksualnom osobom. Prije dosta godina upoznao sam kolegu s kojim sam se vrlo brzo sprijateljio. Pola godine poslije u raspravi o metodologiji istraživanja seksualne orijentacije, koja se odvijala za šetnje tršćanskim ulicama, uzgred je spomenuo da je gej. Hodajući, mogao sam osjetiti težinu cijeloga tijela i tišinu u kojoj sam se odjednom našao. Zatim je nastupio sram. Moja je homofobna faza došla do kraja. Naravno, kada danas razgovaram s neheteroseksualnim prijateljima, studentima, znancima ili suradnicima, mogao bih se zakleti da nikad nisam bio drukčiji. Da u meni nikada nije ni trunke homonegativnosti. Volio bih da je bilo tako. No, činjenica je da nekada nisam bio svjestan da se naša ljudskost ne razlikuje s obzirom na spol za kojim čeznemo. Ljubav poznaje granice, no one nemaju nikakve veze sa seksualnom orijentacijom.

Jednoga ću dana, nadam se, i u mojem gradu moći vidjeti dva muškarca ili dvije odrasle žene kako sjede u kafiću držeći se za ruke. U miru i s poštovanjem okoline…“

4. MOJ, TVOJ, NAŠ SEKS (Pavao Brajša)

Kako sačuvati sreću i zadovoljstvo u seksualnom životu

„U knjizi se ne bavim pozicijama seksualnih partnera u krevetu ili na kauču nego kakvi odnosi, komunikacija, emocije prate taj naš krevet i kauč. Zanima me kako taj seks učiniti kvalitetnijim, boljim, ljudskijim, obostrano više zadovoljavajućim, pravednijim, s mnogo više iskrenog susreta – ne samo spolova nego i osoba. Samo takav seks može dugo trajati i i zadovoljavati nas u istoj vezi. S istim partnerom.

dr. sc. Pavao Brajša

Seks i isti seksualni partner u dugom odnosu: moguća stvarnost ili neostvariva iluzija? Različito od mnoštva literature koja nudi gotove recepte i "instant" rješenja čak i za najkompleksnija područja življenja čovjeka, u koja spada i njegova seksualnost, u ovoj se knjizi njeguje jedan posve drukčiji pristup. U njoj autor ništa ne propisuje niti kome nudi univerzalne istine, već u maniri svjetski priznatog znanstvenika i dugogodišnjeg iskusnog terapeuta, složenu i uvijek aktualnu tematiku ljudske seksualnosti problematizira sustavno i vrlo suptilno. Na zanimljiv, lako čitljiv i sebi svojstven intrigantan način, autor posebno naglašava nedjeljivost interpersonalnih i interseksualnih odnosa ljudskih bića, pozicionirajući kvalitetu interpersonalnih odnosa u samo središte ljudske seksualnosti.

doc. dr. sc. Edita Slunjski,

Autor na sebi svojstven način skreće pozornost na to kako je prijeko potrebno razgovarati o "svom" seksu, te kako "komuniciranje o vlastitom seksu s vlastitim seksualnim partnerom", nije nimalo lako, ali da je jedini mogući način da "razvijamo samo naš i nama prilagođen seks". Primjeri iz bogate autorove prakse, sigurna sam mogu pomoći na putu da se uopće započne s promišljanjem o potrebi partnerskog dijaloga o "našem" seksu.

Ljerka Lacković, prof.

Iz Sadržaja

Sebični i nesebični seks

Osobni seks

Međuosobni seks

Kružna uvjetovanost seksa

Odnosi u seksu

Kako razgovarati o svom seksu

Emocionalno inteligentni seks

Reflektirajući seks

Međusobno prilagođavanje seksualnih partnera

Podsvjesno u našem seksu

Bračni seks

Bračni seks roditelja i seksualni razvoj djeteta

Inteligentni i kvalitetni seks

Isječak

„Ljubav u našem seksu nije obaveza nego nešto vedro i spontano. Naš seks ima ljudsku vrijednost samo uz ljubav. Ljubavlju se ne zapovijeda jer ona zapovijeda. Bez ljubavi prema ljubavi mi smo izgubljeni i u tehnički najboljem seksu. Našem seksu treba i eros i filija i agape, a to znači seks u užem smislu riječi, i prijateljstvo i duhovno jedinstvo. Tek zajedno sve tri navedene ljubavi predstavljaju krunu ljudskosti i humanosti, međuosobnosti i međusobnog uvažavanja u našem seksualnom životu.

Zaključak

Našem seksu je potrebna nesebičnost, osobnost, međuosobnost, kvalitetni odnosi, razgovor, emocionalna inteligencija, razmišljanje uz razgovor, međusobno prilagođavanje, uvid u podsvjesno, seksualna inteligencija i posebne vrline. Sveden na samog sebe, izoliran od svih navedenih vještina i obilježja, naš seks gubi svoju specifičnu ljudskost i ostaje nešto frustrirajuće, često i ponižavajuće za većinu seksualnih partnera.“

Samopouzdanje

1. RAZGOVORI SA ZRCALOM – Psihologija samopouzdanja (Dubravka Miljković i Majda Rijavec)

Ako vam nedostaje samopouzdanja – a  svima ga ponekad nedostaje – naučite, među ostalim, što su uzroci nedovoljnog samopoštovanja, kako se zauzeti za svoja prava, kako sebe realno procijeniti, kako ne ubijati sam sebe kritikom, kako prihvatiti sebe, provjerite kriterije po kojima se vrednujete i uspoređujete s drugima. Duhovito objašnjenje autorica u vezi s tim kako se sve knjiga može koristiti zacijelo će vas potaknuti da je poželite otvoriti. I to ne jednom.

„Načini su brojni (…) Ako vam je vruće, možete se knjigom hladiti kao lepezom; korice su, za svaki slučaj, meke. (Zato ne savjetujemo niti njezino korištenje kao oružja.) Vjerojatno vam može poslužiti i da je podmetnete pod kraću nogu stola. Na koncu, možete je i pročitati. Ne obećavamo da će to biti u jednom dahu: sve smo zakomplicirale raznim vježbama, ilustracijama, primjerima, upitnicima - za rezultate koje dobijete ne odgovaramo - izrekama više ili manje poznatih vam ljudi... Kako se ne radi o špijunskom romanu, knjigu možete …čitati i napreskokce - ovisno o raspoloženju i potrebama. U svakom slučaju, želimo vam da uživate u njoj čitajući je kao što smo i mi uživale pišući je.

autorice

Iz Sadržaja

Čemu služi pojam o sebi?

Potreba za održanjem pojma o sebi

Kakav sam?

Uzroci lošeg samopoštovanja

Samopoštovanje i svakodnevni život

Preuzmite odgovornost za vlastiti život

Imamo li slobodnu volju?

Unutarnje ili izvanjsko mjesto kontrole ponašanja

Naučena bespomoćnost

Uspoređivanje s drugima

Naučite se zauzimati za svoja prava

Kako povećati vlastitu asertivnost

Specifične tehnike asertivnog ponašanja

Naučite uspješnije komunicirati

Znate li slušati?

Znate li gledati?

Kako uspostaviti kontakt i razgovarati?

Naučite bolje misliti

Ne dopustite da vam brige unište život

Naučite donositi odluke

Kontrolirajte negativne emocije

Naučite podnijeti (ne)uspjeh

Strah od uspjeha

Utjecaj stereotipa na samopoštovanje

Čuvajte se pretjeranog samopouzdanja

Isječak

„Mnogi ljudi imaju nisko samopoštovanje i teško im je prihvatiti pozitivne osjećaje o samima sebi. Poznati psiholog Rogers kaže da je uzrok tomu ponašanje važnih ljudi u našem djetinjstvu. Roditelji, rođaci, učitelji i vršnjaci postavljaju nam u djetinjstvu mnoga ograničenja (Kako samo možeš biti tako glup?; Zar nikad ne možeš ništa učiniti kako treba?; Ne radi to; Zar se ne možeš ponašati kao i sva ostala djeca?) Vjerojatno nema čovjeka koji neće prepoznati neku od ovakvih izjava. Kada nešto ne bismo činili kako treba, često smo bili kažnjeni. Kazne su mogle biti različite, a jedna od najčešćih bila je prijetnja uskraćivanjem ljubavi. Uvjetovana ljubav je ona koju nismo dobili dok se nismo pokorili zahtjevima roditelja ili drugih važnih osoba. Rezultat takva ponašanja jest nisko samopoštovanje i sklonost donošenja odluka prema potrebama i standardima drugih, a ne prema našim vlastitima. I istraživanja pokazuju kako je odgoj od vrlo velike važnosti u razvoju samopoštovanja. Najsigurniji način stvaranja visokog samopoštovanja su roditelji koji i sami imaju visoko samopoštovanje i predstavljaju model svojoj djeci. (…) No, rezultati istraživanja pokazuju da ipak postoje i iznimke. Naime, neki odrasli ljudi su vrlo nesigurni i imaju nisko samopoštovanje iako su odrasli u skoro idealnim uvjetima. Drugi dolaze iz obitelji u kojima su se roditelji ponašali sve više nego idealno, pa su odrasli u stabilne ljude visokog samopoštovanja.

Ljudi niskog samopoštovanja ipak uglavnom prenose nisko samopoštovanje na svoju djecu. No oni to rade - potpuno nenamjerno. (…) Stoga, ako ste zaključili da spadate među osobe niskog samopoštovanja nemojte kriviti svoje roditelje ili učitelje. Radije se upitajte što možete učiniti da to popravite. Pitanje tko je kriv? ima smisla samo na sudu.“

2. OTROVNI RODITELJI (dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugom nude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

iZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

3. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

Samoubojstvo

1. KAKO SAM PREŽIVJELA DOK ME VLASTITI MOZAK POKUŠAVAO UBITI 

Osobni vodič za prevenciju samoubojstva (Susan Rose Blauner)

„Čestitam! Vaša pluća dišu, prsti vam dodiruju ove stranice, a oči čitaju ove riječi. Onaj dio vas koji želi život u ovom je trenutku jači od dijela koji misli da ga ne želi – inače ne biste čitali ovu knjigu… (…)

Preživjela sam osamnaest godina opsjednutosti suicidalnim mislima i tri suicidalna čina… U tom sam razdoblju tražila knjigu poput ove, ali je nisam pronašla, pa sam je napisala.  Budući da sam odlučila promijeniti svoj um, danas živim divnim, ispunjenim životom. Da, katkad sam tužna i gnjevna, preopterećena i depresivna, ali više ne želim umrijeti…“

autorica

Susan Rose Blauner, autorica knjige, sudjeluje  u radu državnih organizacija za prevenciju samoubojstava, predaje u srednjim školama i na koledžima SAD-a. Bio joj je dijagnosticiran granični poremećaj osobnosti, PTSP i depresija major. Svetost svog života održava likovnom umjetnošću, glazbom, druženjem s ljudima, prirodom, duhovnošću, služenjem i duhovnom vizijom, a sve to je poduprto neograničenom vjerom, odlučnošću i snagom.

Iz Sadržaja

Stvarnost suicidalne maštarije

Otkrivanje životne suštine

Misaono prevladavanje samoubojstva

Prepoznavanje i izbjegavanje otponaca

Postizanje olakšanja

Krizni plan

Tablica osjećaja

Iscrpan popis osjećaja

Prema izvoru osjećaja

Osjećaji nasuprot činjenicama

Sindrom savršene obitelji

Duhovnost, priroda, meditacija

Ponašanje „kao da“

Vođenje dnevnika

Hrana za mozak

Kretanje i tjelovježba

Skupine za potporu

Ima nade

Kako pomoći suicidalno nastrojenoj osobi

Isječak

„Dobrodošlicu izražavam vašoj tuzi i bolu. Dobrodošlicu izražavam vašemu smislu za humor, mašti i radosti. Dobrodošlicu izražavam vašem umu. Dobrodošli ste takvi kakvi jeste jer budućnost možemo mijenjati tek kad prihvatimo sadašnjost. (…)

Dobrodošli u ovaj trenutak života. Kao i svaki drugi, ovaj trenutak sadrži beskrajne mogućnosti i neograničene izbore – neovisno o tome kako se mi osjećamo ili kako razmišljamo. (…) Živim osjećajući sve – teško i lako – ali živim u miru. Više ne želim umrijeti.“ 

Roditeljstvo

1. TINEJDŽERI, PRAKTIČNI VODIČ ZA RODITELJE  (Ana Kandare Šoljaga)

Ovaj  vodič – nastao na temelju dugogodišnjega psihoterapijskog iskustva autorice - upoznaje roditelje tinejdžera sa:

• pet zlatnih pravila u odgoju tinejdžera
• pet najčešćih pogrešaka
• petnaest najčešćih roditeljskih briga
• deset najčešćih tinejdžerskih poremećaja

Roditeljska pravila stara trideset i više godina više ne djeluju. Svi roditelji tinejdžera, kao i svi oni koji se tinejdžerima bave, to već jako dobro znaju. Imajući upravo to na umu, autorica - koja svakodnevno tinejdžerima i njihovim obiteljima pomaže da uspostave  pravu  komunikaciju radi ostvarenja skladnoga zajedničkog života -. upoznaje roditelje s novim znanstvenim spoznajama, ulijeva im nadu i pruža pomoć koji su im itekako potrebni u odgoju tinejdžera u ovako složenom svijetu.

Za veliku većinu manjih problema u odrastanju, u ovoj knjizi roditelji će pronaći sve što im je potrebno. Za veće i složenije probleme u knjizi će pronaći korisne smjernice kada potražiti stručnu pomoć te kako najbolje izabrati stručnjaka koji će tu pomoć pružiti. Za mnoge brige ova knjiga pruža i ono na što često zaboravljamo: Što ne učiniti? Kako ne pogriješiti? Čitajući ovu knjigu shvatit ćete da je to jednako važno kao i savjet što učiniti.

Autorica, među ostalim, odgovara na sljedeća pitanja:

• koje su to nove znanstvene spoznaje o razvoju mozga tinejdžera;  kako one pomažu u odgoju; koja su  najvažnija pravila roditeljstva, a koje najčešće roditeljske pogreške i načini na koje se one mogu ispraviti; koje su najčešće roditeljske brige tijekom tinejdžerskih godina, a koja praktična rješenja za nošenje s tim brigama.

Mnogim roditeljima ova knjiga donijet će olakšanje, nekima će pokazati kojim putem krenuti, a mnogi će postati optimističniji nego što su bili. Nakon njenog čitanja zasigurno će bolje razumjeti svoje tinejdžere pa i sami sebe, shvatiti da svi problemi ipak imaju neko rješenje, a i da tinejdžerstvo, na sreću, ipak ima rok trajanja.

prof. dr. Majda Rijavec, psihologinja i autorica brojnih knjiga

Iz Sadržaja

Tinejdžerske godine

Roditeljstvo

Pet zlatnih pravila

Pet najčešćih pogrešaka

Petnaest najčešćih tema

(Prva ljubav, Seksualnost, Nezadovoljstvo sobom, Nasilje, Škola, Izlasci, Laži, Internet, Kućne obaveze, Prijatelji, Stres, Droge i kockanje, Razvod roditelja, Izgled, Novac)

Tri testa zdravlja

• Spavanje
• Hranjenje
• Tjelesne aktivnosti

Deset najčešćih poremećaja

Stručna pomoć

Isječak

Nekoliko savjeta koji pomažu u komunikaciji s tinejdžerom:

1. Što više riječi izgovorite, to će vas tinejdžer manje slušati.
2. Ne trebate se ponavljati (prigovarati).
3. Nemojte vikati. Što jače vičete, tinejdžer vas manje sluša, a više  svjedoči vašoj nemoći.
4. Ne unosite se u lice i ne prijetite rukama ili kažiprstom. To bi moglo zapaliti tinejdžerov fitilj i izazvati eksploziju koju nećete moći kontrolirati.
5. Prvo ispecite, pa onda recite. Ne upuštajte se u komunikaciju a da niste sredili misli, bar okvirno, jer ćete završiti tamo gdje uopće niste planirali.
6. Omogućite prekid komunikacije ako se emocije razbuktaju. Otići je u redu, ali samo ako se razgovor nastavi kasnije, kad se emocije smire. Pritom, tinejdžeru oprostite ako odlazeći zalupi vratima, ali sebi to nemojte dopustiti.
7. Ne postavljajte ultimatume. Oni su za tinejdžere ono što je crvena krpa za bikove.

2. BOLJE BITI VJETAR NEGO LIST (Dubravka Miljković – Majda Rijavec)

Pomozite djetetu da razvije samopouzdanje, da bude vjetar, a ne list.

„Stručnjaci s mnogo argumenata tvrde da djeca danas postaju sve osamljenija i depresivnija, nervoznija, sklonija agresivnom ponašanju. Za psihologe je stoga doista prvoklasni izazov odgovoriti na pitanje o tome što možemo promijeniti kako bismo našoj djeci pomogli da žive boljim životom i postanu bolji ljudi.

Ovo je knjiga koja na taj izazov odgovara na pravi način: zanimljivo, mudro, duhovito. Autorice nas navode na razmišljanje vješto provocirajući "aha" osjećaje brojnim anegdotama, dječjim zapažanjima, promišljeno odabranim isječcima iz raznolikih izvora, pitkim mini-lekcijama iz znanosti, mameći često smijeh "biserima" koje prepoznajemo u svojim postupcima ili postupcima drugih prema djeci.“

Gorana Hitrec, prof.

Iz Sadržaja

Što je samopouzdanje

Unutarnje i vanjsko samopouzdanje

Stil roditeljskog odgoja i samopouzdanje

Kako poticati unutarnje samopouzdanje

Pokažite djetetu da ga volite

Slušajte dijete

Pomozite djetetu da upozna sebe

Često pohvaljujte dijete

Učite dijete optimizmu

Kako poticati vanjsko samopouzdanje

Omogućite djetetu doživljaj uspjeha

Naučite dijete suočavanju s neuspjehom

Razvijajte djetetove socijalne vještine

Potičite djetetovu asertivnost

Naučite dijete donošenju odluka i rješavanju problema

Naučite dijete kontroli emocija

Nešto o disciplini

Isječak

Biti ono što jesmo, i postati ono što smo sposobni postati, jedina je svrha života.
Robert Louis Stevenson

„Pomoći djetetu da razvije svoje samopouzdanje jedan je od najvažnijih roditeljskih zadataka. I svakako jedan od najtežih. No nemojte odustati - osobito sada kad ste se prisjetili koliko ste puta sami odigrali uvodni igrokaz! Pomozite djetetu da razvije samopouzdanje, da bude vjetar, a ne list. (…)

Poznavanje sebe je ključno za razvoj unutarnjeg samopouzdanja. Ne možemo razvijati i jačati svoje pozitivne osobine ako ih uopće nismo svjesni. Isto vrijedi i za djecu. Recimo da imate petogodišnje dijete koje je gledajući crtiće na satelitskim programima počelo izgovarati kompletne rečenice na engleskom ili njemačkom jeziku. Očito je da dijete ima smisla za strane jezike. No ono to neće znati prepoznati ako mu u tome ne pomognete.“

3. ZAVOĐENJE DJETETA (Christiane Sanderson)

Kako zaštititi djecu od seksualnog zlostavljanja: Smjernice za roditelje i učitelje

Knjiga pruža uvid u tipičan razvoj dječje seksualnosti te roditeljima i učiteljima otkriva kako ga razlikovati od atipičnog seksualnog razvoja te kako prepoznati znakove koji upućuju na seksualno zlostavljanje. Uz potanko informiranje o zlostavljačima i otkrivanje kako se zaštititi od njihovih pokušaja da se djetetu približe putem postupka obrađivanja djece, roditelja i ostalih odraslih osoba, tu su i najnovije informacije o uporabi interneta te mobilnih telefona u seksualnom zlostavljanju.

Roditelji, učitelji i stručnjaci u ovoj će knjizi pronaći praktične smjernice koje će im omogućiti da se suprotstave opasnosti i prijetnjama s kojima djeca mogu biti suočena te da poduzmu praktične korake radi zaštite djece. U knjizi je i popis korisnih web stranica na ovu temu, a i adresa u Hrvatskoj u vezi za zaštitom djece.

Autorica predaje psihologiju Na Birbeck koledžu Londonskog sveučilišta i savjetnica je u Školi psihologije i terapeutskih istraživanja pri Sveučilištu Surrey. Ima petnaestogodišnje iskustvo u radu sa seksualno zlostavljanom djecom.

Iz Sadržaja

Razvoj dječje seksualnosti

Seksualni zlostavljači djece

Seksualno zlostavljanje djece i internet

Obrađivanje djece

Utjecaj seksualnog zlostavljanja na dijete

Znakovi i simptomi seksualnog zlostavljanja djeteta

Razumijevanje seksualno zlostavljanog djeteta

Zaštita djece od seksualnog zlostavljanja u zajednici

Prevencija seksualnog zlostavljanja

Isječak

„Ako naša djeca ostanu neupućena u seksualnost i pitanja seksualnog zlostavljanja, seksualni zlostavljači dobivaju priliku da ih sami „upute“ u ta pitanja. Da bismo potaknuli dijete da  progovori, moramo mu pružiti potporu tako što ćemo ga slušati i uvjeriti da smo ga shvatili. Ako ne obratimo pozornost na njih, ušutkat ćemo ih i oduzeti im sposobnost izražavanja, baš kao što i seksualni zlostavljači čine svojim žrtvama.“ ( …)

Očito je da je naše znanje o seksualnim zlostavljačima djece i pedofilima iznimno ograničeno jer se temelji na onih deset posto pojedinaca koji se pojave pred kazneno-pravosudnim sustavom. O 90 posto neotkrivenih zlostavljača ne znamo doslovce ništa.“

4. KAKO DJECA POMAŽU RODITELJIMA DA ODRASTU (Radojka Sućeska Ligutić)

„Svaka knjiga ima svoju biografiju, koja počinje od iskre jedne ideje. Inspiraciju za pisanje dobila bih svaki put kad sam u radu s djecom i tinejdžerima pomislila ’kad bi ovo čuli i doživjeli roditelji, bili bi dirnuti i to bi promijenilo način na koji gledaju svoju djecu!’ Došla bih kući i zapisala taj susret. Duša ove knjige izrečena je riječima djece, kroz njihovu spontanost i iskrenost. Za to iskustvo i učenje zahvalna sam djeci na povjerenju, a njihovim roditeljima na želji da budu bolji roditelji.“

autorica

„Nije lako biti roditelj. Nitko nas tomu ne uči. Stoga nije čudno što se mnogi u toj ulozi osjećaju nesigurno pa posegnu za nekom od mnogobrojnih knjiga o roditeljstvu, pokušavajući naći odgovor na neke od svojih brojnih roditeljskih dvojbi. Pred vama je još jedna takva knjiga, ali u mnogočemu različita od ostalih.(...)  Mnogi će od vas knjigu pročitati u jednom dahu, kao da se radi o napetom romanu. Jer doista je fascinantno čitati o tome kako dječji problemi izgledaju „iznutra” i kako se djeca i roditelji mijenjaju u psihoterapijskom radu. I kad pročitamo jedan primjer, jedva čekamo pročitati drugi. No, ako knjigu i pročitate u jednom dahu sigurno ćete joj se još puno puta vraćati. Ova knjiga pomoći će mnogim roditeljima da bolje razumiju svoje dijete, ali i sebe. A možda će uvjeriti i one koji nemaju puno vjere u psihoterapiju da kad se nađu u problemima potraže savjet stručnjaka. Jer knjiga zorno pokazuje da roditeljima stručnjaci mogu mnogo pomoći i da se ponekad za naizgled nerješive probleme ipak mogu pronaći rješenja.“

prof. dr. Majda Rijavec

Iz Sadržaja

Kako je nastala knjiga s ovim naslovom

Kako rastemo uz djecu.

Dijete kao kompas i putokaz roditeljstvu

Uvjerenja i osjećaji – ključ promjene.

Kada i zašto ljudi dolaze psihologu.

Roditeljski autoritet i disciplina

Da bi dijete zaslužilo povjerenje treba mu ga prvo dati

Djeca trebaju granice da bi bila slobodna

Škola za djecu i roditelje

Strah od škole – životni prijelazi i raskrižja

Igra i priroda – kruh i voda svakog odrastanja

Danas nema nikakvih vrijednosti – što možete učiniti.

Naučite ih što prije: svijet nije pravedan

Biti drukčiji je kažnjivo.

Zlostavljani zlostavljač

Djeca vode bitke svojih roditelja

Prvi seks

Osjećaji – putokazi u životu

Naučite dijete da koristi osjećaje kao putokaze u životu.

Biti roditelj odraslom djetetu

Isječak

„Bez vode zemlja se pretvara u pustinju. Nema ni vjetra. Sve staje. Život  nestaje.

Osjećaji su poput vode. Povezuju nas s drugim ljudima. Osjećaji povezuju naše ideje u glavi, s koracima na zemlji, s djelima naših ruku. Stvaramo, dajemo plodove. Sazrijevamo. Osjećamo se ispunjenima. Osjećaji daju boju našem životu.

Zaustavimo li osjećaje, sve staje. Nema inspiracije. Radost ne povezuje naše korake s ciljem. Plodovi nisu slatki. Bez osjećaja, gledamo se, prazni. Ničim povezani. Postajemo usamljeni. Dugo zaustavljeni, potisnuti ispod površine, da ih nitko ne vidi pa ni mi sami, izazivaju depresiju. Poput pustinje. Ništa ne teče. Lice zamrznuto, pokreti bez volje. Jedino ostaje krivnja, korov koji se širi, zapliće osobu i one oko nje u svoje klupko. Klupko nesporazuma, zapetljane niti potisnutih osjećaja.

Pustite ih neka teku!“

5. MOJI SE RODITELJI RAZVODE (Gordana Buljan-Flander i Predrag Zarevski)

Priručnik samopomoći djeci i mladima čiji su roditelji razvedeni ili su u postupku razvoda braka.

Lepršavim stilom, primjerenim djeci i mladima, autori ove knjige – dr. sc. Buljan Flander, psihologinja i integrativni psihoterapeut te dr. sc. Zarevski, redovni profesor i pročelnik Odsjeka za psihologiju - u knjizi izuzetno privlačne grafičke opreme, savjetuju djecu što i kako u slučaju razvoda roditelja, pomažu im da razumiju vlastite osjećaje i reakcije povezane s razvodom.

„…Takav spoj sadržaja i forme rezultirao je prikazom razvoda braka iz djetetove perspektive, što priručnik čini jedinstvenim i daje mu posebnu vrijednost. U razmjerno kratkom, ali jezgrovitom tekstu autori pružaju informacije o različitim, djeci relevantnim aspektima razvoda braka, prikazuju djetetov položaj u procesu razvoda te opisuju moguće djetetove reakcije, misli i osjećaje u različitim fazama i različitim oblicima razvoda. Pritom ističu znatne individualne razlike među djecom, čime svakom djetetu omogućuju da u priručniku pronađe sebe i prepozna svoj način doživljavanja razvoda braka roditelja. Istaknuto mjesto zauzimaju opisi aktivnosti i postupaka koje autori djeci nude s ciljem lakšeg nošenja s razvodom braka roditelja i što učinkovitije prilagodbe na brojne promjene koje je taj događaj unio u njihov život. Ukratko, ovaj priručnik na jednostavan i lak način odgovara i na najsloženija i najteža dječja pitanja o razvodu braka roditelja. Iako je namijenjen prvenstveno djeci i obraća se izravno njima, priručnik se može preporučiti i roditeljima koji se razvode te stručnjacima koji rade s obiteljima u procesu razvoda braka, jer im približava djetetovu perspektivu i pomaže im razumjeti djetetove misli, osjećaje i postupke.“

Iz recenzije dr. sc. Gordane Keresteš

Iz Sadržaja

Izbor međunaslova

Razvod u slici i riječi

Neki od najčešćih razloga za razvod

Djeca imaju pravo pitati o promjenama koje se događaju u obitelji

Što se može promijeniti nakon razvoda

Kako razvod djeluje na osjećaje

Šok, Ljutnja, Zbunjenost,Tjeskoba, Nada,Tuga, Krivnja, Olakšanje

Reakcije na razvod

Što činiti kada ti je teško?

Mali tečaj iz pozitivne psihologije

Kako reći prijateljima i drugima za razvod

Imati dva doma

Kako da razgovor ne postane svađa

Nove veze tvojih roditelja

Što učiniti ako roditelji počnu govoriti ružno jedno o drugom

Što učiniti kada jedan roditelj pokušava ocrniti drugog roditelja

Važne poruke za kraj (Prema preporuci američkih sudaca za djecu i obitelj)

Abecedni popis institucija u kojima djeca i mladi mogu potražiti savjete i pomoć

Isječak

„Roditelji se razvode jedno od drugo, a ne od svoje djece. (…)

Djeca nisu kriva za razvod roditelja. (…)

Razvod roditelja je odluka odraslih i ti ne možeš učiniti ništa kako bi to promijenio/promijenila! (…)

Tvoji roditelji su zauvijek tvoji roditelji. I dalje te oboje neizmjerno vole, iako više nisu zaljubljeni jedno u drugo. (…)

Ako se preseliš iz obiteljskog doma u posve novi dom, to uključuje novo susjedstvo i novu školu. Preseljenje može biti teško jer se rastaješ od starih prijatelja, ali može biti i vrlo zanimljivo, jer ćeš imati priliku upoznati mnogo novih prijatelja, a stare uvijek lako posjetiš. (…)

Ako te jedan ili oba tvoja roditelja pitaju s kim želiš živjeti, slobodno im reci da ti o tome ne želiš odlučivati i da je to zadatak odraslih, a ne zadatak djece. Ako i dalje nastave, reci to psihologu u školi ili nekoj drugoj odrasloj osobi s kojom možeš o tome razgovarati.”

6. SVE JE TO OBITELJ (Alexandra  Maxeiner, Anke Kuhl) – slikovnica

O djetetu nove djevojke brata tatine prijašnje žene i ostaloj rodbini

Ova slikovnica, nagrađena Njemačkom nagradom za djecu i mlade (Deutscher Vugendliteraturpreis), na izuzetno simpatičan način – uz pomoć sjajnih ilustracija -  govori o svim mogućim vrstama obitelji i načinima života u obiteljima, može podučiti djecu toleranciji te pomoći  i djeci i roditeljima da se snađu u novim obiteljskim  okolnostima ili da razumiju obitelji koje su drugačije od onih u kojima sami žive. A da bi se to moglo valja uvažiti činjenicu postojanja raznih oblika  tzv. uže obitelji – s obzirom na sve veću prisutnost  razvoda, na oblike (ne)bračnih  odnosa, a i (najnoviju) mogućnost uspostave zajednice životnog partnerstva osoba istog spola.

Isječak

„Postoje recimo obitelji u kojima djeca žive samo s mamom ili tatom. Kao Leona. Ona s majkom živi u stanu. Otkad su se Leonini roditelji rastali njezin tata radi u drugom gradu. Leonini mama i tata najradije ne bi uopće više razgovarali jedno s drugim. Leona tatu viđa samo praznicima. To joj je ponekad baš bez veze. (…)

Neke obitelji stvaraju popriličnu buku, Razgovaraju puno i glasno, sviraju razna glazbala, često se svađaju, divlje jurcaju naokolo, hrču ili često prduckaju. U drugim obiteljima je uvijek jako tiho. Svi razgovaraju sasvim tiho ili nikako. Nitko ne prducka. A ako već, onda samo na zahodu. (…)

Ima obitelji koje se kreću malo ili nimalo. Druge trče na sve strane zato što stalno imaju neke obaveze. (…)

U nekim obiteljima se uvijek puno kuha, U njima svi rado i puno zajedno jedu. U takvoj kuhinji se uvijek nešto događa. U drugim obiteljima kuha se malo. Njima nije toliko važno da jedu zajedno. Idem si po pizzu.“

7. SVE U IME LJUBAVI (Louis Schützenhöfer)  

. Pogreške majki zbog kojih djeca postaju nesretna i nesamostalna

„Čitajte ovu knjigu ako želite razriješiti odnos s majkom kako biste spoznali tko ste zapravo,
Ako želite promijeniti odnos s majkom kako biste bili slobodniji u vezama s partnerom i djecom,
Ako se želite riješiti agresivnosti, osjećaja nemoći ili krivnje,
Ako želite bolje razumjeti svoju majku,
Ako želite prihvatiti i voljeti samog/ samu sebe.“
                        autor

Majke vole svoju djecu. Točka. To će nam reći svaka reklama, svaka nedjeljna propovijed. I to se odnosi na većinu majku. No, istodobno više od 40 posto sve djece, bez obzira na dob, pati zbog problematičnog odnosa s majkom koji utječe na njihove partnerske veze, poslovne ciljeve i njihovu ulogu kao roditelja. A mit o majčinstvu, glorificirajuća društvena slika majke koja voli, ovu djecu sprečava da prepoznaju i razriješe svoj problem.
Autor ove knjige, psiholog, izdvojio je – na temelju pedeset intervjua sa sinovima i kćerima u dobi od 18 do 84 godine – četiri problematična tipa majke: dominantna majka, majka žrtva, narcisoidna majka i bezosjećajna majka. Ovo, međutim, nije knjiga protiv majki već za kćeri i sinove. Da bi oni mogli spoznati mehanizam vlastitog problematičnog odnosa s majkom te ga razriješiti.

„Ne postoji svjesno loša majka! Subjektivno i svjesno sve su majke dobre, idealne! Kada bi to bilo dovoljno, onda bi se vjerojatno i sva djeca razvila u dobre i idealne ljude! Ova knjiga nam, međutim, otvara pitanje majčinstva iz jednog drugog ugla. U njoj se pred nama pojavljuje stvarna majka u očima svoje odrasle djece!
        prim.dr.sc. Pavao Brajša, psihijatar, bračni i obiteljski terapeut

Iz Sadržaja

Tip majke
Mit o majčinstvu danas
Demistifikacija mita o majčinstvu
Dominantna majka
„Prostor za igru“ dominantne majke
I silom ako treba
Bez pohvale
Nesposobnost djeteta da se izbori za sebe
Majka žrtva
Boležljivost i patnja
Prijetnja napuštanjem
Žrtvovanje
Zašto je takva kakva jest
Strahovi od napuštanja u vezi
Narcisoidna majka
Psihoanalitičko objašnjenje
Problemi u partnerskim odnosima
U potrazi za vlastitim ja
O „delegaciji“
Bezosjećajna majka
Bez nježnosti
Bez osjećaja
Bez pohvale
Bez interesa
Selektivna majčinska ljubav
Majčinska ljubav: osjećaj ili ponašanje?
Uloga oca
Odsutni, slabi, neuspješni
Rješenja: razrješenje odnosa s majkom

Isječak

„Kome je mit o majčinstvu potreban:
. Očevima koji brigu i odgoj djeteta rado prepuštaju majkama;
. Muškarcima koji se boje konkurencije žena u javnom životu;
. Ženama koje se definiraju samo preko svoje uloge majke;
. Majkama koje žele prikriti svoje nedostatke u toj ulozi…(…)
. Društvu koje želi zacementirati žene u ulogu majke, a muškarce u javni život. (…)

Igra u kojoj se radi o odnosu dominantne majke i djeteta zove se moć. Pobuda za majčino ponašanje prema djetetu krije se u njezinoj potrebi da ima moć i kontrolu. Kako to nije neki osobito častan motiv ona ga skriva pod okriljem brige za dobro djeteta. Majka želi 'samo najbolje' za svoje dijete, dakako ona sama određuje što je to. Skrivanje motiva moći iza pedagoških tumačenja ne odvija se samo pred okolinom; dominantna majka to skriva i od same sebe. Ona u pravilu nije svjesna svojeg pravog motiva i sebe doživljava kao posebice brižnu majku. (…)
U odnosu majke i djeteta stvari se mogu odvijati i drukčije, takoreći indirektno: moć se može iskazivati i tako da se majka ne pravi jakom, nego slabom i potrebitom. Ili tako što majka nikada ništa ne traži od drugih, nego se stalno žrtvuje za druge ili barem ostavlja taj dojam. Ili tako što se ne gura u prvi plan, već se drži u pozadini i prijeti odlaskom u vidu napuštanja ili čak smrću. (…)
Majčino ponašanje žrtve stvara u djetetu osjećaj krivnje povezan sa sviješću: Mogu (moram) nešto učiniti kako bih poboljšao majčino stanje odnosno smanjio osjećaj krivnje. Ta kombinacija pokreće dijete da se ponaša na način kako ono ne bi htjelo, ali kako majka želi. Djetetu su na raspolaganju dvije jednako neugodne alternativne: napraviti ono što ne želi ili trpjeti osjećaj krivnje."

8. ZBLIŽAVANJE S VOLJENIM DJETETOM(Jeffrey Bernstein)
. Sagradite bolji odnos s djecom i onda kad vas dovode do ludila

Na prvi pogled – zbunjujući naslov! Čemu riječ „voljenim“? Zar nisu sva naša djeca voljena? Voljena da, ali ne i prihvaćena. Ovime autor samo naglašava da je djecu lako voljeti, ali ne nužno i prihvatiti. Tome se nerijetko ispriječi RSF – roditeljski sindrom frustracije. Naime, opažanje roditelja utječe na stvarnost djeteta. Suočavanje s roditeljskim zatrovanim razmišljanjem može pomoći u ispravljanju dječjeg devijantnog ponašanja te stvoriti sretniji obiteljski odnos.
U ovoj knjizi priznati psiholog specijaliziran za dječju i obiteljsku terapiju nudi isprobane metode za svladavanje devet najčešćih RSF misaonih obrazaca koji su prepreka uspostavi kvalitetnijeg odnosa s djecom. To su: zamka „uvijek ili nikad“, etiketiranje, podmukli sarkazam, neopravdana sumnjičavost, štetno poricanje, emocionalno pregrijavanje, svaljivanje krivnje, zanovijetanju riječju 'trebaš' i mračni zaključci. Umjesto zaključaka koje nameću takvi obrasci razmišljanja autor nudi konkretne alternativne misli.

Iz knjige ćete naučiti da ste vi – mnogo više nego dijete – uzrok svojeg RSF-a. Vaše misli su te koje vas izluđuju dok razmišljate o tome što djeca čine, a što ne. Jednom kad naučite kontrolirati misli dobit ćete kontrolu nad svojim osjećajima i reakcijama. I najvažnije je da će između vas i djeteta biti više bliskosti i razumijevanja.
                                autor

Iz Sadržaja

Kako mogu biti dobar roditelj dok imam ovako loše misli?
Zašto je teže prihvatiti nego voljeti vlastito dijete?
Upoznajte se s devet roditeljskih otrovnih misaonih obrazaca
Zadavanje udarca roditeljskom stresu
Ugasite „sporogoreće“ otrovne misli
Gašenje „gorećih“ otrovnih misli
Učinkovita disciplina: manje kažnjavanja za više kontrole
Održavanje pozitivnog toka energije
Zbližavanje s voljenim djetetom
Evidencija otrovnih misli

Isječak

„…tjeskoba je općeprisutna u roditelja zato što smo odgovorni za sigurnost i blagostanje svoje djece. Želja da djeca „ispadnu“ dobro također potiče brige i strah. Otrovne misli nastaju i hrane se osjećajem da djeca ne čine ono što bi trebala ili da će napraviti loš izbor. (…)
Otrovne misli ne čine vas lošim roditeljem.
Većina roditelja bori se s otrovnim mislima i osjećajem neugode i srama zato što te misli imaju, ali ih poriču i ne suočavaju se s njima.
Otrovne misli su smetnja koja sabotira vašu sposobnost razumijevanja, povezivanja i rješavanja problema s djetetom…Vi uistinu imate kontrolu nad svojim mislima. Kad to uzmete u obzir i primijenite u odnosu sa svojim djetetom, i njegov će se doživljaj vas kao roditelja promijeniti nabolje. ..

9. DJEČJA PITANJA I KAKO NA NJIH ODGOVORITI (dr. Miriam Stoppard)

Ovaj priručnik za roditelje - s odgovorima na mnoga teška i neugodna pitanja - napisala je dr. Stoppard, vodeća stručnjakinja za područje roditeljstva i dječje skrbi. Odgovori su različiti i primjereni dobi djeteta – za dob od dvije do četiri godine, od četiri do šest godina, od šest do osam godina i od osam do jedanaest godina.
“Vjerujem da djeci treba reći istinu. Ipak, nitko ne tvrdi da je uvijek jednostavno biti otvoren i iskren. Zato sam osjetila da vrijedi napisati ovu knjigu: ne kako bih vas opskrbila savjetima koje valja nabubati, nego kako bih vam ponudila opći okvir unutar kojeg možete graditi svoje vlastite odgovore usporedo sa širenjem djetetova razumijevanja.“
                        autorica

Iz Sadržaja

Pitanja o seksu i rođenju
Odakle dolazim?
Kako beba izađe?
Što je to seks?
Što je to masturbacija?
Što znači biti „gay“?
Pitanja o nepoznatom
Što se dogodi kad umreš?
Što je to Bog?
Što je vjera?
Pitanja o odnosima
Što je to razvod braka?
Da li njega moram zvati tata
Zašto sam ja usvojen/a
Pitanja o različitostima
Zašto nemam smeđu kožu?
Zašto ona ne može hodati?
Da li moram jesti meso?
Pitanja o sigurnosti i zdravlju
Zašto ne smijem prići neznancu?
Što znači nasilje?
Što su droge?

Isječak

 „Vi ste prvi učitelji svoje djece i sve njihovo znanje – uključujući i ono o spolnosti – započinje kod kuće. Roditelji se pitaju da li neke informacije, pogotovo oneo seksu i drogi, mogu naštetiti njihovoj djeci i suzdržavaju se u strahu od da će činjenice potaknuti djecu na eksperimentiranje. No, istina je sasvim suprotna. Upravo djeca kojoj su takve informacije bile uskraćene eksperimentiraju i istražuju opasne vode. Suprotno onome čega se mnogi boje, djeca kojoj su pružene informacije o seksu nisu razbludna, ne fokusiraju se na seks niti se upuštaju u rano eksperimentiranje već gledaju na to kao na normalan dio svoga budućeg života.
(…)
Nije te donijela roda – to je samo priča. Kao i sva djeca nastao/nastala si od tatina sjemena i mamina jajašca. Tatino i mamino sjeme spojili su se u maminu trbuhu da bi ti mogao/ mogla nastati i zato si vrlo poseban – prekrasna kombinacija mame i tate.“

10. I JA MOGU USPJETI (Jadranka Luca-Mrđen, Dora Kralj)

. Djeca s poteškoćama u učenju
-    izdanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba

Svako dijete može kreativnijim, učinkovitijim i osmišljenijim načinima postići više. Može naučiti bolje misliti, bolje pamtiti, osvijestiti kako naučiti što treba, prepoznati kako i na koji način nadomjestiti manje razvijene sposobnosti, Uz veliku podršku roditelja, znanje nastavnika i ustrajan rad stručnjaka dijete će postići bolje rezultate.

                    dr. sc. Gordana Buljan Flander

Isječak

„Djeca s poteškoćama u učenju najčešće su osobe prosječne ili natprosječne inteligencije. (…)
Istraživanja u Americi pokazuju da svako šesto dijete (17,5 posto) tijekom prve tri godine školovanja ima poteškoća s učenjem čitanja. Više od 2,8 milijuna djece školske dobi smatra se učenicima s poteškoćama u učenju te se koriste posebnim programima za pomoć. To je otprilike 5 posto ukupnog broja djece u javnim školama. Čak 20 posto djece iskazuje poteškoće u učenju upravo zbog prisutnosti poremećaja pažnje. (…)
Svako dijete svijetli na svoj način
Svakom djetetu treba prilika da bude 'onaj koji uči' i da doživi iskustvo intelektualnog otkrića i zadovoljstvo koje donosi napredak, ma kako on bio brz ili spor.“

11. ŠTO JE ŽIVOT ; ŠTO SU OSJEĆAJI; ŠTO JE DOBRO I ZLO (Oscar Brenifier; ilustracije Jerome Ruillier)
-    slikovnice -

Slikovnice za sve iznad sedam godina, u kojima i djeca i odrasli mogu pronaćiiznimno zanimljive, duhovite, maštovite odgovorena pitanja o životu, sreći, nesreći, postojanju, smislu života i smrti, emocijama, dobru i zlu. Odgovore koji potiču nova pitanja. Uz to i pitanja i odgovori mogu poslužiti kao sadržajna okosnica za razgovor roditelja s djecom. Koja neprestance postavljaju pitanja, nerijetko od velike važnosti. Odgovor roditelja je dobrodošao jer može pomoći djetetu u izgradnji vlastite osobnosti. No, također je važno da roditelji poduče dijete samostalnom razmišljanju i rasuđivanju kako bi se pouzdalo u vlastite snage i naučilo odgovornosti.
Na svako postavljeno pitanje u ovim slikovnicama nudi se nekoliko odgovora. Neki od njih čine nam se očitima, a drugi su tajanstveni, iznenađuju i zbunjuju. No, kako se proces razmišljanja kreće poput beskonačne staze, upravo ti odgovori povlače za sobom nova pitanja. A nova pitanja su nerijetko i odgovori.

Iz Sadržaja (Što je život)

Kako mogu ostvariti sreću?
Hoću li jednog dana postati pobjednik?
Zašto je život težak?
Zašto postojimo?
Zašto živimo?
Zašto umiremo?

Iz Sadržaja (Što je dobro i zlo)

Imaš li pravo krasti da bi se prehranio?
Trebaš li biti ljubazan prema drugima?
Moraš li uvijek slušati roditelje?
Trebaš li uvijek sve reći?
Možeš li uvijek raditi ono što želiš?
Trebaš li pomagati drugima?

Iz Sadržaja (Što su osjećaji)

Kako znaš da te roditelji vole?
Jesi li ljubomoran na braću i sestre?
Zašto se svađaš s onima koje voliš?
Je li dobro biti zaljubljen?
Je li bolje biti sam ili s prijateljima?
Je li te strah govoriti pred razredom?

Iz Sadržaja (Što je dobro i zlo)

Imaš li pravo krasti da bi se prehranio?
Trebaš li biti ljubazan prema drugima?
Moraš li uvijek slušati roditelje?
Trebaš li uvijek sve reći?
Možeš li uvijek raditi ono što želiš?
Trebaš li pomagati drugima?

Isječak

(iz slikovnice Što je život)

„ZAŠTO UMIREMO?
ZATO ŠTO BI NAM POSTALO DOSADNO KAD BISMO VJEČNO ŽIVJELI (Da, ali…Kako to možemo znati ako nitko ne živi vječno? Može li nam život postati dosadan? Tko odlučuje da je život predug? ŽIVOT.)
ZATO ŠTO NAM SE TIJELO UMORILO TIJEKOM GODINA. (Da, ali…Ne možemo li umrijeti mladi? Troši li nam se tijelo manje kad smo sretni? - samoća, depresija, umor, stres)  Zašto su neka tijela otpornija od drugih? BOLE STI…
ZATO ŠTO TO SMRT ODLUČUJE (Da, ali…Moramo li to prihvatiti bez pogovora? Raspolaže li čovjek oružjem za borbu protiv smrti? Odlučuje li smrt da je vrijeme ili mi pristajemo slijediti je?
ZATO ŠTO SMO SVE NAUČILI. (Da, ali…Moramo li samo učiti za života?Ne trebamo li podučiti druge onome što smo naučili?Je li jedan život dovoljan kako bismo sve naučili.)
KAKO BISMO OTIŠLI U RAJ (Kako možemo znati ima li života nakon smrti? Dida jesi li ti tamo? Ako ne postoji raj kamo odlaze pokojnici? Trebaju li pokojnici uopće otići nekamo?
JER NE BI BILO MJESTA NA ZEMLJI KAD BI SVI BILI ŽIVI (Da, ali… Nedostaje li nam mjesta na Zemlji? Može li, dakle, biti korisno umrijeti? Ja sam nezamjenjiv. I ja. Nije li svatko od nas nezamjenjiv?
(…)
Smrt je tajanstvena činjenica (…)
Postavljajući si to pitanje, shvatit ćeš…kako ne izbjegavati smrt i kako naučiti živjeti s njom.
…kako smrt , kao i život, za svakoga ima drukčiji smisao.
…kako doista cijeniti život prihvaćajući ograničenja koja nam nameće.

12. PRIJATELJU, ISPRIČAJ MOJU PRIČU

. Dirljive ispovijesti o životinjama koje su promijenile ljudske živote

Sretna djetinjstva još su sretnija ako dopustimo da u njih uđe neki četveronožni ljubimac. U našoj kući takve sreće nije nedostajalo i moram priznati da svoje djetinjstvo pamtim i raspoznajem njegove faze upravo prema njima – mačkama i psima koji su ostavili neizbrisive tragove na linoleumu ili tapisonu, a najviše ipak u našim srcima…- stoji u jednoj od četrdesetak duboko osjećajnih priča o životinjama u ovoj knjizi.

Knjigu Prijatelju, ispričaj moju pričunadahnulo je pismo žene koja je iz azila udomila staroga, napuštenog čuvara dvorišta Tysona, kojemu je ulazak u novu obitelj probudio volju za životom u trenutku kada se već činilo da, žalostan i razočaran, od njega odustaje. U projekt su se uključili mnogi prijatelji životinja sa svojim ispovijestima o raznim životinjama koje su im, na ovaj ili onaj način, dotaknule život – promijenile ga, obilježile, obogatile, iscijelile, uljepšale. 

U ovoj knjizi je najviše dirljivih priča o dubokoj povezanosti i bliskosti između ljudi i životinja svih vrsta i kao takva nesumnjivo je – odraslima i djeci starije dobi - dragocjena poduka iz ljubavi. U nekima se izravnije govori o neosnovanosti korištenja životinja u prehrani; činjenici da se zbog mesne industrije u amazonskim prašumama uništavaju „pluća svijeta“ i staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Između onih koji jedu meso životinja i vegetarijanaca oduvijek se vodi svojevrstan rat, a najbolji put prema miru i sporazumijevanju jest upravo – pokušati razumjeti razloge koji govore u prilog održanja života samog i majke Zemlje.

Knjigu je uredila poznata aktivistica za prava životinja Aleksandra Hampamer.

IZ SADRŽAJA

Mala braća

Oproštaj kao dar – priča o Tysonu

Budi mi prijatelj – budi prijatelj

Srećkova priča

Nove prilike otvaraju vrata sreće

Bella

Zvali su me Erik

Hilda

O ljubavi, vjernosti, začepljenosti i narodnoj medicini

Božić malog Perice ili što je kome sreća

Najljepše oči na svijetu

Moj Sivko – jedna antimesožderska

Oskarčica – mačak koji je na kraju bio mačka

Pavo

Psihijatrica Bambi Bambina

Sunce na prozorčiću

Vrata u šumu

Priča sa sela

Veliki događaj

Sova

Gunja

Sretno udomljen pas

Životinje koje su oblikovale moj život

ISJEČAK

Oproštaj kao dar – priča o Tysonu (Andrea Schöne)

„Moj um je zaposjela samo jedna misao – on ne smije umrijeti u skloništu. Tyson je bio na fotografiji koja je za mene bila oličenje bijede. Opis je bio otprilike ovakav: više od deset godina star pas, živi u skloništu za životinje u koje ga je doveo bivši skrbnik jer mu je dosadio. Tražili su kuma ili kumu za njega da bi mu olakšali zadnje dane i koliko-toliko poboljšali uvjete života u skloništu.

A kako je izgledao bilo je očito da kraj više nije daleko. Na fotografiji vidjeh staroga belgijskog ovčara čiju glavu podupire nečija ruka, noge drhtavo stoje, kičma mu je savijena, a rep podvijen. Ali, on se smijao. On se smijao. Poput mog starog Zaphoda. Postoje psi koji se smiju… (…)

Nakon kratkog druženja, krenuli smo kući…

Hoće li me Tyson ugristi? Adra je kao uvijek ležala na zadnjem sjedalu, a Tyson na podu ispod nje. Okrenula sam se i pružila ruku Tysonu, a on je spustio svoju njuškicu na moj dlan. I tako je cijelih nekoliko stotina kilometara njegova njuška bila na mojem dlanu.“

Vrata u šumu (Berislav Njegovec)

„Priroda je posegnula za mnom i poslala jednog svog stvora da me probudi iz života u umjetnom svijetu, da mi pokaže koliko je ljepote u jednostavnim stvarima od kojih bježimo, umotavamo se u šalove i zatvaramo prozore.  Koliko je samo lijepa kiša koja pada preko polja, vjetar što nas miluje, sunce koje se nazire pod suncobranom krošanja ili noć što se nečujno prikrada iz sjena i tišine. Z posudicu hrane koju svaki dan dajem svom psu, ja dobivam neusporedivo više, bez očekivanja da ikad za to kažem čak i hvala.

Stoga moj pas i ja trčimo. Trčimo za sve one koji sjede u autu na raskrižju i računaju da će za dva crvena svjetla uloviti zeleno za prolaz, za sve one koji su svezani na lancu dužine metar i zemlja je pod njihovim nogama u pravilnom polukrugu dokle lanac dopušta. Trčimo za sve koji leže po bolnicama i sve koji propadaju zatvoreni sami u dvorištima. Trčimo za gladne ljude i gladne pse koji njuškaju oko istih kontejnera. Trčimo za povezanost među živim bićima koja dišu isti zrak, rođena su na istoj usamljenoj zvijezdi i žele si međusobno pomagati. Trčimo za svu djecu koja žele imati ljubimce, ali roditelji su rekli ne, nemamo novaca, to je velika briga, pas laje noću, bježi od kuće, grize namještaj, može ugristi. Trčimo za tu djecu koja bi u djetinjstvu mogla naučiti koliko je divno brinuti se za nekoga i koja će jednoga dana dobiti svoju djecu za koju će se morati brinuti i u njih usaditi da se brinu za druge. (…) Trčimo za sve ljude koji su sami i nemaju kome reći idemo u šetnju, trčimo za sve šume koje su posječene … za sve ljude koji su nekad prolazili ovim brdima u svojim svakodnevnim poslovima i živjeli ovu zemlju po kojoj gaze, koji su poznavali njezin miris, njezin dodir pod rukom, koji su od nje živjeli i u njezinu unutrašnjost prešli, trčimo jer je svakoj životinji u čovjeku u genima da se kreće, da preskače potoke, kotrlja se po padini…“

 Priča sa sela (Luka Oman)

„Osjećao sam olakšanje, osjećao sam da sam se oslobodio velikog bremena. Nema više potiskivanja osjećaja, nema više 'moranja'. Mogu odlučivati prema vlastitom razumu koji mi jasno govori da ono što smatram nepravednim treba odbiti raditi, a ne tražiti opravdanja.

No, tu počinje nova priča – priča o osudi moje odluke, predrasudama, pokušajima zastrašivanja, dezinformacijama i drugim načinima da me se vrati na 'pravi' put. Vegetarijanac sam preko dvadeset pet godina, a vegan sam postao prije četrnaest godina, nakon što sam se riješio još nekih pokušaja pravdanja i prihvatio činjenicu da životinje nisu tu kako bi zadovoljavale naše 'potrebe', već da imaju svoje razloge za život, koje trebamo poštovati.“

13. ZAHTJEVNA DJECA (Stanley I. Greenspan, dr. med. i Jacqueline Salmon)

. Razumijevanje, podizanje i radost s pet „teških“ tipova djece

Roditelji ne moraju naprosto „naučiti živjeti“ s temperamentom svoga djeteta već vlastiti odgojni stil mogu prilagoditi djetetovoj neponovljivoj osobnosti. To znači da svakom djetetu mogu pomoći da nadogradi svoje jake strane, ovlada slabostima i u život krene pun pouzdanja i vještina. Ova temeljna ocjena vodećega američkog dječjeg psihijatra poduprta je opisom pet različitih temeljnih tipova dječje osobnosti te nekih fizičkih i emocionalnih značajki koje ih prate: osjetljivost, povučenost, prkos, nepažljivost i agresivnost. U ekstremnim slučajevima, svaki od tih uzoraka može biti veoma zastrašujući za roditelje. Po ocjeni časopisa Publishers Weekly, ova knjiga je „prsluk za spašavanje života“, a Child Magazine ukazuje na njezine neprocjenjive uvide i praktične savjete.

Autori, uz ostalo, navode sedam načela čijim unošenjem u obiteljski život roditelji mogu pomoći i sebi i svojoj djeci: Budite realni u vezi s roditeljstvom; Dajte djetetu najdragocjeniji mogući dar – svoje vrijeme (floor time); Budite osjetljivi prema djetetovom fizičkom ustrojstvu; Radite prema problemskoj orijentaciji; Suosjećajte s djetetom; Djelujte korak po korak; Kada je potrebno, koristite sistem „mrkve“ i čvrstih granica.

IZ SADRŽAJA

Vi niste uzrok, ali možete biti rješenje

Preosjetljivo dijete

Povučeno samozaokupljeno dijete

Prkosno dijete

Nepažljivo dijete

Aktivno/agresivno dijete

Utjecaji okoliša i prehrane na djetetovo ponašanje

Određivanje tipa djetetove osobnosti

ISJEČAK

„Želio bih predložiti potencijalno optimističniji način postupanja sa zahtjevnom djecom. Taj novi pristup fokusira se na zajedničko djelovanje 'prirode' i 'odgoja'. Prepoznaje da čak i naoko zadane karakteristike, poput djetetove tendencije da bude plašljivo, kada su potaknute novim podražajima, mogu biti značajno promijenjene u odnosu na ranija, ili čak kasnija, iskustva. Rani odgoj ustvari može ne samo promijeniti djetetovo ponašanje i osobnost, već također i rad djetetovoga živčanog sustava.

(…)

Neka djeca, primjerice, imaju tijela u kojima se ne osjećaju ugodno i tako pokazuju sklonost da budu konfuzna, razdražljiva, negativna ili povučena. Pronašli smo da čak i u ranim mjesecima života bebe mogu pokazivati jedinstvene značajke u radu motoričkog sustava. Suprotno vjerovanju da svi doživljavamo temeljne osjećaje na sličan način, pronašli smo da se djeca osjetno razlikuju po tome kako percipiraju prizore, zvukove, dodire, mirise i uzorke pokreta. Dijete može prekomjerno osjetljivo i pretjerano reagirati ili nedovoljno osjetljivo i slabo reagirati na dane osjete. Jedno može bolje primati i razumijevati informaciju kroz određeno osjetilo, dok drugo može imati teškoća u tumačenju informacije zaprimljene kroz isto osjetilo.

(…)

Iako mnogi primjeri koji slijede prikazuju izuzetno zahtjevnu, odnosno 'tešku' djecu, većina roditelja će također prepoznati neke aspekte tih osobina u nezahtjevne djece (makar u blažim ili manje izraženim oblicima). Moj cilj u ovoj knjizi je odrediti kako opću filozofiju koju roditelji mogu koristiti kako bi prilagodili podizanje djeteta jedinstvenim osobinama svog sina ili kćeri, tako i specifične pristupe te strategije za ekstremnije izazove koji se, kao što mnogi roditelji znaju, pojavljuju češće nego bi željeli.“

14. KNJIGA ZA NESAVRŠENE RODITELJE (dr. sc. Irina Mlodik)

. Za osjećajne, promišljene i pomalo zabrinute roditelje koji žele podići vlastito dijete – tvorca vlastitog života.

Roditelji žele poznavati i voljeti svoju djecu. Ta jednostavna misao potakla je rusku dječju psihologinju – autoricu programa psihološkog rada s djecom 'Dječja soba' te voditeljicu tv programa za roditelje - da napiše knjigu kojom bi mogla odraslima ispričati sve što zna o dječjem svijetu. Razlog - da roditeljstvo, kako kaže ona, ne postane užas i teret, a djetinjstvo niz uvreda i poniženja. I zato da se iz naraštaja u naraštaj ne ponavljaju dječje i roditeljske sudbine, da bi svako novorođenče koje stigne na ovu Zemlju dobilo priliku ispisati vlastiti život „na slobodnu temu“.

U svom poslu vidjela je, kako kaže, mnogo dječjih očiju, razgovarala je s ogromnim brojem roditelja, slušala bezbroj priča iz usta već odrasle djece pa joj je zahvaljujući tome postalo kristalno jasno koliki jaz dijeli ta dva univerzuma – svijet odraslih i svijet djece. Upravo to komplicira život jednih i drugih, ali ne zato što s djecom i roditeljima nešto nije u redu već zato što premalo znaju jedni o drugima.

IZ SADRŽAJA

DIO I. BITI RODITELJ – JE LI TO SREĆA?

Roditeljski osjećaji

Zašto ste odlučili imati djecu? (ostvarivanje roditeljskog nauma)

Sada bi mu se moglo nešto dogoditi (rađanje roditeljske tjeskobe)

Vjerojatno sam loša majka (rađanje roditeljske krivnje)

Vikati na djecu se…smije (potiskivanje roditeljske uzrujanosti)

Kako neodgojeno dijete! (rađanje roditeljskog srama)

…I što s njima činiti

Djecu je moguće…ne odgajati (oslobađanje od viška odgovornosti)

Djecu se može naprosto – voljeti (dopuštenje za roditeljsku ljubav)

Pitanja roditeljima (s odgovorima)

Što je s dječjim željama?

Nije štetno željeti, štetno je nemati želja

„Mi znamo što je za tebe najbolje“

Kako „ispravno“ zabranjivati djetetu?

Kako da dijete odraste u pravu osobu

O čemu roditelji najradije ne pitaju, ne govore i čak ne misle…

DIO II. DJEČJI SVIJET

Dječji osjećaji

Ljutnja

Strah

Žalost

Sram

Tjeskoba

Radost

Čuđenje

Dječje želje

Crtice na dovratku

Dojenče

Mališan

Predškolarac…

Posebna djeca i posebni roditeljski osjećaji

Nasljednici trona (jedinci)

U očekivanju čuda (djeca s posebnim potrebama)

ISJEČAK

„Svakom je djetetu bezuvjetna roditeljska ljubavmnogo važnija od odgoja. Nažalost, ona se susreće tako rijetko! Nije ni čudo, zato što je ideološki i pedagoški sustav tijekom dugog vremena sugerirao nešto posve suprotno bezuvjetnoj ljubavi. Uvjeravao nas je u to da dijete treba 'voljeti' samo kada čini nešto ispravno; kada se dobro ponaša, dobiva visoke ocjene u školi, odlazi u trgovinu, savjesno je i odgovorno. Tada si dostojan ljubavi roditelja i zajednice. Ti nisi bitan, važno je samo što činiš, tvoja, takoreći, funkcionalnost. (…)

No, u trenutku kada izgovorimo 'Ja znam što je za tebe bolje', uskraćujemo mu mogućnost da nauči birati, a zajedno s njom i odgovornost. Poslije ćemo mu to još sigurno i predbacivati: 'Tako si nesamostalan, ništa ne možeš odlučiti! Pa već ti je 10 (15, 30, 40…)  godina!' Ako nijednom nije bilo u prilici donijeti samostalnu odluku, čak i najmanju, posve je svejedno koliko mu je godina. Nitko mu nije dao lekcije iz samostalnog odlučivanja jer su svi unaprijed znali 'najbolje'. (…)

Kada sam bio malo dijete, jako sam se trudio biti dobar. Zato što sam onda znao tko sam: 'Dobar sam'. No, iskreno rečeno, to mi nije polazilo za rukom. Svi su stalno bili nezadovoljni sa mnom: mama se ljutila kad nisam htio jesti; tata je vikao kad sam se bojao da ćemo zapeti u dizalu; baka je stalno prigovarala zbog nereda u našem stanu; brat me tiho mrzio jer sam zauzimao dio njegov sobe… (…) Biti loš nije osobito nepodnošljivo, no prilično je tužno: ne shvaćaš čega da se uhvatiš…(…) 'Neću biti dobar. Tako sam odlučio', rekao sam si tog jutra. Odonda se katkad osjećam vrlo usamljeno jer ne mogu biti dobar, a znači da nisam siguran da me vole. To je teško – ne biti siguran. Zato ću imati budućnost, vlastitu budućnost. I postat ću onakav kakav poželim. (…)

Taj je momak postao prava osoba, vjerujte mi. Postao je to unatoč, a ne zahvaljujući roditeljskim očekivanjima. Samo je tuga u njegovim očima odavala čovjeka koji ne vjeruje u to da ga se može voljeti onakvim kakav jest. Jer ljudi vole samo 'dobre'… (…)

Mnoge roditelje potpuno zbunjuje moje jednostavno pitanje: 'Zašto vi trebate da vaše dijete odraste u pravu osobu?' Razumijem ih, jer iskrenim odgovorom riskiramo suočavanje s našom vječnom trojkom: sramom, krivnjom i tjeskobom

-           Ako postane prava osoba, srce će mi biti mirno (neću se brinuti).

-           Neću se osjećati kao loša majka (neću osjećati krivnju)

-           Znat ću da nije lošiji od drugih (neću osjećati sram).“

15. KAKO GOVORITI DA BI TINEJDŽERI SLUŠALI I SLUŠATI ŠTO TINEJDŽERI GOVORE (Adele Faber, Elaine Mazlish)

Život s tinejdžerima ponekad je nepodnošljivo težak. Djeca s kojom smo nekoć bili toliko bliski kao da su se preko noći pretvorila u samostalne neznance neovisnih misli, ukusa i vrijednosti. Današnji tinejdžeri odrastaju u popularnoj kulturi koja je nesmiljenija, grublja i nasilnija no ikad, kulturi koja još nikad nije bila toliko materijalistička i usmjerena na seksualnost. Što u takvim okolnostima preostaje roditeljima?

Nakon višegodišnjih istraživanja, predavanja i skupljanja povratnih informacija, međunarodno priznate stručnjakinje za pitanja odnosa roditelja i djece, Adele Faber i Elaine Mazlish, razvile su inovativan pristup održavanju iskrenog, otvorenog dijaloga, obilježenog obostranim poštovanjem, između roditelja i tinejdžera. Zahvaljujući tome, obuzdavaju se sukobi i umanjuje razina frustriranosti te se promiče promišljena komunikacija o svemu: od trajanja izlazaka i droge do školskih obveza i seksa.

Knjiga je prepuna savjeta potkrijepljenih pričama, crtežima i „podsjetnicima“. Ova nezaobilazna knjiga pomoći će vam da postavite temelje zdravog odnosa u kojem je naglasak na razumijevanju i slaganju, a ne na kažnjavanju i odmazdi. Od vječitih briga o društvu, izlascima i hodanju, do suvremenih briga povezanih s opijanjem i zlostavljanjem preko interneta, autorice pomažu roditeljima u rješavanju problema prije no što situacija izmakne nadzoru.

Srdačnim, lucidnim i nimalo pokroviteljskim tonom, Adele Faber i Elaine Mazlish pokazuju roditeljima kako se unutar obiteljskog kruga trebaju podupirati i kako da obitelji tijekom iskušenja tinejdžerske dobi svoje djece ostanu povezane.

IZ SADRŽAJA

Što i kako s osjećajima

I dalje samo „provjeravamo“

Kazniti ili ne kazniti

Zajednički do rješenja

Sastanak s klincima

O osjećajima, prijateljima i obitelji

Roditelji i tinejdžeri zajedno

Što i kako sa seksom i drogom

ISJEČAK

PROMIŠLJENA KOMUNIKACIJA O SVEMU

Napomena: Svaki od sljedećih prijedloga roditeljima (Umjesto…) ilustriran je crtežima.

Umjesto da odbacite osjećaje…Odredite misli i osjećaje

Umjesto da zanemarujete osjećaje…Priznajte osjećaje riječju ili zvukom

Umjesto logike i objašnjavanja…U mašti pružite ono što ne možete u stvarnosti

Umjesto da činite nešto što smatrate nerazumnim…Prihvatite osjećaje istovremeno preusmjeravajući neprihvatljivo ponašanje

Umjesto da naređujete…Opišite problem

Umjesto da tinejdžera napadnete…Opišite što osjećate

Umjesto da okrivljujete…Dajte informaciju

Umjesto da prijetite ili naređujete…Ponudite izbor

Umjesto dugotrajnog predavanja…Recite to jednom riječju

Umjesto da ukazujete na ono što nije u redu…Pokažite svoje vrijednosti i/ili očekivanja

Umjesto ljutih prijekora…Učinite nešto neočekivano

Umjesto prigovaranja…Napišite pismo

16. AVANTURA OSOBNE PROMJENE 3 (Ljubica Uvodić-Vranić)

. Priručnik za rastavljene roditelje koji vole svoju djecu – 41 primjer iz prakse

Autorica uvodno najprije naglašava kako rastava/razvod ne znači prekid odnosa sa drugom osobom, posebno kad je riječ o djeci, naglašavajući kako bračni zavjet voljeti se i poštovati u sve dane života svojega  zapravo znači – možda ćemo se odvojiti, udaljiti, rastati pa i razvesti, ali ćemo se voljeti ili barem poštovati. Jer i nakon što partneri prestanu biti partneri i dalje ostaju roditelji.

Svoje ocjene iz prvog dijela knjige podupire s četrdesetak primjer iz prakse (devet pozitivnih i 32 negativna) kojima opisuješaroliku lepezu problema koji s mogu javiti kod rastave i na kojima čitatelji trebaju naučiti kako se najbolje postaviti prema vlastitoj situaciji.

IZ SADRŽAJA

POZITIVNI ILI SRETNIJI PRIMJERI

Otac, a ne očuh

Volimo se i nakon preljuba

Bolest nas je opet povezala

Kućni ljubimac nas je spasio

Kućni ljubimac gotovo nas je rastavio

ŠTO JE BILO PRIJE RASTAVE

Od početka nije valjalo

Ratna trauma

Mirnodopske traume

Mijenja li se nevjerni partner?

Preljub ili dosada u vezi

Nacionalna i vjerska predrasuda

Otac želi i dobiva skrbništvo

O bivšem sve najgore

Otimanje za djecu

Godišnji odmor – s kim?

Tvoj se otac ženi

Tvoja majka se udaje

Kad je jedan roditelj zlostavljač, kriminalac, ubojica

Moja, tvoja, naša djeca

Idealiziranje i demoniziranje onog drugog

I NA KRAJU

Dva topla doma umjesto jednog?

S djecom moramo razgovarati

Kvalitetni susreti

Zajednički problemi

ISJEČAK

„…Ova knjiga nije napisana ni za one koji toliko vole svoju djecu pa misle da je njihova velika ljubav dovoljna njihovoj djeci i da im u životu nije potreban više nitko i ništa, osim te ljubavi. Ova je knjiga napisana za roditelje koji su svjesni da njihova djeca nisu samo njihova. Ona su donesena na ovaj svijet za ovaj svijet. Mnogi roditelji razumiju da je za njihovu djecu bolje da se druže i s drugim roditeljem jer on nije mogao ostaviti svoje dijete, nego samo svojeg partnera.

Rastavljeni roditelji mogu ostvariti normalne kontakte sa svojom djecom ako ostvare normalne kontakte međusobno i ako budu, više ili manje, sretno rastavljeni.

Otimanje za djecu

Teško je dogovoriti se s nekim od koga smo se upravo rastali, ali i biti roditelj je teško, a biti rastavljeni roditelj još teže. Takav status iziskuje dodatni napor za dobrobit djece od koje se ne želimo rastati. (…)

Idealiziranje i demoniziranje onog drugog

Poneki roditelji nakon rastave i razvoda braka ne znaju što reći svojoj djeci o tome kako se odnositi prema drugom roditelju. Umjesto da dopuste da dijete formira svoj odnos prema svojem roditelju, neki roditelji nameću djeci svoje stajalište prema onome drugom roditelju. (…) Oni koji hvale pretjerano šalju svojoj djeci neizravnu poruku – izgubili smo nešto veliko. Oni koji kude pretjerano šalju svojoj djeci poruku – ništa nismo izgubili. Jedni i drugi pretjeruju i time griješe.“

17. ODGOVORI NA 1000 PITANJA ZA DJEČAKE (TIM HÜSCH)

Ova je knjiga namijenjena dječacima koji ulaze u pubertet, ali će bez sumnje dobro doći i roditeljima koji žele bolje razumjeti to životno razdoblje svog djeteta. S pitanjima i odgovorima autor pokriva doslovce sve nejasnoće, nedoumice, nepoznanice i probleme s kojima se dječak suočava u trenutku kad se počinje preobražavati u muškarca. Velike su promjene na djelu, kako fizičke tako i psihičke. Tijelo šalje najvidljivije signale, ali psiha se katkad, kako kaže autor - jednostavno pravi luda.

Možda ti se baš zato sve čini tako napornim i složenim. Da bi se sa svime što te čeka lakše nosio – potraži odgovore koji te već sada muče, a onda polako poviri i u sve ostale. Tebi neka pitanja možda ne bi pala na um, ali Tim Hüsch se potrudio odgovoriti čak na njih tisuću.

IZ SADRŽAJA

Pubertet – postajem muškarac

Sve samo izvana – brada i bubuljice

Upomoć, imam obitelj

Zatreskan, zaljubljen, ostavljen

A što je sa seksom?

Zdrav i u dobroj formi

Droge – hvala ne!

Čavrljanje i glupi izgovori – moć komunikacije

Cjeloživotno učenje?

Slobodno vrijeme – treba se zabavljati

ISJEČAK

„Zašto me svi smatraju neobičnim?

Zato što je pubertet poremetio i tvoj duševni život. To primjećuju i drugi, tvoja obitelj, znanci ili prijatelji, većinom prije tebe, jer promatraju tvoje ponašanje. Prije si možda bio stalno živahan, ljubazan i spreman pomoći, a sada si odjednom često loše volje, svađaš se s majkom ili s braćom i sestrama, donosiš kući loše ocjene i najviše čučiš u svojoj sobi buljeći u prazno.

Je li masturbiranje štetno?

U staru bajku kako masturbiranje zaglupljuje ili smanjuje potenciju jedva da još tko vjeruje. Osim toga, u međuvremenu je dokazano da onanija ide uz proces spolnoga sazrijevanja. Dakle, posve je prirodno ako se samozadovoljavaš.

Može li onanija biti korisna?

Da. Masturbiranjem bolje upoznaješ svoje tijelo. Saznaješ kako reagiraš na neke dodire i što te posebno uzbuđuje. Ta iskustva mogu te pripremiti na kasnije doživljaje s djevojkom i dati ti više sigurnosti u postupanju sa svojim seksualnim osjećajima.

Moja je djevojka trudna, što ću sada

Prva zapovijed: daj potporu djevojci! Ako je trudnoća za vas problem, trebate što brže potražiti savjet ginekologa i sudjelovati u radu savjetovališta za trudnoću. Ondje će vam pomoći da shvatite svoju situaciju. Pokazat će vam posljedice iznesene trudnoće kao i posljedice prekida trudnoće.“

18. ODGOVORI NA 1000 PITANJA ZA DJEVOJKE (Gaby Schuster)

18. Tisuću pitanja vrzma se u djevojačkoj glavi, a odgovore na njih – jednostavnim riječima, informacijama i tumačenjima, daje autorica Gaby Schuster, ne preskačući ni „škakljive“  teme, kao što bi to možda učinila najbolja prijateljica, sestra, majka ili otac. Ova je knjiga namijenjena djevojčicama koje ulaze u pubertet, ali će bez sumnje dobro doći i roditeljima koji žele bolje razumjeti to životno razdoblje svog djeteta. Pitanjima i odgovorima autorica pokriva nedoumice, nepoznanice i probleme s kojima se bori djevojčica suočena s djevojkom u sebi.

IZ SADRŽAJA

Moja obitelj i ja

Moja prva ljubav i prvi seks

Moje tijelo i moj razvoj

Moj izgled i moje dobro raspoloženje

Moja budućnost i moji snovi

ISJEČAK

„Zašto se moji roditelji u sve miješaju?

To nije neka nova njihova navika. Oni su to uvijek činili. Ali sada ti to tek počinje smetati. Ne želiš više da te vode za ruku i smatraš da imaš pravo na vlastite odluke. To je, dakako, točno, ali lakše ćeš izboriti ovo pravo ako se ne upuštaš u potpunu konfrontaciju. (…)

Zašto se toliko bojim seksa?

To može imati najrazličitije razloge. Možda te jednostavno unutarnji glas upozorava jer se još ne osjećaš dovoljno spremnom. U tom slučaju ne smiješ dopustiti da te itko i išta nagovori na seks. Možda si iz filmova, knjiga, časopisa ili slučajnim „zavirivanjem“ stekla sliku o tjelesnoj ljubavi koja te jednostavno odbija. Ne možeš zamisliti da bi seks mogao biti uživanje. Ne boj se, i to je posve normalno. Tek kad budeš dovoljno zrela i kad nađeš pravoga mladića, možeš upoznati tjelesnu ljubav kao nešto lijepo što ćete zadovoljiti. (…)

Kada sam dovoljno odrasla za prvi put?

U idealnom slučaju na ovo pitanje odgovorit ćeš zajedno sa svojim dečkom, ako ste doista dovoljno zaljubljeni jedno u drugo da želite upoznati i tjelesnu ljubav. Statističari su se već pozabavili tim pitanjem. Oni kažu da otprilike četvrtina svih djevojaka s oko 15 godina spava prvi put s mladićem. Kod šesnaestogodišnjakinja to je već dobra trećina.

Kod mladića su te brojke nešto niže jer su muški partneri tih djevojaka većinom godinu do dvije stariji. To je zbog toga što su djevojke s 14 ili 15 godina razvijenije za jednu fazu od mladića iste dobi. Zato se zaljubljuju većinom u tipove koji su prosječno stariji od njih.

Škodi li samozadovoljavanje mom razvoju?

Takva tvrdnja pripada arsenalu najmračnijih predrasuda. Jasno je: nećeš biti bolesna ni neplodna niti će ti se dogoditi nešto grozno ako sama sebi priuštiš nekoliko milovanja! Ne treba imati osjećaj krivnje samo zato što želiš upoznati svoje tijelo i njegove reakcije i zato što ti se sviđa pritom sve osjetiti. Sve je to dio odrastanja. Samo tako možeš napokon ustanoviti gdje su ti osjetljiva mjesta.“

19. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)

. Priručnik za obitelj i edukatore

Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“  samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.

Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfere uzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno  je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.

Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.

Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.

Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin

To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.

            Victoria Kindle Hodson, spisateljica

IZ SADRŽAJA

Fizičke vještine učenja

Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti

26 aktivnosti

Križno gibanje

Ležeće osmice

Dvostruko šaranje

Abeceda u osmici

Slon

Ljuljačka

Trbušnjaci križnoga gibanja

Energizator

Misli na X

Energetske vježbe i Produbljivanje stavova

Moždane tipke

Zemaljske tipke

Ravnotežne tipke

Prostorne tipke

Energetsko zijevanje

Misleća kapa

Kvačenja

Aktivnosti izduživanja

Sova

Aktivacija ruke

Pregib stopala

Gravitacijska jedrilica

Brain Gym na poslu i u igri

Primarne vještine čitanja

Primarne vještine razmišljanja

Primarne vještine pisanja

Vještine učenja kod kuće

ISJEČAK

„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma

Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)

Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.

Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.

Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…) Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“

20. OTROVNI RODITELJI(dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugomnude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

21. ISPRAVNI DODIRI – SLIKOVNICA (Sandy Kleven; ilustracija Jody Bergsma)

. Priča koju treba čitati naglas da bi pomogla u prevenciji seksualnog zlostavljanja djece

Mnogi roditelji još uvijek osjećaju nelagodu u situacijama kada sa svojom djecom trebaju porazgovarati o spolnosti i intimi, a i dvoje koje je pravo vrijeme za to pa takve situacije nerijetko izbjegavaju.

Ovom slikovnicom na primjeren ćete način uputiti dijete kako da se zaštititi od seksualnih zlostavljača. Budući da oko 80 posto osoba koje zlostavljaju djecu čine osobe koje obitelj pozna, nije dovoljna samo lekcija o „opasnosti od stranaca“.

Djeca uglavnom osjećaju „kad nešto nije u redu“ pa ih je stoga važno dodatno ohrabriti da vjeruju vlastitim osjećajima i da potraže pomoć. Odgovarajuća dob djeteta je kada ono može mirno sjediti i obratiti pozornost na priču.

Sandy Kleven je klinička socijalna radnica, autorica dokumentarno-dramske emisije „The Touching Problem (Problem dodira) za koju je dobila nagradu Emmy.

Inspiracija za ovu slikovnicu bila je predstava pod nazivom Jimmyjeva priča za laku noć koji su izveli glumci volonterske dramske SOAOPBox Playersa, iz Bellinghama u SAD-u, koja se bavi problematikom prevencije a kojoj je autorica pet godina bila na čelu.

ISJEČAK

„Što je to pogrešan dodir?“, upitao je Ivan.

„Kad bih te škakljala i škakljala i ne bih prestajala bez obzira na to što ti kažeš, to bi bio pogrešan dodir.“

„To bi bilo zločesto“, rekao je Ivan.

Mama je kimnula. „Postoje i neki drugi oblici pogrešnih dodira.“

„Kao kad me Švrćo liže po licu. Bljak.“

„Da“, reče mama. „Ili kada te drugo dijete gnjavi, sruši te na pod, sjedne na tebe i ne želi te pustiti.“

„To mi se jednom dogodilo“, priznao je Ivan.

„Zaista?“, upitala je mama. „Kako si se osjećao?“

„Bio sam jako ljut.“

„I zvučiš ljuto! Drago mi je da se sada osjećaš sigurno.“

Tada je mama upitala Ivana: „Je li te ikada netko prevario?“

„Hm“, razmišljao je Ivan. „Misliš kao kad netko kaže 'Zatvori oči i usta i dobit ćeš veliko iznenađenje', a iznenađenje je glista?“

„Da“, reče mama, „to sam mislila. Ali postoje i drukčije prijevare. Bila jednom jedna mala curica…“

„Da li je poznajem?“, upitao je Ivan.

„Ne, ali ona zaista postoji. Jednog dana dok se curica igrala vani, prišao joj je susjed i upitao: 'Hoćeš li doći do moje kuće da vidiš moje male mačiće?'“

„Budući da je poznavala susjeda otišla je s njim. Kad je curica došla u kuću, ogledavala se oko sebe. 'Gdje su mačići', pitala je.“

„Čovjek je rekao: 'Ako mi sjedneš u krilo, pokazat ću ti mačiće'.“

„Tada se mala djevojčica počela osjećati nelagodno. Kad je odlučila otići doma, čovjek joj je pokušao zavući ruku u gaćice.“

„Ozbiljno“, upita Ivan.

„Da, ozbiljno“, kimnu Ivanova mama. „Tada je mala djevojčica otrčala odande najbrže što je mogla.“

„Je li uspjela pobjeći?“

„Otrčala je ravno doma i ispričala mami i tati što se dogodilo.“

„Što je poslije bilo s tim čovjekom?“

„On je imao velikih problema. Ono što je učinio pogrešno je. Osim toga, to je i nezakonito. Morat će naučiti da nikada više ne pokuša takvo nešto.“

22. NEKA BUDE BOLJE (Barbara Oehlberg)

. Aktivnosti koje pomažu djeci prebroditi stres i oporaviti se od traume

Ovaj priručnik, namijenjen roditeljima, odgojiteljima i učiteljima te svima drugima koji skrbe o djeci, sadrži više od sedamdeset praktičnih aktivnosti osmišljenih tako da djeci u dobi (okvirno) od 3 do 10 godina pomognu prebroditi osobni gubitak, odvajanje, tugu, ljutnju i osjećaj nemoći. Uz svaku aktivnost navedeni su i problemi za koje je osmišljena, ciljevi koji se žele postići te način provedbe. Djetetova dob nije navedena, prepuštena je prosudbi djetetova skrbnika, prema stupnju razvoja djeteta. Prakticiranje ovih aktivnosti pomaže djeci da razumiju situaciju u kojoj su se našli kao i iskustva s tim u vezi koja ih zbunjuju i koja su izvan njihove kontrole. Zahvaljujući tome vraća im se samopouzdanje,osjećaj sigurnosti i voljenosti.

Među aktivnostima tu su: Zaštitna dekica (fizička i emocionalna nesigurnost, sjećanje na gubitak), Šeširi koji daju snagu (nemoć, nesigurnost, strah, zbunjenost), Čarobni fotoaparat (nemoć), Aparat za popravak svijeta (osjećaj beznadnosti).

Kreativne ideje ovih igara, umjetničkih i jezičnih aktivnosti korisne su za svu djecu.

Nakon podizanja sedmero vlastite djece, ekonomistica Barbara Oehlberg završila je postdiplomski studij iz dječjeg razvoja i osmislila program Roditelji za miroljubive obitelji.

IZ SADRŽAJA

Trauma i oživljavanje nade

Kako strahovi i gubici utječu na djecu

Prekidanje začaranog kruga nasilja

Gubici u djetinjstvu: proces tugovanja

Pružanje podrške djeci koja tuguju zbog gubitka

Problemi i iskustva koja prate gubitak, odvajanje i tugovanje

Oporavak od traume i gubitka

Iscjeljivanje igrom

Iscjeljujuća igra

Iscjeljujuće umjetničke aktivnosti

Iscjeljujuće jezične aktivnosti

Razvijanje djetetove otpornosti na stres

ISJEČAK

„Povjeri se telefonu

Potaknite djecu da telefonu kažu što žele i trebaju kad god imaju potrebu za tim. Objasnite im da je za njih važno da nekom povjere svoje skrivene želje. (…) Objasnite im da se i odrasli i djeca često mnogo bolje osjećaju nakon razgovora o svojim potrebama ili problemima koji ih muče.

Ususret noćnim morama

Pročitajte ili ispričajte djeci priču Sandyn kofer, u kojoj djevojčica Sandy pakira u kofer sve stvari koje joj mogu zatrebati da preživi svoje zastrašujuće snove. Neka djeca nabroje predmete za koje misle da bi im bili korisni i koje bi stavili u kofer kad bi se pakirali kao Sandy kada je išla ususret noćnim morama. Podijelite im papire i olovke da nacrtaju predmete koje bi htjeli ponijeti sa sobom. Zatim mogu papir presaviti napola, zalijepiti uz rubove i zamisliti da je to njihov kofer. Ako možete nabavite pravi kofer, neka svako dijete svoj papir stavi u njega.

Oslobađanje od briga

Potaknite djecu, ili samo jedno dijete s kojim radite, da na komad papira napišu ono što ih muči, čega se boje, ili neku svoju tajnu. Stavite papirić u balon, napušite ga, zavežite i pustite ga da odleti u zrak. Neka ga djeca gledaju kako odlazi i zamisle da njihove brige odlaze s njim. Razgovarajte s djecom o tome što misle i kako se osjećaju.

Varijacije

Umjesto balona neka svako dijete svoj papirić stavi u kuvertu ili papirnatu vrećicu. Zatvorite ih ili zalijepite i stavite u veću vrećicu ili kutiju. Neka djeca predlože kamo biste mogli staviti ili poslati tu zbirku raznoraznih briga.“

23. OBITELJI S KRONIČNO BOLESNOM DJECOM (Jesper Juul)

Ova knjiga namijenjena je obiteljima s kronično bolesnom djecom i pokriva cijeli spektar bolesti – od urođenih, kroničnih, alergija, tjelesnog i mentalnog invaliditeta do onih bolesti koje se u djetetovu životu javljaju kasnije. Naglasak nije na bolestima već na onome što se događa kad bolest postane novi i neočekivani član obitelji, na onome što je važno u životu obitelji koja s kronično bolesnim članom živi u vrlo specifičnim okolnostima. Tu su i savjeti i upute roditeljima kako se najbolje brinuti o dobrobiti i napredovanju cijele obitelji.

Jesper Juul je poznati obiteljski terapeut i autor nekoliko utjecajnih knjiga iz područja roditeljstva.

IZ SADRŽAJA

Obitelj

Ljubav

INTERAKCIJA S BOLESNIM DJETETOM

Potrebe djeteta

Samosvijest i samopouzdanje

Što možemo učiniti?

Gledaj me!

Priznanje

Unutarnja osobna odgovornost

Krivnja?

Djeca surađuju

Djeca se osjećaju odgovorna

RODITELJSKI PAR

Zbogom djetetu kakvo smo sanjali

Pomoć i briga

Briga o sebi

BRAĆA I SESTRE

SOCIJALNA MREŽA

ISJEČAK

Među nama je izuzetno malo ljudi koji mogu sasvim spontano i do kraja otvoriti srce za dijete koje je potpuno različito od onoga na koje su navikli ili o kakvu su sanjali. Preplave nas tuga, bijes, krivnja i razočaranje – jaki i sveprožimajući osjećaji koji ne proizlaze iz nedostatka ljubavi za dijete, ali nas mogu ispuniti osjećajem krivnje i unijeti u naše intimne misli i osjećaje kaos koji blokira blizak i brižan kontakt s djetetom. Na isti se način mogu pretvoriti u blokadu kontakta među roditeljima.

Zato je važno da razgovarate o djetetu kakvo ste imali ili ste zamišljali da ćete imati, o vašoj sreći, snovima i očekivanjima. To je dijete već bilo dio vaše stvarnosti ili je mnogo mjeseci, ponekad i godina, živjelo u vašoj svijesti i emocijama i na taj način bilo važan član obitelji. Tom članu morate početi govoriti 'zbogom' da biste mogli reći iskreno 'zdravo' djetetu koje sad imate.

To također znači da morate plakati, dramatizirati, bjesnjeti i biti nerazumni. (…) Ne postoji 'pravi' način tugovanja. Postoji samo vaš, individualan način, i jednog ćete dana osjetiti da je sve iza vas. Pojavi se novi osjećaj mira, tijelu se vrati energija, misli postaju manje depresivne i više razmišljate o budućnosti. Osjećaj krivnje izblijedi u korist odgovornosti i skrbi za bolesno dijete."

24. ZLOČESTA DJECA“ NAŠI MALI ANĐELI (Dr. Tanya Byron, Sacha Baveystock)

. Temeljeno na BBC-ovoj emisiji Little Angels

Vaše dijete ne želi napraviti ništa što kažete, na rubu ste snaga, očajni, već ste obišli tolike dječje psihologe, pročitali brojne knjige o odgoju djece, ali nikako ne uspijevate izaći na kraj s ispadima zlovolje, s agresivnošću, prkosom, napetošću, problemima oko spavanja, sklonošću tučnjavi. Autorice ove knjige istražuju - zajedno s vama - kako upravljati ponašanjem djeteta promatrajući vlastito ponašanje te predlažu jednostavne metode koje bi vam trebale pomoći da vaši odnosi s djecom budu pozitivni.

Svaka obitelj koja je sudjelovala u TV-seriji Little Angels morala je prihvatiti mogućnost da će snimanje tijekom dva tjedna u njihovim domovima otkriti što se sve ondje zbiva. U vašem slučaju vaš (skriveni) dnevnik snima umjesto kamera i on bi vam trebao pomoći da prepoznate uzorke ponašanja i neposredne okidače problema zbog kojih tvrdite da ste iskušali sve, ali da ništa ne pomaže.

Autorice knjige su Tanya Byron, klinička psihologinja i Sacha Baveystock, izvršna producentica tv-serije Little Angels.

IZ SADRŽAJA

Čiji je to zapravo problem?

Možete se promijeniti

Preuzmite pozitivan pristup

Što je najvažnije

Slatko spavaj

Pojedi to!

Idemo na tutu

Gledano u cjelini

ISJEČAK

„Općenito je pravilo da morate što više jačati ono ponašanje koje zaista želite vidjeti kod djeteta, hvaleći ga i ohrabrujući, istodobno ignorirajući ponašanje koje ne želite.

(…)

Zapravo, Alev uopće nije bila loša majka. No, ubrzo se pokazalo da su ona i (suprug) Somer zaglavili u obrascu negativnih vjerovanja o svojoj djeci. Laknulo im je kad su shvatili da je s djecom sve u redu i da prava promjena mora otpočeti upravo s njima. Za mnoge druge roditelje koji su sudjelovali u seriji bila je gotovo poput oslobođenja činjenica da zapravo oni moraju preuzeti odgovornost za problem i shvatiti kako je više povezan s njima nego s djetetom. Međutim, ova iznenadna promjena gledanja na to čijim se problemom zapravo bavite nije lagan zadatak. Možda ćete se osjećati kao da od vas tražimo da postignete nemoguće. Možda će vam se činiti da je jednostavno nemoguće biti uvjeren i siguran u to da se možete promijeniti. (…) Važno je da razumijete kako vaši stavovi prema samima sebi kao roditelju i prema vašem djetetu mogu utjecati na uspjeh svake promjene koju poduzmete.

(…)

Kad je napravljena snimka ponašanja u obitelji, postalo je jasno da problem nije samo Samovo vikanje nego i Zoëino. Snimka je otkrila u kojoj mjeri Samovo ponašanje odražava ponašanje njegove majke, koja je često bila razdražljiva i naglo bi planula. Kad je Sam slučajno prolio sok od jabuka, smjesta je počela vikati iz sve snage. Kad se Sam razljutio što mu je mlađi brat išarao crtež, izderao se na njega glasom potpuno iste visine i tona. Zoëino vikanje nije na Sama imalo nikakva utjecaja osim što ga je učilo kako da joj uzvraća vikanjem.

(…)

Kako biti pozitivan, dio prvi: Pravila (sažetak!)

1. Smirite se; 2. Ne upuštajte se u sukob; 3. Hvalite ih, hvalite ih, hvalite ih; 4. Odvratite im pozornost; 5. Budite razigrani; 6. Organizirajte se; 7. Povedite ih van“

25. DJEČJE LAŽI (Nessia Laniado, Gianfilippo Pietra)

. Zašto ih kazuju, kako ih tumačiti

Laži su ponekad nužno zlo, ali i način komunikacije koji nam pomaže da "plivamo" u svakodnevnom životu. No, koje su granice dopuštenih neistina? A koje su s druge strane, granice iskrenosti? Kako se trebamo postaviti prema vlastitoj djeci koja negiraju nešto što je očigledno? Kako reagirati na njihove sitne smicalice? Trebamo li prihvatiti neistine vlastite djece s blagom popustljivošću ili postoji način da se suprotstavimo njihovim izlikama, a da pri tome ne posežemo za postupcima koji se nisu pokazali učinkovitima? O svemu tome riječ je u ovoj nevelikoj ali veoma korisnoj knjizi.

IZ SADRŽAJA

Čemu ova knjiga

LICA ISTINE (I LAŽI)

A za kojim lažima ti posežeš?

Kada roditelji kazuju laži

Samozavaravanje

LAŽI NAŠE DJECE

Od druge do pete godine: maleni lažljivci

Kako reagirati na laži?

Od šeste do desete godine: kada uči lagati

A ako otkrijemo da je dijete lagalo?

Nakon desete godine: na pragu adolescencije

ISTRAŽIVANJA, EKSPERIMENTI I TESTOVI

ISJEČAK

„Ova knjiga nastoji ući u svijet dječjih (ali i roditeljskih) istina kako bi ih se moglo tumačiti te pravodobno odgovoriti na neistine, zablude i izlike naše djece. Krajnji je cilj pomoći im da se razviju u iskrene pojedince, otvorene te lišene lažnog morala.

Mi odrasli lažemo kako bismo se obranili, iz pristojnosti, kako bismo bili nadmoćni, iz samilosti, kako bismo izbjegli neku neugodnu situaciju, što uvjerljivije opisali neki događaj, jer smo ljubomorni, da ne bismo nekog razočarali, kako bismo sami u nešto povjerovali… Svi smo, dakle, uporni lažljivci. Prema istraživanju, Talijani u prosjeku lažu 11 puta tijekom dana, znatno više od Amerikanaca koji lažu (svega) 13 puta tjedno. I to nije sve; što su laži ozbiljnije, manje na njih obraćamo pozornost. Laži političara, menadžera ili poznatih osoba svakog su dana pod lupom javnosti, no kada za lažima posežu naša djeca - uvrijedimo se, razljutimo, osjećamo se izdanima.

(…)

Umjesto da se ljutimo, pokušajmo se staviti u djetetov položaj i nastojati shvatiti što tjera naše malene da negiraju čak i ono što je očigledno, tvrdoglavo se utvrđujući iza neobranjivih zidina. (…)

Njegovo ne prikriva tri osnovne potrebe: 1. izbjegavanje kazne, 2. brisanje krivnje, 3. dokazivanje vlastite neovisnosti.(…) Pet je osnovnih karakteristika koje razlikuju dječji govor od našega: 1. pripovijeda o emocijama; 2. općenit je, dakle zanemaruje detalje; 3. miješa stvarnost i maštu; 4. sugestibilan je; 5. Slijedi logiku želja, a ne stvarnosti

(…)

Osam korisnih načela

Što možemo učiniti? Trebamo li prihvatiti neistine vlastite djece s blagom popustljivošću ili postoji način da se suprotstavimo njihovim izlikama, a da pri tome ne posežemo za postupcima koji se nisu pokazali učinkovitima?

(sažetak!)

1. Ne optužujmo; 2. Neka nas ne zaokupi bijes; 3. Nemojmo glumiti detektiva; 4. Izbjegavajmo scene; 5. Ukažimo mu na učinke njegova ponašanja; 6. Uvjerimo ga u našu ljubav; 7. Pomognimo mu da promijeni ponašanje; 8. Nemojmo se više vraćati na temu“

26. DJECA TAJNE (Catherine Bonnet)

Usvojenoj djeci i djeci začetoj umjetnom oplodnjom od anonimnog davatelja često se taje podrijetlo i okolnosti rođenja. Zašto se o tome šuti? Može li se i trenutak povjerovati da će ta djeca uspjeti izgraditi svoju osobnost lišena spoznaja odakle potječu? Na ova i niz drugih značajnih pitanja odgovara ugledna francuska psihijatrica, dr. Catherine Bonnet uz zaključak: bez obzira na način začeća, ta su djeca ista kao i sva ostala djeca; rođena su kao i sva ostala djeca i imaju obitelj kao i sva ostala djeca.

Svojim odgovorima autorica u suštini pita – može li društvo konačno prihvatiti činjenicu da su seksualnost, rađanje i roditeljstvo tri odvojene kategorije kod kojih svatko ima pravo osobnog izbora?; može li društvo vrednovati dar života i roditeljstvo srca?; može li skinuti sa djece breme osude i predrasuda samo zbog načina začeća?

Toj djeci najvažnije je da su voljena. Ona se od ostale djece razlikuju samo u jednome, a to je - da su najduže sanjana i najviše željena djeca svojih roditelja.

IZ SADRŽAJA

Kruške i jabuke

Djeca koja nisu rođena kao druga?

Roditelji u nedoumici

Djeca se ne rađaju iz kupusa!

Tajna roditelja

Usvojenje djece iz leda…

… do usvojenja djece iz Zavoda.

Obitelji kao sve druge

Je li čuvanje tajne o identitetu davatelja života dobro za dijete?

U potrazi za korijenima

O čemu bi mogla sanjati djeca?

ISJEČAK

„Neki se roditelji usvojitelji osjećaju krivi ako ih istoga trena ne preplavi osjećaj žarke ljubavi. Često nemaju priliku izraziti te tjeskobne osjećaje. Dolaze kući s djetetom i, poput tisuća bioloških majki, imaju post-natalnu depresiju. ((…) U svakom slučaju, te se prve interakcije mogu usporediti s onima koje osjećaju biološki roditelji kad nakon poroda otkriju stvarno dijete: prilagodba imaginarnog djeteta iz trudnoće i stvarnog djeteta je obvezatna, ponekad i teška, ako je razlika prevelika. No, posljednjih godina biološke roditelje sve manje muči osjećaj krivnje, jer ih unaprijed upozore na opasnost maštanja o konkretnom djetetu. Lakše podnose činjenicu da novorođenče nakon izlaska iz maternice izgleda užasno, znajući da će ga uskoro obožavati.

(…)

I ova se definicija zasniva samo na biologiji i reprodukciji. U njoj se ne vodi računa o afektivnim vezama koje se izgrađuju. Pitajte djecu i dobit ćete točniji odgovor. Što djeca očekuju od svoje obitelji? Od svojih roditelja? Nisu li roditelji oni koji ih vole, štite, odgajaju, prate na putu prema samostalnosti? Nailaze li biološki „čistokrvni“ roditelji uvijek na dobar prijem? Jesu li roditelji po krvi savršeni? Jesu li se jednako kao roditelji usvojenika pitali kako će tu djecu usrećiti, prije nego li su ih začeli?

(…) Pustimo usporedbe, uvijek pomalo uskogrudne: one nemaju nikakve veze s ljubavi koju djeca trebaju da bi mogla odrasti. Zapitajmo se radije, ima li smisla obitelj definirati prema načinu začeća. Parovi koji usvajaju gene iz leda ili djecu iz Zavoda, smatraju da su njihove veze kao i druge, ni bolje ni gore. Ima ih koji jako vole svoju djecu i onih koji s njima loše postupaju, jednako kao i kod obitelji iste krvi – istkati veze ljubavi težak je zadatak, biti roditelj nije lako.

Jedino po čemu se te obitelji razlikuju jest percepcija drugih ljudi, njihove fantazme prožete idejom o apsolutnom načelu krvnih veza, njihova radoznalost zbog nedostatka fizičke sličnosti, znatiželja vezana uz seksualno podrijetlo djeteta. No, zar nas obitelji s usvojenom djecom ne uče onome što je djetetu najvažnije: ljubavi? Nisu li takve obitelji šansa za naše društvo?

(…)

Dijete će zacijelo lakše prihvatiti svoje biološko podrijetlo ako mu roditelji jednostavno kažu da je začeto poput tisuća druge djece, uz pomoć medicinskih tehnika kojima se zamrzavaju spermiji davatelja koji mu je želio prenijeti život. Davatelja treba jasno označiti kao davatelja, ne kao oca; spermije kao vektor života, a ne vektor očinstva.

(…)

Društvo bi tada priznalo da svaka žena ne postaje nužno majka samo zato što je donijela dijete na svijet.“

27. BEZ RAZGOVORA SE NE MOŽE (Pavao Brajša)

. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

Knjiga je namijenjena onima koji žele saznati kako kvalitetno razgovarati da bismo unaprijedili vlastitu osobnost, komunikaciju s drugima, intimne veze…Jer, kako kaže autor, čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom. Razgovor sudjeluje u rađanju našega tijela, mozga, osobe, identiteta. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu, u društvu.

Autor knjige, Pavao Brajša, poznati je psihijatar, psihoterapeut i komunikolog – autor četrdesetak knjiga. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj, radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta te vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji.

IZ SADRŽAJA

Zašto nam treba razgovor

(Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta; Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora; Naš mozak se razvija razgovorom; Naša osobnost se razvija razgovorom; Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom…)

Od čega se sastoji razgovor i kako se uči

(Ne razgovaramo samo riječima; Na onoga s kim razgovaramo ne djeluje toliko poslana koliko primljena poruka; Treba učiti kako sa svakim drugačije razgovarati…)

Zašto ne možemo bez razgovora

Razgovor omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje; Previše nekvalitetnog razgovora čini veću štetu nego premalo kvalitetnog, Loš razgovor je vezan uz poremećene odnose sugovornika…)

Odnosi i sadržaji u razgovoru

(Iskrenim ja porukama privlačimo sugovornike; U razgovoru selektivno slušamo, subjektivno tumačimo i rado iskrivljujemo…)

Kakav je naš razgovor

(U razgovoru možemo biti nezainteresirani, tužitelji, teoretičari, iskreni i zataškavati; Moramo razgovarati jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga…)

Razgovor je ono što iz njega učinimo

Ne možemo sa svima razgovarati na isti način

Kako bismo trebali, a kako često razgovaramo

Principi i pravila uspješna međusobnog ponašanja u razgovoru

ISJEČAK

KOMUNIKACIJA

„Trebali bismo govoriti konkretno i dorečeno, povezano sa svakodnevnim životom, prepoznatljivo, ne gubiti se u općenitostima, a niti govoriti u šiframa. Općenito i nedorečeno ne privlači nikoga. Opće istine i nikada do kraja izgovoreno također. Skloni smo bitno ispuštati, a konkretno izostavljati. Ne smijemo izbjegavati izražavanje osobnog stava prema onome što govorimo, kao i prema onima s kojima razgovaramo. (…) Moramo govoriti iskreno, a to znači što mislimo, osjećamo i kako se ponašamo. Moramo živjeti i osjećati ono što mislimo i govorimo. Važno je vjerovati u ono što govorimo, biti uvjereni u istinitost onoga u što želimo uvjeriti sugovornika. Naše ponašanje mora potvrđivati ono što govorimo.

(…)

Tolerantni smo u razgovoru ako uvažavamo drugačija mišljenja sugovornika, ako ne mislimo da uvijek i jedino mi moramo imati pravo. Uza sva neslaganja na sadržajnoj razini, treba zadržati dobre odnose s onima s kojima se ne slažemo……

(...)

Djeca više žele govoriti i da ih mi slušamo, nego da mi govorimo, a ona nas slušaju. S djetetom treba voditi zanimljiv dijalog, a ne dosadni monolog. U dijalogu se susrećemo s djetetom, a u monologu ni sa samim sobom, ni s djetetom. Monolog je govor roditelja pokraj djeteta, a dijalog je razgovor roditelja s djetetom.

Dijete želi razgovarati, a ne biti ironizirano, optuživano, zastrašivano, ponižavano i ignorirano. Ne smijemo ga nepošteno ugrožavati, nego pošteno uvažavati. Dijete želi jasan, ravnopravan i transparentan razgovor s roditeljima.

28. NEĆKO (Edith Schreiber-Wicke; Carola Holland)

. Nećko je slikovnica koja dijete podučava kako i u kojim situacijama reći Ne. To je slikovnica o dječjim pravima uz pomoć koje roditelji mogu dijete podučiti da biti pristojan ne znači uvijek kimati, potvrđivati što kažu ili zatraže odrasli. Grafički lijepo opremljena, veselo i duhovito ilustrirana, nudi cijeli popis situacija u kojima dijete treba reći Ne.

ISJEČAK

„Vrlo je važno znati kada je pravo mjesto i pravi trenutak da se kaže NE“, rekao je Nećko.

„Većina kaže NE tek tako – jer ih to veseli. Jer time možeš odrasle tako lijepo živcirati. Ali, mnogi često zaboravljaju reći NE upravo onda kada je to zaista važno“

„A kada je zaista važno?“, upitao je Leo.

„Zaista to želiš čuti? Cijeli popis Kada-reći-NE?“

„“Naravno!“, rekao je Leo

(…)

„Reci NE kad te netko nepoznat želi povesti autom.

To vrijedi i ako kaže da ga je poslala tvoja majka. Ili ako kaže da je prijatelj tvog oca. Ili ako kaže bilo što drugo.

(…)

Reci NE ako ti se netko približi više nego što bi ti želio. To vrijedi za sve one mazitelje, diratelje i grlitelje koji ti jesu i nisu rodbina.“

„Jednostavno reći NE teti Karin?“, upitao je Leo sumnjičavo. No pomisao mu se svidjela.

„Jednostavno reći NE“, potvrdio je Nećko.

„Preživjet će. Sigurno.“

29. NASILNIK, ŽRTVA I PROMATRAČ (Barbara Coloroso)

. Od vrtića do srednje škole – Kako roditelji i učitelji mogu pomoći u prekidanju kruga nasilja

Oslanjajući se na desetljeća u radu s traumatiziranim mladim ljudima te u rješavanju sukoba i pravednom mirenju, poznata stručnjakinja na planu obrazovanja, nudi praktičnu i suosjećajnu knjigu kojom čitateljima pomaže da prepoznaju karakterističnu trijadu nasilništva: nasilnika koji nanosi bol, žrtvu koja je meta (i koja može postati nasilnik) te promatrače - vršnjake, braću i sestre ili odrasle osobe koji ne poduzimaju ništa da bi olakšali situaciju.

Saznat ćete zašto prijezir, a ne ljutnja dovodi do nasilništva, koje su razlike između zadirkivanja i ismijavanja te između koketiranja i seksualnog nasilništva, kako pomoći žrtvi da se oporavi, kako uspješno disciplinirati radije nego kazniti nasilnika te zašto je učenje „koda suosjećanja“ snažniji protuotrov za nasilništvo nego tehnike rješavanja sukoba.

Autorica u knjizi navodi četrnaest znakova upozorenja po kojima bi roditelj morao prepoznati da je mu dijete izloženo nasilništvu. Tu je i skala procjene za predviđanje nasilnog postupanja djeteta, uz profil koji ukazuje na tendenciju prema nasilničkom ponašanju.

IZ SADRŽAJA

Tri lika i tragedija

Nasilnik

Žrtva

Promatrač

Potječe iz obitelji

Ima li nasilnika u kući?

Postoji li žrtva u kući?

Od promatrača do svjedoka

Brižne škole, uključene zajednice

ISJEČAK

„Nasilništvo je pitanje života i smrti koje mi ignoriramo po cijenu ugroženosti vlastite djece. Ono više ne smije biti umanjivano i trivijalizirano od strane odraslih, olako shvaćano, odbacivano ili negirano. Tisuće djece svaki dan odlaze u školu ispunjeni strahom i nemirom; druga pak glume bolest da bi izbjegla ismijavanje ili napade na putu do škole ili u školskom dvorištu, u hodnicima ili toaletima; dok se neka djeca uspiju 'razboljeti' u školi kako bi izbjegla mučenje u svlačionici. Djeca koja su žrtve drugih učenika provode puno vremena u izmišljanju načina za izbjegavanje traumi te im preostaje malo energije za učenje.

(…)

Djeca imaju niz razloga zbog kojih ne govore o nasilništvu:

1. Sram ih je jer su žrtve nasilništva. (…)

2. Djeca se boje osvete ako se povjere odrasloj osobi. Nasilnici hrane taj strah prijetnjama. Strah i implicitne ili otvorene prijetnje osvetom se kombiniraju u 'kodeks šutnje' koji omogućava nasilniku da mirno nastavlja svoje brutalne aktivnosti.

3. Misle da im nitko ne može pomoći. (…)

4. Misle da im nitko ne želi pomoći. Rečeno ime je da se pokušaju slagati s nasilnikom ili da ga se klone, da vrate i da ne budu 'slabići'.

5. Uvučeni su u laž da je nasilništvo nužan dio odrastanja. (…)

6. Mogu vjerovati da su odrasli dio laži, s obzirom na to da ih ne zlostavljaju samo druga djeca. (…)

7. Naučili su da je 'cinkanje' vršnjaka loše, glupo, djetinjasto – čak i kad ih taj vršnjak zlostavlja. Podnošenje ili popuštanje bi trebao biti 'zreliji' odgovor na verbalno ili fizičko zlostavljanje ili izbjegavanje.

30. MOJA KIŠNA DJEVOJČICA (Davina)

. Priča o ljubavi, jednoj posebnoj djevojčici i sretnoj obitelji. Priča koja je ganula Hrvatsku.

Davina je pseudonim žene u ranim četrdesetima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koju je ljubav odvela u Njemačku u kojoj i danas živi. Relativno mlada saznala je da neće moći postati biološka majka te je sa suprugom posvojila 18-mjesečnu djevojčicu iz BIH. Uskoro je shvatila da je djevojčica, njezina Princeza, posebna…

Moja kišna djevojčica svojevrsni je dnevnik odrastanja Princeze koji je Davina počela objavljivati na forumu Roda u želji da potakne ljude da posvajaju djecu s posebnim potrebama i objasni im da mogu biti, kao i oni – sretna obitelj. Postovi o Princezinoj svakodnevici, njezinim radostima, gubicima, malim i velikim pobjedama unatoč Aspergerovu sindromu (poremećaju iz autističnog spektra) postali su iznimno čitani pa je Davina odlučila objaviti i knjigu kako bi, osim do potencijalnih usvojitelja, doprla i do zakonodavaca i stručnjaka.

ISJEČAK

„Za mene je Princezino posvojenje bilo nešto što se samo po sebi podrazumijevalo. Nikad taj vid roditeljstva nisam smatrala nečim posebnim. Mi smo Princezu smatrali (i,naravno, smatramo) svojom kćeri, samo što smo do nje došli posvojenjem, a ne rođenjem. Za nas je samo u tome bila razlika.

Ipak, nije mi se jednom u životu dogodilo da čujem kako posvojena djeca nisu naša nego tuđa. Priceza je MOJA i mojija ne može biti, ja nju ne da volim, nego dišem.

(…)

„Što je to sreća, a što ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od „norme“ biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli „tuđe dijete“? Čime se mjere ljubav i sreća?

Naša Princeza, naša kći koju smo posvojili ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra. Društvo na nas, takve roditelje, gleda kao na neke heroje – imamo dijete koje nije naše biološko i još s posebnim potrebama – pa to je za dvostruko žaljenje.

Treba puno snage za borbu protiv takvog stava…

Ja znam odgovore na sva gore postavljena pitanja. Ljubav je kad pogledate nečije oči, u njima vidite sunčane zrake, plavetnilo neba i …čitav svijet. Naš čitav svijet jest u pogledu dva oka boje jantara.

A sreća, to je ono kada te ta dva oka boje jantara pogledaju i kažu: „Volim te do neba i natrag“, a ja kažem: „I ja tebe isto, do neba i natrag, i opet do neba, i opet natrag …i sve tako dok živim.“

Princezi smo prvoga dana, čim smo saznali u kojem grmu leži zec, rekli istinu o autizmu.

Gotovo svi autisti imaju približno slične odlike, ali nisu unificirani. Kao što se svi ljudi razlikuju po crtama karaktera, tako se i autisti razlikuju jedan od drugoga po mnogočemu. Evo, na primjer, mi smo od prvoga dana imali problema s Princezinom prehranom, a Princezina prijateljica s istom dijagnozom jede sve i njezini roditelji kažu da je takva bila i kao beba. Dok Princeza strašno voli kišu i šeće po kiši dok ne bude sva mokra, Luisa plače kad na nju padne i jedna jedina kap kiše te kaže da je te kapljice udaraju i da je to boli.

Bit je ista – obje imaju poremećaj percepcije, ali na potpuno različite načine.

(…)

Princeza ima vrlo sužen vidokrug interesa, često živi u svom svijetu, zahtijeva rutinu i rituale, ne gleda nepoznate u oči i ne drži pogled, a i s poznatima to čini samo nakratko, ne voli gužvu i galamu i ne voli da je netko dodiruje bez njezine inicijative. S osobama istih interesa – sada su to kućni ljubimci – vrlo brzo ostvaruje kontakt.

(…)

…ona je odgovorila da još ne zna spol i da joj je sasvim svejedno, samo da bude zdravo. Normalan, uobičajen odgovor za milijarde zemaljskih stanovnika.

U tom se trenutku javila moja Princeza sa „svojim savjetima“ koji, kako je već svima poznato, znaju biti strašno „mamatražirupuda propadne“, ali ovaj nas je put njezin savjet ostavio bez riječi.

Princeza je rekla toj gospođi da drugi put kad je budu pitali što bi željela dobiti ne kaže da joj je svejedno samo nek' beba bude zdrava, već da kaže da joj je svejedno samo neka bude SRETNA. Njezin prijatelj Jeremmy, na primjer, ima srčanu manu i trisomiju 21 i opet je sretan. I njezina prijateljica Luisa ima autizam i epilepsiju i ipak je sretna.

Činjenica da se beba rodi zdrava nije garancija da bude sretna, pa je bolje da drugi put kaže tako kako joj je Princeza savjetovala.

Svi su ostali bez teksta, a ja sam tad pomislila - možda je moja mama, kad je bila trudna sa mnom, rekla to što je Princeza maloprije savjetovala.

I zaista sam sretna. I znala sam da se Princeza, iako nije spomenula sebe, tu podrazumijeva.“

31. ČAROBNE SVJETILJKE  (Anne Civardi, Kate Petty, Joyce Dunbar, Louisa Somerville - odabrao David Fontana)

. Priče koje čitate svojem djetetu kako biste potaknuli mir, povjerenje i kreativnost

Osnovna ideja ove knjige je – koristeći čaroliju pisane riječi upoznati djecu s njihovim unutarnjim ja. Riječ je o zbirci od dvadeset interaktivnih meditativnih priča napisanih s namjerom da prije spavanja smire i opuste dijete, a istodobno bogate i potiču razvoj djetetove mašte. Odabrao ih je David Fontana, priznati stručnjak za pitanja roditeljstva te autor brojnih knjiga o dječjoj psihologiji.

Svaka priča započinje na isti način – dijete zatvara oči, uzima svoju čarobnu svjetiljku i zamišlja kako ide Začaranim putem (u zonu snova). Namjera je potaknuti dijete da o sebi počne razmišljati kao o dijelu priče (tako se potiče njegova imaginacija). Činjenica da ono ulazi u svijet priče pomaže mu da se poistovjeti sa zamišljenim iskustvima. Počet će prihvaćati određene osjećaje, učiti kako se suočiti sa teškoćama i kako ih prevladati. Na kraju svake priče je popis pozitivnih afirmacija koje pomažu da se iz priče izvuče dublje značenje. One obrađuju pojmove kao što su stidljivost, razdvojenost i usamljenost; oprezno usađuju kvalitete kao što je povjerenje, ljubav, dijeljenje, hrabrost i strpljenje te potiču dijete da istražuje i shvaća situacije koje se mogu pojaviti u njegovu životu.

Iako se ideja o djetetu koje meditira na prvi pogled ne čini baš vjerojatnom, u ovoj knjizi – namijenjenoj djeci u dobi od četiri do osam godina – teži se i prema tome.

Knjiga ima Kazalo vrijednosti i Kazalo problema, koji se međusobno nadopunjavaju i obuhvaćaju specifične teme kojima se dvadeset priča iz ove knjige bave izravno ili ih uključuju/podrazumijevaju. Iste su teme prikazane iz dvije perspektive: pozitivno (Vrijednosti) i negativno (Problemi). Roditelj, dakle, može odabrati priču ovisno o konkretnoj situaciji ili problemu koji otežava život djeteta.

IZ SADRŽAJA

Pomoć djetetu u sazrijevanju

Mašta i kreativnost

Prevladavanje tjeskobe

Pronalaženje identiteta kroz priče

Dvadeset priča za meditiranje

Ančikin dućan s igračkama

Ples s leptirima

Tvorci snova

Raspjevana planinska djeca

Nježan kao slon

Klaun na nebu

Kako vrijeme pleše

Stari hrast

Rijeka ide dalje…

ISJEČAK

„Ples s leptirima (samo/poštovanje)

Zatvori oči i pomisli na zabavu. To će biti najbolja zabava na kojoj si ikad bila. Kakva će biti? Da vidimo! Uzmi čarobnu svjetiljku i kreni Začaranim putem. Kamo će te odvesti večeras?

Ti si u vrtu koji je pun najrazličitijeg cvijeća…(…) U tom trenutku, tvoj pogled privlači kretanje na suprotnom kraju vrt. Vidiš malo stvorenje koje sjedi na bijelo oličenom ulazu u vrt. To je gusjenica – ne velika, dlakava, niti mala, pjegava i žuta, nego zelena koja ti izgleda prilično obično. Zato prilaziš vratima, preko trave koja ti škaklja stopala.

Afirmacije

. Budi ponosna na sebe i zadovoljna svojim izgledom.

. Voli ljude zbog onog što jesu, a ne zbog toga kako izgledaju.

. Kad se osjećaš sretno podijeli svoju sreću sa drugima.

. Uvijek traži dobru stranu u svemu! Čak i kad se razočaraš, brzo se mogu dogoditi i dobre stvari…

Kako vrijeme pleše (prihvaćanje/raspoloženje)

Zatvori oči i zamisli da pada kiša. Ili je vruće i sunčano? Možda pada snijeg ili puše jak vjetar? Sjeti se raznih zvukova koje stvara vrijeme. To može biti tiho, blago kapanje kiše, fijukanje vjetra, tišina snijega koji pada. A sada uzmi svoju čarobnu svjetiljku i kreni Začaranim putem. Kamo će te odvesti večeras? U siv, sumoran vrt, tih i miran. Ne puše vjetar. Ptice ne pjevaju. Nema lišća koje lepršavo pada na tlo. Nema svjetla ni sjene. Pokušavaš shvatiti što nije u redu s ovim mjestom. Vrijeme je, izgleda, ovo mjesto potpuno zaboravilo…

Affirmacije

. Uživaj u svemu što ti priroda daje – i u najkišnijem danu, baš kao i u najsunčanijem popodnevu ima nešto zabavno.

. Ljudi su po svojim raspoloženjima jako slični vremenu. Svatko ima svoje oblačne i sunčane, olujne i vedre dane…“

32. ČAROBNE SVJETILJKE 2 (Anne Civardi, Kate Petty, Joyce Dunbar, Louisa Somerville i Karen Wallace - odabrao David Fontana)

Osnovna ideja i ove knjige je – koristeći čaroliju pisane riječi upoznati djecu s njihovim unutarnjim ja. Riječ je o zbirci od dvadeset interaktivnih meditativnih priča napisanih s namjerom da prije spavanja smire i opuste dijete, a istodobno bogate i potiču razvoj djetetove mašte. Odabrao ih je, kao i prethodne, David Fontana, priznati stručnjak za pitanja roditeljstva te autor brojnih knjiga o dječjoj psihologiji. I ova knjiga ima Kazalo vrijednosti i Kazalo problema koji se međusobno nadopunjavaju i obuhvaćaju specifične teme kojima se dvadeset priča iz ove knjige bave izravno ili ih uključuju/podrazumijevaju. Iste su teme prikazane iz dvije perspektive: pozitivno (Vrijednosti) i negativno (Problemi).

IZ SADRŽAJA

Uvod za roditelje

Razvoj djeteta

Važnost mašte

Pronalaženje unutrašnjeg mira

Stjecanje samopouzdanja

Dvadeset priča za meditaciju

Susretljiva lisica (Budi ljubazan prema drugima)

Zvjezdolovci (Uživaj i u tuđoj slavi)

Kući na otok pingvina (Pomaži drugima)

Najbolja pjesma jedne ovce (Cijeni svoj talent)

Novi dom bake Nane (Prihvati promjenu)

Čarobna livada (Budi zadovoljan onim što imaš)

Ples s Mjesečevim vilenjacima (Vjeruj sebi)

Mjehurići smijeha (Smij se svaki dan)…

ISJEČAK

"Umiljato čudovište (strah zbog izgleda drugih; sukob)

Čudovište pruža ruku prema djevojčici, koja ne izgled nimalo uplašeno. Ono je znatiželjno gleda. A onda, vrlo pažljivo je podigne i uzme u naručje. Svoji velikim, dlakavim, zelenim rukama nježno je pogladi po glavi.

Afirmacije

. Ponekad, ako drugi ljudi izgledaju drugačije, lako je stvoriti pogrešnu predodžbu o njima. Pokušaj da ne procjenjuješ ljude prije nego što ih upoznaš ili shvatiš.

. Lako je osjećati se sigurno u grupi i okomiti se na nekoga tko se razlikuje od nas. Umjesto toga, pokušaj biti pažljiva i dobra prema drugima, naročito ako se oni možda osjećaju uplašeno ili osamljeno.

. U životu ćeš sretati različite ljude koji će se dosta razlikovati od tebe. Čak i ako izgledaju čudno ili žive drugačije od tebe, budi ljubazna i pokušaj se s njima sprijateljiti."

Razvod

1. NAPUŠTAM TE! - Priručnik za one koji odlaze (Sandra Lüpkes)

Ako ste razmišljali o rastavi – svakako pročitajte ovu knjigu

„Kad sam svom mužu priopćila da ću ga napustiti, oboje smo otišli u savjetovalište. Dok je on bio opskrbljen čitavom hrpom priručnika, ja nisam dobila u ruke niti jedan jedini list papira.“

autorica

„Ne samo da je NAPUŠTAM TE ! Sandre Lüpkes vrlo korisna knjiga svakome tko se nalazi u situaciji da je nezadovoljan svojim brakom – to je i vrlo poštena knjiga koja vam neće dati lažni recept – takav i ne postoji. Odluku, ma kako vam to izgledalo teško, morate donijeti sami. No, ova će vam knjiga pomoći da donesete pravilnu odluku.

Vladimir Jakolić, urednik hrvatskog izdanja

Tko napušta partnera proigrao je, izgleda, svoje pravo na razumijevanje. No, protivno uvriježenom mišljenju, prilikom rastave pate oba partnera, kako ostavljeni tako i oni koji imaju potrebu okončati vezu.

Sandra Lüpkes napisala je ovu knjigu za one koji su se odlučili za rastavu: tu su savjeti i pomoć za sve koji moraju izaći na kraj s predbacivanjem, dvojbama, grižnjom savjesti i neprihvaćanjem.

Iz Sadržaja

P R I J E

Gotovo je: Sagledajte jasno

Ništa više neće biti kao prije

Kada je gotovo?

Mogu li spasiti našu vezu?

Zašto je tako teško rastati se?

Prvo uvjerite sami sebi

Pogledajte istini u oči

Rastava braka u Hrvatskoj

Rastava: Razgovarajte otvoreno

T O Č N O  U  S R ED I N I

Bivši partner (Na)pustite ga

Opraštanje i zaboravljanje

Djeca: Ostanite i otac i majka

Suočite se

„Što će drugi misliti?“

Shvatite sami sebe

Krivnja i opravdanje

P O S L I J E

Rastava crno na bijelo: Okončajte

Rastava (uopće ne) boli

Nova ljubav: Dopustite

Ljubav dolazi bez pitanja

Budućnost: Započnite

Hoćemo li ponovno biti prijatelji?

Isječak

„Željela bih da rastava za vas ne znači samo kraj nego i novi početak, jer uslijed svih tih događaja možete sebe sagledati u novom svjetlu.“

autorica

„Pišem savjetnik o rastavi“

„Postoje već tisuće takvih.“

„Ali, ne za one koji ostavljaju.“

„Za koga?“

„Za one koji odlaze.“

„Muškarce i žene?“

„Tu ne vidim nikakvu razliku.“

„Zar oni žele savjetnik? Je li im uopće potreban?“

Da, jer protivno uvriježenom mišljenju, prilikom rastave pate oba partnera, kako ostavljeni tako i oni koji imaju potrebu okončati vezu. (…)

Ništa u životu nije tako bolno kao rastava.

Pri tome je u biti, irelevantno jeste li u ulozi onoga koji ostavlja ili koji je ostavljen, jer kraj dugogodišnje veze za oba partnera znači rušenje dosadašnjeg životnog koncepta. Ništa više neće biti kao prije – ovo zvuči istovremeno i kao izazov i kao upozorenje.

Naposljetku, to znači: Ne ostavljate za sobom samo stvari koje niste više mogli podnijeti nego i drage navike, sigurnost, poznatu okolinu, uhodani suživot.“

2. OTROV RAZVODA (Richard A. Warshak)

Bivši partner pred vašom zajedničkom djecom govori ružne stvari o vama, možda ih čak i svjesno okreće protiv vas? Ukoliko problemu pristupite na pogrešan način, posljedice mogu biti drastične, pa i katastrofalne – gubite poštovanje svoje djece, možda čak i kontakt s njima. Uvriježeni savjeti kod ovakve vrste problema do sada su bili - ne činiti ništa. Razlog - strah da bi bilo kakva reakcija mogla još više povrijediti dijete. No, nakon dvadeset i pet godina rada i pomaganja razorenim obiteljima, dr. Warshak je zaključio da je takav pristup pogrešan – naime, da pasivan pristup kod roditelja pobuđuje samo bespomoćnost, a djeci nanosi štetu. Ona je utoliko veća ako djecu njihov skrbnik uključuje kao svojevrsnog saveznika u borbi protiv bivšeg partnera. Problemi variraju od napetog odnosa između roditelja i djeteta do potpunog odbacivanja roditelja i cijele njegove obitelji. Autor savjetuje kako to  izbjeći, uz prijedloge kroz cijelu knjigu što poduzeti ovisno o konkretnoj situaciji.

Ovo izdanje knjige prilagođeno je hrvatskim prilikama, a tu je i popis svih hrvatskih institucija nadležnih za pitanja rastave i skrbništva nad djecom.

Situacija u kojoj se povodom razvoda djeca nađu u središtu sukoba svojih roditelja, kad postanu predmet njihove manipulacije, kad jedan roditelj blati drugoga i kritizira na način koji šteti djetetu toliko je razorna za djecu da ona zaslužuju zaštitu od otrova razvoda, jer to je oblik emocionalnog zlostavljanja djeteta.

dr. sc. Gordana Buljan Flander

Iz Sadržaja

Krađa duše

Ocrnjivanje, blaćenje i ispiranje mozga

Sindrom otuđenja od roditelja

Otuđena djeca

Lažne optužbe za zlostavljanje

Pogubni motivi

Parnica za određivanje s kim će dijete živjeti

Kontekst otuđenja

Izolacija

Preseljenje

Otmica

Iskrivljavanje stvarnosti

Pretjerivanje

Laži

Pretjerano ugađanje

Kontrola zaraze: pomoć djeci da ostanu neutralna

Profesionalna pomoć

Otpuštanje

Isječak

„Nakon što pročitate ovu knjigu bit ćete u stanju razlikovati različite tipove kritiziranja, koje se kreće od blagog ocrnjivanja do teškog i sustavnog ispiranja mozga. Znat ćete zašto i kako roditelji manipuliraju svojom djecom. Znat ćete kako uočiti suptilne psihološke manevre pod različitim krinkama. Naučit ćete kako ovi postupci – čak i oni koji se čine bezazlenima – štete djeci. I otkrit ćete moćne strategije za zaštitu i ponovno izgrađivanje odnosa ljubavi sa svojom djecom. (…)

Ako imate razloga vjerovati da vas vaš bivši partner ocrnjuje pred djecom, i ako on ili ona prijete pritiskom na djecu kako bi se izjasnila o izboru roditelja s kojim će živjeti, morate poduzeti korake da se zaštitite. Doznajte kakvi su zakoni u vašoj državi u vezi s dječjim izborom s kim će živjeti. Pitajte obiteljskog odvjetnika ili društvo za pravnu pomoć. Možete također pronaći o tome informacije na internetu  Ako su vaša djeca dovoljno stara da potpišu izjavu o izboru pod zakletvom, trebat ćete ih pripremiti za mogućnost da će drugi roditelj od njih zatražiti da to učine. Recite djeci da znate da vole oba roditelja i da se ne moraju opredjeljivati za strane u sporu. Ako to itko od njih bude tražio mogu jednostavno reći da ne žele birati. Budete li čekali da vaša djeca izreknu svoj izbor, može biti prekasno da poništite štetu. Sam čin javnog deklariranja privrženosti jednom roditelju može dalje učvrstiti njihovo otuđenje od drugog roditelja. (…)

Ako ste vi cilj ocrnjivanja, trebate biti u stanju identificirati motive krivca za to prema listi koja slijedi. Ako se ni jedna od okolnosti, osjećaja ili crta ličnosti ne može primijeniti na vašu situaciju, tad ste vjerojatno suočeni s nečim drugim, a ne s blaćenjem i ispiranjem mozga. Također, ako ste već lažno optuženi za ispiranje mozga, dokazivanje odsustva ovih motiva trebalo bi povećati težinu vaših dokaza da ste nevini. (…)

Ocrnjivani roditelji moraju primjenjivati samokontrolu. Kad znate da vaš bivši partner želi učiniti da izgledate loše, nemojte mu to olakšavati. Nemojte očekivati milost kad ste cilj kampanje mržnje. (…) Kako biste izbjegli da vaša reakcija na otuđenje djeteta pokaže da ste izgubili živce, podsjetite se da bi to bilo ponašanje koje radi u korist vašeg bivšeg partnera. Umjesto toga, usmjerite svoju ljutnju u stvaranje učinkovitog odgovora na ispiranje mozga.“

Pozitivno razmišljanje

1. MOŽEŠ AKO MISLIŠ  DA MOŽEŠ (Norman Vincent Peale)

Životne kušnje postoje ne da vas slome već da vas stvore

Filozofija pozitivnog razmišljanja što ju je stvorio dr. Norman Vincent Peale, silno je utjecala na milijune ljudi diljem svijeta. Prema njoj, odlučujući činilac u nadvladavanju svakog oblika neuspjeha jest dinamično i pozitivno razmišljanje. Negativni mislilac, odašiljanjem negativnih misli, aktivira svijet oko sebe negativno i zato slijede negativni rezultati. Pozitivni mislilac pozitivnim mislima aktivira svoj svijet pozitivno, a rezultat su – pozitivni.

„Namjera je ove knjige da vas, čitatelja, uvjeri kako možete ako mislite da možete. Ako vam se, nakon što pročitate ovu knjigu, vjera u snagu svojega uma učvrsti, ako vam sustav razmišljanja postane djelotvornijim, te ako postanete spremni prihvatiti činjenicu da uspješno možete svladati svaki problem, u tom ću slučaju moći povjerovati da su iskrene namjere što su stajale iza pisanja ove knjige ostvarile svoj cilj.“

Norman Vincent Peale

Iz Sadržaja

Načelo upornosti: Za odustajanje je uvijek prerano

Prenapeti? Razdražljivi? Kako se ohladiti i opustiti

Motivacija koja zaista motivira

Ne gubite vjeru u sebe – sačuvajte samopouzdanje

Možete ako mislite da možete

Čega se bojite? Naprosto zaboravite!

Očekujte čuda – natjerajte ih da se događaju

Dosadno vam je? Frustrirani ste? Siti svega? Što poduzeti?

Nikada ne pomišljajte na neuspjeh! Za tim nema nikakve potrebe.

Sve što vam je potrebno već imate u glavi.

Kako unaprijediti zdravlje, vitalnost, život

Opustite se! Imajte smisla za humor

Nadiđite teškoće i ostanite iznad njih

Isječak

„Formulirajte svoj cilj; ne nekakav maglovit, mutan cilj, već cilj koji je oštar, jasno definiran i određen, vrlo određen.

Molite u pogledu tog cilja kako biste bili sigurni da je pravi, jer ako nije pravi onda je krivi, a ništa što je krivo ne može postati pravo.

Smjestite taj cilj u svjesni dio svojega uma, i uporno ondje držite tu sliku sve dok  vam ne potone duboko u podsvijest. A kad se to dogodi, onda je imate, jer ona ima vas – čitavog vas bez ostatka.

Potom joj dajte sve svoje misli, sav svoj trud, maštu i inventivnost.

Radite, pa opet radite, i opet radite.

Nikad, nikad nemojte odustati – samo naprijed, naprijed, naprijed – jer znajte da možete ako mislite da možete.“

2. MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA (Eckhart Tolle)

Na izazovno putovanje prema velikim visinama duhovnog carstva Tolle čitatelja vodi jednostavnim jezikom - pitanja i odgovora. Riječi su mu oznake pokraj puta kojim bi mnogi trebali doći do novih otkrića: da mi nismo um; da smo sposobni pronaći put koji će nas izvesti iz psihološke boli; da izvornu ljudsku moć možemo otkriti predamo li se Sadašnjem trenutku. Otkriva nam kako je tijelo zapravo jedan od ključeva koji otvaraju vrata stanju unutarnjeg spokojstva, upravo kao tišina i prostor koji nas okružuju. Uistinu, pristup je moguć odasvud. Tim se pristupnim točkama, portalima možemo koristiti da uđemo u Sadašnjost, u sadašnji trenutak, u kojemu problemi ne postoje. Ondje ćemo, kaže, pronaći radost i bit ćemo sposobni prigrliti svoje istinsko ja. Ondje otkrivamo da smo već potpuni i savršeni.

Eckhart se ne veže ni uz jednu određenu religiju ili tradiciju. U svojim učenjima bezvremenom i nekompliciranom jasnoćom drevnih duhovnih učitelja prenosi jednostavnu a duboku poruku, na osnovi osobnog iskustva – da postoji izlaz iz patnji koji vodi do spokojstva.

Iz Sadržaja

Vi niste um

Najveća prepreka prosvjetljenju

Oslobodite se uma

Prosvjetljenje: uzdizanje iznad misli

Emocija: reakcija tijela na um

Ne stvarajte više bol u sadašnjosti

Bol iz prošlosti: rastvaranje tijela boli

Poistovjećivanje ega s tijelom boli

Podrijetlo straha

Ne tragajte za sobom u umu

Ništa ne postoji izvan Sadašnjeg trenutka

Kako pristupiti moći sadašnjeg trenutka

Ludost psihološkog vremena

Negativnost i patnja ukorijenjeni su u vremenu

Otkrivanje života u pozadini životne situacije

Radost postojanja

Unutarnja svrha životnog putovanja

Postojanje je vaše najdublje ja

Umijeće slušanja

Gdje god se nalazili, zakoračite u sadašnji trenutak

Okončanje životne drame

Isječak

“Jeste li ikad iskusili, napravili, pomisli ili osjetili bilo što zvan Sadašnjeg trenutka? Mislite li da ikada hoćete? Je li moguće da se nešto dogodi ili postoji  izvan sadašnjeg trenutka? Odgovor je očit, zar ne?

Ništa se nikada ne događa u prošlosti; dogodilo se u Sadašnjem trenutku.

Ništa se nikada neće dogoditi u budućnosti. Dogodit će se u Sadašnjem trenutku.

Ono što mislite da je prošlost uspomena je na prethodni sadašnji trenutak pohranjena u mislima. Sjećate li se prošlosti, vi ponovno budite uspomenu – a to činite sada. Budućnost je zamišljen Sadašnji trenutak, projekcija uma. Kad budućnost dođe, ona dolazi kao sadašnji trenutak, razmišljate li o budućnosti to činite sada. Prošlost i budućnost očito nemaju vlastite stvarnosti.

(…)

Ako smo sposobni biti potpuno prisutni u Sadašnjem trenutku i sve činiti u sadašnjosti, ako smo sposobni osjetiti stvarnost takvih pojava kao što su »unutarnje tijelo«, »predaja«, »opraštanje« i ono »neočitovano«, otvorit ćemo se preobražavajućem iskustvu Moći sadašnjeg trenutka.

3. ŽENE KOJE PRETJERANO RAZMIŠLJAJU – Kako se osloboditi epidemije pretjeranog razmišljanja i ovladati životom (Susan Nolen Hoeksema)

Izađite iz začaranog kruga pretjeranog razmišljanja

A da bi se izašlo iz začaranog kruga morate najprije shvatiti što je sve pretjerano razmišljanje i u kojoj mjeri vi pretjerano razmišljate. Knjiga je nastala na temelju nagrađenog istraživanja (profesorice psihologije na Michiganskom sveučilištu) koje je pokazalo da su žene sklonije pretjeranom razmišljanju. Na osnovi toga autorica nudi niz strategija koje mogu zaustaviti zaokupljenost neprestanim negativnim razmišljanjem. Jer, ono narušava samopouzdanje i sposobnost hvatanja u koštac sa svakodnevnim stresnim situacijama.

Jeste li skloni pretjeranom razmišljanju? Budite li se noću, pokušavajući predvidjeti potrebe svoje djece ili stvoriti strategiju skrbi za svoje ostarjele roditelje? Potiče li vas vaša karijera da neprestano razmišljate o učinjenim izborima i o onima s kojima ćete se suočiti? Muče li vas negativne misli o vlastitom tijelu ili zdravlju? Nosite li se teško s gubicima i neuspjesima?

Ako je tako, potražite savjete u ovoj knjizi.

Iz Sadržaja

Što nije u redu s pretjeranim razmišljanjem

Zašto činimo ono što nam nanosi bol?

Jedinstvena ranjivost  žena

Strategije za pobjedu nad pretjeranim razmišljanjem

U braku s vlastitim brigama: pretjerano razmišljanje o bliskim odnosima

Zamka za roditelje: pretjerano razmišljanje o djeci

Uvijek na poslu: pretjerano razmišljanje o poslu i karijeri

Štetne misli: pretjerano razmišljanje o zdravstvenim problemima

Ne mogu se s tim pomiriti: pretjerano razmišljanje o gubitku i traumi

Isječak

„Pokušaj bijega od pretjeranog razmišljanja je poput pokušaja izlaska iz živog blata. Prvi korak prema slobodi je prekidanje lanca misli koji vas steže da bi vas na kraju slomio. Drugi je korak izlazak iz blata na čvrsto tlo, gdje stvari možete sagledati jasnije te dobro izabrati smjer kojim ćete krenuti u budućnost. Treći korak podrazumijeva izbjegavanje ponovnog upadanja u zamku pretjeranog razmišljanja“

4. ČUDA SE IPAK DOGAĐAJU (Majda Rijavec)

Misliti moramo, ali kako? Kako u svakodnevnim, a osobito u kriznim situacijama, misliti na način koji će nam pomoći da sačuvamo psihičku ravnotežu i dođemo do cilja? Kako iskoristiti sposobnosti svoga svjesnog, ali i nesvjesnog uma? Odgovore na ova pitanja autorica daje brojnim zanimljivim pričama, anegdotama, prikazima istraživanja te primjerima iz prakse.

„Pozitivan stav je jedno od najznačajnijih bazičnih vjerovanja, a o kojem većina ljudi vrlo malo zna, koje ima velike posljedice na život svakoga čovjeka.

U suvremenoj psihologiji postoji velik broj istraživanja koja ukazuju na važnost pozitivnog razmišljanja, ali ona uglavnom nisu poznata ljudima izvan struke. Često puta se ovo područje banalizira i svodi na izjave tipa „Samo vi mislite pozitivno pa će sve u vašem životu biti dobro“. Stvari, dakako, nisu uopće tako jednostavne. Nadam se da će ova knjiga pokazati kako se radi o ozbiljnim istraživanjima koja, primijene li se u svakodnevnom životu, mogu pomoći čitatelju da svoj život a i i život ljudi oko sebe promijeni nabolje.“

autorica

Izuzetno provokativan skup raznih laboratorijskih i tzv. prirodnih eksperimenata koji će većinu čitatelja natjerati da se zapitaju gdje su granice djelovanja psihičkog faktora na naše tjelesne funkcije.

prof. dr. Predrag Zarevski, psiholog

Iz Sadržaja

Negativno mišljenje

Osjećaj bespomoćnosti

Samookrivljavanje

Beznađe

Kako prekinuti krug negativnog mišljenja

Moć svjesnoga

Otkrijte pozitivno u sebi

Kako povećati samopoštovanje

Otkrijte pozitivno u drugima

Uočite pozitivno

Očekujte pozitivno

Problemi su korisni

Uočite pozitivno u situaciji

Kako djeluje nesvjesno

Budućnost je u sadašnjosti

Prošlost je prošla

Sudjelujte u svom ozdravljenju

Mentalitet pobjednika

Što u krizi

Isječak

„Pokušate li nešto učiniti možda nećete uspjeti, no ne pokušate li sigurno nećete uspjeti

Mnogi ljudi su često loše raspoloženi. Ne vide nikakvu perspektivu u životu, sve im izgleda crno i nemaju volje ni za što. Psiholozi za njih kažu da su depresivni. Stupanj depresivnosti mijenja se od čovjeka do čovjeka. Neki su neraspoloženi vrlo rijetko, a intenzitet lošeg raspoloženja je slab. Drugima se to događa češće i intenzivnije. Postoje i ljudi koji su toliko depresivni da ne mogu normalno živjeti i moraju biti podvrgnuti liječenju.

Zašto su neki ljudi najčešće veseli, puni optimizma i životne radosti, a drugi neraspoloženi, pesimistični i bez imalo vjere u sebe, u druge ljude i život?

Psihološka. Istraživanja pokazuju da je depresija povezana s osjećajem bespomoćnosti. Kad im se dogodi nešto loše ovi ljudi procjenjuju da ne mogu utjecati na promjenu životnih okolnosti i vide vrlo mali broj mogućnosti koje im se otvaraju u budućnosti (…) Gdje su uzroci takvog osjećaja bespomoćnosti? Neki istraživači smatraju da je bespomoćnost naučena. Prva istraživanja koja su na to ukazivala provedena su na psima. Kasniji eksperimenti potvrdili su postojanje naučene bespomoćnosti i kod ljudi.“

5. ZABLUDA O STRESU (Andrew Bernstein)

. Stres je stvaran, ali pogrešno se tumačilo ono što ga uzrokuje kao i način kako ga se riješiti, sve do sada; Odakle stres uistinu dolazi te kako živjeti sretnije i zdravije

Općepoznata je tvrdnja kako vrijeme liječi sve rane, no vjerojatno i u vašem životu postoje problemi koji su se zadržali unatoč protoku vremena. Međutim, kad prođe dovoljno vremena do nas dopiru nove informacije koje mijenjaju naše gledište. Dakle, zapravo nas liječi spoznaja, a ne vrijeme.

Metodom ActivInsighta autor dinamiku spoznaje sažima u jednostavan proces kojim se možete poslužiti da biste sami svjesno provocirali promjenu vlastitog razmišljanja kad god ste ljutiti, uzrujani ili pod stresom. Kako promijeniti vlastito razmišljanje razmotrimo na primjeru nekoliko dubokih uvjerenja ljudi. Primjerice: „ljudi ne bi trebali ratovati“, „djeca ne bi trebala lagati“, „supružnici bi jedno drugom trebali biti vjerni“. Struktura tog idealiziranog „trebalo bi“ čvrsto je utkana u naš vrijednosni sustav i moral. Tako su nas naučili gledati na svijet. Nije to ni ispravno ni pogrešno, ni dobro niti loše. To je jednostavno tako. Ali, ako vas zanima život bez stresa morate osporavati tu strukturu.

Dok budete radili na ActivInsightu malo-pomalo vaš će se um povezati sa činjeničnom stvarnošću. Protučinjenično „trebalo bi“ počet će se raspadati, a vi ćete doći do jednostavne istine da je ono što „bi sada trebalo biti“ upravo ono što se događa – „trebalo bi ustvari već jest“, a dokaz za to je čitava povijest života na Zemlji koja nas je dovela do ovoga trenutka. To će vam se u početku činiti neshvatljivim, jer je vaš mozak naviknut pribjegavanju protučinjeničnom „trebalo bi biti“. (…) Kako biste prevladali vlastito odbijanje, morate shvatiti da prepoznavanjem istine da se „ono što bi trebalo biti“ ustvari „već događa“ ne želite situaciju ostaviti onakvom kakva jest. Ne tvrdite da bi ljudi trebali voditi ratove i ne želite supružnika koji će vas varati.

ActiveInsight ne propisuje. On opisuje. Spoznajete stvarnost onakvom kakva jest jer ćete tako pokrenuti promjenu, ali otvorenih očiju, smireni umjesto da budete puni gnjeva i poricanja.

IZ SADRŽAJA

Razotkrivanje zablude

Moć spoznaje

Nastanak stresa

Zabluda o prometnim gužvama

Zabluda o srdžbi

Zabluda o razrješavanju sukoba

Zabluda o uspjehu

Zabluda o financijskoj sigurnosti

Zabluda o neizvjesnosti

Zabluda o slomljenom srcu

Zabluda o preranoj smrti

ISJEČAK

„Mnogi čitav svoj život ne uspijevaju razumjeti vezu između misli i emocija te ne shvaćaju da se izvor svih emocija (pozitivnih i negativnih) nalazi unutar nas samih. Ništa vas ne može učiniti frustriranim. Ništa vas ne može učiniti srditim. Gledajući tako, ništa vas ne može učiniti niti sretnim. Sve emocije proizlaze iz vašega vlastitog emocionalnog tumačenja.

(…)

Ne možete odlučiti drukčije razmišljati. Ono što pak možete učiniti je pobliže razmotriti svoje misli. Kad istražite uvjerenje iz kojeg proizlazi stres i shvatite da je ono što ste smatrali točnim zapravo krivo to uvjerenje zamire. To zapravo znači da se vi ne držite uvjerenja iz kojih proizlazi stres. Ona se drže vas. A svoj stisak popuštaju kad vi uvidite da nisu točna. Stvarna psihološka transformacija ne događa se zbog snage volje, motivacije, iskrenosti ili želje. Ona se događa kad naučite razlikovati točno od pogrešnog uz pomoć stvarnog svijeta kao dokaza. Što češće to budete činili to ćete iz svog razmišljanja, i iz svog života, ukloniti više uvjerenja iz kojih proizlazi stres.

(…)

6. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

Posttraumatski stresni poremećaj – PTSP

1. POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ (Raymond B. Flannery, mlađi)

. Vodič za žrtve: liječenje i oporavak

Svakoga sata netko negdje postaje žrtvom nasilja, žrtvom psihičke traume, izravno ili kao svjedok. Posljedice se - primjerice seksualnog i/ili psihičkog zlostavljanja, sudjelovanja u ratnim operacijama, ubojstva, teške prometne nesreće, prirodne katastrofe, nenadane prirodne smrti bliskih osoba - mogu iskazati odmah ili razviti u posttraumatski stresni poremećaj.

Ako ste žrtva, zacijelo želite znati što vam se točno dogodilo kako biste mogli poduzeti mjere liječenja, oporavka i povratka u normalne životne okolnosti.

Simptomi PTSP-a mogu biti fizički: pojačana budnost, pretjerana plašljivost, poremećaji spavanja, teškoće s koncentracijom i pamćenjem, razdražljivost (promjene raspoloženja), posebice srdžba i depresija; stalno vraćanje na događaj (misli, snovi, noćne more, bljeskovi sjećanja). Može biti prisutna fizička i psihička uznemirenost, tugovanje i osjećaj krivice preživjeloga. Tu su i simptomi izbjegavanja – specifičnih misli, osjećaja, aktivnosti ili situacija, gubitak interesa za značajne aktivnosti, sužen raspon osjećaja (tupost).

Autor knjige – klinički psiholog i poznati američki predavač u području psihologije traumatskog stresa - razvio je i SMART program, koji je objašnjen pri kraju knjige. Ciljevi su mu: smanjiti utjecaj životnog stresa deaktiviranjem reakcija na stres, podučiti nekim strategijama racionalne samokontrole, razviti prisne i zdrave odnose (ako se program izvodi u grupi). SMART program možete provoditi sami, ali je učinkovitiji i zabavniji u grupi.

IZ SADRŽAJA

OPĆA PRIRODA

Što mi se dogodilo? (Psihička trauma,Posttraumatski stresni poremećaj, Akutna faza/faza prosvjeda, Kronična faza/faza tuposti; simptomi PTSP-a …

Gubim li razum? Psihologija PTSP-a (Racionalna samokontrola, Zasnivanje zdravih međuljudskih odnosa, Smisao u životu, Psihičke promjene u povodu traumatskih događaja, Pogrešna samokontrola, Uspostavljanje neadekvatnih veza, Gubitak životnog smisla…)

Zašto su mi živci tako slabi? Biologija PTSP-a (Kako funkcionira živčani sustav, Sustav kojim organizam reagira na izvanredna stanja: tijelo u stanju pripravnosti, Bazična reakcija mozga, Nametljivi simptomi, Opetovane prinudne radnje i ovisničko ponašanje, U kome se javlja PTSP?...)

To boli: Nekoliko lica neliječene traume (Faktori rizika u psihičkoj traumi, Osobni čimbenici, Čimbenici koji se odnose na traumatski slučaj, Poremećaji neliječene psihičke traume, Poremećaji tjeskobe, Depresivna stanja, Ovisnosti…)

ŽRTVE (Seksualno zlostavljanje, Fizičko zlostavljanje, Ratni uvjeti/Alkoholizam u obitelji

PUT DO OPORAVKA (Oporavak od PTSP-a, Akutne traumatske epizode, Na prvom mjestu sigurnost, Bez zloporabe supstanci ili ovisničko ponašanje, Obnoviti razumnu samokontrolu, Održavanje zdravih međuljudskih odnosa, Usporite sustav za hitne reakcije…

Oporavak: Pomoć žrtvama

ISJEČAK

„Istini za volju, nitko danas ne zna zašto neke osobe razvijaju PTSP, a druge ne. S vremenom smo naučili da je PTSP funkcija urođene (genske) osjetljivosti osobe u interakciji sa stresnim događajem u njenom životu. (…) Bit će potrebita daljnja znanstvena istraživanja, i dok čekamo na njihove rezultate, vrlo je važno da sve žrtve znaju da se danas sve vrste trauma uspješno liječe.

(…)

Postoji borba koja često traje i nakon što završi rat, nakon što se potpiše prestanak svih neprijateljstava. Ona se odvija u duši ratnika, a mi je znamo kao posttraumatski stresni poremećaj.

(…)

Ethel je dobro poznavala postupak i nije osjećala bol dok je liječnik šivao ruke. Zatim će doći psihijatar s pitanjima o samoozljeđivanju i koje

emu drugom. Ona će poricati takve misli, bolnica će je otpustiti i taj ukleti krug će se opet zatvoriti, da bi nakon nekog vremena opet započeo ispočetka. Još će proći četiri godine dok ne nauči da je taj neobjašnjivi, iznenadni, hladni bijes, povezan sa seksualnim zlostavljanjem od strane oca kad su joj bile samo četiri godine.

(…)

Sve žrtve, uključujući i vas, trebaju slijediti neku strategiju kako bi smanjile fizičku podražljivost povezanu s traumatskim događajima. Intenzivne aerobičke vježbe kao trčanje, plivanje ili brzo hodanje mogu vam biti od pomoći u smanjenju stresne uzbuđenosti i povećanju funkcioniranja endorfina. Osim toga, izbjegavajte prekomjernu upotrebu kofeina i nikotina. Ove su strategije djelotvorne za stanje uzbuđenosti kao i za apstinencijske probleme, poput opijatskih i za vas su kao strategije suočavanja efikasnije od raznih ovisničkih ponašanja koje smo spomenuli. Osobe u panici trebaju izbjegavati aerobične vježbe.

Vježbe relaksacije jednako mogu pomoći. One se mogu prilično brzo svladati i raditi nenametljivo. U tu svrhu na raspolaganju stoji mnogo različitih vježbi. Duboko disanje ili meditacija, molitva, sustav opuštanja mišića, gledanje umjetnosti, slušanje lagane glazbe te određeni hobiji poput fotografije ili pletenja. Sve gore spomenute radnje, kad kriza jednom prođe, mogu postati dobri načini redukcije pojačane aktivnosti sustava za hitnu reakciju.

(…)

Međutim, u slučajevima dugotrajnog zlostavljanja postoji jedna važna razlika. Traumatski događaj se mora žalovati postupno, putem malih koraka. U prvi mah se ta tvrdnja doima nebičnom, kao da je izvan pameti. Kad se konačno odluče suočiti s događajem, većina žrtava želi to učiniti odjednom i završiti s tim. Ako traumatski događaj prizovete odjednom sa živopisnim detaljima i sa svim bolnim osjećajima, nećete si nimalo pomoći. Baš naprotiv, moglo bi doći do ponovne biološke traumatizacije te burne i žestoke psihičke reakcije. Može doći do općeg pogoršanja i do odgode vašeg oporavka…“

2. ZAGRLI SVOJU SJENU (Debbie Ford)

. Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost

Jung je prvi osmislio izraz „sjena“, koji se odnosi na one dijelove osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jednostavna: „Sjena je osoba koja ne želite biti“.

Knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim takvim, ponekad kontradiktornim, dijelovima sebe. Govori o probijanju zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas u potragu za vlastitom istinskom prirodom. Objašnjavajući kako teče proces otkrivanja vlastitoga autentičnog bića, autorica naglašava da to svakako obuhvaća razotkrivanje svih naših „mračnih“ strana. A to, pak, pomaže da se promijeni način na koji doživljavamo sebe, druge i cijeli život.

Autorica je voditeljica seminara o mračnoj strani (Chopra Center for Well Being u Sjedinjenim Američkim Državama).

Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihvatiti ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi Jer, odvest će vas do tih vrata iza kojih se kriju trajna sre

a, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bezuvjetno zavolite i druge.

Neale Donald Walsch

IZ SADRŽAJA

Potraga za sjenom

Svijet je u nama

Kako se ponovno sabrati

Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe

„Ja sam takav“

Prihvaćanje mračne stane

Ponovno tumačenje sebe

ISJEČAK

„Većina nas odgajana je da vjeruje kako ljudi imaju dobre i loše osobine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku individualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovat prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali, kako starimo počnemo uviđati još jednu veću istinu – da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dijelovi potrebni da bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepoznati dobro ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni , a da ne znamo što je strah?

(…)

Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko od nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dijelove sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vjeruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a ostatak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje - kako bismo smanjili teret - sve ono što smo tu uskladištili.

(…)

Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.

(…)

Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istraživati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim integralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo jer mogu iskočiti na površinu najneprikladnijim trenucima. Njihovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života. Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom.

(…)

Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvjesno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvijestite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene.“

2. ČOVJEKOVO TRAGANJE ZA SMISLOM (Viktor Frankl)

. Slavni neurolog i psihijatar opisuje osobno iskustvo iz koncentracijskih logora i kako je, unatoč poniženju i patnji, uspio reći „da“ životu

– U odgovornosti je bit ljudskog postojanja –

U ovoj kultnoj knjizi, prodanoj u više od deset milijuna primjeraka, Viktor E. Frankl, slavni neurolog i psihijatar, opisuje, u potpunosti iskreno, svoje iskustvo iz koncentracijskih logora. Iskustvo koje ga je dovelo do otkrića logoterapije, psihoterapijske škole usredotočene na smisao ljudskog postojanja kao i na čovjekovo traganje za smislom.

 Kako u okolnostima posvemašnje dehumanizacije čovjeka zadržati dostojanstvo, zdrav razum i volju za životom? Frankl smatra da i u najgoroj situaciji čovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajališta. Ako patnju prihvatimo kao zadatak, ako u njoj pronađemo smisao, tada smo spašeni od očaja jer “onaj koji zna zašto može se nositi s gotovo svakim kako”. U knjizi autor govori i o svojoj terapijskoj doktrini - logoterapiji, koja je okrenuta budućnosti i usredotočena na smisao ljudskog postojanja. Budući da je čovjek uvijek u potrazi za smislom, ova je dirljiva i potresna knjiga i danas, nakon milijuna prodanih primjeraka, jednako aktualna kao i u vrijeme svoga nastanka.

Iz Sadržaja

Iskustva u koncentracijskom logoru

Logoterapija u kratkim crtama

• Volja za smislom
• Egzistencijalna frustracija
• Egzistencijalni vakuum
• Smisao života
• Bit postojanja
• Smisao ljubavi
• Smisao patnje
• Nadsmisao
• Prolaznost života
• Logoterapija kao tehnika

Slučaj za tragični optimizam

Isječak

„A onda sam govorio o mnogim mogućnostima da se životu da smisao. Rekao sam svojim drugovima (koji su nepomično ležali, iako se povremeno čuo koji uzdah) da ljudski život, neovisno o okolnostima, nikad ne gubi smisao te da taj beskonačni smisao života uključuje patnju i umiranje, neimaštinu i smrt. Tražio sam od jadnih bića u mraku barake da se suoče s ozbiljnošću našeg položaja. Ne smiju gubiti nadu nego moraju ostati hrabri i sigurni, kako beznadnost naše borbe ne bi izgubila na dostojanstvu i smislu. Rekao sam da u teškim trenucima uvijek netko gleda na nas – prijatelj, žena, netko živ ili mrtav, Bog – i da taj netko očekuje da ga ne razočaramo. Nada se da patimo ponosno – ne bijedno – znajući kako umrijeti.

I na kraju sam govorio o našoj žrtvi koja u svakom slučaju ima smisla. Ta se žrtva po svojoj prirodi čini besmislenom u normalnom svijetu, svijetu materijalnog uspjeha. No u stvarnosti je imala smisla. Oni među nama koji su vjernici, otvoreno sam rekao, lako mogu shvatiti o čemu govorim. Ispričao sam im o drugu koji je nakon dolaska u logor sklopio savez s Bogom da će njegova patnja i smrt od bolnog kraja spasiti osobu koju je volio. Tom su čovjeku patnja i smrt imale smisla: njegova je žrtva imala duboko značenje. Nije htio umrijeti ni za što. Nitko to od nas nije htio.

(…)

Čovjekovo traganje za smislom primarna je motivacija u njegovu životu, a ne „sekundarna racionalizacija“ instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifičan zato što ga mora i može ispuniti samo on sam; tek će onda poprimiti značenje koje će zadovoljiti njegovu vlastitu volju  za smislom.

(…)

Budući da je svaka situacija u životu čovjeku izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisao života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj kojeg se pit. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran. Zato logoterapija u odgovornosti vidi bit ljudskog postojanja.“

Ovisnosti

1. KAKO SE ZAUVIJEK RIJEŠITI DROGE (Jerry Dorsman)

. 100 provjerenih metoda koje će vam pomoći da se zauvijek riješite ovisnosti o kemijskim tvarima i uspijete u životu.

„Ova knjiga je po mnogo čemu posebna. Njena prva posebnost je u autoru.  Radi se o čovjeku koji je sam prošao proces izlječenja ovisnosti, a zatim se obrazovao i posvetio liječenju ovisnika, dakle problem o kojem govori poznaje iz kuta pacijenta i iz kuta terapeuta, što ćete tijekom čitanja i sami otkriti.“

Iz predgovora dr. Sande Franić-Tukić

Odvikavanje od droge jedna je od najljepših stvari koju možete učiniti za sebe i svoje voljene.  Ali to također može biti najveći izazov vašeg života. Ova knjiga objašnjava kako obuzdati žudnju za drogom,  kako ispraviti štetu koju su vam nanijele droge i kako uspostaviti kontrolu nad životom te ostvariti ključne promjene u životu zbog kojih ćete se osjećati bolje.

Nekad  i sam ovisnik o drogi i alkoholu,  autor će vam pomoći da usvojite najbolji   pristup odvikavanju od bilo koje droge - od barbiturata i droga koje možete dobiti na recept do marihuane, kokaina i heroina. Uz pomoć niza vježbi samootkrivanja, radnih zadataka i kontrolnih popisa naučit ćete odlučiti kada i kako prestati uzimati drogu, razradit ćete vlastiti plan odvikavanja te izabrati metode djelotvorne u vašem slučaju.

Knjiga može pomoći i roditeljima ovisnika, terapeutima (zbog zanimljivog holističkog pristupa), a i onima koji nikad nisu probali drogu – jer promiče zdrav stil života.

Iz Sadržaja

Kako vam može pomoći ova knjiga

Što vam znače droge

Novi pristup ovisnosti o drogi

Jesu li koristi vrijedne tolikih problema?

Plan vlastitog pristupa odvikavanju

A da se pridružite kakvom Udruženju za liječenje ovisnosti od droge?

Liječenje prehranom

Unutarnje snaženje

Trideset dodatnih načina da biste se iznova stvorili

Odvikavanje od droge i kako uspjeti

Petnaest uobičajenih problema i kako ih se riješiti

Isječak

 „Pristup samopomoći u ovoj se knjizi zasniva na jednostavnoj pretpostavci: Vi možete preuzeti odgovornost za vlastito zdravlje. (…) A jednom kad se upoznate sa specifičnim problemima koje morate prevladati te s najboljim metodama postizanja ciljeva možete se droge odvići relativno lako. Uz pomoć ove knjige proučit ćete svoju individualnu potrebu za drogom, odlučiti kada ćete je prestati uzimati, razraditi vlastiti program liječenja, odabrati metode djelotvorne u vašem slučaju te sami ostvariti vlastiti uspjeh. Sve ovisi o vama.“

2. O ALKOHOLIZMU – ŠTO KAKO I ZAŠTO (Nenad Horvat)

… pričice o alkoholizmu, o alkoholičarima, njihovim ženama i njihovoj djeci; „pučkoškolska čitanka“ za učenje osnova suvremene alkohologije koju mogu sricati i čitati svi… 

„Pisati jednostavno a pametno, razumljivo a stručno, mnogo je teže nego znanstveno i učeno, ali nerazumljivo i komplicirano. To je možda, najjednostavnije rečeno, osnovno obilježje ove knjige. (…) Treba je preporučiti klubovima liječenih alkoholičara, članovima obitelji alkoholičara i svima koji  žele razmišljati o svom ili tuđem alkoholizmu, o sebi i drugima u vezi s alkoholizmom.“

Ovoj ocjeni dr. sci. Pavla Brajše valja još dodati kako će veću korist od duhovitih i korisnih ocjena i komentara psihijatra Horvata na temu alkoholizma (skup njegovih novinskih napisa u Varaždinskim vijestima) vjerojatno imati oni koje odbija pretjerani zdravstveno-prosvjetiteljski ton. Kojima je draže, kako kaže autor predgovora, „čavrljanje s alkohologom na kavi“. Ovo bi čavrljanje, s obzirom na sjajan filozofski pristup autora životu a i tematici, moglo možda dati bolje rezultate nego neke druge „ozbiljne“ knjige na temu ovisnosti o alkoholu.

Iz Sadržaja

Zašto ljudi piju

Tko je alkoholičar

Alkoholizam i njegove obmane

Koliko ima alkoholizma

Depresija (i začarani krugovi)

Bijeli miševi

Alkoholizam – zarazna bolest

Napad je najbolja obrana

Rastava braka

One stvari

Tko je pacijent

Koga svrbi taj se češe

Zašto baš ja

Cijena alkoholizma

Tin Ujević i prazna slama

Psihološki rak

Konfucije

Čaša kreativnosti ili kreativnost čaše

Isječak

„Neki ljudi jednostavno ne mogu otpustiti svoju unutarnju kočnicu. Vožnja u takvom stanju postaje im svakodnevica i koliko god se oni s time teško nosili , pomoći nema. Ili? Ili ipak ima? Neki među nama odavno su naučili: sve kočnice brzo popuštaju kad se čovjek dohvati alkohola. Nema onog tereta, nema onog pritiska, nema one treme i tjeskobe. Osjećaš se lak kao perce – ne samo da brže voziš, čini ti se da bi mogao i poletjeti. No, alkohol ne otpušta samo ručnu kočnicu; on kvari i nožnu! A vozilo bez kočnica slupa se na prvom zavoju. Ili raskršću. (…)

Čini se da alkoholičar živi tako da čas na nosu ima crne, čas ružičaste naočale. On jedne skida, a druge stavlja u ritmu koji nije sasvim predvidljiv, ali je lako prepoznatljiv. Radi se o tome je li gospodin popio ili nije… (…)

Sve je to prerušeni plač. Samo onaj tko površno gleda neće to vidjeti. Alkoholičar je osoba koja plače. S jednom napomenom: njegov plač pretvorio se u cmizdrenje. A to je nešto sasvim drugo, to nije nikakvo olakšanje, Cendranje i cmizdrenje nije isto što i plakanje. (…)

Ovdje ćemo se pozabaviti samo nekim Konfucijevim izrekama. Od svih njih nama se najvažnijom čini ova: „Ako hoćeš promijeniti svijet, počni od sebe.“ To je vrlo jednostavna, ali najteža strategija. I najzanimljivije, jedina strategija koja na dugi rok ima izgleda da uspije.“

3. KAKO RADI VAŠ MOZAK (Daniel Amen)  

Djelotvoran program savladavanja tjeskobe, depresije, opsesivnosti, ljutnje, naglosti – Kako optimizirati moždanu funkciju i prekinuti loše navike mozga (pedeset moždanih „da“ i pedeset moždanih „ne“)

„Vaš mozak je hardware vaše duše. On je hardware same suštine vas kao ljudskog bića. Ne možete biti to što želite ako vam mozak ne radi pravilno. A to kako vam radi mozak određuje u kojoj ste mjeri sretni, koliko se osjećate uspješnima te kakvi su vaši odnosi s drugim ljudima. Vaši moždani obrasci pomažu vam (ili odmažu) u braku, roditeljstvu, na poslu, kod vjerskih uvjerenja te u vašem doživljavanju zadovoljstva i boli. Ako ste tjeskobni, depresivni, patite od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, lako se naljutite ili ste rasijani, zacijelo vjerujete kako su svi ti problemi „u vašoj glavi“. Drugim riječima, uvjereni ste kako su vaši problemi čisto psihološke naravi. Pa ipak, moja i istraživanja drugih liječnika i znanstvenika pokazuju da je sve ovisno o fiziologiji mozga – a odlična je vijest da imamo dokaz da tu fiziologiju vi možete mijenjati.“

dr. sc. Daniel Amen

Daniel G. Amen je klinički neuroznanstvenik, psihijatar i medicinski direktor Klinike Amen, svjetski poznatih po procjeni problema u ponašanju koje izaziva mozak, koje imaju najveću bazu SPECT snimaka bihevioralnih problema mozga na svijetu. Priznati je ekspert na polju ispitivanja mozga i jedan od tek nekolicine svjetskih psihijatara koji je tehnike vizualizacije funkcija mozga primijenio u psihijatriji.

„Vrlo je čudno, a možda i znakovito da je čovjek prije, i daleko bolje, upoznao svoje druge organe i njihove funkcije nego mozak te da mozak donedavno nisu u dovoljnoj mjeri povezivali s učinkom njegove funkcije – s ljudskim ponašanjem. Gotovo svaki čovjek polazi od pretpostavke da mu je mozak u savršenom stanju, da gotovo ništa ne treba činiti za dobrobit tog organa, da nije nužno čuvati ga niti pomagati mu i poboljšavati njegovu funkciju. (…)

Cilj knjige je – upoznati čitatelja kako mozak radi i što se događa kad nije uspostavljena njegova optimalna funkcija te kako tada čovjeku pomaže liječnik, a kako čovjek sam sebi.

…najvažnija je poruka da se na poremećaje (tjeskobu, fobična i panična stanja, na različite vidove ovisnosti te depresiju, od koje je prema podacima iz 1994. u Americi patilo gotovo 49 posto stanovništva) može utjecati lijekovima, psihoterapijom i savjetima o životu i prehrani te da se i poboljšanje u funkciji mozga može pratiti na SPECT nalazima.“

Iz predgovora doc. dr. sc. Nebojše Lazića

Iz Sadržaja

Neka progledaju oni koji vide

Slike u umu

Uvid u ljubav i depresiju

Razvijati sustav pozitivnog razmišljanja i jačati veze s drugima

Preporuke za duboki limbički sustav

Uvid u tjeskobu i strah

Preporuke za bazalne ganglije

Uvid u nepažnju i naglost

Preporuke za predčeoni korteks

Uvid u zabrinutost i opsesivnost

Preporuke za cingulatni sustav

Uvid u pamćenje i narav

Preporuke za sljepoočne režnjeve

Nasilje: kombinacija problema

Zagađenje mozga

Utjecaj droge i alkohola na mozak

Moždani obrasci koji ometaju intimnost

Moždano „da“ i moždano „ne“

Isječak

„Nije svrha ove knjige ohrabriti čitatelje da se odluče na skeniranje mozga. Naime, da biste imali korist od ove knjige nije vam potrebno skeniranje. Zapravo, pođete li u medicinski centar koji ima premalo iskustva sa skeniranjem dobiveni rezultati vjerojatno neće mnogo značiti vašem liječniku. Cilj mi je – objasniti vam, uz pomoć slika mozga dobivenih SPECT-om, široku paletu ljudskih ponašanja, onih koja odstupaju od uobičajenih i onih uobičajenih (normalnih). Te slike jasno daju na znanje da su mnogi problemi za koje se nekoć mislilo da spadaju u područje psihijatrije – depresija, panični poremećaji, poremećaji pažnje – zapravo medicinski problemi koji se mogu rješavati odgovarajućim modelom liječenja, uz istovremeni psihološki i sociološki tretman. Nadam se da ćete zahvaljujući novim saznanjima o radu mozga uspjeti bolje razumjeti vlastite osjećaje i postupke te osjećaje i postupke drugih ljudi. Također se nadam da ćete provesti specijalne preporuke, zasnovane na osnovnim principima rada mozga, kako biste poboljšali funkcioniranje moždanih obrazaca i zahvaljujući tome bili djelotvorniji u svakodnevnom životu.“

4. SAMO JOŠ JEDANPUT (Višnja Biti) – Priručnik o prevenciji ovisnosti

U knjizi se kroz ispovijesti ovisnika o drogi opisuje tijek nastajanja njihove ovisnosti i rezultati liječenja – u bolnici i/ili u terapijskim zajednicama (među ostalim u zajednicama Susret, Cenacolo, Reto, San Patrignano). U tim zajednicama članovi – ovisnici, potaknuti vjerom u Boga i nadom, vraćaju se normalnom životu. Tu se život odvija vrlo jednostavno, sastoji se ponajprije od molitve i rada. Mnogi članovi takvih zajednica uspjeli su se othrvati ovisnosti i iznova grade vlastiti život tražeći sada svoje mjesto u društvu.

Višnja Biti snimila je – kao scenaristica i voditeljica – nekoliko dokumentarnih serija emitiranih u programu za djecu i mlade.

…najvažnije bi ipak bilo da ova knjiga nađe svoj put do mladih ljudi i djece, onih koji prolazne rizična razdoblja i situacije, koji se upravo počinju susretati s drogom, kojima ovoga trena u nekoj veži, prolazu ili parku netko nudi instantnu sreću u obliku šarenog bombona.

Irena Plejić Premec

Svi sugovornici autorice odlučili su nešto učiniti sa sobom i svojim životom. Neki su pokušavali i dalje živjeti u svakidašnjici uz potporu lijekova i liječnika, neki su se odlučili za život u komuni i za izolaciju. Svima je zajednička spoznaja da im je droga potpuno razorila život i da mogu pokušati sačuvati što se još može, pokušati vratiti ugodu i jednostavnu ljepotu svakidašnjeg život. Nije lako i ne može se jednoznačno opisati ni doživjeti mjesece i godine borbe s opakom žudnjom, nije moguće prispodobiti kako se iznova grade krhke strukture osobnosti, kako se postupno kaos zamjenjuje redom i kako se diže magla s misli i prosudbi.

prof. dr. sc. Marina Kuzman

Iz Sadržaja

Svatko ima svoju priču

Društvo bez droge

Samo još jedanput (Goga, Kristijan,Krešo, Boris)

Živjeti zajedno (Bernardica, Saša, Ivana, Silva)

Škola života (Don Ivan, Lucija, Hrvoje, Brankica, Nada)

Prijatelji nade (Maja, Alberto, Leda, Vedran, Ivan)

Nešto sasvim drugačije (Vlatka, Ana Maria, Vinko, Mate)

Sutra je novi dan (Goran, Mirta, Sonja, Meri, Barbara)

Isječak

Goga

Svi se narkići jako boje smrti. No, nitko to neće glasno reći. Već četiri godine nisam posegnula ni za jednom drogom, ali moram se skidati sa subutexa, jer se i na to navučeš. (…)  Kad tako ležim ovdje u bolnici i o svemu tome razmišljam, rastu mi krila i imam osjećaj da je sve u mojoj moći i pod kontrolom. Sve je tako logično i ne može biti drugačije. Što se dogodi da bude? Kad bih znala odgovor, ne bih bila ovdje.

Još devet dana. (…) Tako polako teku sati i teško ih je izdržati. Ali, s druge strane, sa svakom sekundom koja prođe, mi smo na dobitku. Slijedi druga pa još jedna, a mi smo čiste glave, bez droge. I to je za nas uspjeh.

Leda

Ja sam već sa šesnaest godina bila ovisnica o heroinu, a brat se u dobi od dvadeset tri predozirao i umro. Strašno je to što njegovu smrt tada nisam doživjela kako sam trebala. Bila sam toliko ovisna o drogi, lišena osjećaja i otupjela na bol.(…)

Mama je saznala za Reto centar – kršćanski centar za pomoć ovisnicima. Otišla sam u Španjolsku na liječenje. Nisam znala jezik, bila sam u krizi i u početku mi je bilo jako teško…(…) Molila sam Isusa da mi oprosti i ispuni ljubavlju moje srce, da oživi moju nutrinu u kojoj nisam osjećala ni radost ni tugu. Danas znam da sam tada oživjela u svojoj nutrini, ponovno sam se rodila, moje srce više nije bilo kameno. (…) Danas imam svoju obitelj s dvoje prekrasne djece.

Saša

Ponekad uopće ne mogu vjerovati da sam ja tata dječaka Noe koji ima tri i pol godine i živi u Zagrebu. Kako mi se to uopće moglo dogoditi? Čime sam zaslužio da budem otac? Jesam li toga dostojan? Jesam li dorastao da budem roditelj i odgajam dijete? Hoću li to znati? Što će on misliti o meni? Kako ću mu objasniti zašto me toliko dugo nije bilo pokraj njega? Što ako me odbaci ili ako me se počne sramiti ili čak prezirati? Je li uopće u redu da sam ja, takav kakav jesam, nekome otac? Što se više približava moj izlazak iz zajednice, to je više pitanja.

Bernardica

Ja nisam izašla iz Crkve, nego samo iz samostana, što ljudi krivo tumače. Uostalom, pokazalo se u praksi koliko sam bila potrebna zajednici. U ovih dvadeset godina kroz nju je prošlo nekoliko tisuća momaka i djevojaka i isto toliko njihovih roditelja. Mnogi su uspjeli. Izreka koja je bila aktualna devedesetih – jednom narkoman, uvijek narkoman – demantirana je. To je moj najveći uspjeh i potvrda da sam na dobrom putu.

Saša

Danas dok slušam po medijima da je marihuana bezopasna, sve bih to već na početku zabranio. I djeci utjerao strah. Pokazivao bih nas ovisnike i puštao da slušaju naša svjedočanstva kamo nas je ta „bezazlena“ marihuana dovela.

5. TERAPIJSKE PRIČE I JOŠ PONEŠTO (Božena Galoić)

Često ne znajućI kako otpočeti liječenje “nerazumljivih, nedokučivih i sebi neshvatljivih” pacijenata, dr. Galoić, defektologinja i psihoterapeutkinja na Odjelu ovisnosti Klinike za psihijatriju KB „Sestre milosrdnice, uvidjela je snagu priče i metafore te je od pacijenata-ovisnikapočela tražiti priče, a ne izravne odgovore.
„S pričama možemo otići u prošlost i budućnost, putovati kamo god želimo, zaustaviti se na najskrivenijim mjestima. Meni su priče postale najodanijim saveznikom tijekom dugogodišnjeg rada s ovisnicima. (…) Svaki čitatelj može ispuniti priče vlastitim smislom, promišljati o njima, podijeliti ih s drugima…“
                        autorica
.

Tražeći načine kako uspostaviti pravu komunikaciju s pacijentima te kako tijekom liječenja ovisnike usmjeriti prema drugim njihovim ulogama, dr. Galoić je otkrila koristi od pričanja/slušanja priča, anegdota, aforizama, pjesama, grafita. Metafore kod pacijenata potiču unutarnje procese pretraživanja te ga navode na pronalaženje novih životnih izbora.
Objašnjavajući što to neku priču čini magičnom za unutarnji svijet – i to ne samo u zdrave nego i bolesne osobe – autorica kaže:
„…priče zbunjuju svjesni um slušatelja ili čitatelja. Dok je svjesni um zaokupljen sadržajem, nesvjesni um uzima od priče ono što njemu treba. (…) Jednostavnost mentalne strukture priča emocionalno rasterećuje primatelja.
Inače, riječ je o TERAPIJSKIM PRIČAMA KOJE MOGU BITI OD KORISTI ZA UKLANJANJE RAZNIH PSIHOLOŠKIH PREPREKA.

Iz Sadržaja

Priče u terapiji/psihoterapiji
Malo teorije o pričama: dobro dođe ako ih nadopunimo praktičnim primjerima
Kako sam priče koristila u individualnom i grupnom radu s ovisnicima
Odjelne priče (Felix, Stari sat, Kuća na brijegu…)
Priče buđenja (Vuk cijeni slobodu, Pakao i raj - prava razlika; Zakon nenasilnosti, Zarada…)
Priče preispitivanja i prihvaćanja (Čekam te vani, Podsjetnik za napredne duše, Zašto trčite, Što je pravedno, Nitko neće doći, Kako patnja može biti pozitivna…)
Priče uvida (Konkurent, Žudnja, Nenasilje, Gospod Bog i seljak, Guranje kamena, Ljepota je vječna, bol prolazna…)
Priče nade i vjere (Beznadni slučajevi, Postani jezero, Sretne li krivnje, Naučiti konja letjeti, I to će proći…)
Priče izbora (Tri žabe, Dva zidara, Kako se strovaliti s pećine, Priča o traženju…)
Nesvrstane priče (Juha od kamena, Neprimljeno pismo, Mudro u mudroga je i njegovo držanje, Život, Karakter…)
Priče za roditelje (Odgajatelj i vrtlar, Dobar uzor, Automobil za maturu, Živčano dijete, Djeca moraju mnogo toga praštati…)
Aforizmi, Mudre izreke, Grafiti

Isječak

Nitko neće doći

"Jedan od najvažnijih trenutaka u psihoterapiji jest onaj kada klijent napokon shvati da nitko neće doći: nitko neće doći i popraviti njegovo djetinjstvo, nitko neće doći i učiniti ga sretnim, nitko neće doći i spasiti ga. Ako želi poboljšati svojživot, mora nešto učiniti sam.
Jednoga dana, za vrijeme grupne terapije, klijent s očitim smislom za humor primijetio je: „Stalno nam govorite kako nitko neće doći. Ali, vi ste došli!“
„To je točno“, priznao sam. Ali, ja sam došao da vam kažem kako nitko neće doći.“
(…)
 M. Branden, psihoterapeut

"Patnja mijenja naš pogled na život. Sposobni smo izdići se iznad beznačajnih svakodnevnih neprilika i usmjeriti se na zaista važne stvari u životu. Patnja nas uči zahvalnosti. Mudra osoba naglašavat će dobre strane svega. (…) Patnja iznosi na vidjelo naše skrivene mogućnosti. (…) Patnja nas ohrabruje na promjene i djelovanje. (…)"
 J. Keller

(…)
"Koliko ste puta zastali na dugim iscrpljujućim etapama života pitajući se sa strahom i zebnjom što će vam sve to? Što očekujete od života, a što tražite od tuđih života? Što ste radili cijeli život i za koga? Postoji li pitanje koje u sebi izravno ili neizravno ne nosi smisao i besmisao života? U njemu ima patnje, ali kada iz svake izađete čvršći za jedno bogato iskustvo, onda je to dobar život…(…)"                                         Siniša Glavašević

(...)

„Pita me dalje stari sat što je nova u gradu, kakvo je vrijeme, je li došlo proljeće, koja je ovo uopće godina? Odgovaram mu, ali njemu kao da i nije važno kakvo je vrijeme i koja je godina, on samo otkucava minute i sate kroz mnoge godine, desetljeća, stoljeća…Ne brine se što čovjek čini s vremenom ni što vrijeme čini s čovjekom."
I. M. liječena na Odjelu ovisnosti 2004. godine

(...)

"Napokon valja i reći da ovisnik ne uzima sredstva ovisnosti da bi mu bilo dobro, nego da mu ne bi bilo loše, da bi izbjegao krizu, da bi odmah i sada ublažio najrazličitiju simptomatologiju koja se javlja prekidom uzimanja sredstava ovisnosti (bilo da je riječ o nemiru, tjeskobi, panici, uznemirenosti, strahu, besmislenosti, izgubljenosti…)"
autorica

6. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)

. Priručnik za obitelj i edukatore

Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“  samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.

Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfereuzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno  je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.

Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.

Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.

Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin

To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.

            Victoria Kindle Hodson, spisateljica

IZ SADRŽAJA

Fizičke vještine učenja

Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti

26 aktivnosti

Križno gibanje

Ležeće osmice

Dvostruko šaranje

Abeceda u osmici

Slon

Ljuljačka

Trbušnjaci križnoga gibanja

Energizator

Misli na X

Energetske vježbe i Produbljivanje stavova

Moždane tipke

Zemaljske tipke

Ravnotežne tipke

Prostorne tipke

Energetsko zijevanje

Misleća kapa

Kvačenja

Aktivnosti izduživanja

Sova

Aktivacija ruke

Pregib stopala

Gravitacijska jedrilica

Brain Gym na poslu i u igri

Primarne vještine čitanja

Primarne vještine razmišljanja

Primarne vještine pisanja

Vještine učenja kod kuće

ISJEČAK

„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma

Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)

Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.

Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.

Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…)

Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“

7. ZAGRLI SVOJU SJENU (Debbie Ford)

. Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost

Jung je prvi osmislio izraz „sjena“, koji se odnosi na one dijelove osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jednostavna: „Sjena je osoba koja ne želite biti“.

knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim takvim, ponekad kontradiktornim, dijelovima sebe. Govori o probijanju zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas u potragu za vlastitom istinskom prirodom. Objašnjavajući kako teče proces otkrivanja vlastitoga autentičnog bića, autorica naglašava da to svakako obuhvaća razotkrivanje svih naših „mračnih“ strana. A to, pak, pomaže da se promijeni način na koji doživljavamo sebe, druge i cijeli život.

Autorica je voditeljica seminara o mračnoj strani (Chopra Center for Well Being u Sjedinjenim Američkim Državama).

Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihvatiti ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi Jer, odvest će vas do tih vrata iza kojih se kriju trajna sre

a, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bezuvjetno zavolite i druge.

Neale Donald Walsch

IZ SADRŽAJA

Potraga za sjenom

Svijet je u nama

Kako se ponovno sabrati

Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe

„Ja sam takav“

Prihvaćanje mračne stane

Ponovno tumačenje sebe

ISJEČAK

„Većina nas odgajana je da vjeruje kako ljudi imaju dobre i loše osobine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku individualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovat prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali, kako starimo počnemo uviđati još jednu veću istinu – da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dijelovi potrebni da bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepoznati dobro ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni , a da ne znamo što je strah?

(…)

Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko od nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dijelove sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vjeruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a ostatak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje - kako bismo smanjili teret - sve ono što smo tu uskladištili.

(…)

Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.

(…)

Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istraživati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim integralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo jer mogu iskočiti na površinu najneprikladnijim trenucima. Njihovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života. Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom.

(…)

Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvjesno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvijestite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene.“

8. ZAŠTO TAKO (Višnja Biti)

Iz gotovo tisuću autentičnih, nerijetko izuzetno dirljivih životnih priča mladih ljudi koje su se do 2003., kada je izdana ova knjiga, čule u njezinoj popularnoj, višestruko nagrađenoj radijskoj emisiji Zašto tako, novinarka Višnja Biti za ovu knjiga odabrala je trideset tri.

„Samo je trebalo prići. Ne kao prijatelj, ne kao nastavnik, ne kao mama, ne kao psiholog, ne kao svećenik, već kao novinar, kao netko sasvim neutralan, sa strane, a živo zainteresiran upravo za tebe i tvoje probleme. Upravo si ti sa svojih trinaest ili sedamnaest godina iznimno važan i ti me zanimaš. To su neponovljivi susreti. Posebna je ta komunikacija, otvorena, izravna, jedinstvena…“

autorica

IZ SADRŽAJA

„Ja u zrcalu

(Jasna, Brankica, Martina, Slobodan,Kornelija…)

Baš me briga

(Mirela, Ana, Janko, Karmen, Zdenka, Irena…)

Pusti me na miru

(Petra, Darko, Maja, Tomo, Ante…)

 

ISJEČAK

JA U ZRCALU

„Brankica: Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao…

Kad razgovaram s odraslima mnogi mi kažu kako bi voljeli imati kćer kao što sam ja. Ne shvaćaju da to nije moguće. Njihova su djeca odrasla u obitelji iako to samo po sebi ne mora biti idilično. I u obitelji, naravno, nastaju problemi s roditeljima, sa školom, društvom, a ponekad i sa zakonom. Ali ta su djeca imala roditelje. Osjetili su roditeljsku ljubav i pažnju,brigu. Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao, kao da je to normalno, za 'dobar dan' (…) Ja sam bila najmlađa od djece i sjećam se samo svojeg dolaska u Dom u Laduču. Govorili su da sam siroče jer mi se mama ubila…

(...)

Nela: Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…

Odavno sam prestala plakati. Čak se više i ne sjećam jesam li uopće zaplakala. (…) No, premda su sve znali, moje je šestero mlađe braće ipak trebalo utješiti kad je mama umrla. Naravno, ja im ne mogu zamijeniti mamu, oni to i ne očekuju od mene, ali očekuju da im budem najstarija sestra, da rješavam njihove sitne svađe, pričam priče, pomažem oko zadaće i krpam čarape. Kao i u svakoj obitelji. Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…(…) Svakome od nas darovala je drugi dio sebe pa je svatko od nas nosi dalje u sebi na svoj način. Tako ona u nama i dalje živi.

(…)

Kornelija: Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje

Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje. Svijet onih koji vide ima svoje nepopravljive zablude! Zašto bi boja bila tako važna? Zar na svijetu nema važnijih stvari? Mirisi, dodiri, zvukovi, osjećaji…(…) Mačka je vrlo važna u našoj kući. Tko zna znade li ona uopće da sam ja slijepa? Negdje sam pročitala da su i mačke zapravo slijepe, odnosno da vide drugačije nego ljudi. Možda se zato nas dvije tako dobro razumijemo. Bez nje i bez glazbe nikako ne bih mogla živjeti.

(...)

Slobodan: Gospođo, imate dvije kune?

Gospođo, imate dvije kune? Treba mi za kruh. Gospođo, molim vas dvije kune. Samo dvije, ako imate. I tako tisuću puta u danu. I nije mi dosadilo. (…) Ne sjećam se točno kako sam i kada s tim počeo. Najednom, nakon što su nas bombardirali, sve se raspalo. Baku su odveli neki ljudi i nikada više nisam čuo za nju. Rekli su mi da se poslije rata vratila u Karlovac i bila neko vrijeme u Crvenom križu. O roditeljima ionako ništa ne znam već godinama. Za njih me nije briga, ali baku sam volio. (…) Preslab sam, ne mogu puno raditi i onda je to nikakva zarada. Ja bih nešto fino, u kancelariji, da budem kao gospodin, ali tko će mi to dati. Zato bih trebao imati i neku školu, a ne ovu moju specijalnu. Kad netko vidi moje papire odmah pomisli da sam lud…

(...)

SILVIJA: Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama

Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama. Mislim da sam u tome realna. Nemam ništa od toga da zamišljam kako ću jednoga dana trčati kad je to nemoguće (…) Oboljela sam od multiple skleroze. Bolest je kronična i za nju još nema pravog lijeka. (…) Kako sam se samo promijenila! Više se točno i ne sjećam kakva sam bila prije no što sam se razboljela. Vjerojatno razmažena i površna kao i većina mojih vršnjaka. Bezbrižna, bez straha što će sa mnom biti sutra. Tako je to kad si zdrav, misliš da je to normalno. Pa i normalno je da tako misliš…

BAŠ ME BRIGA

Mirela: Nisam nikad pomislila da bi se to moglo meni dogoditi…

O anoreksiji nisam baš previše znala, tek da je to mršavljenje protiv volje koje se događa u bogatim zemljama gdje svi drže pretjerane dijete pa se više ne mogu zaustaviti nego moraju na liječenje. (…) Svi kažu da moram biti strpljiva. U bolnici sam već osamdeset dana. (…) Sada imam pedeset a bila sam na 43…

(...)

ANA: Nisam ja jedina na svijetu koja ima dvije mame

Moja životna priča počinje ovako: mama nas je napustila kad sam imala dvije godine i, naravno, uopće je se ne sjećam. Tata se, kažu, brzo snašao i oženio Sanjom. Vrijeme je pokazalo – na svu sreću. (…) Jer kad se sve zbroji i oduzme, Sanja je moja prava mama, mama kakvu svako dijete može samo poželjeti. Mogu joj povjeriti sve tajne, pa čak i ovu, i za nju i za mene najbolniju: želim pronaći svoju biološku mamu…

PUSTI ME NA MIRU

Petra: Sama nikad ne bih otišla, a kad nismo bili nafiksani ne bi na dragi Bog nagovorio da iz čista mira odemo na liječenje…

Darko: Ni sanjao nisam da ću završiti u odgojnom domu…

Maja: Ni sama ne znam kako se dogodilo da sam završila na heroinu, ali izgledalo je kao posve prirodan i neizbježan put…

Tomo: Ne volim se sjećati kakav sam bio prije, ali ako baš moram…

(…)

ANTE: Strašno sam falija…

Da van pravo rečen, i ne sićam se točno kako sam u sve to upa. Ka da imam neke rupe u glavi. Polako su ih popunjavali, što sestra Bernardica, što psihologinja, pa mama i tata i nešto sitno prijatelji. Ali, rupe su jače, baren zasad. A falija san, priznajem. Strašno sam falija! (…) Kako ću reći mom još nerođenom ditetu šta san činija? I kako da ono samo u to ne upadne? Ubija bi se da mi se to dogodi, majke mi! I sebe i njega. Ne shvaćan kako je to mati preživila. I još ostala normalna ženska. Svi su je u Zajednici voljeli i govorili kako je hrabra…“

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

PRISILNE RADNJE I PRISILNE MISLI (Rüdiger Klepsch, Susanne Wilcken) – kako izaći iz vlastitog začaranog kruga

Ova knjiga se obraća ljudima koji sumnjaju da možda pate od prisila, onima koji bez sumnje pate od prisila te članovima obitelji oboljelih od prisilnog poremećaja (kojima trebaju objašnjenja, informacije i potpora).

Koliko je ljudi zarobljeno prisilnim radnjama i mislima može se, po tvrdnji autora, samo nagađati. Jer,  tko može sa sigurnošću reći je li jutarnje kontroliranje uređaja za kavu, trostruka ceremonija tuširanja ili mahnito pospremanje svakoga dana tek osobna “mušica” ili izraz prisilnog poremećaja?

Kao  izvor informacija o uzrocima, razvojnim procesima i mogućnostima tretmana prisila, ova knjiga pruža čitatelju mogućnost za vlastitu samoprocjenu. (pomoću pitanja za provjeru). Doznat ćete što to i u kojem vremenskom razdoblju možete sami promijeniti i upoznat ćete se sa strategijama za prekidanje začaranog kruga prisile odnosno s raspoloživim terapijama za ugodniji i lakši život.

Iz Sadržaja

Što su prisile? – Je li moje ponašanje još „normalno“?

Kada je u pitanju prisila?

Velika razlika: prisilne misli ili misaone prisile

Prisilne misli „stimulansi“

Misaone prisile „za umirenje“

Lista označavanja: Vaša samoprocjena

Kada prisile nastaju i što uzrokuju

Razdoblje rizika – pubertet – kada vladaju pravila i zabrane

Psihički problemi unutar obitelji plodno tlo za prisile

Kako prisile postaju kronične

Strategije izbjegavanja

Kada prisile više nemaju šanse

Strategije za prekidanje začaranog kruga

Najbolja vježba – konfrontacija sa strahom

Osnova uspješnih vježbi – pet zlatnih pravila

Dobre šanse za oboljele:

Terapije za zadovoljniji život

Vježbe i metode bihevioralne terapije

Isječak

„Upotrijebite ovu knjigu s jedne strane kao izvor  informacija o uzrocima, razvojnim procesima i mogućnostima tretmana prisile, a s druge strane kao procjenu samih sebe. Pomoću pitanja za provjeru na kraju svakog odlomka možete naučiti prepoznati vlastiti obrazac ponašanja i procijeniti ga. Doznat ćete što u kojem vremenskom razdoblju možete promijeniti sami  i kako će Vam to poći za rukom. (…)

Metoda zaustavljanja misli - Ova metoda je također važna za terapiju prisila. Ta tehnika omogućuje prekidanje intenzivnih misaonih strahovanja koja se često vraćaju. Osoba za to koristi nagli stop-signal (npr. udariti se po bedru i uzviknuti „stop“) i nakon toga otklanja pažnju pomoću drugih aktivnosti. Kratkoročno se ne može spriječiti javljanje tih strahova, no osoba može sama odlučiti želi li intenzivirati predodžbu ili će je zaustaviti pomoću zaustavljanja („stop“) misli. Time je pokrenut važan proces novog učenja u odnosu na umirujuće prisile koje bi se inače pojavile.“

Osobnost

1. TJEŠITI DIJETE U SEBI (Charles L. Whitfield)

Autor opisuje osnovne principe otkrivanja čovjekove prave ličnosti i sugerira da odgovor leži u oslobađanju našega Pravog „ja“, Djeteta u nama. Objašnjava uz to kako oporaviti svoje Stvarno „ja“ radi smanjivanja životne boli i patnje.

Iz Sadržaja

Što je to Dijete u nama?

Gušenje Djeteta u nama

Roditeljske karakteristike koje pogoduju gušenju Djeteta u nama

Pokretačke sile stida i nedovoljnog poštovanja

Uloga stresa: Posttraumatski stresni sindrom

Kako možemo izliječiti Dijete u nama.

Prepoznati i proživjeti svoje osjećaje

Kako preboljeti gubitak

Preobrazba

Integracija

Neke karakteristike Stvarnog ja i Suovisnog ja (tabela)

Isječak

„Dijete u nama je onaj dio svakoga od nas koji je krajnje živahan, poduzetan, kreativan i ispunjen; to je naše Pravo „ja“ – ono što uistinu jesmo. Ako se ono ne njeguje ili mu nije dopuštena sloboda izražavanja javlja se lažno ili ovisno „ja“. Počinjemo živjeti svoje živote kao žrtva okolnosti i imamo poteškoća u rješavanju emocionalnih trauma. Postupno nakupljanje nezavršenoga mentalnog i emotivnog „posla“ može nas odvesti u kroničnu tjeskobu, strah, zbunjenost, prazninu i nesreću.“

Iz „Povelje osobnih sloboda“ (ukupno – 37 točaka)

„Imam bezbrojne mogućnosti izbora osim pukog preživljavanja.

Imam pravo otkriti i upoznati Dijete u sebi. Imam pravo žaliti zbog onoga što nisam dobio a trebao sam, ili sam dobio a nisam trebao ili želio.

Imam pravo slijediti vlastite vrijednosti i kriterije.

Imam pravo reći ne bilo čemu kad osjetim da nisam spreman, da nešto nije sigurno ili narušava moje vrijednosti.

Imam pravo na dignitet i poštovanje.

Imam pravo odlučivati.

Imam pravo ne biti odgovoran za tuđe ponašanje, akcije, osjećaje i probleme.

Imam pravo činiti greške i ne biti savršen.

Imam pravo na sve svoje osjećaje.

Imam pravo biti jedinstven, bez osjećaja da nisam dovoljno dobar.

Imam pravo bilo kad promijeniti mišljenje.

Imam pravo biti sretan.

2. JA SAM OK, TI SI OK (Thomas A. Harris)

Postojanost transakcijske analize je u tome što ona čovjeka suočava s činjenicom da je odgovoran za ono što će se dogoditi u budućnosti bez obzira na događaje iz prošlosti. Ona osobi omogućava da se promijeni, da uspostavi samokontrolu te otkrije slobodu izbora. Pritom je potrebno razumjeti četiri životna stajališta koja, prema osnivaču  transakcijske analize  Ericu Bernu, suštinski definiraju stajalište čovjeka o životu:

Ja nisam OK, ti si OK (rano stajalište i logičan zaključak svakog djeteta zbog osjećaja da bez tuđe zaštite ne bi preživjelo; to je nažalost i stajalište kojeg se većina ljudi drži cijelog života)

Ja nisam OK, ti nisi OK (stajalište djeteta tijekom druge godine, ako je prisutno i nastavi li se stanje napuštenosti i poteškoća

Ja sam OK – ti nisi OK (zaključak djeteta s kojim su roditelji dugo okrutno postupali

Ja sam OK – ti si OK (o ovom stajalištu sami odlučujemo i ono je posljedica vjere i spremnosti za djelovanje, u njemu leži nada)

Iz Sadržaja

Roditelj, Odrasli i Dijete

Četiri životna stajališta

Emancipirani odrasli

Analiza transakcije

Kako ostati u odraslom

Po čemu se međusobno razlikujemo

Osoba koja se ne zna igrati

Nefunkcionalni odrasli

Osoba koja se stalno dosađuje

Kako koristimo vrijeme

R-O-D i brak

R-O-D i djeca

R-O-D i moralne vrijednosti

R-O-D i društvo

Isječak

„Tijekom jednog sata ova je majka promijenila tri različite i točno određene ličnosti: bila je dijete kojim vladaju osjećaji, zatim roditelj uvjeren u vlastitu ispravnost i, napokon, razumna, odrasla žena i majka troje djece, vođena logičnim razmišljanjem.

Stalno promatranje potvrdilo je pretpostavku da ova tri stanja postoje u svakom čovjeku. To je kao da u svakoj osobi postoji ista malena trogodišnja ličnost kakva je nekada bila. U njoj  su također njezini vlastiti roditelji. To su zapisi doživljaja najznačajnijih unutarnjih i vanjskih događaja tijekom prvih pet godina života. Postoji i treće stanje, različito od ova dva opisana. Prva se dva nazivaju Roditelj i Dijete, a treće se zove Odrasli.“

3. TKANJE ŽIVOTA (Mirjana Krizmanić)

Priručnik psihološke samopomoći prodan u gotovo nevjerojatnih 100.000 primjeraka): o bolnim događajima, o roditeljima, o zanimanju i radu, o odabiru životnog partnera; o proročanstvu koje samo sebe ispunjava: o slušanju samih sebe; o osobnim očekivanjima…, najkraće, o kompletnom tkanju života.

„Sve ono što smo dobili na početku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, može nam štetiti i koristiti ovisno o tome što ćemo sami učiniti s tim. Te zadanosti koje su zajedničke svima nama možemo slikovito zamisliti kao osnovicu tkanja na kojem ćemo sami tkati tkanje svog života. Možda su neke početne niti malo tanke, možda nam se ne sviđa boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u našim rukama, samo što to moramo najprije prepoznati, a zatim naučiti tkati što ljepšu i bogatiju tkanicu. To je posao na kojemu možemo raditi do kraja života, mijenjajući boje i uzorak tkanja, uživajući u skladu koji gradimo između sebe i drugih ljudi, prirode i svijeta.“

Iz Sadržaja

O bolnim događajima

O roditeljima

O zanimanju i radu

O odabiru životnog partnera

O proročanstvu koje samo sebe ispunjava

O vraćanju u prošlost

O ovdje i sada

O slušanju samih sebe

O bolesti

O smrti bližnjih

O stresu

O suočavanju s (ne) uspjehom

O agresiji

O uspoređivanju s drugima

O osuđivanju drugih

O toleranciji

(…najkraće, o svemu!)

Isječak

„Tkanje života“ nije knjiga naputaka koja bi svima u svakom trenutku i na svakome mjestu mogla omogućiti postizanje zadovoljstva i sreće jedanput i zauvijek. To nije knjiga uputa koje bi mogle omogućiti jednostavno privremeno postizanje sreće, a nije ni knjiga recepata, pa čak ni konkretnih preporuka, jer to zapravo i nije moguće sročiti. Svaki je čovjek jedinstven pa je takav i njegov život (…) U knjizi je riječ o svakodnevnim životnim situacijama u koje su uvrštene osnovne etape životnoga puta većine ljudi, ali i o mnogim drugim životnim pojavama u vezi s našim traženjem životnoga zadovoljstva i sreće.“ 

4. LJUBAV JE ŽIVOT BEZ STRAHA (Gerald Jampolsky) – osobna preobrazba, iscjeljivanje, ljubav, strah

I nakon četvrt stoljeća, ovo je jedna od najčitanijih i najomiljenijih knjiga o osobnoj preobrazbi koja je milijunima čitatelja, na tridesetak jezika, poslužila kao vodič prema samoiscjeljenju. Koristan mali vodič sastoji se od dvanaest pomno razrađenih vježbi osmišljenih da nam pomognu otpustiti prošlost i usmjeriti se na sadašnjost, na sigurnoj putanji prema budućnosti. Psihijatar i jedan od utemeljitelja Međunarodnog centra za iscjeljivanje pravilnim životnim stavovima, naglašava da su jedine prepreke životu za kakvim žudimo - ograničenja koja nam postavlja vlastiti um. Većina ljudi živi svoj život s uvjerenjem da našu sreću/nesreću velikim dijelom određuju događaji u našoj okolini te reakcije drugih ljudi. Ili, pak, dobra odnosno loša „sudbina“, za koju nemamo veliku odgovornost.  Zaboravljamo, međutim, ukazuje autor, svoj um poučiti da promijeni način poimanja svijeta i svega oko nas. A i to da je duševni mir povezan s našom nutrinom te da svijet smireno doživljavamo kad nam je um smiren. Razotkrivanje svoga pravog ja, srž kojega je ljubav, povezano je s otpuštanjem ograničenih misli koje nas sputavaju.

Iz Sadržaja

Što je potrebno za osobnu preobrazbu

Sve što dajem, dajem sebi

Opraštanje je ključ sreće

Čvrsto sam odlučio na sve gledati drugačije

Ja nisam žrtva svijeta koji me okružuje

Prošlost je svršena, ne može me dodirnuti

Umjesto ovoga mogu vidjeti mir

Mogu se odlučiti za promjenu misli koje mi donose bol…

Isječak

„Naš je um zapravo i redatelj i producent i scenarist i urednik, on bira glumce, on je kino-operater, gledateljstvo, kritičar. Budući da je bezgraničan, može u svako doba promijeniti film i sve što je u vezi s njim. Naš um ima moć donošenja svih odluka.“ (…) Duševni mir ne nastaje iz želje da mijenjamo druge već jednostavno kroz prihvaćanje ljudi takvih kakvi jesu. Istinsko je prihvaćanje uvijek bez ikakvih zahtjeva i očekivanja. (…) Iscjeljenje se događa kad se usredotočimo na mijenjanje vlastitih stavova, umjesto da nastojimo mijenjati stavove drugih ljudi. (…) Kad se osjećamo nevoljenima i potištenima te praznima nije pravo rješenje pronaći nekoga tko će nam pružiti ljubav. Tada će nam pomoći da volimo nekoga drugoga potpuno i bez ikakvih očekivanja. Ta je ljubav istodobno dana i nama samima."

5. INSTANT PSIHOTEST (Lieberman David) 

. „Ova je knjiga namijenjena onima koji žele vratiti životu svoje živote.“

                                                                                  autor

U knjizi sa stotinu pitanja i isto toliko odgovora poznati američki psihijatar objašnjava stotinu (ne)uobičajenih ponašanja s posljedicama kojih se u životu susreće gotovo svaki čovjek. Riječ je o psihološkim preprekama i nejasnoćama koje otežavaju svakodnevni život i uzrok su manjim ili većim problemima u obiteljskom, intimnom, poslovnom životu i sl.

Nakon upita, slijedi objašnjenje psihološke poteškoće, a zatim sugestija kako je razriješiti.   Iako od velike pomoći i odraslima, ova bi knjiga nesumnjivo mogla biti izuzetno korisna i djeci starije dobi.

Iz Sadržaja

Zašto moram imati uključen radio ili tv-prijemnik kad sam sama?

Zašto se tako lako obeshrabrim?

Zašto odgađam stvari za čije izvršavanje mi je potrebno tek nekoliko minuta?

Zašto se osjećam usamljeno čak i onda kada sam među ljudima?

Zašto zamećem ključeve, papire i gotovo sve ostale stvari?

Zašto sam tako rastresen-a?

Zašto radim usluge ljudima koji mi se uopće ne sviđaju?

Zašto se moje ponašanje mijenja ovisno o tuđem ponašanju?

Zašto se osjećam krivim/krivom zbog stvari koje su izvan moje kontrole?

Zašto se toliko bojim autoriteta?

Zašto sam takav usamljenik?

Zašto imam osjećaj da obmanjujem čitav svijet?

Zašto stvari analiziram do besvijesti?

Isječak   

„Ovu knjigu napisao sam jer sam spoznao žalosnu činjenicu da mnogi ljudi moraju tražiti motivaciju za to da bi se zainteresirali za vlastiti život. Tamo gdje bi trebao biti intenzivan doživljaj caruje dosada, tamo gdje bi trebalo biti uzbuđenje postoji samo mrtvilo - ljudi su umorni, umno i tjelesno iscrpljeni. To nije život. Ova je knjiga namijenjena onima koji žele vratiti životu svoje živote.“

6. NE JE POTPUN ODGOVOR (Megan LeBoutillier)

„Vjerovali ili ne, 'NE' je potpun odgovor i imate pravo upotrijebiti ga kad god se ukaže potreba za tim, bez straha ili krivnje. Mnogi među nama ne usude se reći 'Ne' jer su nam osobne granice postale tako 'propusne' da gotovo i ne znamo gdje to 'prestajemo' mi, a gdje 'počinju' drugi ljudi.“
Na osnovi osobnoga i iskustva drugih ljudi, autorica – u ovoj nevelikoj, ali moćnoj knjizi - objašnjava što su to osobne granice, kakve sve postoje, što i tko ih ugrožava te kako ih možemo ojačati. Ona nas uči da 'NE'  imamo pravo upotrijebiti kad god se ukaže potreba za tim. 'NE', naime, često znači 'DA' - životu, slobodi i samopoštovanju.

Iz Sadržaja
 

Tjelesne granice
Emocionalne granice
Intelektualne granice
Duhovne granice
Reći „NE“ ili biti mazohist
Budite osoba
Ugrožavanje granica
„Stopljenost“
Strah od otvorenog prostora
Samopovređivanje
„NE“ je potpun odgovor
Tjeskoba
Stid
Krivnja
Strah
Oštećena komunikacija
„Oprostite, oprostite“
Otkud potječe Ne
Povratak svojoj biti
 

Isječak

Dok sam ispitivala i istraživala pitanja osobnih granica otkrila sam da poprilično mnogo ljudi ne zna kako uspostaviti granice, reći „NE“ i pritom se osjećati sigurno. Ovo je putovanje na kojem ćemo učiti kako „otvarati vrata“ i stvoriti takve osobne granice koje će nam omogućiti da se zbližimo s drugim ljudima i, na kraju, s cijelom zajednicom. Naučit ćemo kako srušiti zidove, okončati izolaciju, prekinuti s destruktivnim ili ovisničkim ponašanjima i kako osjetiti istinsku samilost prema sebi i prema drugima. (…)
Roditelji koji pokušavaju odgojiti dijete prema vlastitoj zamisli zapravo odgoje djecu koja ne uspiju razviti vlastitu ličnost i žive kroz život nekoga drugog.
Djeca koja se boje izgubiti ljubav i njegu jer ne udovoljavaju roditeljskim očekivanjima primorana su zakopati vlastite osjećaje i faktički ubiti dio sebe. Njihove osobne granice zauzeli su roditelji koji ne mogu prihvatiti osobne izbore i smjerove razvoja svoje djece.“

7. OSOBNA SLOBODA (Gerry Spence)

U sedam lakih koraka
 

Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi. (…)
                                autor

Zagledan u suvremeni način života, Gerrv Spence posvuda vidi samo robove koje paralizira zgrtanje novca, strah od siromaštva, nekretnine, šefovi, hipotekarni krediti i, više od svega, lisičine vlastita uma. Oko nas i u nama su, kaže, sile koje bi nam rado zanijekale najsvetije od svih prava - pravo na slobodu. Boreći se za to pravo, autor - u tradiciji Thoreaua i Whitmana - na nov način propitkuje poimanje slobode i njezino osvajanje, uvjerava nas, ohrabruje i mijenja naš život zahtjevom da se upustimo u najveći rizik za najveću nagradu - vlastitu slobodu.

Iz Sadržaja

Oslobađanje
Prepoznati roba u sebi
Povratak savršenog sebstva
Postati religiozno nereligiozan
Čarobna moć samoće
Odbiti ropstvo sigurnosti
Konačno slobodan
Ponovno definirati uspjeh

Isječak

„Kad god nam dan prođe na jedan način, mi smo ga zasigurno - doživjeli. Ako se, međutim, ista rutina ponovi drugi dan mi nismo doživjeli ništa drugo nego jedan dan - onaj prvi. Neki ljudi prožive cijeli život dosadno ponavljajući taj prvi dan, dan za danom i napokon umru, a da su živjeli tek nešto malo više od onoga jednoga, dosadnog, dana svog života. Rutina, navika i strah od nečeg novog postali su potkupljivi kradljivci slobode. Provjerite svoje navike. Riješite se onih koji vas svode na robovanje istosti.
Ropstvo, gdje god postojalo, je stanje svijesti koje ne može spoznati urođenu snagu neponovljivog sebstva. U sustavu ropstva ključno pitanje je jednostavno. Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi."

(…)
Ja ne odbacujem čarobnu dimenziju duhovnosti. Ostavljam otvorenim mogućnost za svaku moguću milost koju si um može zamisliti. Pozdravljam maštu, čak i nadu pustolovina u drugim domenama koje će tek doći. Ali, kako možemo gušiti taj najdragocjeniji od svih darova, život, omčom religije oko svojih vratova. Ona našu slobodu guši dogmom. Zakiva nas uz deblo praznovjerja. Vezuje nas strahom za sustav u kojem su sami gospodari postali poslušni robovi boga novca. Religija slobodne inicijative propovijeda kako je prihvatljivo, čak hvalevrijedno, uništiti zemlju i izgladnjeti njezino stanovništvo u potrazi za profitom. To je religija koja obožava materijalno, za koje mari više nego za ljude, religija u kojoj se bogatstvo u zlatu više uzdiže od bogatstva u ljudskoj vrijednosti."

8. OTROVNI RODITELJI(dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugom nude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

9. SREĆA ili KAKO BITI SVOJ (Moussa Nabati)

. Francuska nagrada „Psychologies“ za najbolju knjigu iz psihologije u 2007.

Jedina istinska prepreka koja sprječava odraslu osobu da uživa u sreći proizlazi iz njezine nespremnosti da bude – to što jest, tvrdi autor knjige koja je 2007. u Francuskoj proglašena najboljom knjigom iz psihologije (nagrada „Psychologies). Glavni razlog što se ne usudimo biti sretni, po ocjeni ovog psihoanalitičara, terapeuta, doktora psihologije - jest rana dječja depresija koja u odrasloj dobi i dalje uznemiruje naše unutarnje dijete. Depresija je posljedica poteškoća u razvoju (unutar trokuta majka-otac-dijete) koje dijete postave u kontekst narcističke oskudice. Dijete se smatra krivim što ga roditelji ne vole, što se oni međusobno ne vole ili što Drugdje i Prije nisu bili voljeni.

Biti svoj, tvrdi autor, znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, poštovati sebe kakav si u stvarnosti, u svom tijelu, sa svojim godinama, svojim spolom, uživati naročito u odijeljenom, diferenciranom, autonomnom psihičkom životu, oslobođenom brkanja identiteta, položaja i funkcija kao i parazitskih ovisnosti. Kad si svoj nisi zatočen psihičkim životom drugih, iako si s njima u vezi i razmjeni, uz poštovanje razlika i odstojanja.

Kada smo svoji, životna energija uspijeva slobodno kolati kroz našu duševnost kao rijeka koja natapa bilje unutarnjeg vrta, zaštićena od škodljivih krajnosti ili depresije – kaže Nabati.

IZ SADRŽAJA

„Blago u Ispahanu“

I. DIO - Sreća u svim svojim stanjima

Što je sreća

Leptir zvan želja

Mamac

Žito i slama

Sreća je biti svoj

Postati svoj – vrijeme žetve

II. DIO – Pet želja za sreću

Dobro zdravlje

Ljubav

Idealna obitelj

Društveni uspjeh

Bogatstvo

Pijetao i pas

ISJEČAK

„Sreća dolazi iz nas samih. Ona predstavlja spremnost, unutarnju psihičku moć. Njezin je korijen u izvanrednom, ali tako jednostavnom osjećaju postojanja, u neizrecivoj sigurnosti da si živ i potpun u svom stvarnom tijelu. Sreća se nalazi u zadovoljstvu življenja, u težnji i žudnji da postojiš među živima, a ne u užitcima života.

(…)

Biti svoj ne sastoji se u tome, kako neki misle da „činiš ono što hoćeš“, slobodno, oslobođen svake dužnosti, svakog ograničenja, svakog osjećaja krivnje, ne vodeći računa o želji drugoga. (…) Biti svoj znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, odabirati, željeti, odlučivati, izražavati se u vlastito ime, za vlastiti račun, sa svog istinskog položaja,svjestan svojeg uloga i odgovornosti u svemu tome.

(…)

Upravo taj slobodni protok životne snage, udaljen od škodljivih krajnosti „previše“ i „premalo“ pribavlja sreću, taj osoban i jedinstven osjećaj, neusporediv s bilo kojim drugim osjećajem, osjećaj da si svoj, živ i potpun.

(…)

Biti svoj je žito,a sreća je slama. Uzgajajući prvo, čovjek će postići i drugo,ma što se dogodilo.

Ako je on sam na svom poslu i mjestu živ i potpun, daleko od krivnje i rane dječje depresije, više se ne će zateći u pokajničkim i mazohističkim stanjima neuspjeha i samokažnjavanja. Ne će se više – nesvjesno odbijajući sreću, uvjeren u svoju nedostojnost i nezaslužnost, ili mučen pomišlju da krade sreću drugih čineći ih tako nesretnima – žrtvovati za druge! Isto tako, više ne će biti primoran živjeti s pomoću punomoći drugih, služiti se ekshibicionističkim podilaženjem ili oponašanjem i tako trošiti svoju životnu snagu na moljakanje njihova priznanja, pogleda, pažnje, pohvala. Bit će u svim svojim vezama ponesen željom za razmjenom i uzajamnošću: biti zajedno u davanju i primanju. Ne će mu dakle biti „potrebna“ njegova veza, njegov posao, njegovo dijete da bi postojao. Ne će se njima služiti kao lijekovima ili protezama da bi smirio svoju ranu dječju depresiju, da bi se osjećao dobro, koristan i priznat.

(…)

Tako je ideal kojemu svatko teži velikim dijelom nadahnut, određen trojstvom koje tvore nagon, tajne želje roditelja i društvene norme. Čovjek želi, ali ne zna što. Izmiče mu sadržaj, koji se dijelom nameće izvana, čak i onda kada mu se čini da je njegov isključivi autor. Bitno je, dakle, biti svjestan toga trostrukog utjecaja, tih „drugih“ u sebi, osloboditi ih se barem malo da bismo, otvarajući se svojoj nutrini, postali mi sami.

(…)

…sreća ne ovisi o nekom stvarnom nedostatku čije bi zadovoljavanje, ispunjavanje osiguralo trajno blaženstvo. I doista, kad se zatočenik ponovno nađe na slobodi, kad ljubavnik zagrli svoju ljubljenu, kad siromah stekne bogatstvo, kad nezaposleni radnik nađe posao, kad slijepac ugleda svjetlost…, oni više neće razmišljati o sreći nego će se, pomalo razočarani, početi zanositi nekim drugim himerama, koje će brzo izroniti i koje će im tada nedostajati pa će ih nastojati zadovoljiti.

(…)

Ukratko, odrastao čovjek nikad nije lišen sreće zato što mu nešto ili netko nedostaje u vanjskoj stvarnosti, što je suprotno stajalištu koje potrošačka ideologija pokušava nametnuti našoj svijesti.“

10. OSLUŠKUJUĆI TIŠINU (Anne D. LeClaire)

. Moć šutnje u osobnoj preobrazbi

Prije dvadesetak godina, autorica je odlučila ponedjeljkom šutjeti, ne sluteći da je otpočela proces koji će joj posve promijeniti život. Povremeni boravci u tišini ubrzo su joj postali redovitom mjesečnom praksom, a odmak od stresa i ubrzanog tempa života usmjerio ju je prema bogatstvu unutarnjeg svijeta. Tišina joj je otkrila skrovito mjesto kakvo postoji u svakome od nas, i ono je postalo temeljem njezina osobnog rasta i razvoja. I vama tišina može pomoći u tome, kao i u umanjivanju negativnih emocija i svakodnevnih problema.

Knjiga otkriva tajne neverbalne komunikacije i ukazuje na „bolesti“ modernog doba, među njima i na nesposobnost istinskog slušanja – sebe samoga, ljudi oko sebe, prirode. Posljedica – sudjelovanje u površnim i besmislenim razgovorima koji postaju svrha sami sebi uz istodobno gubljenje kontakta s dubljim, inspirativnim i poticajnijim svijetom unutar nas samih.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: Ulazak

Gavke

Snježni dan

Kompost

Kamenje na obali

DRUGI DIO: Njegovanje podloga

Vretence

Groblje

Pčele

Ptičji pjev

TREĆI DIO: Prihranjivanje

Paukova mreža

Spiralna školjka

Slana močvara

ČETVRTI DIO: Berba

Samotni hrast

List lopoča

Obala u rujnu

PETI DIO: Sjetva

Most

ISJEČAK

„'Što smo tiši', rekao je Ram Das, 'to više čujemo'.

Možda je upravo to razlog zbog kojega izbjegavamo tišinu, zbog kojega zrak ispunjavamo besmislenim brbljanjem, glazbom, radijskim emisijama i kojekakvim mentalnim zanimacijama. Možda se na određenoj razini plašimo onoga što ćemo u tišini čuti.

(…)

Da bismo slijedili unutarnju mudrost, najprije je moramo poznavati. Da bismo je spoznali, moramo je čuti; da bismo je čuli moramo biti tihi.

(…)

Sve je bilo divno i krasno dok je tišina raspirivala kreativnost i krijepila me, dok me je usporavala i činila pozornijom za svijet oko mene, ali sada kad me je učinila svjesnijom unutarnjeg svijeta, osjećala sam se zaskočenom, kao da sam se spotaknula na nisko grmlje i šipražje zapuštenog prostora. Pomislila sam kako nije ni čudo da izbjegavamo samoću i tišinu dok su neriješena obiteljska pitanja stezala moje srce. Nije ni čudo da svoje dan ispunjavamo aktivnostima te svim mogućim oblicima buke ili da ovisnosti posvuda u našoj kulturi pružaju način odvajanja od samoga sebe. Poput one pjesme grupe U2 koja govori o silno brzom trčanju prema nepomičnosti. Tko pri zdravoj pameti želi sjediti u tišini i promatrati ono u unutarnjem svijetu? Tko se želi suočiti s nezadovoljstvom? Ili s otuđenošću obitelji? Tko se želi suočiti sa smrtnošću? Tko se želi baviti bilo čime od toga?

(…)

Intuitivno slušati. Čuti ono što nije rečeno. Takvo slušanje je dar. To je slušanje sa srcem. Za takvo slušanje sposobni su najvještiji i najsuosjećajniji psihoterapeuti. I dobri roditelji.

(…)

Kad uistinu utihnemo – iznutra i izvana – odustajemo od potrebe ega da bude u pravu. To j katkad teško. Mnogi od nas naučili su da biti okrivljen znači biti posramljen, biti manje, biti osuđen i biti manjkavim. Strahujemo da nećemo biti voljeni ili prihvaćeni.

(…)

U domu mojeg djetinjstva moji roditelji nisu vikali. Njihov je bijes bio prerušen u šutnju kažnjavanja, koja se ostvaruje stisnutih usana i hladnog pogleda, koja potiče krivnju i ostavlja vas u nagađanju o tome u čemu ste pogriješili. Ta je šutnja zastrašivala i odvajala više od bilo kojih riječi koje bi mogle biti izgovorene. Ali ugušena emocija ne nestaje, preobražava se."

11. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)

. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta

Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.

Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

IZ SADRŽAJA

Disciplina

Odgoda užitka

Rješavanje problema i vrijeme

Odgovornost

Neuroze i poremećaji osobnosti

Bijeg od slobode

Posvećenost stvarnosti

Ljubav

Mit o romantičnoj ljubavi

Još malo o granicama ega

Ovisnost

„Samožrtvovanje“

Rizik gubitka

Rizik neovisnosti

Rizik konfrontacije

(…)

Rast i religija

Pogled na svijet i religija

Religija znanosti

Znanstveni i tunelski vid

Milost

Čudo zdravlja

Čudo nesvjesnoga

Definicija milosti

Problem zla

Evolucija svijesti

Priroda moći

Otpor prema milosti

ISJEČAK

„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

(…)

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'

Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“

12. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)

. Umijeće davanja i primanja

. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu -

Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.

Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“

U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.

IZ SADRŽAJA

Igra paradoksa

Postavljanje granica

Bolje, a ne veće

Što i kada dajemo

Širom otvorenih očiju

Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja

Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom

Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?

Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete

ISJEČAK

„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.

Skrivanje iza žrtvovanja

Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.

U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.

(…)

Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'

(…)

Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“

13. KORIJENI NAŠEGA „JA“ (Robert Ornstein)

. Otkrivanje tajne o nama samima

Predočavajući novu teoriju ličnosti, utemeljenu na istraživanjima dječjeg razvoja, genetike i organizacije mozga, Ornstein preispituje mnoge ustaljene tvrdnje. Pritom u interpretaciji najnovijih nalaza u psihologiji koristi praktične primjere, humor i jednostavan jezik. Ovu je knjigu Publishers' Weekly nazvao briljantnom i uzbudljivom, a drugi kritičari intrigantnim i poučnim promišljanjem o tome kako i zašto smo postali „najposebnija“ vrsta.

U središtu knjige je hipoteza o postojanju tri glavne dimenzije individualnih razlika. Prva dimenzija, tzv. „dobitak“ razlikuje nas prema tome doživljavamo li mi svijet kao pun podražaja ili nam uzbuđenje izgleda slabo i udaljeno od nas – jesmo li gladni podražaja ili nismo. Druga dimenzija bavi se time koliko planiramo i organiziramo svoj život, a treća se odnosi na čuvstveni pristup životu.

IZ SADRŽAJA

Zagonetka osobnosti

Rane razlike

Tri dimenzije temperamenta

Uređenost - oslobođenost

Organiziranje postupaka i misli

Pozitivno pristupanje, negativno povlačenje

Poremećaji: Na krajevima kontinuuma

Boja kože, kulturalni običaji i osobnost

Zašto se djeca u istoj obitelji toliko razlikuju

Razlike u pamćenju i mišljenju

ISJEČAK

„Zamislite osobu kao vrt. Na samom početku, kad se dijete rodi, vrt je sposoban uzgojiti mnogo različitih vrsti biljaka. Zahvaljujući određenom sastavu tla (genetici) vrt ima veću vjerojatnost da uspješnije uzgoji određenu vrstu biljaka. Međutim, ubrzo će 'životno iskustvo' tog vrta (kao, primjerice, vremenske prilike pod čijim je utjecajem i količina njege koju dobiva) početi odabirati koje će se biljke ukorijeniti, koje će se odnjegovati, a koje će se zanemariti. Kako vrijeme prolazi vrt će se stabilizirati u određeni obrazac. Naposljetku će biti sve teže i teže posaditi nove biljke jer će im biti teško natjecati se s onima koje su se već ukorijenile. Ipak, uvijek ima prostora za neke promjene…

(…)

Oni s niskim pojačanjima (opaska: podražajima!) u svom živčanom sustavu cijelo vrijeme gladuju za podražajima; oni s vrlo visokim pojačanjem (opaska: podražavanjem!) presiti su podražaja. Mi ostali negdje smo u sredini. (…) Površno razmatranje ove informacije moglo bi nas dovesti do toga da pretpostavimo kako će osoba čiji je mozak visoko ugođen za pobuđenost neprekidno tražiti akciju i uzbuđenje. Ali, to ne funkcionira na taj način: mirni ljudi prirodno su više pobuđeni od druželjubivih ljudi. Upravo zato introvertirani teže mirnom životu: toliko se toga već zbiva unutar njih da ne trebaju dodatna uzbuđenja. Postoji paradoks: ti 'veliki dobitnici' koji su iznutra visoko pobuđeni nisu ljudi koji jure svijetom tražeći nova uzbuđenja. To su oni koji su sklupčani na kauču i mirno čitaju. Oni ne traže mnogo prijatelja…(…) Za razliku od njih, otvoreni tipovi ljudi koji vole zabave i koji jako vole glasnu glazbu, koji vole česte izlaske u svako doba, koji uživaju u brzoj vožnji ili u skakanju padobranom, koji su često upleteni u složene poslovne ili osobne drame osobe su koje imaju živčani sustav koji malo dobiva. Njima su sva ta uzbuđenja i svi ti poticaju potrebni da bi mogli funkcionirati. 'Mali dobitnici', čiji je unutarnji svijet tih – moraju sami tražiti ili proizvoditi buku.

(…)

Lako je prepoznati gdje je smještena pojedina osoba na kontinuumu uređenost-oslobođenost. Ljudi za koje kažemo da su slobodni duhovi nalaze se oko središta, ali malo prema strani oslobođenosti. S druge strane od središta nalaze se oni brižljivi tipovi koji detaljno planiraju svaki tjedan i svaki odmor. Od onih slobodnih duhom mogli bi još dalje biti oni koji su kreativni u svim područjima, koji slobodno slijede nezacrtane putove asocijacija i imaju 'umjetnički temperament', a s druge bi strane bili oni s krutom proračunatošću i pravničkom logikom, koji sve rade jedno za drugim, logički, po redu, gdje je sve provjereno i uravnoteženo. Kako idemo dalje, s pojedinih strana pojavit će se impulzivnost i kompulzivnost, a najdalje će biti shizotipno mišljenje i sama shizofrenija s jedne strane, a opsesivno-kompulzivni poremećaj s druge strane.

(…)

Analiza granica pokazuje da se neki ljudi oštro i jasno usredotočuju na jednu stvar u okolini ili u svom životu. Obave to što imaju i onda prijeđu na drugu stvar. Drugi su ljudi razbarušeniji. Oni se, izgleda mogu baviti sa svim stvarima odjednom: oni su, ako baš hoćete široko, a ne usko utemeljeni. Jedna oslobođena osoba koju smo testirali rekla je: 'Previše toga dolazi odjednom. Nikada se ne mogu usmjeriti samo na jednu stvar'.“

14. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

„Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

15. UNUTARNJI KOMPAS (Tomica Šćavina)

. Prepoznajte svoj smjer

Psihologinja Šćavina u ovoj knjizi povezuje psihologiju i duhovnost, propitujući granice životnih uvjerenja ljudi kako bi ih potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta, na prepoznavanje 'vlastitog smjera'. Govoreći o smislu života, kaže kako onda kada smo u aktivnoj poziciji kreatora smisla imamo više motivacije za istraživanje i upoznavanje sebe i svijeta. Potraga za smislom vrsta je komunikacije sa stvarnošću koja produbljuje doživljaj života i povećava naše kapacitete za čuđenje, radost i suosjećanje. Patnja je, napominje, nešto čemu najteže pronalazimo smisao. Kada osjećamo snažnu fizičku ili emocionalnu bol filozofiranje o smislu života doima se kao puka besmislica. Kako naći smisao u tome da je netko, ni kriv ni dužan, već kao dijete proživio teške traume? Na ovo pitanje psihologinja odgovara tvrdnjom da je prihvaćanje, doživljavanje i shvaćanje vlastite individualne priče mnogo vredniji generator smisla od većine univerzalnih učenja koja život objašnjavaju iz udaljene, kozmičke perspektive. Individualna životna priča je ono što omogućuje stalno otkrivanje novih odgovora na pitanje: kakav sam/kakva sam?

IZ SADRŽAJA

Tko je odgovoran

Vrijeme za promjenu

O lakoći i težini

Kao da me nema

Biti netko drugi

Kako se branimo

Osjećam, dakle jesam

Let it be

Unutarnje dijete

Anatomija straha

Projektivna zaljubljenost

Pasivna agresija

Princip žrtvovanja

Uloga žrtve

Kako raširiti krila

Smisao života

ISJEČAK

„Većina nas u sebi nosi mnoštvo definicija nas samih. Ono što se u tu definiciju ne uklapa trudimo se ignorirati, izbrisati, praviti se da toga nema. Na primjer, smatram li sebe osobom koja je 'iznad' ljutnje ili osobom u kojoj nema zavisti, osjetim li ljutnju ili zavist, imidž koji pred sobom nosim te će nepoželjne elemente eliminirati. Misleći da tako postajem sve bolja ili sve svjesnija, zapravo postajem sve lošija i sve nesvjesnija jer ne razvijam sebe, već svog unutarnjeg neprijatelja.

Unutarnjeg neprijatelja u ovom kontekstu čine svi oni odbačeni, negirani, neprihvaćeni, potisnuti dijelovi nas. Sve ono što u nama postoji, a čemu smo rekli 'ne'. Ljutnja kojoj kažemo 'nema te' ne nestaje već mijenja svoju energetsku formu i samim time joj je teže ući u trag. Recimo, nema više vatrene ljutnje, ali zato ima močvarne depresije. Ili, nema više zavisti prema 'boljem' ili 'jačem', ali zato ima agresije prema 'lošijem' ili 'slabijem'.

(…)

S vremenom, oko autentičnih osjećaja raste ovojnica straha. Primjer: Ljuta sam – što ako si dopustim ljutnju i eksplodiram? Tužan sam – što ako pokažem tugu i ostanem dolje na dnu, neutješan? Eksplodirati od ljutnje i utapati se u tuzi zapravo mogu samo oni koji uporno osjećaje potiskuju, oduzimaju im značaj,ne slušaju ono što im ti suptilni stanovnici grudnog koša imaju za reći. A tada nastupa strah, emocija vladarka koja suptilnost među rebrima (koja pod njenom čizmom postaju nalik rešetkama zatvora) sabija,miješa, cementira, slaže u blokove, rearanžira, oblikuje, deformira. Strah može imati tisuću lica.

(…)

Živjeti ispunjen, lijep život podrazumijeva stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmijeh i ljutnju kako bismo išli prema sretnijem životu. Prije svake iduće stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikad nije lak. Zakoračivši u nepoznate, neotkrivene dijelove sebe možemo otkriti novu snagu, ali ne prije nego se otvorimo tamo gdje smo zatvoreni, tamo gdje smo ranjivi.

(…)

Biti žrtva je velika životna uloga. To je izuzetno rasprostranjen obrazac ponašanja. Prenosi se poput virusa, putuje kroz nesvjesne kanale psihe i hrani se kapacitetima za stvaranje zdravog, kvalitetnog života. Što je uloga žrtve duže hranjena, teže ju je iskorijeniti. Mnoge se mlade žene nađu u situaciji da previše udovoljavaju drugima, da se troše i angažiraju oko odnosa nakon kojih se osjećaju iscijeđeno, povrijeđeno, iskorišteno ili jadno. To je početak.

Nakon više godina ovakve (auto) torture, nakon što shvate da se on (često je to suprug ili šef koji maltretira) neće samo tako promijeniti ili da svemirom ne vlada pravedan bog koji svakome dijeli po zasluzi, nastupa faza dubokog razočaranja. Tu počinje žaljenje.

(…)

O životu i svojoj ljudskoj prirodi možemo nešto naučiti kako iz sreće i zadovoljstva tako i iz patnje, ljubomore ili bijesa. Perfekcionistička vizija sebe kao nekog tko uvijek ima prave odgovore, snalazi se u svakoj situaciji i stalno vidi da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna čini nas neosjetljivim i površnim. Kreiranje životnog smisla se prije svega temelji na iskrenosti prema sebi, jer najviše napredujemo onda kada si priznamo 'kako jest' umjesto da stalno težimo 'onome kako bi trebalo biti'. Definicija toga 'kakvi bismo trebali biti' nije izvor sreće već izvor frustracije. Život se uvijek događa u sadašnjosti, a mir sa sobom onakvima kakvi jesmo temelj je smislene povezanosti naše unutarnje i vanjske stvarnosti.“

16. ZAGRLI SVOJU SJENU (Debbie Ford)

. Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost

Jung je prvi osmislio izraz „sjena“, koji se odnosi na one dijelove osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jednostavna: „Sjena je osoba koja ne želite biti“.

knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim takvim, ponekad kontradiktornim, dijelovima sebe. Govori o probijanju zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas u potragu za vlastitom istinskom prirodom. Objašnjavajući kako teče proces otkrivanja vlastitoga autentičnog bića, autorica naglašava da to svakako obuhvaća razotkrivanje svih naših „mračnih“ strana. A to, pak, pomaže da se promijeni način na koji doživljavamo sebe, druge i cijeli život.

Autorica je voditeljica seminara o mračnoj strani (Chopra Center for Well Being u Sjedinjenim Američkim Državama).

Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihvatiti ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi Jer, odvest će vas do tih vrata iza kojih se kriju trajna sre

a, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bezuvjetno zavolite i druge.

Neale Donald Walsch

IZ SADRŽAJA

Potraga za sjenom

Svijet je u nama

Kako se ponovno sabrati

Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe

„Ja sam takav“

Prihvaćanje mračne stane

Ponovno tumačenje sebe

ISJEČAK

„Većina nas odgajana je da vjeruje kako ljudi imaju dobre i loše osobine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku individualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovat prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali, kako starimo počnemo uviđati još jednu veću istinu – da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dijelovi potrebni da bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepoznati dobro ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni , a da ne znamo što je strah?

(…)

Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko od nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dijelove sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vjeruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a ostatak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje - kako bismo smanjili teret - sve ono što smo tu uskladištili.

(…)

Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.

(…)

Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istraživati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim integralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo jer mogu iskočiti na površinu najneprikladnijim trenucima. Njihovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života. Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom.

(…)

Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvjesno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvijestite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene.“

17. BUDITE SVOJI - SVI OSTALI SU IONAKO VEĆ ZAUZETI (Mike Robbins)

. otkrijte tajnu autentičnosti

Koliko često ne učinimo ili ne kažemo ono što stvarno želimo zbog toga što se brinemo što bi drugi mogli misliti o nama? Nažalost, veoma često. „Uvježbani“ smo, naime, govoriti ono što mislimo da drugi žele čuti ili ono što smatramo „prikladnim“ u određenim situacijama. Drugim riječima, vjerujemo kako u životu ne možemo uspjeti ako smo istinski „svoji“.

Autor ove knjige, pisac, životni trener i voditelj radionica za osobni razvoj u SAD-u, objašnjava kako se osloboditi takvih strahova i ograničenja, kako se izražavati samopouzdano, kako izravno i učinkovito rješavati konflikte, kako preuzeti odgovornost za ono što se događa oko nas. Ukratko - kako se osloboditi svega što nas sputava u autentičnom izražavanju vlastite osobnosti i vlastitih stajališta.

Mike Robbins zna tajnu o razlici između stvarnih nas i onoga što glumimo da jesmo koju svi mi vječiti adolescenti moramo naučiti unutar naše kulture kako bismo napokon odrasli. On je vrlo jasno opisuje. Uči nas da autentičnost, intimnost, životna radost i uspjeh ovise o vlastitoj sposobnosti da budemo nazočni kada je to potrebno i da iskreno iznesemo rezultate svog rada, svoje misli, osjećaje i opažanja. On također zna kako se trebamo međusobno oslanjati jedni na druge dok sami sebi ne postanemo jasni i potpuni kao osobe – htjeli mi to ili ne - i to bez igrica, skrivenih namjera i sličnih sranja. Svaka čast Mike! Ovo je predivna knjiga!

dr. sc. Brad Blanton, autor knjige Radikalna iskrenost

IZ SADRŽAJA

Zašto je teško biti autentičan?

Ne odskačite od prosjeka.

Ne mogu to reći ili učiniti.

Pet načela autentičnosti

1. načelo: Spoznaj samoga sebe

2. načelo: Preobrazite svoj strah

3. načelo: Jasno se izrazite

4. načelo: Budite hrabri

5. načelo: Slavite sebe

ISJEČAK

„Od samog rođenja počnu nas 'trenirati'. Liječnici, babice, medicinske sestre, roditelji, članovi obitelji i ostali koje susrećemo u prvom danu svog života brinu o nama, ali nam i nameću svoja pravila,procedure, mišljenja, uvjerenja i ideje o tome kakav je svijet i kakav bi trebao biti. (…) Kad se ne bismo brinuli za svoju djecu nakon njihova rođenja ona jednostavno ne bi preživjela. Ipak, ova dilema naglašava jednu od temeljnih proturječnosti s kojom se svi susrećemo – kako ćemo spoznati što znači biti stvarno svoj kad o životu učimo kroz filtrirane perspektive osoba koje nas odgajaju i kulture u kojoj živimo?

(…)

Nisam pretjerani ljubitelj zvuka plača mojih kćeri i ne želim da bespotrebno pate. Ipak, često pomislim da se bebe jednostavno izražavaju na svoj način, a plač je, s obzirom na to da u početku ne raspolažu prevelikim vokabularom, najstrastveniji i najprikladniji način da to učine.

Naša opsjednutost poduzimanjem svega što možemo da zaustavimo plač ne odnosi se toliko na stvarnu brigu o djetetu koliko je ona najčešće povezana s našom nelagodom koja se javlja kod izražavanja intenzivnih osjećaja, s činjenicom da ne volimo slušati zvuk plača, sa željom da nas drugi ne osuđuju zato što nam je dijete uznemireno, a ponajviše od svega riječ je o podsvjesnim uvjerenjima o tome koji su osjećaji prihvatljivi i prikladni, a koji nisu.

(…)

Svatko od nas ima svojeg vlastitog Gremlina. Možda ste čuli za njegove sinonime: unutarnji kritičar, negativni ego, unutarnji glas ili nešto slično Gremlin je glas u našim glavama kojeg tvore sve negativne i kritične misli koje svakodnevno mislimo o sebi.(…) Nažalost većina nas predaje svoju snagu, a u konačnici i svoj život u ruke gremlinima…

(…)

Naše putovanje prema dubljoj autentičnosti počinje sa sviješću o sebi. (…) Biti u potpunosti svjestan sebe uključuje potrebu za većom introspektivom. Radi se o sposobnosti da budemo pošteni prema sebi, a to je prvi korak prema izražavanju vlastite istine i življenju u skladu s njom bez srama pred drugima. Dobar način razmišljanja o ovome je da podijelimo stvari u životu na one 'iznad površine' (stvari koje radimo, navike koje imamo, uloge koje preuzimamo i tako dalje) i one 'ispod površine' (misli, osjećaje, stavove, uvjerenja, vrijednosti, maštu i još mnogo toga).“

Što je to normalno?

VIŠE NEGO NORMALNO (Dale Archer) – Provokativan evolucijski pristup ljudskoj psihologiji

Što nas čini drukčijima može nas učiniti izuzetnima

„Moj je cilj potaknuti vas na prepoznavanje svojih osobina ličnosti. Želim vam pomoći da prepoznate, neovisno o tome je li vam već bio dijagnosticiran neki mentalni poremećaj ili ne, da ste vi ono što jeste i da je to dobro.

Ova knjiga ima po jedno poglavlje za svaku od tih osobina. Ta su poglavlja puna informacija o dobrim stranama svake od tih osobina, sadržavaju istinite priče o ljudima koje poznajem, a koji su izgradili karijere oko tih osobina, te savjete o svemu  - od planiranja karijere do odnosa.“

autor

„Dr. Dale Archer nas sve, laike i stručnjake podjednako, upozorava da su mnoga naša ponašanja, iako možda odudaraju od uobičajenih, normalna, pa čak i poželjna. Glavna je preporuka ove – izuzetno jednostavno i razumljivo, a ipak visoko stručno napisane – knjige upućena svakome od nas: ’Uistinu, vi ste ono što jeste i u životu možete najviše postići ako shvatite svoj osobni karakter, identificirate svoje osobine i iskoristite ih na najbolji mogući način.’“

prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić

Iz Sadržaja

Osam osobina ličnosti

Avanturizam (ADHD)

Perfekcionizam (OCD)

Plahost (Poremećaj socijalne anksioznosti)

Pretjerana pobuđenost (Generalizirani anksiozni poremećaj)

Dramatičnost (Histrionski poremećaj)

Usredotočenost na sebe (Narcizam)

Visoka razina energije (Bipolarnost)

Magično mišljenje (Shizofrenija)

Isječak

„U novije vrijeme psihijatrijska je zajednica počela gledati na te osobine (poznate i kao poremećaji) na nešto nijansiraniji način – na način koji bi jednog dana trebao početi širiti škrinju s oznakom „normalno“. Psihijatrijska ih je zajednica stavila na kontinuum ili određeni spektar poremećaj. Na jednom  kraju tog kontinuuma neka se osobina ličnosti ne mora uopće ni pojaviti. Ja to zovem nepostojećom osobinom (npr., vi niste plahi).  Na drugom kraju je ta osobina toliko izražena da vas ona gotovo potpuno određuje i otežava vam funkcioniranje. Tada tu osobinu nazivam superdominantnom (toliko ste plahi da ne želite napustiti kuću – socijalni anksiozni poremećaj/socijalna fobija). Vjerujem da je model kontinuuma za nas pomak u smjeru u kojem trebamo ići te da je to za nas najbolji način širenja škrinje i našeg oslobađanja iz te spirale prekomjernog dijagnosticiranja i pretjeranog propisivanja lijekova.

Moramo uvidjeti da mnogi od nas imaju te osobine u različitom stupnju. Moramo ih prestati negativno procjenjivati. Moramo prepoznati pozitivne aspekte svake od tih osobina. Osim toga, moramo i jasnije odrediti kada je i kako svaka od tih osobina postala superdominantna, pa time i problem za pojedinca i društvo te kako s time možemo izaći na kraj. (…) Smatram da postoji osam važnih osobina ličnosti koje mogu stvoriti neki poremećaj kad su ekstremno dominantne. Gotovo svaka osoba na Zemlji pokazuje u određenom stupnju bar jednu od tih osobina. (…)

Moj je cilj potaknuti vas na prepoznavanje svojih osobina ličnosti. Želim vam pomoći da prepoznate, neovisno o tome je li vam već bio dijagnosticiran neki mentalni poremećaj ili ne, da ste vi ono što jeste i da je to dobro.

Ova knjiga ima po jedno poglavlje za svaku od tih osobina. Ta su poglavlja puna informacija o dobrim stranama svake od tih osobina, sadržavaju istinite prče o ljudima koje poznajem, a koji su izgradili karijere oko tih osobina, te savjete o svemu – od planiranja karijere do odnosa.

Ljutnja

1. STALNO LJUTITI (Ron Potter-Effron)

„Valja biti iskren. Vaša vam srdžba nečemu služi. Od nje imate korist“ – kaže autor i nabraja šest  glavnih razloga zbog kojih se ljudi neprestano ljute. Jedan od njih je -  obrana od drugih osjećaja i bliskosti „Normalna ljutnja govori da imam problem, da moram razmisliti o njemu, zatim nešto reći ili poduzeti, potom provjeriti rezultate, promijeniti postupak (ako se prvi pokazao neuspješnim) ili se osloboditi ljutnje (ako se pokazao uspješnim). A problematična ljutnja govori da je sve problem…“

Autor – socijalni radnik, doktor znanosti s privatnom psihoterapeutskom praksom u SAD-u – i voditelj radionica za promjenu ponašanja – uvodno napominje da knjiga nije dopadljiva jer napada srdžbu u nama, no ona je baš – dopadljiva, duhovita, simpatična i, nesumnjivo, srdžboholičarima veoma korisna.

Iz Sadržaja

Zato što se ljutim život mi je nikakav

Zašto sam postao tako ljut?

Šest glavnih razloga zbog kojih srditi ljudi ostaju srditi

Ljestve srdžbe i nasilja

Vjerovali ili ne, nitko nije protiv vas

Oprostite se od starih rana

I meni je potrebna pomoć – poglavlje za partnere srditih

Isječak

„Osobe srdite iz navike ponašaju se kao da je srdžba jedini dopustiv osjećaj. Žao mi je, strah nije dopušten – zar mislite da sam slabić? Nema ni tuge – bljuzgav osjećaj, mrzim plakati. Nema ni sreće ni radosti – ta život je tako težak, ne želim se smekšati. Nema pristupa stidu ili krivici – gnjecav osjećaj. Osim toga ja sam previše zaokupljen okrivljavanjem drugih.“

2. KAKO RADI VAŠ MOZAK (Daniel Amen) – Djelotvoran program savladavanja tjeskobe, depresije, opsesivnosti, ljutnje, naglosti

Kako optimizirati moždanu funkciju i prekinuti loše navike mozga (pedeset moždanih „da“ i pedeset moždanih „ne“)

 „Vaš mozak je hardware vaše duše. On je hardware same suštine vas kao ljudskog bića. Ne možete biti to što želite ako vam mozak ne radi pravilno. A to kako vam radi mozak određuje u kojoj ste mjeri sretni, koliko se osjećate uspješnima te kakvi su vaši odnosi s drugim ljudima. Vaši moždani obrasci pomažu vam (ili odmažu) u braku, roditeljstvu, na poslu, kod vjerskih uvjerenja te u vašem doživljavanju zadovoljstva i boli. Ako ste tjeskobni, depresivni, patite od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, lako se naljutite ili ste rasijani, zacijelo vjerujete kako su svi ti problemi „u vašoj glavi“. Drugim riječima, uvjereni ste kako su vaši problemi čisto psihološke naravi. Pa ipak, moja i istraživanja drugih liječnika i znanstvenika pokazuju da je sve ovisno o fiziologiji mozga – a odlična je vijest da imamo dokaz da tu fiziologiju vi možete mijenjati.“

dr. sc. Daniel Amen

Daniel G. Amen je klinički neuroznanstvenik, psihijatar i medicinski direktor Klinike Amen, svjetski poznatih po procjeni problema u ponašanju koje izaziva mozak, koje imaju najveću bazu SPECT snimaka bihevioralnih problema mozga na svijetu. Priznati je ekspert na polju ispitivanja mozga i jedan od tek nekolicine svjetskih psihijatara koji je tehnike vizualizacije funkcija mozga primijenio u psihijatriji.

„Vrlo je čudno, a možda i znakovito da je čovjek prije, i daleko bolje, upoznao svoje druge organe i njihove funkcije nego mozak te da mozak donedavno nisu u dovoljnoj mjeri povezivali s učinkom njegove funkcije – s ljudskim ponašanjem. Gotovo svaki čovjek polazi od pretpostavke da mu je mozak u savršenom stanju, da gotovo ništa ne treba činiti za dobrobit tog organa, da nije nužno čuvati ga niti pomagati mu i poboljšavati njegovu funkciju. (…)

Cilj knjige je – upoznati čitatelja kako mozak radi i što se događa kad nije uspostavljena njegova optimalna funkcija te kako tada čovjeku pomaže liječnik, a kako čovjek sam sebi.

…najvažnija je poruka da se na poremećaje (tjeskobu, fobična i panična stanja, na različite vidove ovisnosti te depresiju, od koje je prema podacima iz 1994. u Americi patilo gotovo 49 posto stanovništva) može utjecati lijekovima, psihoterapijom i savjetima o životu i prehrani te da se i poboljšanje u funkciji mozga može pratiti na SPECT nalazima.“

Iz predgovora doc. dr. sc. Nebojše Lazića

Iz Sadržaja

Neka progledaju oni koji vide

Slike u umu

Uvid u ljubav i depresiju

Razvijati sustav pozitivnog razmišljanja i jačati veze s drugima

Preporuke za duboki limbički sustav

Uvid u tjeskobu i strah

Preporuke za bazalne ganglije

Uvid u nepažnju i naglost

Preporuke za predčeoni korteks

Uvid u zabrinutost i opsesivnost

Preporuke za cingulatni sustav

Uvid u pamćenje i narav

Preporuke za sljepoočne režnjeve

Nasilje: kombinacija problema

Zagađenje mozga

Utjecaj droge i alkohola na mozak

Moždani obrasci koji ometaju intimnost

Moždano „da“ i moždano „ne“

Isječak

„Nije svrha ove knjige ohrabriti čitatelje da se odluče na skeniranje mozga. Naime, da biste imali korist od ove knjige nije vam potrebno skeniranje. Zapravo, pođete li u medicinski centar koji ima premalo iskustva sa skeniranjem dobiveni rezultati vjerojatno neće mnogo značiti vašem liječniku. Cilj mi je – objasniti vam, uz pomoć slika mozga dobivenih SPECT-om, široku paletu ljudskih ponašanja, onih koja odstupaju od uobičajenih i onih uobičajenih (normalnih). Te slike jasno daju na znanje da su mnogi problemi za koje se nekoć mislilo da spadaju u područje psihijatrije – depresija, panični poremećaji, poremećaji pažnje – zapravo medicinski problemi koji se mogu rješavati odgovarajućim modelom liječenja, uz istovremeni psihološki i sociološki tretman. Nadam se da ćete zahvaljujući novim saznanjima o radu mozga uspjeti bolje razumjeti vlastite osjećaje i postupke te osjećaje i postupke drugih ljudi. Također se nadam da ćete provesti specijalne preporuke, zasnovane na osnovnim principima rada mozga, kako biste poboljšali funkcioniranje moždanih obrazaca i zahvaljujući tome bili djelotvorniji u svakodnevnom životu.“

3. DIJETA PROTIV BIJESA (Brenda Shoshanna)

Ako ste često ljuti i ogorčeni,
Ako planete, a onda vam je žao,
Ako ljutnja kvari vaše odnose s drugima,
Možda je vrijeme da odete na dijetu.
Ali u ovoj dijeti dopuštena vam je čokolada
Jer ovo je
Dijeta protiv bijesa
                        autorica

Autorica opisuje 24 oblika bijesa (neuvijeni bijes – napad, licemjerje, krađa, uzimanje onoga što vam nije dano, laganje i obmanjivanje, depresija, povlačenje, pasivna agresija, beznadnost itd.) i nudi 30-dnevni program koji vam može pomoći ne samo da smanjite ljutnju nego i da prepoznate korijene mnogih problema u svojim odnosima s ljudima. Praktični savjeti, anegdote i vježbe kojih je knjiga puna taj put vam mogu znatno olakšati.

Iz Sadržaja

Što je bijes?
24 oblika bijesa
Bijes kao identitet
Tehnika za hitne slučajeve
Dijeta protiv bijesa
Dan 1 - Zamjeranje
Dan 2 – Osuđivanje
Dan 3 - Uvrede i ogovaranje
Dan 4 – Svaljivanje krivice na druge (…)
Dan 12 – Sabotiranje samog sebe
Dan 13 – Nisko samopoštovanje (…)
Dan 21 – Bijes u obitelji
Dan 22 – Bijes na radnom mjestu
Dan 23 – Bijes na Vladu i institucije (…)
Dan 27 – Bijes na Boga – Svemir
Dan 28 – Bijes na sudbinu (…)

Isječak

„Mnogi ljudi izražavaju bijes kroz tjelesne simptome, raznorazne bolove, patnje i općenito lošije zdravlje. Sve veći broj istraživanja o povezanosti uma i tijela pokazuje da akumuliranje neosviještenog bijesa dovodi do visokog krvnog tlaka, fizičkog stresa, srčanih smetnji, bolova u leđima i mnogih drugih tjelesnih simptoma. Nemoguće je živjeti u neprestanom bijesu i frustraciji, a da to ne djeluje na naše mišiće, krv i kosti. Uz vitamine, dobru prehranu i vježbanje, izbacivanja bijesa iz organizma nužan je preduvjet trajnoga zdravlja.(…)
Sa psihološkog stanovišta, depresiju se često smatra bijesom (ili gnjevom) koji se okrenuo protiv samog pojedinca. U takvim slučajevima osoba koja je prepuna frustracija, gorčine i neosviještenog bijesa nema drugog načina ispoljiti stanje u kojem se nalazi. Tako se bijes pounutrava i dovodi do osjećaja letargičnosti, beznađa, gorčine ili očaja. (…)
Ne dajte se zavarati, stvaranje krivnje kod drugoga je oblik napada na tu osobu.
Jedna od glavnih posljedica veze s mučenikom jest osjećaj krivnje. Mučenici procvatu kad ga stvore kod drugih.(…)“

4. NENASILNA KOMUNIKACIJA (MARSHALL B. ROSENBERG)

. Jezik života

Izdavač – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava

. Ono što želim u životu je suosjećanje, strujanje između mene i drugih utemeljeno na uzajamnom davanju od srca

Marshall Rosenberg

Naučili smo govoriti, ali ne i komunicirati. Posljedica – nepotrebna osobna i društvena patnja. Ova knjiga će vas poučiti djelotvornom jeziku kojim možete reći sve što vam leži na srcu i u mislima, a i pomoći onima koji u svojim odnosima pokušavaju prekinuti neproduktivne cikluse svađe. Osnovna je to literatura za svakoga tko želi unaprijediti svoje komunikacijske vještine. Primjena koncepata iz knjige vodi prema razumijevanju i funkcioniranju s drugima na način koji uključuje više ljubavi, suosjećanja i nenasilja te potiče suosjećanje.

Autor knjige je doktor kliničke psihologije, autor metode NK (Nenasilne komunikacije) te osnivač i direktor Obrazovnog odjela međunarodne neprofitne mirovne organizacije - Centra za nenasilnu komunikaciju.

IZ SADRŽAJA

DAVANJE OD SRCA

Proces NK

Primjena NK u vlastitom životu i svijetu

KOMUNIKACIJA KOJA BLOKIRA SUOSJEĆANJE

MORALISTIČKE PROSUDBE

Uspoređivanje

Poricanje odgovornosti

Ostali oblici komunikacije koja otuđuje od života

OPAŽANJE BEZ (PR)OCJENJIVANJA

Razlikovanje opažanja od (pr)ocjenjivanja

NK na djelu: Najarogantniji govornik kojeg smo ikad imali

PREPOZNAVANJE I IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA

Visoka cijena neizraženih osjećaja

Osjećaji nasuprot ne-osjećaja

PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE OSJEĆAJE

Primanje negativne poruke: Četiri mogućnosti

Potrebe u korijenu osjećaja

Od emotivnog ropstva do emotivnog oslobođenja

ZATRAŽITI ONO ŠTO BI OBOGATILO ŽIVOT

Korištenje pozitivnih formulacija

Molba nasuprot zahtjeva

PRIMANJE S EMPATIJOM

Prisutnost: Nemoj samo činiti nešto! Stoj tu!

Slušanje osjećaja i potreba

Kada bol blokira našu sposobnost empatije

MOĆ EMPATIJE

SUOSJEĆAJNO POVEZIVANJE SA SAMIM SOBOM

Prisjećanje na posebnost našeg bića

Promijeniti „moram“ u „odabirem“

POTPUNO IZRAŽAVANJE LJUTNJE

PRIMJENA SILE RADI ZAŠTITE

OSLOBAĐANJE SEBE I SAVJETOVANJE DRUGIH

ISTRAŽIVANJE ZAHVALNOSTI U NENASILNOJ KOMUNIKACIJI

ISJEČAK

„NK nam pomaže povezati se s drugima i samima sobom na način koji dozvoljava našem prirodnom suosjećanju da procvjeta. Pomaže nam preoblikovati način na koji se izražavamo i slušamo druge time što usmjerava našu svijest na četiri područja: što opažamo, osjećamo i trebamo te što tražimo kako bismo obogatili vlastite živote. NK njeguje duboko slušanje, poštovanje i empatiju te potiče uzajamnu želju za davanjem od srca. Neki ljudi koriste NK za uspostavljanje suosjećajnog odnosa sa samim sobom, neki za produbljivanje intimnih odnosa, a neki za izgradnju djelotvornih odnosa na poslu i u političkoj areni. Diljem svijeta NK se koristi za posredovanje u sporovima i sukobima na svim razinama.

(…)

Prva komponenta nenasilne komunikacije je opažati bez (pr)ocjenjivanja; druga komponenta je izražavanje onog što osjećamo. Psihoanalitičar Rollo May tvrdi da 'zrela osoba postaje sposobna razlikovati osjećaje u toliko nijansi, snažnih i strastvenih, ili nježnih i krhkih doživljaja, koliko ih ima u različitim glazbenim odlomcima jedne simfonije'. Za mnoge od nas, međutim, naši osjećaji su, kako bi ih May opisao, 'ograničeni poput nota zova lovačkog roga'.

(…)

Prošao sam dvadeset i jednu godinu školovanja u američkim školama i ne mogu se sjetiti da me itko tijekom cijelog tog vremena pitao kako s osjećam. Osjećaji jednostavno nisu smatrani važnima. Tada se cijenio 'ispravan način razmišljanja' – kako su ga definirale osobe na položajima i od autoriteta. Trenirani smo da budemo 'upravljani izvana', a ne povezani sa samima sobom. Učili smo biti 'u glavi' pitajući se 'Što drugi misle da bih ja trebao reći ili činiti?'“

Ljubav, bračni i izvanbračni odnosi

1. ODISEJA SRCA – U potrazi za bliskošću, intimnošću ljubavlju (John H. Harvey)

Volim te.
Volim te od prvog trenutka
kada sam te susreo.
Mislim da sam
te volio čak i prije no što sam te
upoznao.

(Montgomery Cliff uputio je ove riječi Elizabeth Taylor u filmu Mjesto pod suncem)

Ova poetska, mudra i ujedno praktična knjiga, koja objašnjava naporne trenutke koji prate poslove srca, sjajan je vodič za Vašu odiseju srca.

„Divljenja vrijedan ljudski odnos – koji dvoje ljudi s punim pravom mogu opisati kao „ljubav“ – jest proces, tanan, nasilan i često zastrašujući za oba partnera, proces otkrivanja istina koje dvoje ljudi spoznaju jedno o drugom i o samome sebi.“ (…) „Odiseja srca je zapravo knjiga o nadi. O nadi da ćemo unapređenjem vlastite ličnosti unaprijediti i odnose, spriječivši pojavu velikih problema ili razvijanje negativnih oblika odnosa. O nadi da ćemo razoreni odnos obnoviti. O nadi da ćemo pronaći izgubljeni odnos makar samo u sjećanju gdje ćemo ga zauvijek pohraniti. O nadi da je pokret za „samopomoć“, uzevši sve u obzir, pozitivan korak u društvu, koji iznosi na vidjelo neuništivu želju za liječenjem oboljelih duša i odnosa. I napokon, o nadi da moj optimizam u pogledu bliskih odnosa nije ni uljepšan i neuvjerljiv, već dobro promišljeni i utemeljen na spremnosti kako pojedinaca tako i čitave kulture da upozna načine na koje možemo poboljšati bliske odnose.“

autor

J. H. Harvey je profesor psihologije i jedan od najpoznatijih istraživača na ovom polju te  osnivač i prvi urednik časopisa Journal of Social and Clinical Psychology.

Iz Sadržaja

Pisati vlastitu priču

Samoosnaživanje u bliskim odnosima i izvan njih

Ljubavni sastanci i susreti s drugima u potrazi za bliskošću

Brak „škripi“

Popularni savjeti o upoznavanju

Alternative „tradicionalnim“ bliskim odnosima

Muško-ženski dijalog

Jezične razlike između muškaraca i žena

Ljubav i održavanje prisnih odnosa

Koncepcije ljubavi

Različita značenja seksualnosti

Prvi susreti

Vjernost u devedesetima

Odvajanje i razvod

Avanture, brakolomstvo i nevjera

Posljedice razvoda i rastanaka

Učinci na djecu

Žalost za izgubljenim bliskim odnosom

Hvatanje ukoštac s gubitkom

Opsjednutost nasuprot suočavanju s gubitkom

Tamna strana intimnih veza

Opsesivna ili opsjedajuća „ljubav“

Fizička agresija

Pornografija

Unapređenje bliskog odnosa

Je li ljubav dovoljna za održavanje bliskog odnosa

Samopomoć

Isječak

„Svatko od nas traga za stanjem savršene prisnosti, intimnosti i ljubavi. Nažalost, međutim, nerijetko ne samo što je nalazimo savršenstvo već nismo ni približno zadovoljni onime što smo pronašli. Tako lutamo sve dok ne pronađemo mir sa samim sobom i sa svojim partnerom. Naša će lutanja, međutim, biti mnogo plodonosnija ako dopustimo da nas vode obimna istraživanja i teorije koje su nam danas pristupačne o prisnosti, intimnosti i ljubavi.

Zašto smo primorani slijediti odiseju srca? Srce je metafora za naše najdublje i najskrivenije osjećaje. U prisnim odnosima slijedimo svoje srce – često u suprotnosti s razboritim prosuđivanjem i razumnim sudovima. Odiseja koju ću opisati vodi ka dvostrukom cilju: da se jedno srce stopi s drugim srcem. A jedan um s drugim umom.“

2. NAĆI SE I OSTATI ZAJEDNO (William Glasser i Carleen Glasser) – Rješavanje zagonetke braka

– Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami –

Autor teorije izbora i realitetne terapije napisao je, sa svojom suradnicom I suprugom Carleen, knjigu o bračnim odnosima sa središnjim pitanjem - zašto se odnosi u braku kvare sve do neprijateljstva? Ključan odgovor na to je: jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami.

Analizirajući te odnose na autentičnim primjerima, autori govore o nevjeri u braku, o seksu, o različitim potrebama bračnih partnera te o “ubojitim navikama izvanjske kontrole”: kritiziranju, okrivljavanju, žaljenju, prigovaranju, prijetnjama, kažnjavanju, potkupljivanju da bi se zadobila kontrola nad drugom osobom. Za sretan i uspješan brak valja se riješiti  ubojitih navika i zamijeniti ih skrbnim navikama teorije izbora ( slušanje, podržavanje,  ohrabrivanje, poštovanje, vjerovanje, prihvaćanje, stalno pregovaranje o onome u čemu se partneri ne slažu).

Autor predlaže i izradu  (i usporedbu)  „Profila jakosti potreba“ partnera na planu preživljavanja, ljubavi i pripadanja, moći, slobode i zabave.

Iz Sadržaja

Kako je nastala ova knjiga

Moj je brak zagonetka

Riješiti se psihologije izvanjske kontrole - bračnog ubojice

Osnovne potrebe: kako one utječu na bračnu sreću

Seks u braku

Feedback

Naš svijet kvalitete potvrđuje našu ljubav

Genetski korijeni naše osobnosti: snaga naših potreba

Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami

Još feedbacka

Kreativnost – krajnja komponenta teorije izbora

Isječak

„Izvanjska kontrola počiva na sljedećoj glavnoj premisi: Ako smo nesretni, nismo odgovorni za to kako se osjećamo. Uvijek su uzroci naše boli neki drugi ljudi, događaji koje ne možemo kontrolirati ili nešto pogrešno u strukturi ili kemizmu našeg mozga. Stavljajući u funkciju izvanjsku kontrolu, nesretno oženjeni ljudi misle: Nisam u pitanju ja, nego moj partner uzrokuje moju patnju. A moja je obveza učiniti sve što mogu, uključivši mogućnost i da ga ubijem ako treba, kako bih promijenio način na koji se moj partner ponaša prema meni. (…)

Često sam pitao nesretno oženjene parove koji su mi se obraćali za pomoć: Zbog čega se prema svojim prijateljima ne odnosite onako kako se odnosi jedan prema drugomu? Oni gotovo uvijek odgovore: Kad bih se na taj način odnosio prema svojim prijateljima, izgubio bi ih.“

3. KAKO PREKINUTI OVISNOST O DRUGOJ OSOBI (Howard M. Halpern)

– Kako prebroditi apstinencijsku krizu –

Ovaj terapijski priručnik za oslobađanje od ovisnosti o drugoj osobi najprije definira pojam ovisnosti i njegovo značenje u odnosima među partnerima, osobito kad je riječ o ljubavi u bračnim i izvanbračnim vezama. Autor - psihoterapeut, tvrdi da su korijeni ovisnosti – u osjetnijoj i trajnijoj uskrati ljubavi , sigurnosti i zaštite u djetinjstvu, zbog čega se obično zadrži snažna potreba da se to  u toku razvoja kompenzira. Zahtjevi te vrste prenose se na partnera koji je u ovisničkom odnosu zamjena primarnog objekta ljubavi. Na osnovi iskustava iz dugogodišnje liječničke prakse autor daje niz korisnih savjeta kako prebroditi „apstinencijsku krizu“, dokazujući da osoba može preživjeti prekid i naučiti što su to novi, zdraviji i sretniji oblici ljubavi.

Iz Sadržaja

Glad za privrženošću – osnova ovisnosti

Ovisnost o ljubavi

Ne mogu živjeti bez tebe

Ti si moje ogledalo

Ti si moja sigurnost

Djelovanje ovisnosti

Objekt moje ljubavi

Samozavaravanje i ovisnost

Umijeće robovanja

Prekidanje ovisnosti

Raskidanje ovisničkog braka

Prekidanje odnosa s oženjenom/udatom osobom

Metode prekidanja ovisnosti: koristi od pisanja

Metode prekidanja ovisnosti: sustav podrške

Isječak

„Ako ste duboko nesretni u svom ljubavnom odnosu, a ipak ga i dalje održavate, kako ćete ustanoviti temelji li se vaša odluka na sklonosti i predanosti ili na ovisnosti? I sami ćete prepoznati ove znakove ovisnosti:

1. Iako vam sposobnost objektivnog rasuđivanja (a možda i mišljenja drugih) kaže da vam odnos škodi i da ne možete očekivati nikakvo poboljšanje, vi ne poduzimate nikakve konkretne korake kako biste ga prekinuli.
2. Navodite sami sebi razloge (u prilog održavanja odnosa) koji nemaju nikakve valjanosti ili nisu dovoljna protuteža negativnim aspektima odnosa.
3. Kad razmišljate o prekidu odnosa, osjećate strah pa čak i užas, pa ga još upornije podržavate.
4. Kad poduzmete korake da prekinete odnos, patite od simptoma apstinencijske krize, uključujući fizičku bol, koje možete ublažiti samo ponovnim uspostavljanjem odnosa.

Kad je odnos zaista prekinut (ili maštate da je prekinut) osjećate izgubljenost, samoću i prazninu zauvijek prognane osobe, nakon čega slijedi, često i istodobno, osjećaj oslobođenja. (…)

Ljubav je temeljito i potpuno poznavanje partnera, što je nemoguće ako ga vaše potrebe gladi za privrženosti iskrive u predodžbu koja je vama potrebna radi ispunjenja tih potreba ili ako ga – bijesni zato što nije onakva osoba kakvu trebate – smatrate zlonamjernim ili bezobzirnim. S druge strane, neovisničko potpuno prihvaćanje partnera i poštovanje njegove zasebnosti omogućit će pravu, angažiranu ljubavnu vezu.“

4. SREĆA I NESREĆA UDVOJE: ISTINITE PRIČE ŽENA I MUŠKARACA O BRAČNOJ STVARNOSTI (Pavao Brajša)

Istinite priče žena i muškaraca o bračnoj stvarnosti

„Ovo je knjiga o praksi, ne o teoriji braka. (…)- Uvjeren sam da se iz stvarnih brakova i obitelji može mnogo više naučiti o rješavanju bračnih problema nego  iz čiste teorije o nekim idealnim i nestvarnim brakovima.“

autor

Na temelju autorove ranije knjige Sreća ili nesreća udvoje : suština i stvarnost braka, objavljene 1984., nastala je i ova, proširena materijalom nastalim u suradnji s obiteljskom revijom Svijet. Autor se ustvari dopisivao s čitateljima na temu braka. Prvi dio knjige nazvan je Žene o braku, a drugi Muškarci o braku. Ovo je knjiga o praksi, ne o teoriji braka. U njoj su opisani stvarni brakovi i stvarne obitelji. Na vrlo jednostavan način raspravlja o složenim problemima. Namjera autora je - čitateljima omogućiti upoznavanje problematike braka i rješavanje problema „na licu mjesta“, tamo gdje oni postoje.

Iz Sadržaja

Žene o braku

Zašto nisam zadovoljna u braku

O „muškom seksu“ i „ženskoj ljubavi“

O „bračnom paklu“

O utjecaju roditeljskog braka na djecu.

O „bračnom sustanarstvu“

O ženi bez muškarca

O umornom i iscrpljujućem bračnom seksu

O alkoholizmu u braku

O ljubomori u braku

O braku sa „ženskarom“

O svekrvama

250 žena odgovara na pitanje o braku

Njene tri izvanbračne avanture

O „bračnim trokutima“

O sudbini neudatih žena

Muškarci u braku

Suvremeni muškarac na emocionalnom planu

Pravo muškarca na cijelog čovjeka unutar sebe i u odnosu prema drugima

Ravnopravnost muškaraca i žena

Potisnuta muškost

Muškarac u kuhinji

On u krevetu

U traganju za krivcem

Isječak

(dio Tonkinog pisma o umornom i iscrpljujućem bračnom seksu)

 „Zar Marija misli da mi, žene, trebamo cijeli život posvetiti djeci, obiteljima, kuhanju, spremanju  kako bismo ugodile mužu i obitelji te za njih radile i mučile se cijeli život? Trebamo biti dobre majke, domaćice, ljubavnice, spremačice, radnice i sve to obavljati s veseljem i zadovoljstvom. Može li se to izdržati cijeli život? Zar taj famozni obiteljski dom nije dom i muškog bračnog partnera? (…) On je odmoren i rekreiran te još jedino  može poželjeti malo seksa, a ja umorna i izmučena nisam za to raspoložena.“

(dio komentara autora)

 „Mi muškarci zapravo smo odveć kratkovidni i naprosto vodimo lošu politiku u bračnom krevetu. Zaboravljamo da je nezadovoljna i iscrpljena žena loš seksualni partner. Ako doista želimo u tom krevetu uživati, tada se ne bismo smjeli ponašati kao Tonkin muž. Frigidnu ženu šaljemo ginekologu i psihijatru, a i ne pomišljamo da smo je možda mi takvom učinili. Bojimo se za svoju potenciju, a zaboravljamo da se kraj zanemarene i iscrpljene žene ni ne možemo osjećati pravim muškarcima. 

5. NAPUŠTAM TE! (Sandra Lüpkes)
Priručnik za one koji odlaze

„Kad sam svom mužu priopćila da ću ga napustiti, oboje smo otišli u savjetovalište. Dok je on bio opskrbljen čitavom hrpom priručnika, ja nisam dobila u ruke niti jedan jedini list papira.“

Tko napušta partnera proigrao je, izgleda, svoje pravo na razumijevanje. Sandra Lüpkes napisala je ovu knjigu za one koji su se odlučili za rastavu: tu su savjeti i pomoć za sve koji moraju izaći na kraj s predbacivanjem, dvojbama, grižnjom savjesti i neprihvaćanjem. No, protivno uvriježenom mišljenju, prilikom rastave pate oba partnera, kako ostavljeni tako i oni koji imaju potrebu okončati vezu.

Iz Sadržaja

Prije

Gotovo je: Sagledajte jasno
Ništa više neće biti kao prije
Kada je gotovo?
Mogu li spasiti našu vezu?
Zašto je tako teško rastati se?
Prvo uvjerite sami sebi
Pogledajte istini u oči
Rastava braka u Hrvatskoj
Rastava: Razgovarajte otvoreno

Točno u sredini

Bivši partner (Na)pustite ga
Opraštanje i zaboravljanje
Djeca: Ostanite i otac i majka
Suočite se
„Što će drugi misliti?“
Shvatite sami sebe
Krivnja i opravdanje

Poslije

Rastava crno na bijelo: Okončajte
Rastava (uopće ne) boli
Nova ljubav: Dopustite
Ljubav dolazi bez pitanja
Budućnost: Započnite
Hoćemo li ponovno biti prijatelji?

Isječak

„Željela bih da rastava za vas ne znači samo kraj nego i novi početak, jer uslijed svih tih događaja možete sebe sagledati u novom svjetlu.“
                    autorica

„Pišem savjetnik o rastavi.“
„Postoje već tisuće takvih.“
„Ali, ne za one koji ostavljaju.“
„Za koga?“
„Za one koji odlaze.“
„Muškarce i žene?“
„Tu ne vidim nikakvu razliku.“
„Zar oni žele savjetnik? Je li im uopće potreban?“
"Da, jer protivno uvriježenom mišljenju, prilikom rastave pate oba partnera, kako ostavljeni tako i oni koji imaju potrebu okončati vezu.

(…)
Ništa u životu nije tako bolno kao rastava.
Pri tome je u biti, irelevantno jeste li u ulozi onoga koji ostavlja ili koji je ostavljen, jer kraj dugogodišnje veze za oba partnera znači rušenje dosadašnjeg životnog koncepta. Ništa više neće biti kao prije – ovo zvuči istovremeno i kao izazov i kao upozorenje.
Naposljetku, to znači: Ne ostavljate za sobom samo stvari koje niste više mogli podnijeti nego i drage navike, sigurnost, poznatu okolinu, uhodani suživot.“

„Ne samo da je NAPUŠTAM TE !Sandre Lüpkes vrlo korisna knjiga svakome tko se nalazi u situaciji da je nezadovoljan svojim brakom – to je i vrlo poštena knjiga koja vam neće dati lažni recept – takav i ne postoji. Odluku – ma kako vam to izgledalo teško, morate donijeti sami. No, ova će vam knjiga pomoći da donesete pravilnu odluku.
                Vladimir Jakolić, urednik hrvatskog izdanja

6. ŽIVOT NAKON PREKIDA VEZE (Tatjana Divjak)

Kako prevladati bol, iscijeliti se i izgraditi emocionalni odnos temeljen na bliskosti

Ovo je knjiga – kako naglašava autorica - koja odgovara na pitanje kako (prevladati bol, iscijeliti se, uspješno izgraditi odnos...), a ne na pitanje zašto (zašto je bol nastala, zašto smo napušteni, zašto se sve to meni događa...)

„Za vas koji se bojite bliskosti ili iz nekog drugog razloga nemate „sreće u ljubavi“, a radi izgradnje pozitivnije vlastite slike o sebi, potrebno je da ne pokušavate osvajati druge lažnim stupnjem samopouzdanja i ne popunjavate unutarnju prazninu drugim ljudima. Ne tražeći potvrdu svoje vrijednosti u drugima, naučit ćete ispuniti očekivanja koja su realna te ćete prihvatiti i druge s njihovim nedostacima. Uživat ćete u vlastitu društvu pa ni pokušaji ispunjenja s nekim (idealnim) neće vam biti nužni. I tek tada uspjeh u ljubavi postaje moguć!“

Ovo obećanje iz predgovora autorica potkrepljuje i biblioterapijskim savjetima - na kraju svakog poglavlja slijedi popis naslova koji bi trebali temeljitije objasniti tu iznesene njezine načelne stavove.  Ona, među ostalim, objašnjava kako nastaje strah od bliskosti i kako ga pobijediti, kako ostvariti istinsko samopouzdanje u odnosima, kako prestati popunjavati unutarnju prazninu drugim ljudima te kako otkriti osobine prave ljubavi.

Iz Sadržaja

Izliječiti bol

Što učiniti.

Područje za rad: Opraštanje

Kako oprostiti.

Pokrenuti se

Kako se pokrenuti

Postati partner kakvog sebi želite

Područje za rad: Zavolite sebe

Odlučiti što konkretno želite

Područje za rad: Odredite kvalitetu željene veze

Ponovno na ljubavnim sastancima

Graditi intimnost

Zašto je važno ustrajati unatoč strahu od bliskosti?

Isječak

„I sama sam se, kao s jednom od velikih životnih zadaća, suočila s boli kao posljedicom odbačenosti, prihvatila tu situaciju, ali i osvijestila vlastiti strah od bliskosti koji je bio uzrokom mojih „pogrešnih“ izbora. Ulazeći u veze u kojima sam doživljavala razočaranja, prebrzo se otvarajući onome što sam smatrala da vodi u bliskost, sve sam se više udaljavala od mogućnosti da se osjećam voljenom baš takva kakva jesam. Često, nakon prekida veze u kojoj smo se nadali ostvariti bliskost, strada naša slika o samima sebi, naše samopouzdanje.

Možda ste upravo u toj fazi života i treba vam pomoć da se pokrenete, ali i da ovaj put napravite nešto drukčije kako biste nakon dobili i drukčiji rezultat. Počnite s radom na sebi uz pomoć ove knjige.“

Tatjana Divjak promovirala je Life Coaching kao metodu u Hrvatskoj i prva se u Hrvatskoj time počela profesionalno baviti.

7. SRCE MOJE I TVOJE U LJUBAVI STOJE (Dubravka Miljković i Majda Rijavec)

„Što je ljubav? Je li to tek intenzivniji osjećaj sviđanja ili pak neko potpuno drugačije stanje? Postoje li različiti tipovi ljubavi ili je to zapravo isti osjećaj u različitim pakiranjima? Vole li svi ljudi na isti način? Kakva je prava ljubav? Vjerojatno ste i sami kvalificirani odgovarati na ova pitanja, ali kako je ovo naša knjiga, nema vam druge no pročitati što mi o tome imamo za napisati.

Posve je sigurno da je ljubav vrlo složen fenomen koji se javlja u mnoštvu oblika i iskazuje u mnogim odnosima. Mi ćemo ovdje pisati samo o romantičnoj ljubavi i njezinim varijacijama. Nećemo pisati o roditeljskoj ljubavi, ljubavi prema domovini, bogu, naciji, nogometu, hrani, novcu, zalascima sunca i sl. - osim ako to nije u izravnoj vezi s romantičnom ljubavlju. Također, ovo nije plod pjesničkoga nadahnuća (za to uopće nemamo smisla) već rezultat prakse - nešto osobne no ponajviše stručne i - kopanja po psihologijskoj literaturi.“

autorice

Iz Sadržaja  

Potreba za bliskošću - zašto su nam potrebni drugi ljudi?

Posljedice bliskosti: raj ili pakao?

Kako započinje bliskost?

Tjelesna privlačnost

Blizina i izloženost

Kako povećati bliskost?

Volite li nekoga ili vam se on samo sviđa?

Što može uništiti ljubav?

Što je ljubomora?

Je li normalno biti ljubomoran?

Namjerno izazivanje ljubomore

Što je ovisnost?

Zablude o ljubavi

Što kad ljubav umre?

Uzroci prekida veze

Faze raskida

Isječak

„SAMO JEDNOM SE LJUBI?

NE

Samo jednom se ljubi, sve je ostalo varka – riječi su iz nekad vrlo popularnog šlagera. Ili drugim riječima – prava ljubav javlja se samo jednom u životu. Ovakvi ljudi su uvjereni da se u životu može samo jednom voljeti i da postoji osoba koja će, kad se pojavi, biti dostojna njihove ljubavi do kraja života. Samo po sebi ovakvo vjerovanje može imati barem tri nepovoljne posljedice:

Prva je neodlučnost – naime u susretu s mogućom ljubavi čovjek se uvijek pita je li to ona prava. Kako na to pitanje, naravno, ne može odgovoriti (često niti ako proba, a kamoli ako ne), ostaje sa svojim sumnjama - stalno sam. Ako se ipak odluči za neku vezu i uđe u brak, u susretu s prvim većim problemima počinju redovito i sumnje i samooptuživanja u smislu: Ovaj je brak pogreška..., da sam bar...

Drugi mogući ishod ukorijenjenog vjerovanja o samo jednoj ljubavi (bez obzira smatra li se kako se samo jednom može iskreno voljeti ili pak kako čovjek ima pravo na samo jednu šansu) može biti odluka da se pod svaku cijenu ostane u (lošoj) vezi jer - "ljubavna karta" je potrošena, više ih nema.

Treća, jednako nepovoljna varijanta je izaći iz veze, rastati se, i nastaviti život bez ljubavi i bez pokušaja da se ona ponovno potraži. Jer svoju smo "kartu" već potrošili.

DA

• Sami određujemo koliko ćemo "karata" iskoristiti. U lošoj vezi ne treba silom ostajati; čak niti "zbog djece", a posebno ako su baš djeca ta koja najviše osjećaju posljedice takve veze - što je, nažalost, najčešći slučaj.
• Svatko ima pravo i na pogrešku i na novu ljubav. Ljubavi su međusobno različite, poput različitih boja, ali sve su prave. Kao što i svoju djecu volimo na različite načine, tako i svoje partnere ljubimo na različite načine. I uvijek je najnovija ljubav - prava ljubav.
• Ne samo da se u životu može voljeti više puta nego je i praktično nemoguće voljeti samo jednom.“

Bilo da se radi o već postojećoj ljubavi, koja tijekom vremena mijenja svoje lice, pa se pretvara u prijateljstvo ih dosadu, ili o nedostatku ljubavi koji danas muči tolike mlade ljude, u braku i izvan njega, s djecom ili bez djece - sve je to, i još mnogo više od navedenog, stručno i duhovito, znanstveno utemeljeno i lepršavo, opisano u najnovijoj knjizi ove dvije autorice. (…) U knjizi ima puno korisnih naputaka za svakodnevni život, ali prije svega i mnogo duhovitosti i radosti, pa se čitatelj, učeći sve što treba znati o ljubavi, može svako malo zaista i od srca nasmijati.

prof. dr. Mirjana Krizmanić

8. OTKAČENA GENERACIJA (Jillian Straus)
. Zašto nismo u ozbiljnoj vezi ili braku?

Na osnovi intervjua što ih je obavila sa stotinu pripadnika x-generacije (prve generacije poslije baby-booma) udobi između dvadeset i pet i trideset devet godina širom SAD-a, autorica zaključuje kako je postalo očito da je riječ o generaciji koja teži za bliskošću i intimnošću, ali ne zna to ostvariti. Pripomogla je tome, kaže, jedna izmišljotina – traganje za „srodnom dušom“.  A srodna duša se ne pronalazi i ne rađa nego stvara, kaže ona i ukazuje na sedam loših izvanjskih utjecaja koji su danas prepreka pronalaženju ljubavi za kojom se traga: kult osobnosti, kultura višestrukog izbora, učinak razvoda, nehotičan utjecaj feminizma, mentalitet „zašto patiti“, mjerila slavnih osoba i posljedice odgađanja braka.
O sadržaju ove knjige govore i upućene joj pohvale. U njima, među ostalim, stoji da ona temeljito i na nov način istražuje današnji složeni i nerijetko okrutni svijet udvaranja i hodanja te da je riječ o autentičnoj i pronicljivoj knjizi koja govori o epidemiji nedostatka ljubavi u današnjoj generaciji i koja je sjajna optužnica protiv konzumerističkog pristupa ljubavi pripadnika X-generacije.

Jillian Straus predaje komunikologiju u New Yorku i kroz osam godina sudjelovanja u tv-emisiji The Oprah Winfrey Show razgovarala je sa stotinama muškaraca i žena o njihovim životima i vezama.

"Želite li saznati zašto ste i dalje sami (a zacijelo želite) prestanite to pitanje upućivati zrcalu. Da biste shvatili što se uistinu događa potrebno je sagledati bizarni društveni pejzaž suvremenog doba. A za taj put potreban vam je pouzdan vodič oštra oka – a nema boljeg od Jillian Straus."
Ethan Waters

Iz Sadržaja

Pretjerana očekivanja
Kontradiktorne potrebe, konfliktni planovi
Mediji: bračno nezadovoljstvo
Propast udvaranja i smrt romantike
Seks x-generacije
Brak lake kategorije
Pronalaženje prave ljubavi

Isječak

„Pristup pripadnika X-generacije o ostavljanju otvorenih opcija ili suzdržavanju od potpunog obvezivanja jedna je od najvećih prepreka pronalasku prave ljubavi. Obvezivanje nije poput ulaganja visokog ili niskog rizika. Ako ne uložite sve nema izgleda da ćete požnjeti nagradu. Mnogi oženjeni parovi podsjetili su me kako je brak čin vjere, čak i onda kada su okolnosti optimalne. Nema garancija: nema povrata uloženog. Ako se posve ne obvežemo, mnogi od nas sami sebi uskrate dubinu odnosa za kakvom žude u vezi. Parovi u sretnoj vezi stalno su mi naglašavali kako ih je njihova veza preobratila tek kad su se u potpunosti jedan drugome obvezali.“ (…)

Mogućnosti višestrukog izbora mogu navesti pripadnike X-generacije da razviju sklonost prema pretvaranju partnera/partnerice u svojevrsnu robu. To ostvarujemo uz pomoć detaljnih „kontrolnih popisa“ kojima, teoretski gledano, praktički sami dizajniramo idealnog partnera/partnericu. Tijekom tog postupka možemo početi stalno uspoređivati partnera sa svima onima tamo „vani“ koji su još na raspolaganju, zbog čega smo stalno nezadovoljni izborom.“

9. VJEŠTINE KOMUNICIRANJA UDVOJE (dr. Matthew McKay, Patrick Fanning; dr. Kim Paleg)

Jasna, kvalitetna, komunikacija je osnovni preduvjet skladnih bliskih odnosa. Uz napomenu da odnos s partnerom/partnericom može predstavljati najsnažniji doživljaj radosti ili najsnažniji izvor boli, autori ukazuju na to kako istraživanja potvrđuju da veze ne ovise toliko o snazi snova ili obveze, o sreći, strasti ili cijenjenju istih vrijednosti već o tome posjeduju li ljudi u vezi vještine komuniciranja udvoje. Za to postoji - kažu - deset osnovnih pravila koje valja usvojiti. U tu svrhu na početku knjige je ponuđena i Karta poteškoća, svojevrsna analiza postojeće komunikacije.  
Ova je knjiga namijenjena parovima u braku ili izvanbračnim zajednicama; heteroseksualnim parovima, homoseksualcima i lezbijskim zajednicama, starima i mladima. Poduzeli smo, naime, svjesni napor obuhvaćanja sve raznolikosti odnosa među parovima, uvjereni da je svakiodnos pravovaljan i zdrav izraz ljudske potrebe za bliskošću i prisnošću.
                autori

IZ SADRŽAJA

OSNOVNE VJEŠTINE
Slušanje
Iskazivanje osjećaja i bilježenje potreba
Uzajamno poticanje
NAPREDNE VJEŠTINE
Jasna komunikacija
Prevladavanje i prepoznavanje spoznajnih iskrivljenja
Pregovaranje
Rješavanje poteškoća
SRDŽBA I SUKOB
Procjenjivanje i mijenjanje prezahtjevnih strategija
Hvatanje ukoštac sa srdžbom
Hvatanje ukoštac sa srditim partnerom
Prepoznatljive sheme o partneru
Stari obrasci: Odvajanje partnera od roditelja
Hvatanje ukoštac s vlastitim mehanizmima obrane

ISJEČAK

„Deset pravila jasne komunikacije
1. Izbjegavajte sudove i riječi kojima biste mogli izazvati napetost.
2. Izbjegavajte opće ocjene
3. Izbjegavajte rečenice koje započinju u drugom licu, a poruke su optuživanja i osude
4. Izbjegavajte podsjećanja na stare doživljaje
5. Izbjegavajte negativne usporedbe
6. Izbjegavajte prijetnje
7. Opisujte svoje osjećaje, nemojte njima napadati
8. Neka govor vašeg tijela bude otvoren i prijemčiv
9. Koristite cjelovite poruke
10. Šaljite jasne poruke
(…)
Poredbeno iskrivljenje
Što su snažniji vaši osjećaji i reakcije, to će veći izgledi biti da je stvarna osoba, na koju se odnose sve vaše reakcije, jedan od vaših roditelja. (…) Poredbeno iskrivljenje može se pojaviti i u intimnoj vezi kao i u susretu s potpunim neznancem. Prema svome partneru možete postupati kao da je riječ o jednom od vaših roditelja ili nekoj drugoj osobis kojom ste bili povezani u prošlosti.
Kako prepoznati poredbeno iskrivljenje
1. Nenadana navala snažnoga negativnog osjećaja (…)
2. Osjećaj koji vas obuzima doima vam se poznatim (…)
3. Ponavljanje osjećaja (…)
4. Nagađanje misli (…)
5. Strah da će vas partner napustiti ili odbiti (…)“

10. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)

. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta

Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.

Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

IZ SADRŽAJA

Disciplina

Odgoda užitka

Rješavanje problema i vrijeme

Odgovornost

Neuroze i poremećaji osobnosti

Bijeg od slobode

Posvećenost stvarnosti

Ljubav

Mit o romantičnoj ljubavi

Još malo o granicama ega

Ovisnost

„Samožrtvovanje“

Rizik gubitka

Rizik neovisnosti

Rizik konfrontacije

(…)

Rast i religija

Pogled na svijet i religija

Religija znanosti

Znanstveni i tunelski vid

Milost

Čudo zdravlja

Čudo nesvjesnoga

Definicija milosti

Problem zla

Evolucija svijesti

Priroda moći

Otpor prema milosti

ISJEČAK

„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

(…)

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'

Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“

11. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)

. Umijeće davanja i primanja

. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu

Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.

Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“

U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.

IZ SADRŽAJA

Igra paradoksa

Postavljanje granica

Bolje, a ne veće

Što i kada dajemo

Širom otvorenih očiju

Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja

Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom

Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?

Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete

ISJEČAK

„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.

Skrivanje iza žrtvovanja

Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.

U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.

(…)

Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'

(…)

Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“

12. ZAŠTO VOLIMO (Helen Fischer)

. Narav i kemija romantične ljubavi

Snimivši s ekipom znanstvenika mozgove strastveno zaljubljenih ljudi, najpoznatija američka antropologinja dokazuje ono što su psiholozi godinama pretpostavljali – da su romantičnu strast u naš mozak utisnuli milijuni godina evolucije. Nije riječ o emociji već o porivu jakom poput gladi. To iskustvo, popraćeno oduševljenjem, promjenama raspoloženja, nedostatkom potrebe za snom, opsjednutošću, osjećajem prisile, iskrivljenjem stvarnosti, emocionalnom i fizičkom ovisnošću zajedničko je svim razdobljima i zemljopisnim širinama.

Ovdje ćete saznati što točno doživljavate kad se zaljubite, zašto odabirete jednu, a ne drugu osobu te kako romantična ljubav u biološkom smislu utječe na seksualni poriv i osjećaj privrženosti prema partneru.

IZ SADRŽAJA

Kakav divlji zanos

Životinjska privlačnost : Ljubav među životinjama

Kemija ljubavi: Pregled 'zaljubljenog' mozga

Ljubavna mreža: Pohota, romantika i privrženost

Zašto volimo: Evolucija romantične ljubavi

Izgubljena ljubav: Odbačenost, očajanje i bijes

Preuzimanje kontrole nad strašću

• Kako produžiti romantičnu ljubav

ISJEČAK

Vjerujem da je romantična ljubav jedna od tri prvobitne moždane mreže koje su evoluirale prve te počele upravljati parenjem i reprodukcijom. Pojavila se pohlepa, žudnja za seksualnim ispunjenjem, kako bi motivirala naše pretke da bez gotovo ikakve mogućnosti izbora tragaju za seksualnim sjedinjenjem s partnerom. Romantična ljubav, oduševljenje i opsjednutost zaljubljenosti omogućila im je da svoje udvaranje usredotoče na jednu osobu, čuvajući time dragocjeno vrijeme za parenje i energiju. A muško-ženska privrženost, osjećaj spokoja, mira i sigurnosti koju nerijetko osjećamo prema dugogodišnjem partneru, razvila se kako bi potakla naše pretke da dovoljno dugo vole partnera kako bi zajedno odgojili djecu.

Ukratko, romantična ljubav duboko je ukorijenjena u ustrojstvu i kemiji ljudskog mozga.

(…)

Što je najvažnije, naši su rezultati (fMRI istraživanja mozga!) promijenili moje razmišljanje o samoj suštini romantične ljubavi. Shvatila sam da je ta strast temeljni ljudski poriv. Poput žudnje za hranom i vodom. Poput majčinskog nagona i ljubav je fiziološka potreba, snažan poriv, nagon za udvaranjem i osvajanjem partnera.

(…)

Od svih značajki romantične ljubavi, ta mi je čežnja za seksualnom isključivošću najzanimljivija. Vjerojatno se razvila iz dva važna razloga: kako bi se muškarci u rodovskoj zajednici zaštitili da ne odgajaju tuđe dijete te kako bi se žene rodovske zajednice zaštitile od gubitka potencijalnog supruga i oca njezine djece. Ta žudnja za seksualnom isključivošću omogućila je našim precima da zaštite svoju dragocjenu DNK, dok su gotovo čitavo svoje vrijeme i energiju posvećivali udvaranju obožavanoj osobi.

(…)

Povišene razine dopamina u mozgu izazivaju iznimno usredotočenu pozornost, kao i nepokolebljivu motivaciju i postupke usmjerene prema ostvarenju cilja. To su najvažnije karakteristike romantične ljubavi.(…)

… naš je projekt snimanja mozga uistinu započeo dvjema pretpostavkama: moja je glasila da je romantična ljubav povezana s dopaminom i/ili drugim sličnim neurotransmiterima u mozgu, a Artova da je romantična ljubav prvenstveno motivacijski sustav, a ne emocija.

Rezultati su pokazali da su ispravne obje pretpostavke. (…)

Zapravo, ta su me otkrića navela na još sveobuhvatniju pretpostavku: počela sam vjerovati da je romantična ljubav najvažniji motivacijski sustav mozga – ukratko, temeljni ljudski poriv za parenje.

(…)

Budući da je romantična ljubav takav euforični 'zanos', budući da je tu strast nevjerojatno teško kontrolirati jer stvara žudnju, opsjednutost, osjećaj prisile, iskrivljenje stvarnosti, emocionalnu i fizičku ovisnost, promjenu osobnosti i gubitak samokontrole, mnogi psiholozi romantičnu ljubav smatraju ovisnošću – pozitivnom kad je ljubav uzvraćena, a jako negativnom fiksacijom kad je odbačena i kad ne možete zaboraviti voljenu osobu.

Tu pretpostavku podržava i naš eksperiment sa snimanjem mozga: romantična ljubav je opojna droga. Izravno ili neizravno, doslovce sve droge koje izazivaju ovisnost utječu na jedan jedini dio mozga, mezolimbički sustav, kojeg aktivira dopamin. Romantična ljubav istom kemijskom tvari stimulira dijelove iste moždane mreže.

13. BEZ RAZGOVORA SE NE MOŽE (Pavao Brajša)

. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

Knjiga je namijenjena onima koji žele saznati kako kvalitetno razgovarati da bismo unaprijedili vlastitu osobnost, komunikaciju s drugima, intimne veze…Jer, kako kaže autor, čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom. Razgovor sudjeluje u rađanju našega tijela, mozga, osobe, identiteta. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu, u društvu.

Autor knjige, Pavao Brajša, poznati je psihijatar, psihoterapeut i komunikolog – autor četrdesetak knjiga. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj, radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta te vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji.

IZ SADRŽAJA

Zašto nam treba razgovor

(Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta; Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora; Naš mozak se razvija razgovorom; Naša osobnost se razvija razgovorom; Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom…)

Od čega se sastoji razgovor i kako se uči

(Ne razgovaramo samo riječima; Na onoga s kim razgovaramo ne djeluje toliko poslana koliko primljena poruka; Treba učiti kako sa svakim drugačije razgovarati…)

Zašto ne možemo bez razgovora

Razgovor omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje; Previše nekvalitetnog razgovora čini veću štetu nego premalo kvalitetnog, Loš razgovor je vezan uz poremećene odnose sugovornika…)

Odnosi i sadržaji u razgovoru

(Iskrenim ja porukama privlačimo sugovornike; U razgovoru selektivno slušamo, subjektivno tumačimo i rado iskrivljujemo…)

Kakav je naš razgovor

(U razgovoru možemo biti nezainteresirani, tužitelji, teoretičari, iskreni i zataškavati; Moramo razgovarati jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga…)

Razgovor je ono što iz njega učinimo

Ne možemo sa svima razgovarati na isti način

Kako bismo trebali, a kako često razgovaramo

Principi i pravila uspješna međusobnog ponašanja u razgovoru

ISJEČAK

„Trebali bismo govoriti konkretno i dorečeno, povezano sa svakodnevnim životom, prepoznatljivo, ne gubiti se u općenitostima, a niti govoriti u šiframa. Općenito i nedorečeno ne privlači nikoga. Opće istine i nikada do kraja izgovoreno također. Skloni smo bitno ispuštati, a konkretno izostavljati. Ne smijemo izbjegavati izražavanje osobnog stava prema onome što govorimo, kao i prema onima s kojima razgovaramo. (…) Moramo govoriti iskreno, a to znači što mislimo, osjećamo i kako se ponašamo. Moramo živjeti i osjećati ono što mislimo i govorimo. Važno je vjerovati u ono što govorimo, biti uvjereni u istinitost onoga u što želimo uvjeriti sugovornika. Naše ponašanje mora potvrđivati ono što govorimo.

(…)

Tolerantni smo u razgovoru ako uvažavamo drugačija mišljenja sugovornika, ako ne mislimo da uvijek i jedino mi moramo imati pravo. Uza sva neslaganja na sadržajnoj razini, treba zadržati dobre odnose s onima s kojima se ne slažemo……

(...)

„ Nietzsche nam savjetuje da se kod ulaska u brak zapitamo: 'Vjeruješ li da ćeš s tom ženom/mužem moći do starosti dobro razgovarati?'

Otvoreni iskreni razgovor u braku bi trebao biti zajednička igra, uza zajedničko dobivanje, međusobno slušanje i prihvaćanje. Bez takva razgovora u braku nema stvarnog susreta stvarnih partnera, jer jedan drugog ne slušamo i svoje govorimo. U tom smo slučaju slični vlakovima koji voze usporedo na paralelnim kolosijecima bez skretnica: oni se mimoilaze, nikada se ne sastaju, jedan se na drugoga ne prikopčaju i ne sastave se u jedinstven vlak.

U bračnom razgovoru smo često uvjereni da smo rekli partneru što smo i mislili kazati i da je čuo što smo mu rekli, da je prihvatio naše značenje poruke, da će takvu poruku prihvatiti. Međutim, ne vjerujemo da smo rekli što nismo mislili, da je partner čuo što mu nismo rekli, da je poruku razumio na svoj način i da prihvaća ne ono što smo mislili i rekli, nego što je čuo i shvatio

14. UNUTARNJI KOMPAS (Tomica Šćavina)

. Prepoznajte svoj smjer

Psihologinja Šćavina u ovoj knjizi povezuje psihologiju i duhovnost, propitujući granice životnih uvjerenja ljudi kako bi ih potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta, na prepoznavanje 'vlastitog smjera'. Govoreći o smislu života, kaže kako onda kada smo u aktivnoj poziciji kreatora smisla imamo više motivacije za istraživanje i upoznavanje sebe i svijeta. Potraga za smislom vrsta je komunikacije sa stvarnošću koja produbljuje doživljaj života i povećava naše kapacitete za čuđenje, radost i suosjećanje. Patnja je, napominje, nešto čemu najteže pronalazimo smisao. Kada osjećamo snažnu fizičku ili emocionalnu bol filozofiranje o smislu života doima se kao puka besmislica. Kako naći smisao u tome da je netko, ni kriv ni dužan, već kao dijete proživio teške traume? Na ovo pitanje psihologinja odgovara tvrdnjom da je prihvaćanje, doživljavanje i shvaćanje vlastite individualne priče mnogo vredniji generator smisla od većine univerzalnih učenja koja život objašnjavaju iz udaljene, kozmičke perspektive. Individualna životna priča je ono što omogućuje stalno otkrivanje novih odgovora na pitanje: kakav sam/kakva sam?

IZ SADRŽAJA

Tko je odgovoran

Vrijeme za promjenu

O lakoći i težini

Kao da me nema

Biti netko drugi

Kako se branimo

Osjećam, dakle jesam

Let it be

Unutarnje dijete

Anatomija straha

Projektivna zaljubljenost

Pasivna agresija

Princip žrtvovanja

Uloga žrtve

Kako raširiti krila

Smisao života

ISJEČAK

„Većina nas u sebi nosi mnoštvo definicija nas samih. Ono što se u tu definiciju ne uklapa trudimo se ignorirati, izbrisati, praviti se da toga nema. Na primjer, smatram li sebe osobom koja je 'iznad' ljutnje ili osobom u kojoj nema zavisti, osjetim li ljutnju ili zavist, imidž koji pred sobom nosim te će nepoželjne elemente eliminirati. Misleći da tako postajem sve bolja ili sve svjesnija, zapravo postajem sve lošija i sve nesvjesnija jer ne razvijam sebe, već svog unutarnjeg neprijatelja.

Unutarnjeg neprijatelja u ovom kontekstu čine svi oni odbačeni, negirani, neprihvaćeni, potisnuti dijelovi nas. Sve ono što u nama postoji, a čemu smo rekli 'ne'. Ljutnja kojoj kažemo 'nema te' ne nestaje već mijenja svoju energetsku formu i samim time joj je teže ući u trag. Recimo, nema više vatrene ljutnje, ali zato ima močvarne depresije. Ili, nema više zavisti prema 'boljem' ili 'jačem', ali zato ima agresije prema 'lošijem' ili 'slabijem'.

(…)

S vremenom, oko autentičnih osjećaja raste ovojnica straha. Primjer: Ljuta sam – što ako si dopustim ljutnju i eksplodiram? Tužan sam – što ako pokažem tugu i ostanem dolje na dnu, neutješan? Eksplodirati od ljutnje i utapati se u tuzi zapravo mogu samo oni koji uporno osjećaje potiskuju, oduzimaju im značaj,ne slušaju ono što im ti suptilni stanovnici grudnog koša imaju za reći. A tada nastupa strah, emocija vladarka koja suptilnost među rebrima (koja pod njenom čizmom postaju nalik rešetkama zatvora) sabija,miješa, cementira, slaže u blokove, rearanžira, oblikuje, deformira. Strah može imati tisuću lica.

(…)

Živjeti ispunjen, lijep život podrazumijeva stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmijeh i ljutnju kako bismo išli prema sretnijem životu. Prije svake iduće stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikad nije lak. Zakoračivši u nepoznate, neotkrivene dijelove sebe možemo otkriti novu snagu, ali ne prije nego se otvorimo tamo gdje smo zatvoreni, tamo gdje smo ranjivi.

(…)

Biti žrtva je velika životna uloga. To je izuzetno rasprostranjen obrazac ponašanja. Prenosi se poput virusa, putuje kroz nesvjesne kanale psihe i hrani se kapacitetima za stvaranje zdravog, kvalitetnog života. Što je uloga žrtve duže hranjena, teže ju je iskorijeniti. Mnoge se mlade žene nađu u situaciji da previše udovoljavaju drugima, da se troše i angažiraju oko odnosa nakon kojih se osjećaju iscijeđeno, povrijeđeno, iskorišteno ili jadno. To je početak.

Nakon više godina ovakve (auto) torture, nakon što shvate da se on (često je to suprug ili šef koji maltretira) neće samo tako promijeniti ili da svemirom ne vlada pravedan bog koji svakome dijeli po zasluzi, nastupa faza dubokog razočaranja. Tu počinje žaljenje.

(…)

O životu i svojoj ljudskoj prirodi možemo nešto naučiti kako iz sreće i zadovoljstva tako i iz patnje, ljubomore ili bijesa. Perfekcionistička vizija sebe kao nekog tko uvijek ima prave odgovore, snalazi se u svakoj situaciji i stalno vidi da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna čini nas neosjetljivim i površnim. Kreiranje životnog smisla se prije svega temelji na iskrenosti prema sebi, jer najviše napredujemo onda kada si priznamo 'kako jest' umjesto da stalno težimo 'onome kako bi trebalo biti'. Definicija toga 'kakvi bismo trebali biti' nije izvor sreće već izvor frustracije. Život se uvijek događa u sadašnjosti, a mir sa sobom onakvima kakvi jesmo temelj je smislene povezanosti naše unutarnje i vanjske stvarnosti.“

Kvaliteta života

1. KAKO SE DOBRO POSVAĐATI – PRIRUČNIK ZA POBOLJŠANJE KVALITETE ŽIVLJENJA, PARTNERSKIH, OBITELJSKIH I POSLOVNIH ODNOSA (Ljubica Uvodić- Vranić)

Teme u ovoj knjizi sažeta su predavanja održana na sastancima Udruge za poboljšanje kvalitete života „Petkom u pet“ koja djeluje od 1997. u Domu zdravlja Trešnjevka u Zagrebu. Kako stoji u autoričinom predgovoru, ta je čarobna grupa malu dvoranu u prizemlju učinila „oazom tolerancije, prijateljstva i uvjerenja da se može učiti cijelog života i da je učenje o ljudima i njihovim odnosima najzanimljivija stvar na svijetu“.

„…Poput male enciklopedije životnih mudrosti pomoći će ona (knjiga) svakome tko u nju zaviri da osvijetli one dijelove svoje spoznaje koji su nekom čudnom igrom slučaja ostali izvan domašaja svjetla s pozornice znanja i omogućiti pozitivne pomake upravo u onim aspektima života koji su u nekom trenutku sporni.“

Iz recenzije prof. dr. sc. Josipa Jankovića

„Knjiga Kako se dobro posvađati primjer je kako na jednostavan i zoran način ne-psiholozima objasniti psihološke teme i probleme i pritom zadržati dignitet struke. „

Iz recenzije doc. dr. sc. Reae Fulgosi-Masnjak

Iz Sadržaja

Kako se kontrolirati

Štete i koristi od agresivnosti

Samopouzdanje

Četrdeset i dva uspješna načina rješavanja problema i osam neuspješnih

Motivacija

Kako smanjiti stres

Umor i načini odmaranja

Emocije i zdravlje

Paranoidno „mišljenje“

Srednja dob

Organizacija života nakon krize

Treća dob

Poremećaji ličnosti

Kako organizirati dan

Jesu li sitnice baš toliko važne?

Fokus i ličnost

Čovjek i sloboda

Zašto se srdimo?

Partnerski odnosi i faze

Ljubomora i kako je pobijediti

Kako se dobro posvađati

Komunikacija i emocionalna investicija

Poteškoće grupne komunikacije

Taština

Za i protiv televizije

Laž

Isječak

„Uspješni načini (od 42 uspješna načina rješavanja problema)

1. Razgovarajte bez predbacivanja! 2. Pomirite se sa problemom! 3. Prihvaćajte problem kao moguće rješenje!  4. Usporedite s težim problemom! 5. Šalite se na svoj račun i na račun problema! 6. Kompenzirajte nezadovoljstvo zadovoljstvom na nekom drugom području! 7. Podijelite problem s drugima! 8. Razumski proučavajte problem, odvojivši ga od emocija (…)

Neuspješni načini (rješavanja problema)

1. Bijeg od problema; 2. Odgađanje rješavanja problema; 3. Agresija prema drugima ili prema sebi; 4. Prerano rješavanje problema; 5. Prebacivanje rješavanja problema na druge;  6. Čekanje da se dogodi čudo…

(…)

„Kako možemo sami povećati svoje samopouzdanje? Postavljanjem realnih, malih i dostižnih ciljeva. Bilježenjem svakog pa i najmanjeg uspjeha. Druženjem s ljudima koji znaju dobronamjerno procijeniti naše postignuće. Prilagođavanjem svojih očekivanja objektivnim okolnostima. Ako ne možemo postići uspjeh na jednom području, priuštimo sebi uspjeh na drugom, ohrabrimo se i nastavimo dalje.

I ne zaboravimo: Nije samo postignuće uspjeh. I nastojanje je uspjeh. I zadovoljstvo. Lijepo je htjeti. Lijepo je željeti. Neki kažu da je čak i ljepše stremiti nego stići.“

2. NENASILNA KOMUNIKACIJA (MARSHALL B. ROSENBERG)

. Jezik života

Izdavač – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava

. Ono što želim u životu je suosjećanje, strujanje između mene i drugih utemeljeno na uzajamnom davanju od srca

Marshall Rosenberg

Naučili smo govoriti, ali ne i komunicirati. Posljedica – nepotrebna osobna i društvena patnja. Ova knjiga će vas poučiti djelotvornom jeziku kojim možete reći sve što vam leži na srcu i u mislima, a i pomoći onima koji u svojim odnosima pokušavaju prekinuti neproduktivne cikluse svađe. Osnovna je to literatura za svakoga tko želi unaprijediti svoje komunikacijske vještine. Primjena koncepata iz knjige vodi prema razumijevanju i funkcioniranju s drugima na način koji uključuje više ljubavi, suosjećanja i nenasilja te potiče suosjećanje.

Autor knjige je doktor kliničke psihologije, autor metode NK (Nenasilne komunikacije) te osnivač i direktor Obrazovnog odjela međunarodne neprofitne mirovne organizacije - Centra za nenasilnu komunikaciju.

IZ SADRŽAJA

DAVANJE OD SRCA

Proces NK

Primjena NK u vlastitom životu i svijetu

KOMUNIKACIJA KOJA BLOKIRA SUOSJEĆANJE

MORALISTIČKE PROSUDBE

Uspoređivanje

Poricanje odgovornosti

Ostali oblici komunikacije koja otuđuje od života

OPAŽANJE BEZ (PR)OCJENJIVANJA

Razlikovanje opažanja od (pr)ocjenjivanja

NK na djelu: Najarogantniji govornik kojeg smo ikad imali

PREPOZNAVANJE I IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA

Visoka cijena neizraženih osjećaja

Osjećaji nasuprot ne-osjećaja

PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE OSJEĆAJE

Primanje negativne poruke: Četiri mogućnosti

Potrebe u korijenu osjećaja

Od emotivnog ropstva do emotivnog oslobođenja

ZATRAŽITI ONO ŠTO BI OBOGATILO ŽIVOT

Korištenje pozitivnih formulacija

Molba nasuprot zahtjeva

PRIMANJE S EMPATIJOM

Prisutnost: Nemoj samo činiti nešto! Stoj tu!

Slušanje osjećaja i potreba

Kada bol blokira našu sposobnost empatije

MOĆ EMPATIJE

SUOSJEĆAJNO POVEZIVANJE SA SAMIM SOBOM

Prisjećanje na posebnost našeg bića

Promijeniti „moram“ u „odabirem“

POTPUNO IZRAŽAVANJE LJUTNJE

PRIMJENA SILE RADI ZAŠTITE

OSLOBAĐANJE SEBE I SAVJETOVANJE DRUGIH

ISTRAŽIVANJE ZAHVALNOSTI U NENASILNOJ KOMUNIKACIJI

ISJEČAK

„NK nam pomaže povezati se s drugima i samima sobom na način koji dozvoljava našem prirodnom suosjećanju da procvjeta. Pomaže nam preoblikovati način na koji se izražavamo i slušamo druge time što usmjerava našu svijest na četiri područja: što opažamo, osjećamo i trebamo te što tražimo kako bismo obogatili vlastite živote. NK njeguje duboko slušanje, poštovanje i empatiju te potiče uzajamnu želju za davanjem od srca. Neki ljudi koriste NK za uspostavljanje suosjećajnog odnosa sa samim sobom, neki za produbljivanje intimnih odnosa, a neki za izgradnju djelotvornih odnosa na poslu i u političkoj areni. Diljem svijeta NK se koristi za posredovanje u sporovima i sukobima na svim razinama.

(…)

Prva komponenta nenasilne komunikacije je opažati bez (pr)ocjenjivanja; druga komponenta je izražavanje onog što osjećamo. Psihoanalitičar Rollo May tvrdi da 'zrela osoba postaje sposobna razlikovati osjećaje u toliko nijansi, snažnih i strastvenih, ili nježnih i krhkih doživljaja, koliko ih ima u različitim glazbenim odlomcima jedne simfonije'. Za mnoge od nas, međutim, naši osjećaji su, kako bi ih May opisao, 'ograničeni poput nota zova lovačkog roga'.

(…)

Prošao sam dvadeset i jednu godinu školovanja u američkim školama i ne mogu se sjetiti da me itko tijekom cijelog tog vremena pitao kako s osjećam. Osjećaji jednostavno nisu smatrani važnima. Tada se cijenio 'ispravan način razmišljanja' – kako su ga definirale osobe na položajima i od autoriteta. Trenirani smo da budemo 'upravljani izvana', a ne povezani sa samima sobom. Učili smo biti 'u glavi' pitajući se 'Što drugi misle da bih ja trebao reći ili činiti?'“

3. KAKO USMJERITI ŽIVOT (JORG W. KNOBLAUCH, JOHANNES HÜGER, MARCUS MOCKLER)

. U tri koraka do budućnosti koju ste sami odredili

Za onoga tko ne zna u koju luku želi uploviti ni jedan vjetar nije povoljan, rekao je Seneka. Kako se odlučiti za luku objašnjavaju tri autora ove knjige - jedan koji je dobio nagradu za vrhunska postignuća u tržišnom natjecanju, jedan organizator seminara na temu usmjeravanja života i novinar, komunikacijski trener. Potrebno je, kažu, iskočiti iz kotača za hrčke te postupiti prema PUO formuli! - prepoznati vlastiti potencijal, usmjeriti svoj život te odlučno (zacrtano) provesti u djelo.

IZ SADRŽAJA

Život u kotaču za hrčke

Sedam pitanja za samoprocjenu

Formula PUO

Napor bez napretka: kotač za hrčke

Što vas motivira?

Natjerani ili pozvani?

Ne bojte se novih životnih razdoblja

Otkrijte priliku u nedaćama

Prvi korak: otkrivanje potencijala

Redoviti odmor: dreamday

Što je bilo prije vas

Oprostom do kvalitetnog života

Što se sve krije u vama

Upoznajte sebe

Drugi korak

Snaga unutarnje slike vodilje

Pronalaženje ravnoteže

Živjeti s ciljem

Iznova osmislite svoj život

Treći korak: odlučno provođenje u djelo

Kako se želje pretvaraju u ciljeve

Što ciljeve čini dobrima

Od hitnog do važnog

Moć navike

Uživanje u opuštenosti

Budite umjetnik življenja

Tko ne zna uživati ne može ni drugima pružiti užitak

Slavljenje života

Ugovor sa samim sobom

ISJEČAK

Staro pitanje čovječanstva, ima li života poslije smrti, sada se pojavljuje u začuđujućoj inačici: ima li života prije smrti. O tome je riječ u ovoj knjizi. Naš život sličan je jedrenjaku na oceanu koji se našao na otvorenom moru. Nevrijeme je i teško mu je zadržati smjer plovidbe. Privremeno gubi orijentaciju jer mu je obala sa spasonosnim svjetionikom izmakla iz vidnog polja, ili su mu otkazali suvremeni navigacijski sustavi. Ostaje mu samo igra valova. Hoćemo li uspjeti iznova odrediti mjesto na kojem se nalazimo, okrenuti kompas prema sjeveru, iskoristiti povoljne vjetrove, ukratko, usmjeriti svoj život?

(…)

Treba razmisliti: Želim li ja uopće raditi ovo što radim? Živim li u ravnoteži sa samim sobom, s ključnim područjima svoga života (odnos s partnerom, obitelj, financije, zdravlje…)? Ima li moj angažman uopće smisla ili je to samo primoravanje i poslovnost kojima upravljaju želje, očekivanja i potrebe drugih ljudi?

(…)

Predstavit ćemo vam jedan prokušani model ličnosti, koji će vam pomoći razjasniti snagu i slabosti vlastite ličnosti. Očaravajuće je otkriti kako su mnoge vaše slabosti samo naličja vaših jakih strana! Kod modela ličnosti riječ je o takozvanom DIPS profilu. Četiri slova označavaju četiri temeljna načela: dominantan, inicijativan, postojan i savjestan.

(…)

No zašto je pitanje o smislu života uopće tako važno? Ono nas toliko zaokuplja zato što ne možemo podnijeti pomisao da smo na ovom svijetu bez ikakvog smisla. Pitamo li se o smislenom životu, moramo biti načistu s tim što se podrazumijeva pod pojmom „život“. Imamo samo jedan život, a sve drugo se može ponoviti. Onaj tko ne položi maturu mora ponoviti 13. razred (u Njemačkoj), tko ne položi ispit može izaći na drugi rok, ako brak ne uspije mnogi će pokušati ponovno. Ali, ako si na kraju života predbacimo 'Nisam ozbiljno shvatio život', nećemo imati drugu priliku. Evo jednog citata iz nepoznatog izvora:

'Smisao života sastoji se u tome da radimo ono što ima smisla. Smisla ima ono djelovanje koje je korisno nama ili drugim ljudima, po mogućnosti svim ljudima. Prema tomu, smisao je života u donošenju koristi i dobra što većem broju ljudi.'“

4. POJEDI TU ŽABU (Brian Tracy)

. 21 sjajan način da prestanete oklijevati i napravite više stvari u manje vremena

Naslov knjige „pojedi tu žabu“ metafora je za obavljanje najtežeg zadatka u danu. U situaciji i pod teretom pritiska brojnih poslova, odgovornosti i projekata oklijevanje silno odmaže. Kontrolu nad vremenom i životom možete ipak uspostaviti promjenom načina razmišljanja, rada i rješavanja brojnih zadataka, s tim da prestanete raditi neke stvari i posvetite više vremena nekolicini aktivnosti koje vam uistinu mogu promijeniti život. Ovu tvrdnju priznati govornik i pisac bestselera potkrepljuje s dvadeset jednim praktičnim korakom koji će vam pomoći da prestanete oklijevati i obavite više važnih poslova još danas.

IZ SADRŽAJA

Planirajte svaki dan unaprijed

Primijenite u svemu pravilo 80/20

Razmislite o posljedicama

Stalno primjenjujte metodu ABCDE

Usredotočite se na ključna područja rezultata

Poslušajte zakon prisilne učinkovitosti

Temeljito se pripremite prije početka

Rješavajte jedan po jedan zadatak

Motivirajte se na djelovanje

Najprije obavite najteži zadatak

Podijelite zadatak na manje dijelove

ISJEČAK

„Vaša sposobnost izbora najvažnijeg zadatka u svakom trenutku kao i brzo i kvalitetno ispunjenje tog zadatka vjerojatno će više utjecati na vaš uspjeh nego bilo koja kvaliteta ili vještina koju možete razviti.

Prosječna osoba koja razvije naviku postavljanja jasnih prioriteta i brzog izvršavanja važnih zadataka ostavit će daleko iza sebe genija koji mnogo priča i stvara sjajne planove, ali radi vrlo malo.

Odavno se govori kako je prva stvar koju biste trebali učiniti svakog jutra – riješiti najteži zadatak, tako da ostatak dana proživite sa spoznajom da je to vjerojatno najgora stvar koja će vam se tog dana dogoditi. (…) Kad goddovršite bilo koji zadatak osjećate val energije, entuzijazma i samopouzdanja. Što je zadatak važniji, to se osjećate sretnije, samopouzdanije i moćnije. Dovršenje važnog zadataka pokreće ispuštanje endorfina u vašem mozgu.“

5. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)

. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta

Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.

Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

IZ SADRŽAJA

Disciplina

Odgoda užitka

Rješavanje problema i vrijeme

Odgovornost

Neuroze i poremećaji osobnosti

Bijeg od slobode

Posvećenost stvarnosti

Ljubav

Mit o romantičnoj ljubavi

Još malo o granicama ega

Ovisnost

„Samožrtvovanje“

Rizik gubitka

Rizik neovisnosti

Rizik konfrontacije

(…)

Rast i religija

Pogled na svijet i religija

Religija znanosti

Znanstveni i tunelski vid

Milost

Čudo zdravlja

Čudo nesvjesnoga

Definicija milosti

Problem zla

Evolucija svijesti

Priroda moći

Otpor prema milosti

ISJEČAK

„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

(…)

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'

Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“

6. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)

. Umijeće davanja i primanja

. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu

Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.

Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“

U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.

IZ SADRŽAJA

Igra paradoksa

Postavljanje granica

Bolje, a ne veće

Što i kada dajemo

Širom otvorenih očiju

Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja

Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom

Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?

Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete

ISJEČAK

„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.

Skrivanje iza žrtvovanja

Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.

U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.

(…)

Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'

(…)

Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“

7. ZABLUDA O STRESU (Andrew Bernstein)

. Stres je stvaran, ali pogrešno se tumačilo ono što ga uzrokuje kao i način kako ga se riješiti, sve do sada; Odakle stres uistinu dolazi te kako živjeti sretnije i zdravije

Općepoznata je tvrdnja kako vrijeme liječi sve rane, no vjerojatno i u vašem životu postoje problemi koji su se zadržali unatoč protoku vremena. Međutim, kad prođe dovoljno vremena do nas dopiru nove informacije koje mijenjaju naše gledište. Dakle, zapravo nas liječi spoznaja, a ne vrijeme.

Metodom ActivInsighta autor dinamiku spoznaje sažima u jednostavan proces kojim se možete poslužiti da biste sami svjesno provocirali promjenu vlastitog razmišljanja kad god ste ljutiti, uzrujani ili pod stresom. Kako promijeniti vlastito razmišljanje razmotrimo na primjeru nekoliko dubokih uvjerenja ljudi. Primjerice: „ljudi ne bi trebali ratovati“, „djeca ne bi trebala lagati“, „supružnici bi jedno drugom trebali biti vjerni“. Struktura tog idealiziranog „trebalo bi“ čvrsto je utkana u naš vrijednosni sustav i moral. Tako su nas naučili gledati na svijet. Nije to ni ispravno ni pogrešno, ni dobro niti loše. To je jednostavno tako. Ali, ako vas zanima život bez stresa morate osporavati tu strukturu.

Dok budete radili na ActivInsightu malo-pomalo vaš će se um povezati sa činjeničnom stvarnošću. Protučinjenično „trebalo bi“ počet će se raspadati, a vi ćete doći do jednostavne istine da je ono što „bi sada trebalo biti“ upravo ono što se događa – „trebalo bi ustvari već jest“, a dokaz za to je čitava povijest života na Zemlji koja nas je dovela do ovoga trenutka. To će vam se u početku činiti neshvatljivim, jer je vaš mozak naviknut pribjegavanju protučinjeničnom „trebalo bi biti“. (…) Kako biste prevladali vlastito odbijanje, morate shvatiti da prepoznavanjem istine da se „ono što bi trebalo biti“ ustvari „već događa“ ne želite situaciju ostaviti onakvom kakva jest. Ne tvrdite da bi ljudi trebali voditi ratove i ne želite supružnika koji će vas varati.

ActiveInsight ne propisuje. On opisuje. Spoznajete stvarnost onakvom kakva jest jer ćete tako pokrenuti promjenu, ali otvorenih očiju, smireni umjesto da budete puni gnjeva i poricanja.

IZ SADRŽAJA

Razotkrivanje zablude

Moć spoznaje

Nastanak stresa

Zabluda o prometnim gužvama

Zabluda o srdžbi

Zabluda o razrješavanju sukoba

Zabluda o uspjehu

Zabluda o financijskoj sigurnosti

Zabluda o neizvjesnosti

Zabluda o slomljenom srcu

Zabluda o preranoj smrti

ISJEČAK

„Mnogi čitav svoj život ne uspijevaju razumjeti vezu između misli i emocija te ne shvaćaju da se izvor svih emocija (pozitivnih i negativnih) nalazi unutar nas samih. Ništa vas ne može učiniti frustriranim. Ništa vas ne može učiniti srditim. Gledajući tako, ništa vas ne može učiniti niti sretnim. Sve emocije proizlaze iz vašega vlastitog emocionalnog tumačenja.

(…)

Ne možete odlučiti drukčije razmišljati. Ono što pak možete učiniti je pobliže razmotriti svoje misli. Kad istražite uvjerenje iz kojeg proizlazi stres i shvatite da je ono što ste smatrali točnim zapravo krivo to uvjerenje zamire. To zapravo znači da se vi ne držite uvjerenja iz kojih proizlazi stres. Ona se drže vas. A svoj stisak popuštaju kad vi uvidite da nisu točna. Stvarna psihološka transformacija ne događa se zbog snage volje, motivacije, iskrenosti ili želje. Ona se događa kad naučite razlikovati točno od pogrešnog uz pomoć stvarnog svijeta kao dokaza. Što češće to budete činili to ćete iz svog razmišljanja, i iz svog života, ukloniti više uvjerenja iz kojih proizlazi stres.

(…)

8. BEZ RAZGOVORA SE NE MOŽE (Pavao Brajša)

. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

Knjiga je namijenjena onima koji žele saznati kako kvalitetno razgovarati da bismo unaprijedili vlastitu osobnost, komunikaciju s drugima, intimne veze…Jer, kako kaže autor, čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom. Razgovor sudjeluje u rađanju našega tijela, mozga, osobe, identiteta. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu, u društvu.

Autor knjige, Pavao Brajša, poznati je psihijatar, psihoterapeut i komunikolog – autor četrdesetak knjiga. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj, radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta te vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji.

IZ SADRŽAJA

Zašto nam treba razgovor

(Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta; Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora; Naš mozak se razvija razgovorom; Naša osobnost se razvija razgovorom; Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom…)

Od čega se sastoji razgovor i kako se uči

(Ne razgovaramo samo riječima; Na onoga s kim razgovaramo ne djeluje toliko poslana koliko primljena poruka; Treba učiti kako sa svakim drugačije razgovarati…)

Zašto ne možemo bez razgovora

Razgovor omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje; Previše nekvalitetnog razgovora čini veću štetu nego premalo kvalitetnog, Loš razgovor je vezan uz poremećene odnose sugovornika…)

Odnosi i sadržaji u razgovoru

(Iskrenim ja porukama privlačimo sugovornike; U razgovoru selektivno slušamo, subjektivno tumačimo i rado iskrivljujemo…)

Kakav je naš razgovor

(U razgovoru možemo biti nezainteresirani, tužitelji, teoretičari, iskreni i zataškavati; Moramo razgovarati jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga…)

Razgovor je ono što iz njega učinimo

Ne možemo sa svima razgovarati na isti način

Kako bismo trebali, a kako često razgovaramo

Principi i pravila uspješna međusobnog ponašanja u razgovoru

ISJEČAK

KOMUNIKACIJA

„Trebali bismo govoriti konkretno i dorečeno, povezano sa svakodnevnim životom, prepoznatljivo, ne gubiti se u općenitostima, a niti govoriti u šiframa. Općenito i nedorečeno ne privlači nikoga. Opće istine i nikada do kraja izgovoreno također. Skloni smo bitno ispuštati, a konkretno izostavljati. Ne smijemo izbjegavati izražavanje osobnog stava prema onome što govorimo, kao i prema onima s kojima razgovaramo. (…) Moramo govoriti iskreno, a to znači što mislimo, osjećamo i kako se ponašamo. Moramo živjeti i osjećati ono što mislimo i govorimo. Važno je vjerovati u ono što govorimo, biti uvjereni u istinitost onoga u što želimo uvjeriti sugovornika. Naše ponašanje mora potvrđivati ono što govorimo.

(…)

Tolerantni smo u razgovoru ako uvažavamo drugačija mišljenja sugovornika, ako ne mislimo da uvijek i jedino mi moramo imati pravo. Uza sva neslaganja na sadržajnoj razini, treba zadržati dobre odnose s onima s kojima se ne slažemo…"

9. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

 

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

„Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

Kreativnost u službi psihološke samopomoći

1. ZLATNI RUDNIK (Julia Cameron)

Put do srca vaše kreativnosti

Knjiga polazi od tvrdnje da su svi ljudi - bez iznimke - kreativni te da se život osmišljava, obogaćuje i olakšava otkrivanjem te kreativnosti, odnosno samootkrivanjem kroz kreativnost. Jedno od oruđa na tom putu su i Jutarnje stranice, „naizgled besmisleni alat, koji se sastoji od toga da svako jutro čim se probudite ispišete tri stranice teksta - struje misli,  bez reda, onako kako naviru. Te stranice ne treba nikome pokazivati, niti ih ponovo iščitavati, da vas kritika ne bi pokolebala. Samo treba svako jutro pomicati olovku po papiru i zapisivati sve što vam u tom trenutku padne na um. Ne mora biti ni smisleno niti pametno. To bi vas trebalo usredotočiti, smiriti, ispuniti snagom i prosvijetliti vas, pružiti vam utjehu, probuditi u vama znatiželju, izazvati vas, pokrenuti…“

Iz Sadržaja

Polazak na put

Zadatak: Jutarnje stranice

Način putovanja: hodanje

Obaveza razvijanja kreativnosti

Kraljevstvo priče

Ranjivost

Snaga riječi

Skriveni istinski „ja“ u nama

Zadatak: Čitajte sve što vam dođe pod ruku

Kraljevstvo slike

Poigrajte se podvojenim osjećajima u sebi

Kraljevstvo zvuka

Glazbeni štit

Tišina

Kraljevstvo samosvijesti

Nikada nema vremena za…

Samosavladavanje

Kraljevstvo međuljudskih odnosa

Gdje je izvor vaše patnje

Kraljevstvo duhovnosti

Prisjetite se Boga iz svog djetinjstva

Kreirajte vlastiti „špil“ duhovnih karata

Kraljevstvo mogućnosti

Ljubavno pismo za vašu prošlost

Ljubavno pismo za vašu sadašnjost

Isječak

“Knjiga u koju se spremate ’ući’ predstavlja hodočašće, odnosno put ozdravljenja. (…) Uostalom, nazovite ovaj put kako vam volja. Neki među vama smatrat će ga duhovnim putovanjem. U tom ćete slučaju iskoristiti vlastitu kreativnost da biste se sreli sa Stvoriteljem. Drugi će ga možda promatrati sa psihološkog stajališta. Oni su u potrazi za cjelovitošću ličnosti i okrepljujućom autonomijom oslobođenom utjecaja tuđeg očekivanja(…)

Svatko od nas bogatiji je nego što misli. Svačiji je život obdaren čarolijom, oplođen ljepotom i ispunjen snagom. Naše unutarnje zalihe, nerijetko skrivene, čak i nespoznate i nepriznate, bogatstvo su koje u sebi nosimo, a ja ga nazivam duhovnom DNK.“ „Zlatni rudnik svakog ljudskog bića smješten je u njegovom srce. Ono je izvor stvaralačkog poriva. Ako je srce ranjeno moramo ga izliječiti kako bismo i dalje vadili zlato iz našeg rudnika- Zbog toga je ova knjiga put ozdravljenja, povratak u vlastitu nutrinu. (…)

 „ Većinu nas nisu naučili da se učinkovito suočimo s vlastitom sudbinom. Možda je nismo ni svjesni. U djetinjstvu su nam rijetko govorili da u životu postoji jedinstveno mjesto koje je samo naše. Umjesto toga su nas poticali da vjerujemo kako bismo svojim životom trebali ispuniti očekivanja drugih te da će naše zadovoljstvo proisteći (ili bi tako trebalo biti) iz njihovog. Nisu nas učili da sami sebe pitamo tko smo već da kod ljudi oko sebe tražimo odgovor. Stoga smo uvježbani da slušamo tuđe verzije vlastite ličnosti.“ (…)

2. KAKO MISLITI POPUT LEONARDA DA VINCIJA (Michael J. Gelb)

Oslobodite vlastite skrivene sposobnosti, izoštrite čula i oslobodite svoju jedinstvenu inteligenciju

Korak po korak, uz pomoć vježbi i provokativnih lekcija iz ove knjige ovladat ćete snagom – i čudesnom znatiželjom – vlastitog genija, stječući takve sposobnosti mijenjanja života kao što su: rješavanje problema, kreativno razmišljanje, samoizražavanje, uživanje u svijetu koji vas okružuje, postavljanje ciljeva i uravnoteženje tijela i uma. Pozivajući se na Da Vincijeve bilježnice, izume i legendarna umjetnička djela, autor predstavlja sedam davinčijevskih principa – od curiosita, nezasitno znatiželjnog pristupa životu do connesione,  uvažavanja međusobne povezanosti svih stvari. Unutar njih nudi: samoprocjenu, primjenu principa i vježbe, deset ključnih pitanja, princip na djelu, princip za roditelje i sl.

Iz Sadržaja

Mozak vam je mnogo bolji no što smatrate

Učiti od Leonarda

Sedam davinčijevskih principa

• Curiosita
• Dimostrazione
• Sensazione
• Sfumato
• Arte/Scienza
• Corporalita
• Connesione

Isječak

Princip Sensazione

„Pet osjetila su svećenici duše“ (Leonardo da Vinci)

…Pa ipak, Leonardo je s tugom ustvrdio kako prosječan čovjek „gleda a ne vidi, sluša a ne čuje, dodiruje a ne osjeti, jede a ne kuša, kreće se bez tjelesne osviještenosti i govori bez razmišljanja.“ Njegovu procjenu tumačimo stoljećima poslije, kao poziv za usavršavanje naših osjetila te time našeg uma i naših iskustava. (…)

„Princip sfumato (spremnost da se prigrli neizvjesnost, paradoks i nesigurnost) dotiče samu srž postojanja. Jednako kao što dan slijedi poslije noći, tako se i naša radost rađa u tuzi. Svatko od nas je središte jedinstvenog i posebnog univerzuma i posve nebitna pjegica kozmičke prašine. Od svih suprotnosti nijedan ne ulijeva veći strah od suprotnosti života i smrti. Sjena smrti daje životu potencijal značenja.(…)

Davinčijevske moći možete razviti njegovanjem „tolerancije za konfuziju“, izoštravanjem čula kad ste suočeni s paradoksom i prihvaćanjem kreativne tenzije. Prakticirajte vježbu kontemplacije uz pomoć bilo kojeg od sljedećih paradoksa…“

3. VJEČNI ODJECI – KELTSKA RAZMIŠLJANJA O ČEŽNJI ZA PRIPADANJEM (John O’Donahue)

Raščišćavanje prostora srca

Posegnuvši za učenjima drevnog svijeta Kelta, čije vjerovanje u postojanje duha u svim stvarima živi i danas te kao baština mistične mudrosti zvonko odzvanja u suvremenom čovjeku, John O’Donohue – poznati irski pjesnik, filozof i katolički učenjak – obraća se ljudima umrtvljenim funkcionalizmom zapadnjačke kulture nudeći im, analizom ljudske čežnje za pripadanjem, osobnije putovanje u razmišljanje radi ’’raščišćavanje prostora srca’’ kako bi se slobodni i kreativni spustili u ’’vlastite tihe dubine’’.

Iz Sadržaja

Buđenje u svijetu: na pragu pripadanja

Zašto nam je potrebno pripadati

Osjećaj kako nešto nedostaje

Čežnja da budemo voljeni

Obitelj kao gnijezdo pripadanja

Prisutnost: oganj čežnje

Spoznajte da ste ovdje

Tjeskobna prisutnost

Dostojanstvo prisutnosti

Funkcionalizam uništava prisutnost

Zatvori u kojima pristajemo živjeti

Strah od slobode: utočište lažna pripadanja

Kavez ustrašene osobnosti

Najvažnije je postati slobodan

Zatvor krivnje

Zatvor stida

Zatvor uvjerenja

Patnja kao mračna dolina uništene pripadnosti

Patnja samoizgnanstva

Zašto ste toliko ranjivi

Točka ravnoteže

Nestaje osjećaj značenja

Sprijateljiti se s mjestima boli

Molitva: Most između čežnje i pripadanja

Molitva je govor duše

Molitva nikada nije gubljenje vremena

Molitva i čudo: umijeće stvarne prisutnosti

Odsutnost: Mjesto na kojemu još postoji čežnja

Ne budite samo promatrač – budite

Tugujemo za sobom

Ovisnost: opsjednuta čežnja

Isječak

„Naša glad za pripadanjem čežnja je za pronalaženjem mosta izvijenoga preko udaljenosti, od izdvojenosti do bliskosti. Svatko čezne za bliskošću i sanja o gnijezdu kojemu će pripadati, zagrljen, viđen, voljen. Nešto u svakome od nas zaziva pripadnost. Možemo imati sve što nam svijet ima za ponuditi u smislu položaja, postignuća i posjedovanja. Pa ipak, bez osjećaja pripadnosti sve se to doima praznim i besmislenim. Kao stablo koje pušta korijenje duboko u tlo, svakome je od nas potrebno sidro pripadnosti kako bismo se mogli savijati u olujama i posezati prema svjetlosti. Kao ocean koji se neprestano vraća istim obalama, osjećaj nas pripadnosti oslobađa da se s povjerenjem prepustimo ritmu gubitka i čeznuća; ujedno nas štiti od životne usamljenosti.“

Homoseksualnost

1. VIŠE OD PRIHVAĆANJA (Carolyn Welch Griffin, Marian J. Wirth, Arthur G. Wirth)

Roditelji djece sklone vlastitom spolu govore o svojim iskustvima

„Mama, tata…ja sam gay.“  Kad roditelji čuju ove riječi, poslije prvotnog šoka obično slijede osjećaji koji variraju od srdžbe i odbijanja do straha i osjećaja krivnje. Ujedno je to početak mukotrpnog puta koji uz razumijevanje i podršku može dovesti do prihvaćanja – a i više od toga. Ovo je priča, preciznije izvještaj, o iskustvima roditelja lezbijki i homoseksualaca bijelaca srednjeg staleža iz velike metropole srednje Amerike, koji pripadaju raznim profesionalnim, obrazovnim i vjerskim sredinama.

Napomena iz američkog predgovora kako američko društvo i dalje odbacuje homoseksualne veze učvršćuje se podatkom iz hrvatskog predgovora kako u Hrvatskoj 50 do 65 posto stanovništva homoseksualnost smatra neprihvatljivim spolnim ponašanjem, a homoseksualne osobe poremećenima ili barem neprirodnih sklonosti.

U knjizi se, među ostalim, objašnjava zašto je roditeljima potrebno da im djeca priznaju, analiziraju se promjene u stajalištima roditelja te odbacuje dvanaest najokorjelijih mitova u vezi s homoseksualnošću.

„Boreći se protiv vlastitih strahova i sumnji, a potom i protiv društvenih predrasuda, intervjuirani roditelji progovaraju o iskušenjima i turobnim, ponekad tragičnim trenucima, ali jednako glasno i o roditeljskoj ljubavi i podršci. Razotkrivajući mitove, Više od prihvaćanja govori  o normalnosti homoseksualnih osoba, o problemima s kojima se susreću njihovi roditelji, ali i o načinima senzibilizacije društvene okoline. (…) Premda knjiga pruža posve praktičnu pomoć, ona nije namijenjena samo roditeljima homoseksualne djece. (…)Potičući preispitivanje vlastitih stavova i uvriježenih sudova, Više od prihvaćanja obraća se naposljetku svima koji žele poviriti iza koprene neznanja i predrasuda.

dr. sc. Aleksandar Štulhofer

Mladi ljudi o kojima je posredno pisana ova knjiga usudili su se skinuti krinke i jasno izreći da su ono što jesu. Svi znamo da u svakodnevnom životnom karnevalu svatko od nas glumi, više ili manje uspješno, različite uloge, da se kurtoazno osmjehujemo kada nam ni najmanje nije do toga, da povlađujemo kada smo sasvim suprotnog uvjerenja, da se dodvoravamo, jednom rječju mijenjamo krinku po potrebi. Ipak, nije krinka znak nečeg lošeg. Jedan je od njenih zadataka da zaštiti do određene granice pravo Sebstvo. Tek ako izgubimo vezu s njim, ako sve postane laž, mi zatvaramo put prema sebi. Živimo tuđe živote, zatvaramo se u sebe i tako gubimo mogućnost autohtonog života i autohtonog susreta. Spolnost je značajni dio osobnosti i ukoliko je zanijekana mi smo zanijekali i bitni dio sebe.

mr. sc. Zlatko Bastaić

Iz Sadržaja

Otkriće

Što smo naučili iz knjiga

Komuniciranje s drugima

Religiozno razmišljanje o prijelazu

Mijenjanje unutarnjih opažanja

Zauzimanje stava i priopćenje drugima

Ostatak obitelji

Razine razumijevanja

Oprečnost i usporedba onog što je bilo i što će biti

O AIDS-u

Isječak

„Ne tvrdimo da je prijelaz od boli do olakšanja lak, ali znamo da su naše transformacije realnost. Promjene u nama nisu utvrđene; vrlo smo svjesni da smo i mi „još u procesuiranju“ (…)

„Prolazila sam razdoblje u kojem nisam mogla prihvatiti činjenicu da Bog postoji. Jer ako postoji Bog i božanski uređen svijet, a homoseksualnost je zlo, onda Bog nije udesio svijet kako treba. Ako Rick nije u redu, ako homoseksualnost nije u redu, onda nešto nije u redu niti s Bogom kad je dopustio da Rick bude takav. Zašto je Bog stavljao ljude na zemlju da ih se tako grubo progoni?. Smatrala sam da se ne trebam uzdati u Boga koji bi dopustio da se događaju takve nepravde.

Kasnije sam usmjerila svoju ratobornost prema ljudima u crkvi i njihovoj zatucanosti. Danas ne mislim da moram biti član bilo koje religijske zajednice ako se njeni članovi ponašaju protivno bogoštovlju. Boga mogu pronaći i u potpunoj samoći. Jednostavno se ne mogu prisiljavati da molim među ljudima koji se gnušaju mog djeteta.“ (…)

Iz uvoda Briana McNaughta

„Često dok u javnosti govorim o homoseksualnosti zamjećujem kako muškarci i žene u slušateljstvu potiho plaču kad čuju moju izjavu da nemam nedovršena posla sa svojim roditeljima, Poslije se često identificiraju ili kao skrivano i neshvaćeno homoseksualno dijete roditelja koji je preminuo ili kao roditelj preminula homoseksualna djeteta koje nikad od svojih roditelja nije čulo „Volim te takva kakvo jesi“.

Ova knjiga ima za cilj da otkloni takve pokajničke suze. Ona pripada u ruke svakog roditelja, člana obitelji ili prijatelja koji zna ili sumnja da je netko koga vole homoseksualan i u ruke svake homoseksualne osobe koja je spremna podijeliti svoju slatku ali uznemirujuću tajnu.“

2. COMING OUT (Iva Žegura) – Razumjeti vs. / feat. shvatiti

Iako je dijelom teoretska i upoznaje čitatelja sa stručnim stajalištima psihijatrije i psihologije o homoseksualnosti, zahvaljujući osnovnoj intenciji – da bude knjiga o prihvaćanju homoseksualnosti, a i zahvaljujući ispovijestima sedam LGBT osoba, i ovaj naslov može odlično poslužiti kao knjiga samopomoći. I to kako osobama homoseksualne orijentacije tako i njihovim roditeljima te prijateljima i poznanicima, a i onima koji iz nekih razloga osjećaju odbojnost pa i mržnju prema svim oblicima seksualne orijentacije koji nisu heteroseksualni.

Autorica je klinički psiholog dijagnostičar u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče te vanjska suradnica udruga „Ženske sobe“ i „Centra za žene“ na projektima istraživanja seksualnosti i problema LGBTIQ populacije (lezbijke, gejevi, biseksualne osobe, transrodne osobe, interseksualne i queer osobe)

Iz Sadržaja

Uvodna riječ – E, jesi čula…

ABCD – LGBTIQ (Osnovni  pojmovi seksualnosti)

Normalno je (Stručni stav psihijatrije i psihologije o homoseksualnosti)

Seksualne potrebe i ponašanje

Varijacije u spolnom razvoju i seksualnoj orijentaciji

Coming out

Naše priče

Epilog umjesto zaključka

Pogovor Coming out – sociological view

Isječak

„No, mami mi je bilo najteže priznati. Nesretno zaljubljen nisam baš imao volje za jelom pa me zbog toga gnjavila. Nisam više mogao šutjeti i rekao sam joj da nisam zaljubljen u curu nego u dečka. Njena reakcija je bila: „Dobro, a što ćeš jesti?“ S vremena na vrijeme je još uhvati želja da sam „normalan“, zbog panike kako ću dalje u životu u ovom homofobičnom društvu, no polako je prihvatila da sam gej. Naravno, upoznala je još gejeva čije roditelje zna i mislim da bi im mnogo pomogla ako bi imali problema kod kuće budući da se još nisu outali.(…)

„Ljubav se oduvijek izdvaja kao najdivniji, najplemenitiji i najuzvišeniji osjećaj od svih. Zašto onda s gađenjem zatvarati oči pred ljubavlju? Poruka koju tako odašiljemo djeci i prijateljima jest da nešto s njima nije u redu jer vole; da ljubav nije u redu, da ne valja voljeti, da voljeti nije normalno. Koja im alternativa preostaje – mrziti sebe i mrziti drugog, pobjeći u depresiju, agresiju ili suicid? Je li to uistinu ono što želite svojoj djeci i prijateljima? U društvu koje gramzivo ide naprijed putovima kapitalizma i globalizacije pokazivati osjećaje i naći vremena za zaljubljenost i ljubav prava je rijetkost. Trebali bismo stoga njegovati, čuvati i podupirati ljubav u svom bogatstvu spektra duginih boja od heteroseksualne preko biseksualne do homoseksualne“.

3. POVIJEST GEJ I LEZBIJSKOG ŽIVOTA I KULTURE / uredio Robert Aldrich

U pisanju ove sveobuhvatne knjige o jednom segmentu ljudske socijalne povijesti sudjelovalo je četrnaest autora, sveučilišnih profesora i povjesničara iz sedam zemalja, koji su pokušali prikazati različite društvene koncepte i stavove prema homoseksualnosti kao i postupno oblikovanje jednog novog identiteta. Knjiga počinje s antičkom Grčkom i Rimom a pokriva povijest sve do današnjih dana i problematike prava gay zajednice, AIDS-a i izvanbračnih zajednica. Pored toga, knjiga se bavi i drugim kulturama pored onih zapadnih te pritom otkriva raznoliku svjetsku povijest istospolnih veza. Od perzijske homoerotične poezije, preko ženskih transvestita u Italiji osamnaestog stoljeća, sve do razuzdanih uživanja u Berlinu između dva svjetska rata te koncepta trećeg spola u Aziji i među Indijancima Sjeverne Amerike knjiga, Povijest gay života i kulture temelji se na velikoj količini obrađene građe: memoarima, pismima, arhivima, djelima likovne umjetnosti i književnosti.

Emocije

1. EMOCIONALNA INTELIGENCIJA (Daniel Goleman)

Zašto je važnija od kvocijenta inteligencije?

Kako je moguće da ljudi s visokim kvocijentom inteligencije doživljavaju neuspjehe, dok oni sa skromnim IQ-om napreduju nevjerojatno dobro? Dr. Daniel Goleman, predavač na američkome sveučilištu Harvard i urednik časopisa Psychology Today postavlja emocije u samo središte sposobnosti za život. One, tvrdi,  vode naša razmišljanja, sustave vrijednosti i naš opstanak. No vrlo lako mogu skrenuti s pravoga puta, a to čine i prečesto. Ova knjiga objašnjava kako se emocionalnim životom može upravljati na inteligentan način. Pokazuje, nadalje, kako emocionalne sposobnosti mogu očuvati naše najdragocjenije odnose, koliko je emocionalna inteligencija važna na radnome mjestu te kako nam emocionalna ravnoteža može očuvati zdravlje.

Iz Sadržaja

Emocionalni mozak

Čemu služe emocije

Narav emocionalne inteligencije

Kada je pametno zapravo glupo

Upoznaj samog sebe

Primijenjena emocionalna inteligencija

Kako izlaziti na kraj sa srcem

Otvorene mogućnosti

Traume i ponovljeno emocionalno učenje

Temperament nije isto što i sudbina

Emocionalna pismenost

Cijena emocionalne nepismenosti

Školovanje emocija

Neuralni krugovi straha

Program znanosti o sebi

Isječak

„Pogled na ljudsku prirodu koji ne priznaje snagu emocija žalosno je kratkovidan. Već i sam naziv Homo sapiens, razumni čovjek, navodi na pogrešan zaključak u svjetlu novog pogleda i vizije o mjestu emocija u našem životu, koji znanost danas nudi. Kao što svi znamo iz iskustva, kad je riječ o oblikovanju odluka i postupaka, osjećaji su jednako važni, a katkad i važniji od razmišljanja. Pretjerali smo u naglašavanju važnosti i značenja čisto racionalnoga u ljudskome životu – onoga što se mjeri kvocijentom inteligencije (IQ). Kada je vlast u rukama emocija inteligencija može biti posve beznačajna.“(…)

„Svrha ovog putovanja jest shvatiti što to znači – i na koji način – u emocije unijeti inteligenciju.“

2. MOLEKULE EMOCIJA – ZAŠTO SE OSJEĆATE TAKO KAKO SE OSJEĆATE (Candace Pert)

Znanost u pozadini medicine uma i tijela

Zašto se osjećamo kako se osjećamo? Kako naše misli i emocije utječu na zdravlje? Ocjena da doslovce sve bolesti obuhvaćaju psihosomatsku komponentu čak i kad nisu izazvane psihosomatskim čimbenicima još ne tako davno bila je dočekivana sa skepsom. Najnovija tehnološka dostignuća omogućila su, međutim, da se istraže molekularni temelji emocija, zahvaljujući čemu se uvidjelo kako su molekule emocija u neraskidivoj vezi sa čovjekovom fiziologijom, kako kemijske tvari u tijelima čine dinamičnu informacijsku mrežu koja povezuje um i tijelo. Autorica tvrdi da emocije povezuju um i tijelo u tijeloum. Molekule emocija (peptidi) upravljaju svim sustavima tijela i taj komunikacijski sustav zapravo je dokaz inteligencije tijelouma, inteligencije dovoljno mudre da bi težila k zdravlju. Peptidi povezuju tjelesne organe i sustave u jedinstvenu mrežu koja na unutarnje i vanjske promjene odgovara složenim, precizno usklađenim reakcijama. Peptidi su notni zapis koji obuhvaća tonove, fraze i ritmove zahvaljujući kojima orkestar - tijelo - svira kao povezana cjelina. Posljedična glazba je raspoloženje ili osjećaj koji subjektivno doživljavate kao svoje emocije - kaže autorica. Ovu tezu Pertova - svjetski poznata po otkriću receptora opijata - obrazlaže temeljito i uz prevencijske savjete za zdrav i sretan život.

Iz Sadržaja

Receptorska revolucija: uvodno predavanje

Romansa o receptoru opijata

Peptidni naraštaj: nastavak predavanja

Um i ambicija

Kršenje pravila

Biokemija emocije: nastavak predavanja

Psihosomatska mreža: zaključno predavanje

Iscjeljujući osjećaj

Istina

Prevencijski savjeti za zdravo i sretno življenje

Isječak

„Moramo preuzeti odgovornost za to kako se osjećamo. Nije točno da drugi određuju hoćemo li se osjećati dobro ili loše. U svakom trenutku svjesno ili – češće – nesvjesno odabiremo kako ćemo se osjećati. Vanjski je svijet u mnogočemu odraz naših vjerovanja i očekivanja. Naši su osjećaji posljedice simfonije i harmonije vlastitih molekula emocije koji utječu na svaki vid naše fiziologije te stvaraju odlično zdravlje ili tešku bolest. (…)

Rano jutro odlično je vrijeme za uživanje i svjesno vizualiziranje divnoga dana. To je odlično vrijeme za ulazak svjesnoga uma u tijelo putem tjelesne igre (tjelovježba zvuči dosadno) pa tako jednoga dana možete izvoditi blage vježbe istezanja ili joge, a sutradan možete poći na žustru šetnju praćenu plesom ili trčati sve dok se ne oznojite.„ 

3. OD DOBROGA SJAJAN MOZAK (Daniel Amen)

Program Klinika Amen za postizanje i održavanje optimalnog zdravlja

– Moždani upitnik Klinika Amen –

„Posljednjih dvadeset godina opsjednut sam jednim zadatkom - naučiti kako od dobroga mozga načiniti - sjajan mozak, a od onog s poteškoćama - bolji. S obzirom na to da sam skeniranjem proučavao više od trideset tisuća mozgova - daleko više od bilo koje živuće duše, postalo mi je posve jasno da je mozak uključen u sve što radimo i u sve što jesmo. Naučio sam – ako vam mozak radi dobro i vi dobro postupate, a kad vaš mozak ima problema i vi imate poteškoća u životu. Zdravlje mozga ključno je za sve aspekte kvalitete života.

Vaš mozak može biti bolji no što je sada – a ja ću vam pokazati kako, korak po korak. Bez obzira na to funkcionirali vi već sada odlično (na poslu, u vezama s drugima, ili sa samim/samom sobom) i željeli da tako ostane ili se borite kako biste izdržali dan te vam je potrebna pomoć, najvažniji prvi korak da biste imali život kakav želite jest – poboljšati unutarnje funkcioniranje vašega mozga.“

dr. Daniel Amen, voditelj svjetski poznatih Klinika Amen, koje imaju najveću bazu SPECT snimaka bihevioralnih problema mozga na svijetu

Iz Sadržaja

Vaš mozak je uključen u sve što činite

Kad vam mozak radi pravilno i vi postupate pravilno

Upoznajte i liječite moždane sustave koji upravljaju vašim životom

Moždani upitnik Klinika Amen

Da, možete promijeniti i svoj mozak i svoj život

Zaštitite svoj mozak

Pravilno se hranite da biste pravilno mislili

Moždane vježbe

Uravnotežite svoj mozak

Serenada mozgu – muzička pomoć

Zašto SPECT

Isječak

„Sada vjerujemo da je normalnost mit te da su zdravi mozgovi uistinu rijetkost. Veoma je malo zdravih mozgova. Svakome od nas je dobrodošla mala pomoć. Ta mi je ideja zapravo utješna. Ona umanjuje težinu prosudbe jer nije lako reći „Bolji sam od tebe“. Pomaže nam to i da shvatimo kako je zdravlje mozga poprilično krhko te da se o njemu mora ozbiljno voditi računa. A i kao društvo moramo dati prioritet zdravlju mozga.“

autor
 

"Dr. Amen uvodi struku mentalnog zdravlja, a možda i cijelo društvo, u novo razdoblje razumijevanja veze između rada mozga i našega ljudskog iskustva."

Robert G. Kohn, neurolog – psihijatar

4. KAKO POSTATI I OSTATI/NE/SRETAN (Dubravka Miljković i Majda Rijavec)
-    Psihologija iracionalnih vjerovanja -

Zanimljivo i uzbudljivo, zabavno i poučno putovanje kroz svakodnevni život normalnih ljudi, u kojem brojni problemi nastaju, rastu i traju – zbog iracionalnih vjerovanja.
Iznad svega to je izuzetno duhovito, čitko, pitko i prekrasnim, normalnim jezikom napisana knjiga, koja nas uz sve pouke koje sadrži može i zabaviti, razveseliti, potaknuti na razmišljanje i pomoći nam da na životna događanja i sebe same počnemo gledati iz neke druge perspektive.

                    prof. dr. Mirjana Krizmanić

Ovaj je život samo test. Da je to pravi život, valjda bi nam dali upute kamo da idemo i što da radimo.
                        autorice

Iz Sadržaja

Moramo li patiti?
Kako možemo prepoznati iracionalna vjerovanja?
Svi me moraju voljeti
Ponašanje osobe s pretjeranom potrebom za prihvaćanjem
Zašto je nemoguće da nas svi vole?
Moram biti savršen
Moram brinuti zbog tuđih problema
Zašto osjećamo krivnju
Kako se ponaša ovisna osoba
Strah od gubitka kontrole
Ljudi moraju biti kažnjeni kad učine nešto loše
Zaljubljeni u ljutnju
Katastrofa: stvari se ne odvijaju kako ja želim.
Moram pronaći savršeno rješenje
Naučena bespomoćnost i naučeni optimizam
Samoispunjavajuće proročanstvo
Emocije ne izazivaju drugi
Zašto je iracionalno izbjegavati probleme
Koliko ste skloni iskrivljenom razmišljanju?
Pretjerano uopćavanje
Prebrzo zaključivanje
Emocionalno zaključivanje
Samooptuživanje
Prihvatite odgovornost za svoje misli i osjećaje
Karakteristike psihički zdravih i zadovoljnih ljudi

Isječak

„Još ne tako davno vjerovalo se da većinu emocionalne patnje uzrokuje samo desetak iracionalnih ideja! Kad se to počelo malo bolje istraživati, a i zahvaljujući činjenici da se puno ljudi smatra ilustriranim udžbenikom iracionalnih vjerovanja, došlo se do vrlo racionalnog zaključka: tih je vjerovanja na tisuće. Mi smo izabrale tek dio onih najčešće spominjanih. Naravno, ako ste odlučili biti nesretni, dovoljno će vam biti da iz ovoga našeg izbora odaberete njih par i posvetite se njihovoj detaljnoj razradi i praktičnoj primjeni. Ako vam ne uspije od prve – trudite se dalje. Reklamacije ne primamo. (…)
…loše nam može biti i uz sasvim racionalna vjerovanja. Patnja i bol su u životu ponekad neizbježni. No ovdje govorimo o tome kako ne patiti – ako baš ne moramo. (…)

Karakteristike psihološki zdravih i zadovoljnih ljudi
Albert Ellis i Windy Dryden postavili su određene kriterije psihičkog zdravlja i zadovoljstva. Nemojte očekivati da budete savršeni i da ih sve imate. Ali u svakom slučaju, a osobito ako ste sve do sada pažljivo čitali – možete težiti ka njihovu ostvarenju.
Vlastiti interes: Razumni i emocionalno zdravi ljudi vode računa o vlastitom interesu i stavljaju ga nešto iznad interesa drugih. Spremni su žrtvovati se u određenoj mjeri do onih do kojih im je stalo, ali ne u potpunosti.
Društveni interes:  Ovi ljudi vode računa i o društvenim interesima, jer velika većina ljudi živi u društvu. Ako se ne ponašamo moralno, ne štitimo prava drugih i ne vodimo računa o opstanku društva – teško da ćemo stvoriti svijet u kojemu možemo zadovoljno živjeti.
Samousmjeravanje: Emocionalno zdravi ljudi preuzimaju odgovornost za svoj život, ali surađuju s drugima. Oni ne trebaju niti traže veliku podršku i pomoć drugih, iako to ne znači da je neće prihvatiti.
Visoka tolerancija na frustraciju: Daju i sebi i drugima pravo na pogrešku. Čak i kad su izrazito nezadovoljni i svojim i tuđim ponašanjem, suzdržavaju se od osude. Što mogu mijenjaju, što ne mogu izmijeniti – prihvaćaju.
Prihvaćanje nesigurnosti: Shvaćaju i prihvaćaju ideju da živimo u svijetu vjerojatnosti i slučaja u kojem ne postoji apsolutna sigurnost. Za njih je to fascinantno i uzbudljivo, a ne strašno. Iako vole red i sigurnost u određenoj mjeri, shvaćaju da ne mogu znati što će im budućnost donijeti i što će im se u životu događati.
Kreativnost: Većina ljudi zdravija je i sretnija kad su aktivno u nešto uključeni, nego ako se stalno bave sobom. Još je bolje ako je to čime se bave neka kreativna aktivnost, ili aktivnost koja potiče osobni razvoj i razvoj drugih ljudi, koju drže tako važnom i bitnom da ih zaokuplja veći dio vremena
Znanstveno razmišljanje: Emocionalno zdravi ljudi su objektivniji, realniji i skloniji znanstvenom načinu razmišljanja nego emocionalno nestabilni ljudi. Oni su sposobni intenzivno osjećati i reagirati, ali istodobno reguliraju svoje emocije i ponašanje. Razmišljaju o posljedicama svojih djela i o tome koliko ih njihovi postupci vode ostvarenju kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.
Prihvaćanje samoga sebe: Sretni su zbog toga što su živi i u određenoj mjeri uživaju sami u sebi. Ne vrednuju sebe prema izvanjskim obilježjima i rezultatima ili prema onome što drugi misle o njima. Prihvaćaju sebe bez obzira na sve okolnosti i pokušavaju uživati, a ne se beskonačno dokazivati.
Preuzimanje rizika: Spremni su preuzeti rizik i, ako nešto žele, pokušavaju to i učiniti - čak i kad nemaju nikakvih jamstava za uspjeh. Pomalo su skloni avanturizmu, ali ne pretjeruju.
Dugoročni hedonizam: Teže ugodi i zadovoljstvu, kako u sadašnjem trenutku, tako i u budućnosti. Ali nikad neće učiniti nešto što će im donijeti trenutno zadovoljstvo ako znaju da bi to moglo imati negativne posljedice u budućnosti. Svjesni su da život ne prestaje danas, da moraju misliti i o sadašnjosti i o budućnosti i nisu opsjednuti time da im trenutno mora biti dobro.
Neutopističko razmišljanje: Svjesni su da je utopija vjerojatno neostvariva, da nikad neće dobiti sve što žele, niti će moći izbjeći neugodnosti i bol. Jasno im je da nikad ne mogu biti potpuno sretni, potpuno zadovoljni i potpuno savršeni. Znaju da u njihovom životu mora biti i zabrinutosti i depresije, kao i lošeg raspoloženja i neprijateljstva.
Preuzimanje odgovornosti za emocionalne probleme: Prihvaćaju odgovornost za svoje emocionalne probleme i ne okrivljuju zbog njih druge ili okolnosti.“                                    

5. OTROVNI RODITELJI(dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugom nude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

6. NENASILNA KOMUNIKACIJA (Marshall B. Rosenberg)

. Jezik života

Izdavač – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava

. Ono što želim u životu je suosjećanje, strujanje između mene i drugih utemeljeno na uzajamnom davanju od srca

Marshall Rosenberg

Naučili smo govoriti, ali ne i komunicirati. Posljedica – nepotrebna osobna i društvena patnja. Ova knjiga će vas poučiti djelotvornom jeziku kojim možete reći sve što vam leži na srcu i u mislima, a i pomoći onima koji u svojim odnosima pokušavaju prekinuti neproduktivne cikluse svađe. Osnovna je to literatura za svakoga tko želi unaprijediti svoje komunikacijske vještine. Primjena koncepata iz knjige vodi prema razumijevanju i funkcioniranju s drugima na način koji uključuje više ljubavi, suosjećanja i nenasilja te potiče suosjećanje.

Autor knjige je doktor kliničke psihologije, autor metode NK (Nenasilne komunikacije) te osnivač i direktor Obrazovnog odjela međunarodne neprofitne mirovne organizacije - Centra za nenasilnu komunikaciju.

IZ SADRŽAJA

DAVANJE OD SRCA

Proces NK

Primjena NK u vlastitom životu i svijetu

KOMUNIKACIJA KOJA BLOKIRA SUOSJEĆANJE

MORALISTIČKE PROSUDBE

Uspoređivanje

Poricanje odgovornosti

Ostali oblici komunikacije koja otuđuje od života

OPAŽANJE BEZ (PR)OCJENJIVANJA

Razlikovanje opažanja od (pr)ocjenjivanja

NK na djelu: Najarogantniji govornik kojeg smo ikad imali

PREPOZNAVANJE I IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA

Visoka cijena neizraženih osjećaja

Osjećaji nasuprot ne-osjećaja

PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE OSJEĆAJE

Primanje negativne poruke: Četiri mogućnosti

Potrebe u korijenu osjećaja

Od emotivnog ropstva do emotivnog oslobođenja

ZATRAŽITI ONO ŠTO BI OBOGATILO ŽIVOT

Korištenje pozitivnih formulacija

Molba nasuprot zahtjeva

PRIMANJE S EMPATIJOM

Prisutnost: Nemoj samo činiti nešto! Stoj tu!

Slušanje osjećaja i potreba

Kada bol blokira našu sposobnost empatije

MOĆ EMPATIJE

SUOSJEĆAJNO POVEZIVANJE SA SAMIM SOBOM

Prisjećanje na posebnost našeg bića

Promijeniti „moram“ u „odabirem“

POTPUNO IZRAŽAVANJE LJUTNJE

PRIMJENA SILE RADI ZAŠTITE

OSLOBAĐANJE SEBE I SAVJETOVANJE DRUGIH

ISTRAŽIVANJE ZAHVALNOSTI U NENASILNOJ KOMUNIKACIJI

ISJEČAK

„NK nam pomaže povezati se s drugima i samima sobom na način koji dozvoljava našem prirodnom suosjećanju da procvjeta. Pomaže nam preoblikovati način na koji se izražavamo i slušamo druge time što usmjerava našu svijest na četiri područja: što opažamo, osjećamo i trebamo te što tražimo kako bismo obogatili vlastite živote. NK njeguje duboko slušanje, poštovanje i empatiju te potiče uzajamnu želju za davanjem od srca. Neki ljudi koriste NK za uspostavljanje suosjećajnog odnosa sa samim sobom, neki za produbljivanje intimnih odnosa, a neki za izgradnju djelotvornih odnosa na poslu i u političkoj areni. Diljem svijeta NK se koristi za posredovanje u sporovima i sukobima na svim razinama.

(…)

Prva komponenta nenasilne komunikacije je opažati bez (pr)ocjenjivanja; druga komponenta je izražavanje onog što osjećamo. Psihoanalitičar Rollo May tvrdi da 'zrela osoba postaje sposobna razlikovati osjećaje u toliko nijansi, snažnih i strastvenih, ili nježnih i krhkih doživljaja, koliko ih ima u različitim glazbenim odlomcima jedne simfonije'. Za mnoge od nas, međutim, naši osjećaji su, kako bi ih May opisao, 'ograničeni poput nota zova lovačkog roga'.

(…)

Prošao sam dvadeset i jednu godinu školovanja u američkim školama i ne mogu se sjetiti da me itko tijekom cijelog tog vremena pitao kako s osjećam. Osjećaji jednostavno nisu smatrani važnima. Tada se cijenio 'ispravan način razmišljanja' – kako su ga definirale osobe na položajima i od autoriteta. Trenirani smo da budemo 'upravljani izvana', a ne povezani sa samima sobom. Učili smo biti 'u glavi' pitajući se 'Što drugi misle da bih ja trebao reći ili činiti?'“

7. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)

. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta

Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.

Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

IZ SADRŽAJA

Disciplina

Odgoda užitka

Rješavanje problema i vrijeme

Odgovornost

Neuroze i poremećaji osobnosti

Bijeg od slobode

Posvećenost stvarnosti

Ljubav

Mit o romantičnoj ljubavi

Još malo o granicama ega

Ovisnost

„Samožrtvovanje“

Rizik gubitka

Rizik neovisnosti

Rizik konfrontacije

(…)

Rast i religija

Pogled na svijet i religija

Religija znanosti

Znanstveni i tunelski vid

Milost

Čudo zdravlja

Čudo nesvjesnoga

Definicija milosti

Problem zla

Evolucija svijesti

Priroda moći

Otpor prema milosti

ISJEČAK

„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

(…)

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'

Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“

8. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

„Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

Djeca i tinejdžeri

1. MOJI SE RODITELJI RAZVODE (Gordana Buljan-Flander i Predrag Zarevski)

Priručnik samopomoći djeci i mladima čiji su roditelji razvedeni ili su u postupku razvoda braka.

Lepršavim stilom, primjerenim djeci i mladima, autori ove knjige – dr. sc. Buljan Flander, psihologinja i integrativni psihoterapeut te dr. sc. Zarevski, redovni profesor i pročelnik Odsjeka za psihologiju - u knjizi izuzetno privlačne grafičke opreme, savjetuju djecu što i kako u slučaju razvoda roditelja, pomažu im da razumiju vlastite osjećaje i reakcije povezane s razvodom.

„…Takav spoj sadržaja i forme rezultirao je prikazom razvoda braka iz djetetove perspektive, što priručnik čini jedinstvenim i daje mu posebnu vrijednost. U razmjerno kratkom, ali jezgrovitom tekstu autori pružaju informacije o različitim, djeci relevantnim aspektima razvoda braka, prikazuju djetetov položaj u procesu razvoda te opisuju moguće djetetove reakcije, misli i osjećaje u različitim fazama i različitim oblicima razvoda. Pritom ističu znatne individualne razlike među djecom, čime svakom djetetu omogućuju da u priručniku pronađe sebe i prepozna svoj način doživljavanja razvoda braka roditelja. Istaknuto mjesto zauzimaju opisi aktivnosti i postupaka koje autori djeci nude s ciljem lakšeg nošenja s razvodom braka roditelja i što učinkovitije prilagodbe na brojne promjene koje je taj događaj unio u njihov život. Ukratko, ovaj priručnik na jednostavan i lak način odgovara i na najsloženija i najteža dječja pitanja o razvodu braka roditelja. Iako je namijenjen prvenstveno djeci i obraća se izravno njima, priručnik se može preporučiti i roditeljima koji se razvode te stručnjacima koji rade s obiteljima u procesu razvoda braka, jer im približava djetetovu perspektivu i pomaže im razumjeti djetetove misli, osjećaje i postupke.“

Iz recenzije dr. sc. Gordane Keresteš

Iz Sadržaja

Izbor međunaslova

Razvod u slici i riječi

Neki od najčešćih razloga za razvod

Djeca imaju pravo pitati o promjenama koje se događaju u obitelji

Što se može promijeniti nakon razvoda

Kako razvod djeluje na osjećaje

Šok, Ljutnja, Zbunjenost,Tjeskoba, Nada,Tuga, Krivnja, Olakšanje

Reakcije na razvod

Što činiti kada ti je teško?

Mali tečaj iz pozitivne psihologije

Kako reći prijateljima i drugima za razvod

Imati dva doma

Kako da razgovor ne postane svađa

Nove veze tvojih roditelja

Što učiniti ako roditelji počnu govoriti ružno jedno o drugom

Što učiniti kada jedan roditelj pokušava ocrniti drugog roditelja

Važne poruke za kraj (Prema preporuci američkih sudaca za djecu i obitelj)

Abecedni popis institucija u kojima djeca i mladi mogu potražiti savjete i pomoć

Isječak

„Roditelji se razvode jedno od drugo, a ne od svoje djece. (…)

Djeca nisu kriva za razvod roditelja. (…)

Razvod roditelja je odluka odraslih i ti ne možeš učiniti ništa kako bi to promijenio/promijenila! (…)

Tvoji roditelji su zauvijek tvoji roditelji. I dalje te oboje neizmjerno vole, iako više nisu zaljubljeni jedno u drugo. (…)

Ako se preseliš iz obiteljskog doma u posve novi dom, to uključuje novo susjedstvo i novu školu. Preseljenje može biti teško jer se rastaješ od starih prijatelja, ali može biti i vrlo zanimljivo, jer ćeš imati priliku upoznati mnogo novih prijatelja, a stare uvijek lako posjetiš. (…)

Ako te jedan ili oba tvoja roditelja pitaju s kim želiš živjeti, slobodno im reci da ti o tome ne želiš odlučivati i da je to zadatak odraslih, a ne zadatak djece. Ako i dalje nastave, reci to psihologu u školi ili nekoj drugoj odrasloj osobi s kojom možeš o tome razgovarati.”

2. KAKO PREŽIVJETI PUBERTET (Mariela Castro Espin)

Ova se knjiga – s prelijepim ilustracijama popraćenim duhovitim tekstom - obraća djevojčicama i dječacima koji odrastaju i koji se  prvi put susreću s jednim od najosjetljivijih i najvažnijih životnih razdoblja - pubertetom. Ona je kratak vodič koji nastoji odgovoriti na mnoga znatiželjna pitanja, razjasniti nedoumice te pomaže djeci da  shvate koliko je složeno i istodobno dragocjeno razdoblje u kojem se kod njih mijenja sve: vlastito tijelo, odnosi unutar obitelji i njihova uloga u društvu.

Autorica je svjetski je poznata i vrlo aktivna seksologinja.

„Knjiga koju upravo čitaš ljuta je neprijateljica dosade. A jednako tako nejasnih ili netočnih odgovora. Te ćeš morati potražiti na nekoj drugoj adresi. Knjiga pred tobom je napisana na otoku koji se zove Kuba i na kojem zima ne postoji. Možda upravo zato – jer kad stalno možeš biti na plaži onda i nemaš previše vremena tragati za odgovorima – ova je knjiga jasna i precizna. U njoj su odgovori koje ne znaju sve majke i očevi, kojih nema u školskim knjigama i o kojima tvoji prijatelji ili prijateljice imaju samo maglovitu predodžbu. (…)

Roditelji ništa ne razumiju. I dalje te vide kao dijete. Nemogući su. Brane ti sve što je zanimljivo i nikako da se promijene. Jedino što vide su pravila, pravila, pravila. I ponekad ti sve to beskrajno ide na živce! Ono što je neobično jest da tvoji roditelji kažu gotovo isto za tebe: ’Ništa ne razumije ili ne želi razumjeti. Ponaša se nemoguće, ništa ne prihvaća i svemu se protivi. Nikako da izađe iz tog puberteta, a već sam stvarno pri kraju živaca’“.

Iz predgovora Aleksandra Štulhofera

Iz Sadržaja

Što nam se događa tijekom puberteta?

Moje se tijelo mijenja, brinu me određene stvari

Spolni organi

Zašto se mijenjamo? Razigrani hormoni u pubertetu

Jedanput mjesečno

A dečki?

Kada smijemo voditi ljubav?

Ovo ne podnosim!

Što se događa s roditeljima? Odrastanje…

Kako se osjećamo

Osjećaji i zbrka

Nepodnošljivi su

Mi odrastamo

Isječak

„…Viša sam nego ranije, narasle su mi dojke, izrasle stidne i pazušne dlačice. Već sam dobila prvu menstruaciju, ali se još uvijek igram sa svojim igračkama i nije me to sram priznati. Kad se pogledam u zrcalo ponekad mi se čini da sam zgodna, a ponekad strašno ružna. A kako je tek teško odabrati što odjenuti!“

Laura 12 godina

„Prilično sam se promijenio. Ponekad se osjećam čudno, Već imam glas odraslog muškarca, ali nekad malo „zaškripim““ pa mi bude neugodno. Ne znam što da napravim da mi po licu ne izbiju prištići. Moji mi se prijatelji smiju i kažu da provodim previše vremena zatvoren u kupaonici. Jako mi se sviđa jedna djevojka iz mog razreda, ali ona gleda samo starije dečke, a oni žele samo jednu stvar.“

Matej, 13 godina

3. TEEN PSIHA (Majda Rijavec – Dubravka Miljković)

Kako steći prijatelje, popraviti raspoloženje, umiriti strah i zabrinutost ili pak ojačati mišić samokontrole - odgovori na najčešća pitanja odrastanja nalaze se u ovom priručniku za tinejdžere autorica Dubravke Miljković i Majde Rijavec.

Interaktivni priručnik za rješavanje i razmišljanje sastoji se od mnoštva upitnika koji tinejdžerima pomažu da bolje upoznaju sebe te neposrednih i prisnih smjernica koje ih upućuju da se jače oslone na vlastite snage i lakše riješe probleme s kojima se svakodnevno susreću (primjerice - kako odgojiti roditelje ili što s nastavnicima). Pregledan i komunikativan, dizajniran poput đačke svaštare s grafičkim elementima koje zorno prate sadržaj, priručnik za odrastanje pruža tinejdžerima oslonac za snalaženje u društvu, a može poslužiti i kao povod za razgovor s vršnjacima ili odraslima.

Posebno poglavlje posvećeno je učenju i savjetima kako lakše učiti ili kako se motivirati na učenje, a obuhvaćene su i ozbiljnije životne teme s kojima se mladi suočavaju, kao što su nasilje, i u obitelji i u školskoj sredini te razvod roditelja.

Cijeli je priručnik začinjen anegdotama iz života slavnih (koji su također nekada bili tinejdžeri), dok je poglavlje o zaljubljenosti protkano mudroslovicama o ljubavi djece u dobi od četiri do osam godina koja, uvjerile su se autorice, ponekad znaju više od nas!

Iz Sadržaja

Može li ti psihologija pomoći

Tko sam ja

Imaš li samokontrolu

U čemu sam dobar

Kako se bolje osjećati

Strah i zabrinutost

Tuga

Mali tečaj pozitivnog razmišljanja

Moji odnosi s prijateljima i vršnjacima

Kako slušati

Kritike i što s njima

Sretna ili nesretna ljubav

Kako odgojiti roditelje

Ah, ti roditelji

Škola i kako je preživjeti

Moja budućnost

Što želim

Neke istine o uspjehu i neuspjehu

Isječak

„I čitanje knjige može biti poput razgovora s nekim. Knjiga te može utješiti jer ćeš shvatiti da i mnogi drugi imaju slične probleme.  Vjerojatno ne bismo pisale cijelu knjigu kad bismo vjerovale da takve probleme ima samo nekoliko mladih ljudi. A čitajući o tome kako se problemi mogu riješiti, mogu ti pasti na pamet ideje o kojima prije nisi ni razmišljao. (…)

U knjizi ima i mnogo upitnika i aktivnosti koji ti mogu pomoći da bolje razumiješ i sebe i druge. Odaberi neke koji ti se čine zanimljivi i pokušaj odgovoriti na njih ili provesti neku aktivnosti. Možda ćeš doznati neke stvari o sebi koje će ti pomoći da riješiš svoje probleme i da ti bude bolje. I nas dvije jednom smo bile u tvojim godinama. I neke su nam knjige mnogo pomogle. Kao i neki ljudi. Nadamo se da će i tebi.“

Dubravka i Majda

4. BITI SRETAN TINEJDŽER (Andrew Matthews)    

Kako postati sretan tinejdžer?U izravnom obraćanju tinejdžerima, jasno, jednostavnim jezikom i kroz primjere iz života, autor upućuje mlade na neke od psiholoških spoznaja koje će im pomoći pri izgrađivanju uspješnog odnosa prema samome sebi, roditeljima, prijateljima i školi te koje će ih usmjeriti na djelotvorne načine suočavanja s problemima i olakšati im odabir dobre životne strategije. Tekst je popraćen duhovitim ilustracijama, a i važniji dijelovi teksta grafički su istaknuti.
Autor knjige je autor i ilustrator niza svjetskih bestselera.

Iz Sadržaja

Jesam li normalan?
Zašto život boli?
Zašto mi trebaju problemi?
Tko sam ja?
Kako da se zavolim?
Zašto se roditelji ponašaju tako šašavo?
Što misle drugi
Samokritika
Droge
Škola
Nasilnici
Zašto učiti?
Tvoj divni mozak
Ako mrziš svoje roditelje
Zakoni života
Organiziraj se

Isječak

„Poželiš li ikada…
. da si stariji?
. da imaš više novaca?
. da izgledaš drugačije?
. da su ti roditelji drugačiji?
Osjećaš li se ikada ovako: „Nitko me ne razumije“?
Dvojiš li ikada: Hoću li se zaljubiti?
Pitaš li se ikada: Jesam li normalan?

Ako si odgovorio potvrdno na polovicu pitanja,
Tada si zacijelo sasvim normalan.
I ova će ti knjiga biti vrlo korisna. (…)

Prije nego što išta napraviš u životu, najprije to moraš zamisliti. (Možda nisi svjestan toga!) Prije nego zamahneš palicom za golf, zamisliš to u svojoj glavi. Da bi se podigao sa stolca i prošao sobom, zamisliš tu scenu u svojoj glavi. Ti zamisliš, a tvoj mozak onda ima obrazac po kojem se ti dižeš i to radiš.
Istraživači su otkrili da kada zamišljaš da nešto radiš, tvoje moždane stanice doživljavaju elektrokemijske promjene, kao da ti to doista radiš. Zato svi veliki sportaši, igrači golfa, glumci i pjevači vježbaju u svojoj mašti. To se zove „mentalna proba“. Što ti to govori? Da sve što želiš učiniti uživotu moraš zamisliti u svojoj glavi. Što češće to zamišljaš jače je stvaranje obrasca na stanicama tvoga mozga i lakše je to učiniti. Ti možeš raditi to isto – na autobusnoj postaji, ležeći u krevetu ili sjedeći u vlaku.“

5. NASILNIŠTVO; PRITISAK VRŠNJAKA; TUČNJAVA (Elaine Slavens)

Svrha kompleta od pet knjiga, iz kojeg su izdvojeni ovi naslovi, a u koji spadaju i Ogovaranje i Neotesanost,  jest- pomoći (vama) mladima da se uspješnije nosite sa sukobima u svakodnevnom životu, a cilj im je - promicanje društveno prihvatljivog ponašanja u obitelji, školi,  zajednici. Knjige su prvenstveno namijenjene djeci, ali mogu biti od velike koristi i roditeljima te svima drugima koji se bave djecom.

Iz Sadržaja

Nasilništvo – Učini nešto prijenego zagusti
Nasilje – temeljni pojmovi
Meta
Nasilnik
Svjedok
Gdje potražiti pomoć
Pritisak vršnjaka – Učini nešto da ostaneš svoj
Pritisak vršnjaka – temeljni pojmovi
Nagovarač
Nagovaranik
Svjedok
Gdje potražiti pomoć
Tučnjava – Učini nešto prije prvog udarca
Tučnjava – temeljni pojmovi
Napadač
Napadnuti
Svjedok
Gdje potražiti pomoć

Isječak

„Budiš li se ujutro sa čvorom u želucu jer te neki ljudi u školi imaju na piku, zafrkavaju te ili te naguravaju naokolo? Kad bi to bio samo san, mogao bi navući pokrivač preko glave i mirno nastaviti spavati. Ali, to nije san – to je stvarno i događa se upravo tebi. Meta si nasilništva svojih vršnjaka.
Kako znaš što je nasilje? Ponekad je teško reći. Nasilje može biti nazivanje pogrdnim imenima, činjenje stvari koje te uvaljuju u nevolje, naguravanje i udarci. Nasilje uključuje i uzimanje tvojih stvari, uništavanje tvog vlasništva, krađu novca i odvlačenje tvojih prijatelja od tebe. Zbog toga se možeš osjećatiuplašeno, usamljeno i nesretno. Možeš pomisliti da s tobom nešto nije u redu. Možda ćeš poželjeti prestati ići u školu ili na neka druga mjesta na koja zalaze nasilnici, kao naprimjer na nogometno igralište, bazen, klizalište…To nije u redu, jer ćeš propustiti stvari koje želiš raditi. (…)
Ako se ne osjećaš sigurno možda će čitanje ove knjižice biti prvi korak da to promijeniš.“
(…)
 „Ako provodiš pritisak nad prijateljima, ili osjećaš da zbog njihovog pritiska mijenjaš svoje ponašanje ili izgled, ova je knjižica za tebe.“
(...)

„Tučeš li se s ljudima? Jesi li ikada bio toliko bijesan da poželiš nekoga udariti? Gurnuti? Opaliti ga po licu? (…) Tučnjava poprima mnoge oblike. Ona uključuje neku vrstu borbe i mnogo emocija. Borba nije uvijek fizički čin – može biti i verbalni. Ova je knjižica o fizičkoj borbi – tučnjavi. Jesi li je iskusio? (…) Bez obzira tko je započinje, tučnjava je pogrešan način izlaska iz loše situacije.“

6. PONAŠANJE: VODIČ ZA PREŽIVLJAVANJE (Tom McIntyre)

. Kako donositi dobre odluke i kloniti se nevolja

Neka djeca stalno upadaju u neprilike. Njima svaki dan predstavlja borbu. Čini se da nikada ne uspiju postupiti ispravno, koliko god se trudili.
Prepoznaješ li se? Ako da, onda ti je zasigurno poznato da problemi u ponašanju uopće nisu zabavni. A ni etiketa poput PUP-a (problemi u ponašanju!). No, možda jednostavno ne znaš kako se promijeniti. To je tako u slučajevima mnoge djece s problemima u ponašanju. Ova je knjiga prepuna zamisli koje možeš iskušati. Mnoga su ih djeca uspješno primijenila pa možeš i ti.
                                autor
Profesor McIntyrepoučava (na Hunter koledžu, u New Yorku) nastavnike kako uspješnije raditi s djecom koja imaju probleme u ponašanju i domaćin je nagrađivane web stranice namijenjene djeci i roditeljima.

Iz Sadržaja

Što PUP ne znači?
Nije lako biti klinac s PUP-om
Različiti klinci, različiti uzroci PUP-a
Klinci koji trebaju naučiti donositi dobre odluke
Klinci koji uče na drukčiji način.
Klinci koji žele pažnju
Klinci koji osjećaju ljutnju i žele se s nekim obračunati
Klinci koji misle loše o sebi
Zašto sam u „programu za djecu s poremećajima u ponašanju''
Kako mogu razlikovati loše odluke od pametnih?
Četiri pametne odluke koje ti pomažu da se nosiš s osjećajima
Tri vještine preživljavanja koje ti pomažu da se nosiš s napornim ljudima
Kako biti u boljim odnosima s učiteljima
Kako steći i zadržati prijatelje
Pruži ruku drugima
Ljudima postavljaj pitanja o njima samima
Čini dobra djela bez ikakva razloga ili povoda
Preuzmi odgovornost za svoje postupke
Razmišljaj o svojoj budućnosti. Znaj da možeš pobijediti PUP

    
Isječak

„Upadaš li često u nevolje (iako pokušavaš učiniti pravu stvar)? Imaš li problema u pridržavanju pravila u školi i kod kuće? Je li ti teško mirno sjediti ili biti na jednome mjestu? Imaš li problema u učenju jer ne možeš prestati misliti o svojim osjećajima? Udaraš li ljude ili vičeš na njih kada si ljutit ili uzrujan? Je li ti teško naći prijatelje i zadržati ih? Osjećaš li se ponekad stvarno tužno? Osjećaš li se loše kada razmišljaš o sebi i o stvarima koje činiš? Jesi li se prestao pokušavati ponašati dobro jer misliš da to ne možeš. Ako si odgovorio/odgovorila DA na bilo koje od ovih pitanja, ovo je knjiga za tebe. (…)
Uvijek možeš birati. Možeš odabrati hoćeš li dopustiti da te nešto smeta ili nećeš. I možeš odlučiti koliko će te to smetati. Količina stresa koju osjećaš i način na koji reagiraš na stres ovise o tome koliko pažnje odlučiš dati onome što ga uzrokuje. Ovisi o tome donosiš li loše ili dobre odluke. (…)
Sve što trebaš učiniti jest da naučiš načine na koje se možeš nositi sa svojim osjećajima i donositi dobre odluke kada se počne nakupljati stres. Ne, nije lako donositi pametne odluke kada ti osjećaji postanu doista snažni. Da, potrebno je vježbati da bismo naučili nove i bolje načine kako pomoći sebi. Ali TI TO MOŽEŠ UČINITI!“

(…)
"Da, ljudi su ti nekad možda rekli da si "zločest". Jako ih je uzrujalo ponašanje koje su vidjeli. Željeli bi da si donio bolju odluku. Ali nije ispravno da te nazivaju lošom osobom. Bolje bi bilo da kažu: "Ti si dobro dijete, ali tvoje je ponašanje loše i treba prestati." Ili: "Ti si mi drag, ali ne sviđa mi se to ponašanje." Razlog zašto si donosio pogrešne odluke jest to što si te pogrešne odluke naučio ili što si se osjećao loše – a NISI donosio pogrešne odluke zato što si ti loš. Ali možeš naučiti donositi bolje odluke i bolje se nositi sa svojim osjećajima.“ (…)
Važno je znati da, kada ti daju etiketu PUP, to ne znači da te time kažnjavaju za nešto. Stručnjaci žele da uspiješ u životu. Žele se pobrinuti da dobiješ posebnu pomoć kako bi mogao donositi bolje odluke.“

7. ODGOVORI NA 1000 PITANJA ZA DJEČAKE (TIM HÜSCH)

Ova je knjiga namijenjena dječacima koji ulaze u pubertet, ali će bez sumnje dobro doći i roditeljima koji žele bolje razumjeti to životno razdoblje svog djeteta. Pitanjima i odgovorima autor pokriva doslovce sve nejasnoće, nedoumice, nepoznanice i probleme s kojima se dječak suočava u trenutku kad se počinje preobražavati u muškarca. Velike su promjene na djelu, kako fizičke tako i psihičke. Tijelo šalje najvidljivije signale, ali psiha se katkad, kako kaže autor - jednostavno pravi luda.

Možda ti se baš zato sve čini tako napornim i složenim. Da bi se sa svime što te čeka lakše nosio – potraži odgovore koji te već sada muče, a onda polako poviri i u sve ostale. Tebi neka pitanja možda ne bi pala na um, ali Tim Hüsch se potrudio odgovoriti čak na njih tisuću.

IZ SADRŽAJA

Pubertet – postajem muškarac

Sve samo izvana – brada i bubuljice

Upomoć, imam obitelj

Zatreskan, zaljubljen, ostavljen

A što je sa seksom?

Zdrav i u dobroj formi

Droge – hvala ne!

Čavrljanje i glupi izgovori – moć komunikacije

Cjeloživotno učenje?

Slobodno vrijeme – treba se zabavljati

ISJEČAK

„Zašto me svi smatraju neobičnim?

Zato što je pubertet poremetio i tvoj duševni život. To primjećuju i drugi, tvoja obitelj, znanci ili prijatelji, većinom prije tebe, jer promatraju tvoje ponašanje. Prije si možda bio stalno živahan, ljubazan i spreman pomoći, a sada si odjednom često loše volje, svađaš se s majkom ili s braćom i sestrama, donosiš kući loše ocjene i najviše čučiš u svojoj sobi buljeći u prazno.

Je li masturbiranje štetno?

U staru bajku kako masturbiranje zaglupljuje ili smanjuje potenciju jedva da još tko vjeruje. Osim toga, u međuvremenu je dokazano da onanija ide uz proces spolnoga sazrijevanja. Dakle, posve je prirodno ako se samozadovoljavaš.

Može li onanija biti korisna?

Da. Masturbiranjem bolje upoznaješ svoje tijelo. Saznaješ kako reagiraš na neke dodire i što te posebno uzbuđuje. Ta iskustva mogu te pripremiti na kasnije doživljaje s djevojkom i dati ti više sigurnosti u postupanju sa svojim seksualnim osjećajima.

Moja je djevojka trudna, što ću sada?

Prva zapovijed: daj potporu djevojci! Ako je trudnoća za vas problem, trebate što brže potražiti savjet ginekologa i sudjelovati u radu savjetovališta za trudnoću. Ondje će vam pomoći da shvatite svoju situaciju. Pokazat će vam posljedice iznesene trudnoće kao i posljedice prekida trudnoće.“

8. ODGOVORI NA 1000 PITANJA ZA DJEVOJKE (Gaby Schuster)

Tisuću pitanja vrzma se u djevojačkoj glavi, a odgovore na njih – jednostavnim riječima, informacijama i tumačenjima, daje autorica Gaby Schuster, ne preskačući ni „škakljive“  teme, kao što bi to možda učinila najbolja prijateljica, sestra, majka ili otac. Ova je knjiga namijenjena djevojčicama koje ulaze u pubertet, ali će bez sumnje dobro doći i roditeljima koji žele bolje razumjeti to životno razdoblje svog djeteta. Pitanjima i odgovorima autorica pokriva nedoumice, nepoznanice i probleme s kojima se bori djevojčica suočena s djevojkom u sebi.

IZ SADRŽAJA

Moja obitelj i ja

Moja prva ljubav i prvi seks

Moje tijelo i moj razvoj

Moj izgled i moje dobro raspoloženje

Moja budućnost i moji snovi

ISJEČAK

„Zašto se moji roditelji u sve miješaju?

To nije neka nova njihova navika. Oni su to uvijek činili. Ali sada ti to tek počinje smetati. Ne želiš više da te vode za ruku i smatraš da imaš pravo na vlastite odluke. To je, dakako, točno, ali lakše ćeš izboriti ovo pravo ako se ne upuštaš u potpunu konfrontaciju. (…)

Zašto se toliko bojim seksa?

To može imati najrazličitije razloge. Možda te jednostavno unutarnji glas upozorava jer se još ne osjećaš dovoljno spremnom. U tom slučaju ne smiješ dopustiti da te itko i išta nagovori na seks. Možda si iz filmova, knjiga, časopisa ili slučajnim „zavirivanjem“ stekla sliku o tjelesnoj ljubavi koja te jednostavno odbija. Ne možeš zamisliti da bi seks mogao biti uživanje. Ne boj se, i to je posve normalno. Tek kad budeš dovoljno zrela i kad nađeš pravoga mladića, možeš upoznati tjelesnu ljubav kao nešto lijepo što ćete zadovoljiti. (…)

Kada sam dovoljno odrasla za prvi put?

U idealnom slučaju na ovo pitanje odgovorit ćeš zajedno sa svojim dečkom, ako ste doista dovoljno zaljubljeni jedno u drugo da želite upoznati i tjelesnu ljubav. Statističari su se već pozabavili tim pitanjem. Oni kažu da otprilike četvrtina svih djevojaka s oko 15 godina spava prvi put s mladićem. Kod šesnaestogodišnjakinja to je već dobra trećina.

Kod mladića su te brojke nešto niže jer su muški partneri tih djevojaka većinom godinu do dvije stariji. To je zbog toga što su djevojke s 14 ili 15 godina razvijenije za jednu fazu od mladića iste dobi. Zato se zaljubljuju većinom u tipove koji su prosječno stariji od njih.

Škodi li samozadovoljavanje mom razvoju?

Takva tvrdnja pripada arsenalu najmračnijih predrasuda. Jasno je: nećeš biti bolesna ni neplodna niti će ti se dogoditi nešto grozno ako sama sebi priuštiš nekoliko milovanja! Ne treba imati osjećaj krivnje samo zato što želiš upoznati svoje tijelo i njegove reakcije i zato što ti se sviđa pritom sve osjetiti. Sve je to dio odrastanja. Samo tako možeš napokon ustanoviti gdje su ti osjetljiva mjesta.“

9. PRIJATELJU, ISPRIČAJ MOJU PRIČU

. Dirljive ispovijesti o životinjama koje su promijenile ljudske živote

Sretna djetinjstva još su sretnija ako dopustimo da u njih uđe neki četveronožni ljubimac. U našoj kući takve sreće nije nedostajalo i moram priznati da svoje djetinjstvo pamtim i raspoznajem njegove faze upravo prema njima – mačkama i psima koji su ostavili neizbrisive tragove na linoleumu ili tapisonu, a najviše ipak u našim srcima…- stoji u jednoj od četrdesetak duboko osjećajnih priča o životinjama u ovoj knjizi.

Knjigu Prijatelju, ispričaj moju pričunadahnulo je pismo žene koja je iz azila udomila staroga, napuštenog čuvara dvorišta Tysona, kojemu je ulazak u novu obitelj probudio volju za životom u trenutku kada se već činilo da, žalostan i razočaran, od njega odustaje. U projekt su se uključili mnogi prijatelji životinja sa svojim ispovijestima o raznim životinjama koje su im, na ovaj ili onaj način, dotaknule život – promijenile ga, obilježile, obogatile, iscijelile, uljepšale. 

U ovoj knjizi je najviše dirljivih priča o dubokoj povezanosti i bliskosti između ljudi i životinja svih vrsta i kao takva nesumnjivo je – odraslima i djeci starije dobi - dragocjena poduka iz ljubavi. U nekima se izravnije govori o neosnovanosti korištenja životinja u prehrani; činjenici da se zbog mesne industrije u amazonskim prašumama uništavaju „pluća svijeta“ i staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Između onih koji jedu meso životinja i vegetarijanaca oduvijek se vodi svojevrstan rat, a najbolji put prema miru i sporazumijevanju jest upravo – pokušati razumjeti razloge koji govore u prilog održanja života samog i majke Zemlje.

Knjigu je uredila poznata aktivistica za prava životinja Aleksandra Hampamer.

IZ SADRŽAJA

Mala braća

Oproštaj kao dar – priča o Tysonu

Budi mi prijatelj – budi prijatelj

Srećkova priča

Nove prilike otvaraju vrata sreće

Bella

Zvali su me Erik

Hilda

O ljubavi, vjernosti, začepljenosti i narodnoj medicini

Božić malog Perice ili što je kome sreća

Najljepše oči na svijetu

Moj Sivko – jedna antimesožderska

Oskarčica – mačak koji je na kraju bio mačka

Pavo

Psihijatrica Bambi Bambina

Sunce na prozorčiću

Vrata u šumu

Priča sa sela

Veliki događaj

Sova

Gunja

Sretno udomljen pas

Životinje koje su oblikovale moj život

ISJEČAK

Oproštaj kao dar – priča o Tysonu (Andrea Schöne)

„Moj um je zaposjela samo jedna misao – on ne smije umrijeti u skloništu. Tyson je bio na fotografiji koja je za mene bila oličenje bijede. Opis je bio otprilike ovakav: više od deset godina star pas, živi u skloništu za životinje u koje ga je doveo bivši skrbnik jer mu je dosadio. Tražili su kuma ili kumu za njega da bi mu olakšali zadnje dane i koliko-toliko poboljšali uvjete života u skloništu.

A kako je izgledao bilo je očito da kraj više nije daleko. Na fotografiji vidjeh staroga belgijskog ovčara čiju glavu podupire nečija ruka, noge drhtavo stoje, kičma mu je savijena, a rep podvijen. Ali, on se smijao. On se smijao. Poput mog starog Zaphoda. Postoje psi koji se smiju…“ (…)

Nakon kratkog druženja, krenuli smo kući…

Hoće li me Tyson ugristi? Adra je kao uvijek ležala na zadnjem sjedalu, a Tyson na podu ispod nje. Okrenula sam se i pružila ruku Tysonu, a on je spustio svoju njuškicu na moj dlan. I tako je cijelih nekoliko stotina kilometara njegova njuška bila na mojem dlanu.“

Vrata u šumu (Berislav Njegovec)

„Priroda je posegnula za mnom i poslala jednog svog stvora da me probudi iz života u umjetnom svijetu, da mi pokaže koliko je ljepote u jednostavnim stvarima od kojih bježimo, umotavamo se u šalove i zatvaramo prozore.  Koliko je samo lijepa kiša koja pada preko polja, vjetar što nas miluje, sunce koje se nazire pod suncobranom krošanja ili noć što se nečujno prikrada iz sjena i tišine. Z posudicu hrane koju svaki dan dajem svom psu, ja dobivam neusporedivo više, bez očekivanja da ikad za to kažem čak i hvala.

Stoga moj pas i ja trčimo. Trčimo za sve one koji sjede u autu na raskrižju i računaju da će za dva crvena svjetla uloviti zeleno za prolaz, za sve one koji su svezani na lancu dužine metar i zemlja je pod njihovim nogama u pravilnom polukrugu dokle lanac dopušta. Trčimo za sve koji leže po bolnicama i sve koji propadaju zatvoreni sami u dvorištima. Trčimo za gladne ljude i gladne pse koji njuškaju oko istih kontejnera. Trčimo za povezanost među živim bićima koja dišu isti zrak, rođena su na istoj usamljenoj zvijezdi i žele si međusobno pomagati. Trčimo za svu djecu koja žele imati ljubimce, ali roditelji su rekli ne, nemamo novaca, to je velika briga, pas laje noću, bježi od kuće, grize namještaj, može ugristi. Trčimo za tu djecu koja bi u djetinjstvu mogla naučiti koliko je divno brinuti se za nekoga i koja će jednoga dana dobiti svoju djecu za koju će se morati brinuti i u njih usaditi da se brinu za druge. (…) Trčimo za sve ljude koji su sami i nemaju kome reći idemo u šetnju, trčimo za sve šume koje su posječene … za sve ljude koji su nekad prolazili ovim brdima u svojim svakodnevnim poslovima i živjeli ovu zemlju po kojoj gaze, koji su poznavali njezin miris, njezin dodir pod rukom, koji su od nje živjeli i u njezinu unutrašnjost prešli, trčimo jer je svakoj životinji u čovjeku u genima da se kreće, da preskače potoke, kotrlja se po padini…“

 Priča sa sela (Luka Oman)

„Osjećao sam olakšanje, osjećao sam da sam se oslobodio velikog bremena. Nema više potiskivanja osjećaja, nema više 'moranja'. Mogu odlučivati prema vlastitom razumu koji mi jasno govori da ono što smatram nepravednim treba odbiti raditi, a ne tražiti opravdanja.

No, tu počinje nova priča – priča o osudi moje odluke, predrasudama, pokušajima zastrašivanja, dezinformacijama i drugim načinima da me se vrati na 'pravi' put. Vegetarijanac sam preko dvadeset pet godina, a vegan sam postao prije četrnaest godina, nakon što sam se riješio još nekih pokušaja pravdanja i prihvatio činjenicu da životinje nisu tu kako bi zadovoljavale naše 'potrebe', već da imaju svoje razloge za život, koje trebamo poštovati.“

10. TINEJDŽERI, PRAKTIČNI VODIČ ZA RODITELJE (Ana Kandare Šoljaga)

Ovaj vodič – nastao na temelju dugogodišnjega psihoterapijskog iskustva autorice - upoznaje roditelje tinejdžera sa:

    . pet zlatnih pravila u odgoju tinejdžera

   .  pet najčešćih pogrešaka

    . petnaest najčešćih roditeljskih briga

   .  deset najčešćih tinejdžerskih poremećaja

Roditeljska pravila stara trideset i više godina više ne djeluju. Svi roditelji tinejdžera, kao i svi oni koji se tinejdžerima bave, to već jako dobro znaju. Imajući upravo to na umu, autorica - koja svakodnevno tinejdžerima i njihovim obiteljima pomaže da uspostave pravu komunikaciju radi ostvarenja skladnoga zajedničkog života - upoznaje roditelje s novim znanstvenim spoznajama, ulijeva im nadu i pruža pomoć koji su im itekako potrebni u odgoju tinejdžera u ovako složenom svijetu.

Za veliku većinu manjih problema u odrastanju, u ovoj knjizi roditelji će pronaći sve što im je potrebno. Za veće i složenije probleme u knjizi će pronaći korisne smjernice kada potražiti stručnu pomoć te kako najbolje izabrati stručnjaka koji će tu pomoć pružiti. Za mnoge brige ova knjiga pruža i ono na što često zaboravljamo: Što ne učiniti? Kako ne pogriješiti? Čitajući ovu knjigu shvatit ćete da je to jednako važno kao i savjet što učiniti.

Autorica, među ostalim, odgovara na sljedeća pitanja:

    . koje su to nove znanstvene spoznaje o razvoju mozga tinejdžera;  kako one pomažu u odgoju; koja su najvažnija pravila roditeljstva, a koje najčešće roditeljske pogreške i načini na koje se one mogu ispraviti; koje su najčešće roditeljske brige tijekom tinejdžerskih godina, a koja praktična rješenja za nošenje s tim brigama.

Mnogim roditeljima ova knjiga donijet će olakšanje, nekima će pokazati kojim putem krenuti, a mnogi će postati optimističniji nego što su bili. Nakon njenog čitanja zasigurno će bolje razumjeti svoje tinejdžere pa i sami sebe, shvatiti da svi problemi ipak imaju neko rješenje, a i da tinejdžerstvo, na sreću, ipak ima rok trajanja.

prof. dr. Majda Rijavec, psihologinja i autorica brojnih knjiga

Iz Sadržaja

Tinejdžerske godine

Roditeljstvo

Pet zlatnih pravila

Pet najčešćih pogrešaka

Petnaest najčešćih tema

(Prva ljubav, Seksualnost, Nezadovoljstvo sobom, Nasilje, Škola, Izlasci, Laži, Internet, Kućne obaveze, Prijatelji, Stres, Droge i kockanje, Razvod roditelja, Izgled, Novac)

Tri testa zdravlja

   .  Spavanje

   .  Hranjenje

   .  Tjelesne aktivnosti

Deset najčešćih poremećaja

Stručna pomoć

Isječak

Nekoliko savjeta koji pomažu u komunikaciji s tinejdžerom:

    1. Što više riječi izgovorite, to će vas tinejdžer manje slušati.

    2. Ne trebate se ponavljati (prigovarati).

    3. Nemojte vikati. Što jače vičete, tinejdžer vas manje sluša, a višesvjedoči vašoj nemoći.

    4. Ne unosite se u lice i ne prijetite rukama ili kažiprstom. To bi moglo zapaliti tinejdžerov fitilj i izazvati eksploziju koju nećete moći kontrolirati.

   5. Prvo ispecite, pa onda recite. Ne upuštajte se u komunikaciju a da niste sredili misli, bar okvirno, jer ćete završiti tamo gdje uopće niste planirali.

   6. Omogućite prekid komunikacije ako se emocije razbuktaju. Otići je u redu, ali samo ako se razgovor nastavi kasnije, kad se emocije smire. Pritom, tinejdžeru oprostite ako odlazeći zalupi vratima, ali sebi to nemojte dopustiti.

    7. Ne postavljajte ultimatume. Oni su za tinejdžere ono što je crvena krpa za bikove.