1. ODISEJA SRCA – U potrazi za bliskošću, intimnošću ljubavlju (John H. Harvey)
Volim te.
Volim te od prvog trenutka
kada sam te susreo.
Mislim da sam
te volio čak i prije no što sam te
upoznao.
(Montgomery Cliff uputio je ove riječi Elizabeth Taylor u filmu Mjesto pod suncem)
Ova poetska, mudra i ujedno praktična knjiga, koja objašnjava naporne trenutke koji prate poslove srca, sjajan je vodič za Vašu odiseju srca.
„Divljenja vrijedan ljudski odnos – koji dvoje ljudi s punim pravom mogu opisati kao „ljubav“ – jest proces, tanan, nasilan i često zastrašujući za oba partnera, proces otkrivanja istina koje dvoje ljudi spoznaju jedno o drugom i o samome sebi.“ (…) „Odiseja srca je zapravo knjiga o nadi. O nadi da ćemo unapređenjem vlastite ličnosti unaprijediti i odnose, spriječivši pojavu velikih problema ili razvijanje negativnih oblika odnosa. O nadi da ćemo razoreni odnos obnoviti. O nadi da ćemo pronaći izgubljeni odnos makar samo u sjećanju gdje ćemo ga zauvijek pohraniti. O nadi da je pokret za „samopomoć“, uzevši sve u obzir, pozitivan korak u društvu, koji iznosi na vidjelo neuništivu želju za liječenjem oboljelih duša i odnosa. I napokon, o nadi da moj optimizam u pogledu bliskih odnosa nije ni uljepšan i neuvjerljiv, već dobro promišljeni i utemeljen na spremnosti kako pojedinaca tako i čitave kulture da upozna načine na koje možemo poboljšati bliske odnose.“
autor
J. H. Harvey je profesor psihologije i jedan od najpoznatijih istraživača na ovom polju te osnivač i prvi urednik časopisa Journal of Social and Clinical Psychology.
Iz Sadržaja
Pisati vlastitu priču
Samoosnaživanje u bliskim odnosima i izvan njih
Ljubavni sastanci i susreti s drugima u potrazi za bliskošću
Brak „škripi“
Popularni savjeti o upoznavanju
Alternative „tradicionalnim“ bliskim odnosima
Muško-ženski dijalog
Jezične razlike između muškaraca i žena
Ljubav i održavanje prisnih odnosa
Koncepcije ljubavi
Različita značenja seksualnosti
Prvi susreti
Vjernost u devedesetima
Odvajanje i razvod
Avanture, brakolomstvo i nevjera
Posljedice razvoda i rastanaka
Učinci na djecu
Žalost za izgubljenim bliskim odnosom
Hvatanje ukoštac s gubitkom
Opsjednutost nasuprot suočavanju s gubitkom
Tamna strana intimnih veza
Opsesivna ili opsjedajuća „ljubav“
Fizička agresija
Pornografija
Unapređenje bliskog odnosa
Je li ljubav dovoljna za održavanje bliskog odnosa
Samopomoć
Isječak
„Svatko od nas traga za stanjem savršene prisnosti, intimnosti i ljubavi. Nažalost, međutim, nerijetko ne samo što je nalazimo savršenstvo već nismo ni približno zadovoljni onime što smo pronašli. Tako lutamo sve dok ne pronađemo mir sa samim sobom i sa svojim partnerom. Naša će lutanja, međutim, biti mnogo plodonosnija ako dopustimo da nas vode obimna istraživanja i teorije koje su nam danas pristupačne o prisnosti, intimnosti i ljubavi.
Zašto smo primorani slijediti odiseju srca? Srce je metafora za naše najdublje i najskrivenije osjećaje. U prisnim odnosima slijedimo svoje srce – često u suprotnosti s razboritim prosuđivanjem i razumnim sudovima. Odiseja koju ću opisati vodi ka dvostrukom cilju: da se jedno srce stopi s drugim srcem. A jedan um s drugim umom.“
2. NAĆI SE I OSTATI ZAJEDNO (William Glasser i Carleen Glasser) – Rješavanje zagonetke braka
– Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami –
Autor teorije izbora i realitetne terapije napisao je, sa svojom suradnicom I suprugom Carleen, knjigu o bračnim odnosima sa središnjim pitanjem - zašto se odnosi u braku kvare sve do neprijateljstva? Ključan odgovor na to je: jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami.
Analizirajući te odnose na autentičnim primjerima, autori govore o nevjeri u braku, o seksu, o različitim potrebama bračnih partnera te o “ubojitim navikama izvanjske kontrole”: kritiziranju, okrivljavanju, žaljenju, prigovaranju, prijetnjama, kažnjavanju, potkupljivanju da bi se zadobila kontrola nad drugom osobom. Za sretan i uspješan brak valja se riješiti ubojitih navika i zamijeniti ih skrbnim navikama teorije izbora ( slušanje, podržavanje, ohrabrivanje, poštovanje, vjerovanje, prihvaćanje, stalno pregovaranje o onome u čemu se partneri ne slažu).
Autor predlaže i izradu (i usporedbu) „Profila jakosti potreba“ partnera na planu preživljavanja, ljubavi i pripadanja, moći, slobode i zabave.
Iz Sadržaja
Kako je nastala ova knjiga
Moj je brak zagonetka
Riješiti se psihologije izvanjske kontrole - bračnog ubojice
Osnovne potrebe: kako one utječu na bračnu sreću
Seks u braku
Feedback
Naš svijet kvalitete potvrđuje našu ljubav
Genetski korijeni naše osobnosti: snaga naših potreba
Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami
Još feedbacka
Kreativnost – krajnja komponenta teorije izbora
Isječak
„Izvanjska kontrola počiva na sljedećoj glavnoj premisi: Ako smo nesretni, nismo odgovorni za to kako se osjećamo. Uvijek su uzroci naše boli neki drugi ljudi, događaji koje ne možemo kontrolirati ili nešto pogrešno u strukturi ili kemizmu našeg mozga. Stavljajući u funkciju izvanjsku kontrolu, nesretno oženjeni ljudi misle: Nisam u pitanju ja, nego moj partner uzrokuje moju patnju. A moja je obveza učiniti sve što mogu, uključivši mogućnost i da ga ubijem ako treba, kako bih promijenio način na koji se moj partner ponaša prema meni. (…)
Često sam pitao nesretno oženjene parove koji su mi se obraćali za pomoć: Zbog čega se prema svojim prijateljima ne odnosite onako kako se odnosi jedan prema drugomu? Oni gotovo uvijek odgovore: Kad bih se na taj način odnosio prema svojim prijateljima, izgubio bi ih.“
3. KAKO PREKINUTI OVISNOST O DRUGOJ OSOBI (Howard M. Halpern)
– Kako prebroditi apstinencijsku krizu –
Ovaj terapijski priručnik za oslobađanje od ovisnosti o drugoj osobi najprije definira pojam ovisnosti i njegovo značenje u odnosima među partnerima, osobito kad je riječ o ljubavi u bračnim i izvanbračnim vezama. Autor - psihoterapeut, tvrdi da su korijeni ovisnosti – u osjetnijoj i trajnijoj uskrati ljubavi , sigurnosti i zaštite u djetinjstvu, zbog čega se obično zadrži snažna potreba da se to u toku razvoja kompenzira. Zahtjevi te vrste prenose se na partnera koji je u ovisničkom odnosu zamjena primarnog objekta ljubavi. Na osnovi iskustava iz dugogodišnje liječničke prakse autor daje niz korisnih savjeta kako prebroditi „apstinencijsku krizu“, dokazujući da osoba može preživjeti prekid i naučiti što su to novi, zdraviji i sretniji oblici ljubavi.
Iz Sadržaja
Glad za privrženošću – osnova ovisnosti
Ovisnost o ljubavi
Ne mogu živjeti bez tebe
Ti si moje ogledalo
Ti si moja sigurnost
Djelovanje ovisnosti
Objekt moje ljubavi
Samozavaravanje i ovisnost
Umijeće robovanja
Prekidanje ovisnosti
Raskidanje ovisničkog braka
Prekidanje odnosa s oženjenom/udatom osobom
Metode prekidanja ovisnosti: koristi od pisanja
Metode prekidanja ovisnosti: sustav podrške
Isječak
„Ako ste duboko nesretni u svom ljubavnom odnosu, a ipak ga i dalje održavate, kako ćete ustanoviti temelji li se vaša odluka na sklonosti i predanosti ili na ovisnosti? I sami ćete prepoznati ove znakove ovisnosti:
- Iako vam sposobnost objektivnog rasuđivanja (a možda i mišljenja drugih) kaže da vam odnos škodi i da ne možete očekivati nikakvo poboljšanje, vi ne poduzimate nikakve konkretne korake kako biste ga prekinuli.
- Navodite sami sebi razloge (u prilog održavanja odnosa) koji nemaju nikakve valjanosti ili nisu dovoljna protuteža negativnim aspektima odnosa.
- Kad razmišljate o prekidu odnosa, osjećate strah pa čak i užas, pa ga još upornije podržavate.
- Kad poduzmete korake da prekinete odnos, patite od simptoma apstinencijske krize, uključujući fizičku bol, koje možete ublažiti samo ponovnim uspostavljanjem odnosa.
Kad je odnos zaista prekinut (ili maštate da je prekinut) osjećate izgubljenost, samoću i prazninu zauvijek prognane osobe, nakon čega slijedi, često i istodobno, osjećaj oslobođenja. (…)
Ljubav je temeljito i potpuno poznavanje partnera, što je nemoguće ako ga vaše potrebe gladi za privrženosti iskrive u predodžbu koja je vama potrebna radi ispunjenja tih potreba ili ako ga – bijesni zato što nije onakva osoba kakvu trebate – smatrate zlonamjernim ili bezobzirnim. S druge strane, neovisničko potpuno prihvaćanje partnera i poštovanje njegove zasebnosti omogućit će pravu, angažiranu ljubavnu vezu.“
4. SREĆA I NESREĆA UDVOJE: ISTINITE PRIČE ŽENA I MUŠKARACA O BRAČNOJ STVARNOSTI (Pavao Brajša)
Istinite priče žena i muškaraca o bračnoj stvarnosti
„Ovo je knjiga o praksi, ne o teoriji braka. (…)- Uvjeren sam da se iz stvarnih brakova i obitelji može mnogo više naučiti o rješavanju bračnih problema nego iz čiste teorije o nekim idealnim i nestvarnim brakovima.“
autor
Na temelju autorove ranije knjige Sreća ili nesreća udvoje : suština i stvarnost braka, objavljene 1984., nastala je i ova, proširena materijalom nastalim u suradnji s obiteljskom revijom Svijet. Autor se ustvari dopisivao s čitateljima na temu braka. Prvi dio knjige nazvan je Žene o braku, a drugi Muškarci o braku. Ovo je knjiga o praksi, ne o teoriji braka. U njoj su opisani stvarni brakovi i stvarne obitelji. Na vrlo jednostavan način raspravlja o složenim problemima. Namjera autora je - čitateljima omogućiti upoznavanje problematike braka i rješavanje problema „na licu mjesta“, tamo gdje oni postoje.
Iz Sadržaja
Žene o braku
Zašto nisam zadovoljna u braku
O „muškom seksu“ i „ženskoj ljubavi“
O „bračnom paklu“
O utjecaju roditeljskog braka na djecu.
O „bračnom sustanarstvu“
O ženi bez muškarca
O umornom i iscrpljujućem bračnom seksu
O alkoholizmu u braku
O ljubomori u braku
O braku sa „ženskarom“
O svekrvama
250 žena odgovara na pitanje o braku
Njene tri izvanbračne avanture
O „bračnim trokutima“
O sudbini neudatih žena
Muškarci u braku
Suvremeni muškarac na emocionalnom planu
Pravo muškarca na cijelog čovjeka unutar sebe i u odnosu prema drugima
Ravnopravnost muškaraca i žena
Potisnuta muškost
Muškarac u kuhinji
On u krevetu
U traganju za krivcem
Isječak
(dio Tonkinog pisma o umornom i iscrpljujućem bračnom seksu)
„Zar Marija misli da mi, žene, trebamo cijeli život posvetiti djeci, obiteljima, kuhanju, spremanju kako bismo ugodile mužu i obitelji te za njih radile i mučile se cijeli život? Trebamo biti dobre majke, domaćice, ljubavnice, spremačice, radnice i sve to obavljati s veseljem i zadovoljstvom. Može li se to izdržati cijeli život? Zar taj famozni obiteljski dom nije dom i muškog bračnog partnera? (…) On je odmoren i rekreiran te još jedino može poželjeti malo seksa, a ja umorna i izmučena nisam za to raspoložena.“
(dio komentara autora)
„Mi muškarci zapravo smo odveć kratkovidni i naprosto vodimo lošu politiku u bračnom krevetu. Zaboravljamo da je nezadovoljna i iscrpljena žena loš seksualni partner. Ako doista želimo u tom krevetu uživati, tada se ne bismo smjeli ponašati kao Tonkin muž. Frigidnu ženu šaljemo ginekologu i psihijatru, a i ne pomišljamo da smo je možda mi takvom učinili. Bojimo se za svoju potenciju, a zaboravljamo da se kraj zanemarene i iscrpljene žene ni ne možemo osjećati pravim muškarcima.
5. NAPUŠTAM TE! (Sandra Lüpkes)
Priručnik za one koji odlaze
„Kad sam svom mužu priopćila da ću ga napustiti, oboje smo otišli u savjetovalište. Dok je on bio opskrbljen čitavom hrpom priručnika, ja nisam dobila u ruke niti jedan jedini list papira.“
Tko napušta partnera proigrao je, izgleda, svoje pravo na razumijevanje. Sandra Lüpkes napisala je ovu knjigu za one koji su se odlučili za rastavu: tu su savjeti i pomoć za sve koji moraju izaći na kraj s predbacivanjem, dvojbama, grižnjom savjesti i neprihvaćanjem. No, protivno uvriježenom mišljenju, prilikom rastave pate oba partnera, kako ostavljeni tako i oni koji imaju potrebu okončati vezu.
Iz Sadržaja
Prije
Gotovo je: Sagledajte jasno
Ništa više neće biti kao prije
Kada je gotovo?
Mogu li spasiti našu vezu?
Zašto je tako teško rastati se?
Prvo uvjerite sami sebi
Pogledajte istini u oči
Rastava braka u Hrvatskoj
Rastava: Razgovarajte otvoreno
Točno u sredini
Bivši partner (Na)pustite ga
Opraštanje i zaboravljanje
Djeca: Ostanite i otac i majka
Suočite se
„Što će drugi misliti?“
Shvatite sami sebe
Krivnja i opravdanje
Poslije
Rastava crno na bijelo: Okončajte
Rastava (uopće ne) boli
Nova ljubav: Dopustite
Ljubav dolazi bez pitanja
Budućnost: Započnite
Hoćemo li ponovno biti prijatelji?
Isječak
„Željela bih da rastava za vas ne znači samo kraj nego i novi početak, jer uslijed svih tih događaja možete sebe sagledati u novom svjetlu.“
autorica
„Pišem savjetnik o rastavi.“
„Postoje već tisuće takvih.“
„Ali, ne za one koji ostavljaju.“
„Za koga?“
„Za one koji odlaze.“
„Muškarce i žene?“
„Tu ne vidim nikakvu razliku.“
„Zar oni žele savjetnik? Je li im uopće potreban?“
"Da, jer protivno uvriježenom mišljenju, prilikom rastave pate oba partnera, kako ostavljeni tako i oni koji imaju potrebu okončati vezu.
(…)
Ništa u životu nije tako bolno kao rastava.
Pri tome je u biti, irelevantno jeste li u ulozi onoga koji ostavlja ili koji je ostavljen, jer kraj dugogodišnje veze za oba partnera znači rušenje dosadašnjeg životnog koncepta. Ništa više neće biti kao prije – ovo zvuči istovremeno i kao izazov i kao upozorenje.
Naposljetku, to znači: Ne ostavljate za sobom samo stvari koje niste više mogli podnijeti nego i drage navike, sigurnost, poznatu okolinu, uhodani suživot.“
„Ne samo da je NAPUŠTAM TE !Sandre Lüpkes vrlo korisna knjiga svakome tko se nalazi u situaciji da je nezadovoljan svojim brakom – to je i vrlo poštena knjiga koja vam neće dati lažni recept – takav i ne postoji. Odluku – ma kako vam to izgledalo teško, morate donijeti sami. No, ova će vam knjiga pomoći da donesete pravilnu odluku.
Vladimir Jakolić, urednik hrvatskog izdanja
6. ŽIVOT NAKON PREKIDA VEZE (Tatjana Divjak)
Kako prevladati bol, iscijeliti se i izgraditi emocionalni odnos temeljen na bliskosti
Ovo je knjiga – kako naglašava autorica - koja odgovara na pitanje kako (prevladati bol, iscijeliti se, uspješno izgraditi odnos...), a ne na pitanje zašto (zašto je bol nastala, zašto smo napušteni, zašto se sve to meni događa...)
„Za vas koji se bojite bliskosti ili iz nekog drugog razloga nemate „sreće u ljubavi“, a radi izgradnje pozitivnije vlastite slike o sebi, potrebno je da ne pokušavate osvajati druge lažnim stupnjem samopouzdanja i ne popunjavate unutarnju prazninu drugim ljudima. Ne tražeći potvrdu svoje vrijednosti u drugima, naučit ćete ispuniti očekivanja koja su realna te ćete prihvatiti i druge s njihovim nedostacima. Uživat ćete u vlastitu društvu pa ni pokušaji ispunjenja s nekim (idealnim) neće vam biti nužni. I tek tada uspjeh u ljubavi postaje moguć!“
Ovo obećanje iz predgovora autorica potkrepljuje i biblioterapijskim savjetima - na kraju svakog poglavlja slijedi popis naslova koji bi trebali temeljitije objasniti tu iznesene njezine načelne stavove. Ona, među ostalim, objašnjava kako nastaje strah od bliskosti i kako ga pobijediti, kako ostvariti istinsko samopouzdanje u odnosima, kako prestati popunjavati unutarnju prazninu drugim ljudima te kako otkriti osobine prave ljubavi.
Iz Sadržaja
Izliječiti bol
Što učiniti.
Područje za rad: Opraštanje
Kako oprostiti.
Pokrenuti se
Kako se pokrenuti
Postati partner kakvog sebi želite
Područje za rad: Zavolite sebe
Odlučiti što konkretno želite
Područje za rad: Odredite kvalitetu željene veze
Ponovno na ljubavnim sastancima
Graditi intimnost
Zašto je važno ustrajati unatoč strahu od bliskosti?
Isječak
„I sama sam se, kao s jednom od velikih životnih zadaća, suočila s boli kao posljedicom odbačenosti, prihvatila tu situaciju, ali i osvijestila vlastiti strah od bliskosti koji je bio uzrokom mojih „pogrešnih“ izbora. Ulazeći u veze u kojima sam doživljavala razočaranja, prebrzo se otvarajući onome što sam smatrala da vodi u bliskost, sve sam se više udaljavala od mogućnosti da se osjećam voljenom baš takva kakva jesam. Često, nakon prekida veze u kojoj smo se nadali ostvariti bliskost, strada naša slika o samima sebi, naše samopouzdanje.
Možda ste upravo u toj fazi života i treba vam pomoć da se pokrenete, ali i da ovaj put napravite nešto drukčije kako biste nakon dobili i drukčiji rezultat. Počnite s radom na sebi uz pomoć ove knjige.“
Tatjana Divjak promovirala je Life Coaching kao metodu u Hrvatskoj i prva se u Hrvatskoj time počela profesionalno baviti.
7. SRCE MOJE I TVOJE U LJUBAVI STOJE (Dubravka Miljković i Majda Rijavec)
„Što je ljubav? Je li to tek intenzivniji osjećaj sviđanja ili pak neko potpuno drugačije stanje? Postoje li različiti tipovi ljubavi ili je to zapravo isti osjećaj u različitim pakiranjima? Vole li svi ljudi na isti način? Kakva je prava ljubav? Vjerojatno ste i sami kvalificirani odgovarati na ova pitanja, ali kako je ovo naša knjiga, nema vam druge no pročitati što mi o tome imamo za napisati.
Posve je sigurno da je ljubav vrlo složen fenomen koji se javlja u mnoštvu oblika i iskazuje u mnogim odnosima. Mi ćemo ovdje pisati samo o romantičnoj ljubavi i njezinim varijacijama. Nećemo pisati o roditeljskoj ljubavi, ljubavi prema domovini, bogu, naciji, nogometu, hrani, novcu, zalascima sunca i sl. - osim ako to nije u izravnoj vezi s romantičnom ljubavlju. Također, ovo nije plod pjesničkoga nadahnuća (za to uopće nemamo smisla) već rezultat prakse - nešto osobne no ponajviše stručne i - kopanja po psihologijskoj literaturi.“
autorice
Iz Sadržaja
Potreba za bliskošću - zašto su nam potrebni drugi ljudi?
Posljedice bliskosti: raj ili pakao?
Kako započinje bliskost?
Tjelesna privlačnost
Blizina i izloženost
Kako povećati bliskost?
Volite li nekoga ili vam se on samo sviđa?
Što može uništiti ljubav?
Što je ljubomora?
Je li normalno biti ljubomoran?
Namjerno izazivanje ljubomore
Što je ovisnost?
Zablude o ljubavi
Što kad ljubav umre?
Uzroci prekida veze
Faze raskida
Isječak
„SAMO JEDNOM SE LJUBI?
NE
Samo jednom se ljubi, sve je ostalo varka – riječi su iz nekad vrlo popularnog šlagera. Ili drugim riječima – prava ljubav javlja se samo jednom u životu. Ovakvi ljudi su uvjereni da se u životu može samo jednom voljeti i da postoji osoba koja će, kad se pojavi, biti dostojna njihove ljubavi do kraja života. Samo po sebi ovakvo vjerovanje može imati barem tri nepovoljne posljedice:
Prva je neodlučnost – naime u susretu s mogućom ljubavi čovjek se uvijek pita je li to ona prava. Kako na to pitanje, naravno, ne može odgovoriti (često niti ako proba, a kamoli ako ne), ostaje sa svojim sumnjama - stalno sam. Ako se ipak odluči za neku vezu i uđe u brak, u susretu s prvim većim problemima počinju redovito i sumnje i samooptuživanja u smislu: Ovaj je brak pogreška..., da sam bar...
Drugi mogući ishod ukorijenjenog vjerovanja o samo jednoj ljubavi (bez obzira smatra li se kako se samo jednom može iskreno voljeti ili pak kako čovjek ima pravo na samo jednu šansu) može biti odluka da se pod svaku cijenu ostane u (lošoj) vezi jer - "ljubavna karta" je potrošena, više ih nema.
Treća, jednako nepovoljna varijanta je izaći iz veze, rastati se, i nastaviti život bez ljubavi i bez pokušaja da se ona ponovno potraži. Jer svoju smo "kartu" već potrošili.
DA
- Sami određujemo koliko ćemo "karata" iskoristiti. U lošoj vezi ne treba silom ostajati; čak niti "zbog djece", a posebno ako su baš djeca ta koja najviše osjećaju posljedice takve veze - što je, nažalost, najčešći slučaj.
- Svatko ima pravo i na pogrešku i na novu ljubav. Ljubavi su međusobno različite, poput različitih boja, ali sve su prave. Kao što i svoju djecu volimo na različite načine, tako i svoje partnere ljubimo na različite načine. I uvijek je najnovija ljubav - prava ljubav.
- Ne samo da se u životu može voljeti više puta nego je i praktično nemoguće voljeti samo jednom.“
Bilo da se radi o već postojećoj ljubavi, koja tijekom vremena mijenja svoje lice, pa se pretvara u prijateljstvo ih dosadu, ili o nedostatku ljubavi koji danas muči tolike mlade ljude, u braku i izvan njega, s djecom ili bez djece - sve je to, i još mnogo više od navedenog, stručno i duhovito, znanstveno utemeljeno i lepršavo, opisano u najnovijoj knjizi ove dvije autorice. (…) U knjizi ima puno korisnih naputaka za svakodnevni život, ali prije svega i mnogo duhovitosti i radosti, pa se čitatelj, učeći sve što treba znati o ljubavi, može svako malo zaista i od srca nasmijati.
prof. dr. Mirjana Krizmanić
8. OTKAČENA GENERACIJA (Jillian Straus)
. Zašto nismo u ozbiljnoj vezi ili braku?
Na osnovi intervjua što ih je obavila sa stotinu pripadnika x-generacije (prve generacije poslije baby-booma) udobi između dvadeset i pet i trideset devet godina širom SAD-a, autorica zaključuje kako je postalo očito da je riječ o generaciji koja teži za bliskošću i intimnošću, ali ne zna to ostvariti. Pripomogla je tome, kaže, jedna izmišljotina – traganje za „srodnom dušom“. A srodna duša se ne pronalazi i ne rađa nego stvara, kaže ona i ukazuje na sedam loših izvanjskih utjecaja koji su danas prepreka pronalaženju ljubavi za kojom se traga: kult osobnosti, kultura višestrukog izbora, učinak razvoda, nehotičan utjecaj feminizma, mentalitet „zašto patiti“, mjerila slavnih osoba i posljedice odgađanja braka.
O sadržaju ove knjige govore i upućene joj pohvale. U njima, među ostalim, stoji da ona temeljito i na nov način istražuje današnji složeni i nerijetko okrutni svijet udvaranja i hodanja te da je riječ o autentičnoj i pronicljivoj knjizi koja govori o epidemiji nedostatka ljubavi u današnjoj generaciji i koja je sjajna optužnica protiv konzumerističkog pristupa ljubavi pripadnika X-generacije.
Jillian Straus predaje komunikologiju u New Yorku i kroz osam godina sudjelovanja u tv-emisiji The Oprah Winfrey Show razgovarala je sa stotinama muškaraca i žena o njihovim životima i vezama.
"Želite li saznati zašto ste i dalje sami (a zacijelo želite) prestanite to pitanje upućivati zrcalu. Da biste shvatili što se uistinu događa potrebno je sagledati bizarni društveni pejzaž suvremenog doba. A za taj put potreban vam je pouzdan vodič oštra oka – a nema boljeg od Jillian Straus."
Ethan Waters
Iz Sadržaja
Pretjerana očekivanja
Kontradiktorne potrebe, konfliktni planovi
Mediji: bračno nezadovoljstvo
Propast udvaranja i smrt romantike
Seks x-generacije
Brak lake kategorije
Pronalaženje prave ljubavi
Isječak
„Pristup pripadnika X-generacije o ostavljanju otvorenih opcija ili suzdržavanju od potpunog obvezivanja jedna je od najvećih prepreka pronalasku prave ljubavi. Obvezivanje nije poput ulaganja visokog ili niskog rizika. Ako ne uložite sve nema izgleda da ćete požnjeti nagradu. Mnogi oženjeni parovi podsjetili su me kako je brak čin vjere, čak i onda kada su okolnosti optimalne. Nema garancija: nema povrata uloženog. Ako se posve ne obvežemo, mnogi od nas sami sebi uskrate dubinu odnosa za kakvom žude u vezi. Parovi u sretnoj vezi stalno su mi naglašavali kako ih je njihova veza preobratila tek kad su se u potpunosti jedan drugome obvezali.“ (…)
Mogućnosti višestrukog izbora mogu navesti pripadnike X-generacije da razviju sklonost prema pretvaranju partnera/partnerice u svojevrsnu robu. To ostvarujemo uz pomoć detaljnih „kontrolnih popisa“ kojima, teoretski gledano, praktički sami dizajniramo idealnog partnera/partnericu. Tijekom tog postupka možemo početi stalno uspoređivati partnera sa svima onima tamo „vani“ koji su još na raspolaganju, zbog čega smo stalno nezadovoljni izborom.“
9. VJEŠTINE KOMUNICIRANJA UDVOJE (dr. Matthew McKay, Patrick Fanning; dr. Kim Paleg)
Jasna, kvalitetna, komunikacija je osnovni preduvjet skladnih bliskih odnosa. Uz napomenu da odnos s partnerom/partnericom može predstavljati najsnažniji doživljaj radosti ili najsnažniji izvor boli, autori ukazuju na to kako istraživanja potvrđuju da veze ne ovise toliko o snazi snova ili obveze, o sreći, strasti ili cijenjenju istih vrijednosti već o tome posjeduju li ljudi u vezi vještine komuniciranja udvoje. Za to postoji - kažu - deset osnovnih pravila koje valja usvojiti. U tu svrhu na početku knjige je ponuđena i Karta poteškoća, svojevrsna analiza postojeće komunikacije.
Ova je knjiga namijenjena parovima u braku ili izvanbračnim zajednicama; heteroseksualnim parovima, homoseksualcima i lezbijskim zajednicama, starima i mladima. Poduzeli smo, naime, svjesni napor obuhvaćanja sve raznolikosti odnosa među parovima, uvjereni da je svakiodnos pravovaljan i zdrav izraz ljudske potrebe za bliskošću i prisnošću.
autori
IZ SADRŽAJA
OSNOVNE VJEŠTINE
Slušanje
Iskazivanje osjećaja i bilježenje potreba
Uzajamno poticanje
NAPREDNE VJEŠTINE
Jasna komunikacija
Prevladavanje i prepoznavanje spoznajnih iskrivljenja
Pregovaranje
Rješavanje poteškoća
SRDŽBA I SUKOB
Procjenjivanje i mijenjanje prezahtjevnih strategija
Hvatanje ukoštac sa srdžbom
Hvatanje ukoštac sa srditim partnerom
Prepoznatljive sheme o partneru
Stari obrasci: Odvajanje partnera od roditelja
Hvatanje ukoštac s vlastitim mehanizmima obrane
ISJEČAK
„Deset pravila jasne komunikacije
1. Izbjegavajte sudove i riječi kojima biste mogli izazvati napetost.
2. Izbjegavajte opće ocjene
3. Izbjegavajte rečenice koje započinju u drugom licu, a poruke su optuživanja i osude
4. Izbjegavajte podsjećanja na stare doživljaje
5. Izbjegavajte negativne usporedbe
6. Izbjegavajte prijetnje
7. Opisujte svoje osjećaje, nemojte njima napadati
8. Neka govor vašeg tijela bude otvoren i prijemčiv
9. Koristite cjelovite poruke
10. Šaljite jasne poruke
(…)
Poredbeno iskrivljenje
Što su snažniji vaši osjećaji i reakcije, to će veći izgledi biti da je stvarna osoba, na koju se odnose sve vaše reakcije, jedan od vaših roditelja. (…) Poredbeno iskrivljenje može se pojaviti i u intimnoj vezi kao i u susretu s potpunim neznancem. Prema svome partneru možete postupati kao da je riječ o jednom od vaših roditelja ili nekoj drugoj osobis kojom ste bili povezani u prošlosti.
Kako prepoznati poredbeno iskrivljenje
1. Nenadana navala snažnoga negativnog osjećaja (…)
2. Osjećaj koji vas obuzima doima vam se poznatim (…)
3. Ponavljanje osjećaja (…)
4. Nagađanje misli (…)
5. Strah da će vas partner napustiti ili odbiti (…)“
10. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)
. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta
Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.
Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.
IZ SADRŽAJA
Disciplina
Odgoda užitka
Rješavanje problema i vrijeme
Odgovornost
Neuroze i poremećaji osobnosti
Bijeg od slobode
Posvećenost stvarnosti
Ljubav
Mit o romantičnoj ljubavi
Još malo o granicama ega
Ovisnost
„Samožrtvovanje“
Rizik gubitka
Rizik neovisnosti
Rizik konfrontacije
(…)
Rast i religija
Pogled na svijet i religija
Religija znanosti
Znanstveni i tunelski vid
Milost
Čudo zdravlja
Čudo nesvjesnoga
Definicija milosti
Problem zla
Evolucija svijesti
Priroda moći
Otpor prema milosti
ISJEČAK
„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.
(…)
Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'
Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“
11. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)
. Umijeće davanja i primanja
. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu
Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.
Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“
U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.
IZ SADRŽAJA
Igra paradoksa
Postavljanje granica
Bolje, a ne veće
Što i kada dajemo
Širom otvorenih očiju
Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja
Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom
Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?
Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete
ISJEČAK
„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.
Skrivanje iza žrtvovanja
Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.
U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.
(…)
Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'
(…)
Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“
12. ZAŠTO VOLIMO (Helen Fischer)
. Narav i kemija romantične ljubavi
Snimivši s ekipom znanstvenika mozgove strastveno zaljubljenih ljudi, najpoznatija američka antropologinja dokazuje ono što su psiholozi godinama pretpostavljali – da su romantičnu strast u naš mozak utisnuli milijuni godina evolucije. Nije riječ o emociji već o porivu jakom poput gladi. To iskustvo, popraćeno oduševljenjem, promjenama raspoloženja, nedostatkom potrebe za snom, opsjednutošću, osjećajem prisile, iskrivljenjem stvarnosti, emocionalnom i fizičkom ovisnošću zajedničko je svim razdobljima i zemljopisnim širinama.
Ovdje ćete saznati što točno doživljavate kad se zaljubite, zašto odabirete jednu, a ne drugu osobu te kako romantična ljubav u biološkom smislu utječe na seksualni poriv i osjećaj privrženosti prema partneru.
IZ SADRŽAJA
Kakav divlji zanos
Životinjska privlačnost : Ljubav među životinjama
Kemija ljubavi: Pregled 'zaljubljenog' mozga
Ljubavna mreža: Pohota, romantika i privrženost
Zašto volimo: Evolucija romantične ljubavi
Izgubljena ljubav: Odbačenost, očajanje i bijes
Preuzimanje kontrole nad strašću
Kako produžiti romantičnu ljubav
ISJEČAK
Vjerujem da je romantična ljubav jedna od tri prvobitne moždane mreže koje su evoluirale prve te počele upravljati parenjem i reprodukcijom. Pojavila se pohlepa, žudnja za seksualnim ispunjenjem, kako bi motivirala naše pretke da bez gotovo ikakve mogućnosti izbora tragaju za seksualnim sjedinjenjem s partnerom. Romantična ljubav, oduševljenje i opsjednutost zaljubljenosti omogućila im je da svoje udvaranje usredotoče na jednu osobu, čuvajući time dragocjeno vrijeme za parenje i energiju. A muško-ženska privrženost, osjećaj spokoja, mira i sigurnosti koju nerijetko osjećamo prema dugogodišnjem partneru, razvila se kako bi potakla naše pretke da dovoljno dugo vole partnera kako bi zajedno odgojili djecu.
Ukratko, romantična ljubav duboko je ukorijenjena u ustrojstvu i kemiji ljudskog mozga.
(…)
Što je najvažnije, naši su rezultati (fMRI istraživanja mozga!) promijenili moje razmišljanje o samoj suštini romantične ljubavi. Shvatila sam da je ta strast temeljni ljudski poriv. Poput žudnje za hranom i vodom. Poput majčinskog nagona i ljubav je fiziološka potreba, snažan poriv, nagon za udvaranjem i osvajanjem partnera.
(…)
Od svih značajki romantične ljubavi, ta mi je čežnja za seksualnom isključivošću najzanimljivija. Vjerojatno se razvila iz dva važna razloga: kako bi se muškarci u rodovskoj zajednici zaštitili da ne odgajaju tuđe dijete te kako bi se žene rodovske zajednice zaštitile od gubitka potencijalnog supruga i oca njezine djece. Ta žudnja za seksualnom isključivošću omogućila je našim precima da zaštite svoju dragocjenu DNK, dok su gotovo čitavo svoje vrijeme i energiju posvećivali udvaranju obožavanoj osobi.
(…)
Povišene razine dopamina u mozgu izazivaju iznimno usredotočenu pozornost, kao i nepokolebljivu motivaciju i postupke usmjerene prema ostvarenju cilja. To su najvažnije karakteristike romantične ljubavi.(…)
… naš je projekt snimanja mozga uistinu započeo dvjema pretpostavkama: moja je glasila da je romantična ljubav povezana s dopaminom i/ili drugim sličnim neurotransmiterima u mozgu, a Artova da je romantična ljubav prvenstveno motivacijski sustav, a ne emocija.
Rezultati su pokazali da su ispravne obje pretpostavke. (…)
Zapravo, ta su me otkrića navela na još sveobuhvatniju pretpostavku: počela sam vjerovati da je romantična ljubav najvažniji motivacijski sustav mozga – ukratko, temeljni ljudski poriv za parenje.
(…)
Budući da je romantična ljubav takav euforični 'zanos', budući da je tu strast nevjerojatno teško kontrolirati jer stvara žudnju, opsjednutost, osjećaj prisile, iskrivljenje stvarnosti, emocionalnu i fizičku ovisnost, promjenu osobnosti i gubitak samokontrole, mnogi psiholozi romantičnu ljubav smatraju ovisnošću – pozitivnom kad je ljubav uzvraćena, a jako negativnom fiksacijom kad je odbačena i kad ne možete zaboraviti voljenu osobu.
Tu pretpostavku podržava i naš eksperiment sa snimanjem mozga: romantična ljubav je opojna droga. Izravno ili neizravno, doslovce sve droge koje izazivaju ovisnost utječu na jedan jedini dio mozga, mezolimbički sustav, kojeg aktivira dopamin. Romantična ljubav istom kemijskom tvari stimulira dijelove iste moždane mreže.
13. BEZ RAZGOVORA SE NE MOŽE (Pavao Brajša)
. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih
Knjiga je namijenjena onima koji žele saznati kako kvalitetno razgovarati da bismo unaprijedili vlastitu osobnost, komunikaciju s drugima, intimne veze…Jer, kako kaže autor, čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom. Razgovor sudjeluje u rađanju našega tijela, mozga, osobe, identiteta. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu, u društvu.
Autor knjige, Pavao Brajša, poznati je psihijatar, psihoterapeut i komunikolog – autor četrdesetak knjiga. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj, radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta te vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji.
IZ SADRŽAJA
Zašto nam treba razgovor
(Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta; Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora; Naš mozak se razvija razgovorom; Naša osobnost se razvija razgovorom; Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom…)
Od čega se sastoji razgovor i kako se uči
(Ne razgovaramo samo riječima; Na onoga s kim razgovaramo ne djeluje toliko poslana koliko primljena poruka; Treba učiti kako sa svakim drugačije razgovarati…)
Zašto ne možemo bez razgovora
Razgovor omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje; Previše nekvalitetnog razgovora čini veću štetu nego premalo kvalitetnog, Loš razgovor je vezan uz poremećene odnose sugovornika…)
Odnosi i sadržaji u razgovoru
(Iskrenim ja porukama privlačimo sugovornike; U razgovoru selektivno slušamo, subjektivno tumačimo i rado iskrivljujemo…)
Kakav je naš razgovor
(U razgovoru možemo biti nezainteresirani, tužitelji, teoretičari, iskreni i zataškavati; Moramo razgovarati jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga…)
Razgovor je ono što iz njega učinimo
Ne možemo sa svima razgovarati na isti način
Kako bismo trebali, a kako često razgovaramo
Principi i pravila uspješna međusobnog ponašanja u razgovoru
ISJEČAK
„Trebali bismo govoriti konkretno i dorečeno, povezano sa svakodnevnim životom, prepoznatljivo, ne gubiti se u općenitostima, a niti govoriti u šiframa. Općenito i nedorečeno ne privlači nikoga. Opće istine i nikada do kraja izgovoreno također. Skloni smo bitno ispuštati, a konkretno izostavljati. Ne smijemo izbjegavati izražavanje osobnog stava prema onome što govorimo, kao i prema onima s kojima razgovaramo. (…) Moramo govoriti iskreno, a to znači što mislimo, osjećamo i kako se ponašamo. Moramo živjeti i osjećati ono što mislimo i govorimo. Važno je vjerovati u ono što govorimo, biti uvjereni u istinitost onoga u što želimo uvjeriti sugovornika. Naše ponašanje mora potvrđivati ono što govorimo.
(…)
Tolerantni smo u razgovoru ako uvažavamo drugačija mišljenja sugovornika, ako ne mislimo da uvijek i jedino mi moramo imati pravo. Uza sva neslaganja na sadržajnoj razini, treba zadržati dobre odnose s onima s kojima se ne slažemo……
(...)
„ Nietzsche nam savjetuje da se kod ulaska u brak zapitamo: 'Vjeruješ li da ćeš s tom ženom/mužem moći do starosti dobro razgovarati?'
Otvoreni iskreni razgovor u braku bi trebao biti zajednička igra, uza zajedničko dobivanje, međusobno slušanje i prihvaćanje. Bez takva razgovora u braku nema stvarnog susreta stvarnih partnera, jer jedan drugog ne slušamo i svoje govorimo. U tom smo slučaju slični vlakovima koji voze usporedo na paralelnim kolosijecima bez skretnica: oni se mimoilaze, nikada se ne sastaju, jedan se na drugoga ne prikopčaju i ne sastave se u jedinstven vlak.
U bračnom razgovoru smo često uvjereni da smo rekli partneru što smo i mislili kazati i da je čuo što smo mu rekli, da je prihvatio naše značenje poruke, da će takvu poruku prihvatiti. Međutim, ne vjerujemo da smo rekli što nismo mislili, da je partner čuo što mu nismo rekli, da je poruku razumio na svoj način i da prihvaća ne ono što smo mislili i rekli, nego što je čuo i shvatio
14. UNUTARNJI KOMPAS (Tomica Šćavina)
. Prepoznajte svoj smjer
Psihologinja Šćavina u ovoj knjizi povezuje psihologiju i duhovnost, propitujući granice životnih uvjerenja ljudi kako bi ih potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta, na prepoznavanje 'vlastitog smjera'. Govoreći o smislu života, kaže kako onda kada smo u aktivnoj poziciji kreatora smisla imamo više motivacije za istraživanje i upoznavanje sebe i svijeta. Potraga za smislom vrsta je komunikacije sa stvarnošću koja produbljuje doživljaj života i povećava naše kapacitete za čuđenje, radost i suosjećanje. Patnja je, napominje, nešto čemu najteže pronalazimo smisao. Kada osjećamo snažnu fizičku ili emocionalnu bol filozofiranje o smislu života doima se kao puka besmislica. Kako naći smisao u tome da je netko, ni kriv ni dužan, već kao dijete proživio teške traume? Na ovo pitanje psihologinja odgovara tvrdnjom da je prihvaćanje, doživljavanje i shvaćanje vlastite individualne priče mnogo vredniji generator smisla od većine univerzalnih učenja koja život objašnjavaju iz udaljene, kozmičke perspektive. Individualna životna priča je ono što omogućuje stalno otkrivanje novih odgovora na pitanje: kakav sam/kakva sam?
IZ SADRŽAJA
Tko je odgovoran
Vrijeme za promjenu
O lakoći i težini
Kao da me nema
Biti netko drugi
Kako se branimo
Osjećam, dakle jesam
Let it be
Unutarnje dijete
Anatomija straha
Projektivna zaljubljenost
Pasivna agresija
Princip žrtvovanja
Uloga žrtve
Kako raširiti krila
Smisao života
ISJEČAK
„Većina nas u sebi nosi mnoštvo definicija nas samih. Ono što se u tu definiciju ne uklapa trudimo se ignorirati, izbrisati, praviti se da toga nema. Na primjer, smatram li sebe osobom koja je 'iznad' ljutnje ili osobom u kojoj nema zavisti, osjetim li ljutnju ili zavist, imidž koji pred sobom nosim te će nepoželjne elemente eliminirati. Misleći da tako postajem sve bolja ili sve svjesnija, zapravo postajem sve lošija i sve nesvjesnija jer ne razvijam sebe, već svog unutarnjeg neprijatelja.
Unutarnjeg neprijatelja u ovom kontekstu čine svi oni odbačeni, negirani, neprihvaćeni, potisnuti dijelovi nas. Sve ono što u nama postoji, a čemu smo rekli 'ne'. Ljutnja kojoj kažemo 'nema te' ne nestaje već mijenja svoju energetsku formu i samim time joj je teže ući u trag. Recimo, nema više vatrene ljutnje, ali zato ima močvarne depresije. Ili, nema više zavisti prema 'boljem' ili 'jačem', ali zato ima agresije prema 'lošijem' ili 'slabijem'.
(…)
S vremenom, oko autentičnih osjećaja raste ovojnica straha. Primjer: Ljuta sam – što ako si dopustim ljutnju i eksplodiram? Tužan sam – što ako pokažem tugu i ostanem dolje na dnu, neutješan? Eksplodirati od ljutnje i utapati se u tuzi zapravo mogu samo oni koji uporno osjećaje potiskuju, oduzimaju im značaj,ne slušaju ono što im ti suptilni stanovnici grudnog koša imaju za reći. A tada nastupa strah, emocija vladarka koja suptilnost među rebrima (koja pod njenom čizmom postaju nalik rešetkama zatvora) sabija,miješa, cementira, slaže u blokove, rearanžira, oblikuje, deformira. Strah može imati tisuću lica.
(…)
Živjeti ispunjen, lijep život podrazumijeva stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmijeh i ljutnju kako bismo išli prema sretnijem životu. Prije svake iduće stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikad nije lak. Zakoračivši u nepoznate, neotkrivene dijelove sebe možemo otkriti novu snagu, ali ne prije nego se otvorimo tamo gdje smo zatvoreni, tamo gdje smo ranjivi.
(…)
Biti žrtva je velika životna uloga. To je izuzetno rasprostranjen obrazac ponašanja. Prenosi se poput virusa, putuje kroz nesvjesne kanale psihe i hrani se kapacitetima za stvaranje zdravog, kvalitetnog života. Što je uloga žrtve duže hranjena, teže ju je iskorijeniti. Mnoge se mlade žene nađu u situaciji da previše udovoljavaju drugima, da se troše i angažiraju oko odnosa nakon kojih se osjećaju iscijeđeno, povrijeđeno, iskorišteno ili jadno. To je početak.
Nakon više godina ovakve (auto) torture, nakon što shvate da se on (često je to suprug ili šef koji maltretira) neće samo tako promijeniti ili da svemirom ne vlada pravedan bog koji svakome dijeli po zasluzi, nastupa faza dubokog razočaranja. Tu počinje žaljenje.
(…)
O životu i svojoj ljudskoj prirodi možemo nešto naučiti kako iz sreće i zadovoljstva tako i iz patnje, ljubomore ili bijesa. Perfekcionistička vizija sebe kao nekog tko uvijek ima prave odgovore, snalazi se u svakoj situaciji i stalno vidi da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna čini nas neosjetljivim i površnim. Kreiranje životnog smisla se prije svega temelji na iskrenosti prema sebi, jer najviše napredujemo onda kada si priznamo 'kako jest' umjesto da stalno težimo 'onome kako bi trebalo biti'. Definicija toga 'kakvi bismo trebali biti' nije izvor sreće već izvor frustracije. Život se uvijek događa u sadašnjosti, a mir sa sobom onakvima kakvi jesmo temelj je smislene povezanosti naše unutarnje i vanjske stvarnosti.“