1. KAKO SE ZAUVIJEK RIJEŠITI DROGE (Jerry Dorsman)
. 100 provjerenih metoda koje će vam pomoći da se zauvijek riješite ovisnosti o kemijskim tvarima i uspijete u životu.
„Ova knjiga je po mnogo čemu posebna. Njena prva posebnost je u autoru. Radi se o čovjeku koji je sam prošao proces izlječenja ovisnosti, a zatim se obrazovao i posvetio liječenju ovisnika, dakle problem o kojem govori poznaje iz kuta pacijenta i iz kuta terapeuta, što ćete tijekom čitanja i sami otkriti.“
Iz predgovora dr. Sande Franić-Tukić
Odvikavanje od droge jedna je od najljepših stvari koju možete učiniti za sebe i svoje voljene. Ali to također može biti najveći izazov vašeg života. Ova knjiga objašnjava kako obuzdati žudnju za drogom, kako ispraviti štetu koju su vam nanijele droge i kako uspostaviti kontrolu nad životom te ostvariti ključne promjene u životu zbog kojih ćete se osjećati bolje.
Nekad i sam ovisnik o drogi i alkoholu, autor će vam pomoći da usvojite najbolji pristup odvikavanju od bilo koje droge - od barbiturata i droga koje možete dobiti na recept do marihuane, kokaina i heroina. Uz pomoć niza vježbi samootkrivanja, radnih zadataka i kontrolnih popisa naučit ćete odlučiti kada i kako prestati uzimati drogu, razradit ćete vlastiti plan odvikavanja te izabrati metode djelotvorne u vašem slučaju.
Knjiga može pomoći i roditeljima ovisnika, terapeutima (zbog zanimljivog holističkog pristupa), a i onima koji nikad nisu probali drogu – jer promiče zdrav stil života.
Iz Sadržaja
Kako vam može pomoći ova knjiga
Što vam znače droge
Novi pristup ovisnosti o drogi
Jesu li koristi vrijedne tolikih problema?
Plan vlastitog pristupa odvikavanju
A da se pridružite kakvom Udruženju za liječenje ovisnosti od droge?
Liječenje prehranom
Unutarnje snaženje
Trideset dodatnih načina da biste se iznova stvorili
Odvikavanje od droge i kako uspjeti
Petnaest uobičajenih problema i kako ih se riješiti
Isječak
„Pristup samopomoći u ovoj se knjizi zasniva na jednostavnoj pretpostavci: Vi možete preuzeti odgovornost za vlastito zdravlje. (…) A jednom kad se upoznate sa specifičnim problemima koje morate prevladati te s najboljim metodama postizanja ciljeva možete se droge odvići relativno lako. Uz pomoć ove knjige proučit ćete svoju individualnu potrebu za drogom, odlučiti kada ćete je prestati uzimati, razraditi vlastiti program liječenja, odabrati metode djelotvorne u vašem slučaju te sami ostvariti vlastiti uspjeh. Sve ovisi o vama.“
2. O ALKOHOLIZMU – ŠTO KAKO I ZAŠTO (Nenad Horvat)
… pričice o alkoholizmu, o alkoholičarima, njihovim ženama i njihovoj djeci; „pučkoškolska čitanka“ za učenje osnova suvremene alkohologije koju mogu sricati i čitati svi…
„Pisati jednostavno a pametno, razumljivo a stručno, mnogo je teže nego znanstveno i učeno, ali nerazumljivo i komplicirano. To je možda, najjednostavnije rečeno, osnovno obilježje ove knjige. (…) Treba je preporučiti klubovima liječenih alkoholičara, članovima obitelji alkoholičara i svima koji žele razmišljati o svom ili tuđem alkoholizmu, o sebi i drugima u vezi s alkoholizmom.“
Ovoj ocjeni dr. sci. Pavla Brajše valja još dodati kako će veću korist od duhovitih i korisnih ocjena i komentara psihijatra Horvata na temu alkoholizma (skup njegovih novinskih napisa u Varaždinskim vijestima) vjerojatno imati oni koje odbija pretjerani zdravstveno-prosvjetiteljski ton. Kojima je draže, kako kaže autor predgovora, „čavrljanje s alkohologom na kavi“. Ovo bi čavrljanje, s obzirom na sjajan filozofski pristup autora životu a i tematici, moglo možda dati bolje rezultate nego neke druge „ozbiljne“ knjige na temu ovisnosti o alkoholu.
Iz Sadržaja
Zašto ljudi piju
Tko je alkoholičar
Alkoholizam i njegove obmane
Koliko ima alkoholizma
Depresija (i začarani krugovi)
Bijeli miševi
Alkoholizam – zarazna bolest
Napad je najbolja obrana
Rastava braka
One stvari
Tko je pacijent
Koga svrbi taj se češe
Zašto baš ja
Cijena alkoholizma
Tin Ujević i prazna slama
Psihološki rak
Konfucije
Čaša kreativnosti ili kreativnost čaše
Isječak
„Neki ljudi jednostavno ne mogu otpustiti svoju unutarnju kočnicu. Vožnja u takvom stanju postaje im svakodnevica i koliko god se oni s time teško nosili , pomoći nema. Ili? Ili ipak ima? Neki među nama odavno su naučili: sve kočnice brzo popuštaju kad se čovjek dohvati alkohola. Nema onog tereta, nema onog pritiska, nema one treme i tjeskobe. Osjećaš se lak kao perce – ne samo da brže voziš, čini ti se da bi mogao i poletjeti. No, alkohol ne otpušta samo ručnu kočnicu; on kvari i nožnu! A vozilo bez kočnica slupa se na prvom zavoju. Ili raskršću. (…)
Čini se da alkoholičar živi tako da čas na nosu ima crne, čas ružičaste naočale. On jedne skida, a druge stavlja u ritmu koji nije sasvim predvidljiv, ali je lako prepoznatljiv. Radi se o tome je li gospodin popio ili nije… (…)
Sve je to prerušeni plač. Samo onaj tko površno gleda neće to vidjeti. Alkoholičar je osoba koja plače. S jednom napomenom: njegov plač pretvorio se u cmizdrenje. A to je nešto sasvim drugo, to nije nikakvo olakšanje, Cendranje i cmizdrenje nije isto što i plakanje. (…)
Ovdje ćemo se pozabaviti samo nekim Konfucijevim izrekama. Od svih njih nama se najvažnijom čini ova: „Ako hoćeš promijeniti svijet, počni od sebe.“ To je vrlo jednostavna, ali najteža strategija. I najzanimljivije, jedina strategija koja na dugi rok ima izgleda da uspije.“
3. KAKO RADI VAŠ MOZAK (Daniel Amen)
Djelotvoran program savladavanja tjeskobe, depresije, opsesivnosti, ljutnje, naglosti – Kako optimizirati moždanu funkciju i prekinuti loše navike mozga (pedeset moždanih „da“ i pedeset moždanih „ne“)
„Vaš mozak je hardware vaše duše. On je hardware same suštine vas kao ljudskog bića. Ne možete biti to što želite ako vam mozak ne radi pravilno. A to kako vam radi mozak određuje u kojoj ste mjeri sretni, koliko se osjećate uspješnima te kakvi su vaši odnosi s drugim ljudima. Vaši moždani obrasci pomažu vam (ili odmažu) u braku, roditeljstvu, na poslu, kod vjerskih uvjerenja te u vašem doživljavanju zadovoljstva i boli. Ako ste tjeskobni, depresivni, patite od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, lako se naljutite ili ste rasijani, zacijelo vjerujete kako su svi ti problemi „u vašoj glavi“. Drugim riječima, uvjereni ste kako su vaši problemi čisto psihološke naravi. Pa ipak, moja i istraživanja drugih liječnika i znanstvenika pokazuju da je sve ovisno o fiziologiji mozga – a odlična je vijest da imamo dokaz da tu fiziologiju vi možete mijenjati.“
dr. sc. Daniel Amen
Daniel G. Amen je klinički neuroznanstvenik, psihijatar i medicinski direktor Klinike Amen, svjetski poznatih po procjeni problema u ponašanju koje izaziva mozak, koje imaju najveću bazu SPECT snimaka bihevioralnih problema mozga na svijetu. Priznati je ekspert na polju ispitivanja mozga i jedan od tek nekolicine svjetskih psihijatara koji je tehnike vizualizacije funkcija mozga primijenio u psihijatriji.
„Vrlo je čudno, a možda i znakovito da je čovjek prije, i daleko bolje, upoznao svoje druge organe i njihove funkcije nego mozak te da mozak donedavno nisu u dovoljnoj mjeri povezivali s učinkom njegove funkcije – s ljudskim ponašanjem. Gotovo svaki čovjek polazi od pretpostavke da mu je mozak u savršenom stanju, da gotovo ništa ne treba činiti za dobrobit tog organa, da nije nužno čuvati ga niti pomagati mu i poboljšavati njegovu funkciju. (…)
Cilj knjige je – upoznati čitatelja kako mozak radi i što se događa kad nije uspostavljena njegova optimalna funkcija te kako tada čovjeku pomaže liječnik, a kako čovjek sam sebi.
…najvažnija je poruka da se na poremećaje (tjeskobu, fobična i panična stanja, na različite vidove ovisnosti te depresiju, od koje je prema podacima iz 1994. u Americi patilo gotovo 49 posto stanovništva) može utjecati lijekovima, psihoterapijom i savjetima o životu i prehrani te da se i poboljšanje u funkciji mozga može pratiti na SPECT nalazima.“
Iz predgovora doc. dr. sc. Nebojše Lazića
Iz Sadržaja
Neka progledaju oni koji vide
Slike u umu
Uvid u ljubav i depresiju
Razvijati sustav pozitivnog razmišljanja i jačati veze s drugima
Preporuke za duboki limbički sustav
Uvid u tjeskobu i strah
Preporuke za bazalne ganglije
Uvid u nepažnju i naglost
Preporuke za predčeoni korteks
Uvid u zabrinutost i opsesivnost
Preporuke za cingulatni sustav
Uvid u pamćenje i narav
Preporuke za sljepoočne režnjeve
Nasilje: kombinacija problema
Zagađenje mozga
Utjecaj droge i alkohola na mozak
Moždani obrasci koji ometaju intimnost
Moždano „da“ i moždano „ne“
Isječak
„Nije svrha ove knjige ohrabriti čitatelje da se odluče na skeniranje mozga. Naime, da biste imali korist od ove knjige nije vam potrebno skeniranje. Zapravo, pođete li u medicinski centar koji ima premalo iskustva sa skeniranjem dobiveni rezultati vjerojatno neće mnogo značiti vašem liječniku. Cilj mi je – objasniti vam, uz pomoć slika mozga dobivenih SPECT-om, široku paletu ljudskih ponašanja, onih koja odstupaju od uobičajenih i onih uobičajenih (normalnih). Te slike jasno daju na znanje da su mnogi problemi za koje se nekoć mislilo da spadaju u područje psihijatrije – depresija, panični poremećaji, poremećaji pažnje – zapravo medicinski problemi koji se mogu rješavati odgovarajućim modelom liječenja, uz istovremeni psihološki i sociološki tretman. Nadam se da ćete zahvaljujući novim saznanjima o radu mozga uspjeti bolje razumjeti vlastite osjećaje i postupke te osjećaje i postupke drugih ljudi. Također se nadam da ćete provesti specijalne preporuke, zasnovane na osnovnim principima rada mozga, kako biste poboljšali funkcioniranje moždanih obrazaca i zahvaljujući tome bili djelotvorniji u svakodnevnom životu.“
4. SAMO JOŠ JEDANPUT (Višnja Biti) – Priručnik o prevenciji ovisnosti
U knjizi se kroz ispovijesti ovisnika o drogi opisuje tijek nastajanja njihove ovisnosti i rezultati liječenja – u bolnici i/ili u terapijskim zajednicama (među ostalim u zajednicama Susret, Cenacolo, Reto, San Patrignano). U tim zajednicama članovi – ovisnici, potaknuti vjerom u Boga i nadom, vraćaju se normalnom životu. Tu se život odvija vrlo jednostavno, sastoji se ponajprije od molitve i rada. Mnogi članovi takvih zajednica uspjeli su se othrvati ovisnosti i iznova grade vlastiti život tražeći sada svoje mjesto u društvu.
Višnja Biti snimila je – kao scenaristica i voditeljica – nekoliko dokumentarnih serija emitiranih u programu za djecu i mlade.
…najvažnije bi ipak bilo da ova knjiga nađe svoj put do mladih ljudi i djece, onih koji prolazne rizična razdoblja i situacije, koji se upravo počinju susretati s drogom, kojima ovoga trena u nekoj veži, prolazu ili parku netko nudi instantnu sreću u obliku šarenog bombona.
Irena Plejić Premec
Svi sugovornici autorice odlučili su nešto učiniti sa sobom i svojim životom. Neki su pokušavali i dalje živjeti u svakidašnjici uz potporu lijekova i liječnika, neki su se odlučili za život u komuni i za izolaciju. Svima je zajednička spoznaja da im je droga potpuno razorila život i da mogu pokušati sačuvati što se još može, pokušati vratiti ugodu i jednostavnu ljepotu svakidašnjeg život. Nije lako i ne može se jednoznačno opisati ni doživjeti mjesece i godine borbe s opakom žudnjom, nije moguće prispodobiti kako se iznova grade krhke strukture osobnosti, kako se postupno kaos zamjenjuje redom i kako se diže magla s misli i prosudbi.
prof. dr. sc. Marina Kuzman
Iz Sadržaja
Svatko ima svoju priču
Društvo bez droge
Samo još jedanput (Goga, Kristijan,Krešo, Boris)
Živjeti zajedno (Bernardica, Saša, Ivana, Silva)
Škola života (Don Ivan, Lucija, Hrvoje, Brankica, Nada)
Prijatelji nade (Maja, Alberto, Leda, Vedran, Ivan)
Nešto sasvim drugačije (Vlatka, Ana Maria, Vinko, Mate)
Sutra je novi dan (Goran, Mirta, Sonja, Meri, Barbara)
Isječak
Goga
Svi se narkići jako boje smrti. No, nitko to neće glasno reći. Već četiri godine nisam posegnula ni za jednom drogom, ali moram se skidati sa subutexa, jer se i na to navučeš. (…) Kad tako ležim ovdje u bolnici i o svemu tome razmišljam, rastu mi krila i imam osjećaj da je sve u mojoj moći i pod kontrolom. Sve je tako logično i ne može biti drugačije. Što se dogodi da bude? Kad bih znala odgovor, ne bih bila ovdje.
Još devet dana. (…) Tako polako teku sati i teško ih je izdržati. Ali, s druge strane, sa svakom sekundom koja prođe, mi smo na dobitku. Slijedi druga pa još jedna, a mi smo čiste glave, bez droge. I to je za nas uspjeh.
Leda
Ja sam već sa šesnaest godina bila ovisnica o heroinu, a brat se u dobi od dvadeset tri predozirao i umro. Strašno je to što njegovu smrt tada nisam doživjela kako sam trebala. Bila sam toliko ovisna o drogi, lišena osjećaja i otupjela na bol.(…)
Mama je saznala za Reto centar – kršćanski centar za pomoć ovisnicima. Otišla sam u Španjolsku na liječenje. Nisam znala jezik, bila sam u krizi i u početku mi je bilo jako teško…(…) Molila sam Isusa da mi oprosti i ispuni ljubavlju moje srce, da oživi moju nutrinu u kojoj nisam osjećala ni radost ni tugu. Danas znam da sam tada oživjela u svojoj nutrini, ponovno sam se rodila, moje srce više nije bilo kameno. (…) Danas imam svoju obitelj s dvoje prekrasne djece.
Saša
Ponekad uopće ne mogu vjerovati da sam ja tata dječaka Noe koji ima tri i pol godine i živi u Zagrebu. Kako mi se to uopće moglo dogoditi? Čime sam zaslužio da budem otac? Jesam li toga dostojan? Jesam li dorastao da budem roditelj i odgajam dijete? Hoću li to znati? Što će on misliti o meni? Kako ću mu objasniti zašto me toliko dugo nije bilo pokraj njega? Što ako me odbaci ili ako me se počne sramiti ili čak prezirati? Je li uopće u redu da sam ja, takav kakav jesam, nekome otac? Što se više približava moj izlazak iz zajednice, to je više pitanja.
Bernardica
Ja nisam izašla iz Crkve, nego samo iz samostana, što ljudi krivo tumače. Uostalom, pokazalo se u praksi koliko sam bila potrebna zajednici. U ovih dvadeset godina kroz nju je prošlo nekoliko tisuća momaka i djevojaka i isto toliko njihovih roditelja. Mnogi su uspjeli. Izreka koja je bila aktualna devedesetih – jednom narkoman, uvijek narkoman – demantirana je. To je moj najveći uspjeh i potvrda da sam na dobrom putu.
Saša
Danas dok slušam po medijima da je marihuana bezopasna, sve bih to već na početku zabranio. I djeci utjerao strah. Pokazivao bih nas ovisnike i puštao da slušaju naša svjedočanstva kamo nas je ta „bezazlena“ marihuana dovela.
5. TERAPIJSKE PRIČE I JOŠ PONEŠTO (Božena Galoić)
Često ne znajućI kako otpočeti liječenje “nerazumljivih, nedokučivih i sebi neshvatljivih” pacijenata, dr. Galoić, defektologinja i psihoterapeutkinja na Odjelu ovisnosti Klinike za psihijatriju KB „Sestre milosrdnice, uvidjela je snagu priče i metafore te je od pacijenata-ovisnikapočela tražiti priče, a ne izravne odgovore.
„S pričama možemo otići u prošlost i budućnost, putovati kamo god želimo, zaustaviti se na najskrivenijim mjestima. Meni su priče postale najodanijim saveznikom tijekom dugogodišnjeg rada s ovisnicima. (…) Svaki čitatelj može ispuniti priče vlastitim smislom, promišljati o njima, podijeliti ih s drugima…“
autorica
.
Tražeći načine kako uspostaviti pravu komunikaciju s pacijentima te kako tijekom liječenja ovisnike usmjeriti prema drugim njihovim ulogama, dr. Galoić je otkrila koristi od pričanja/slušanja priča, anegdota, aforizama, pjesama, grafita. Metafore kod pacijenata potiču unutarnje procese pretraživanja te ga navode na pronalaženje novih životnih izbora.
Objašnjavajući što to neku priču čini magičnom za unutarnji svijet – i to ne samo u zdrave nego i bolesne osobe – autorica kaže:
„…priče zbunjuju svjesni um slušatelja ili čitatelja. Dok je svjesni um zaokupljen sadržajem, nesvjesni um uzima od priče ono što njemu treba. (…) Jednostavnost mentalne strukture priča emocionalno rasterećuje primatelja.
Inače, riječ je o TERAPIJSKIM PRIČAMA KOJE MOGU BITI OD KORISTI ZA UKLANJANJE RAZNIH PSIHOLOŠKIH PREPREKA.
Iz Sadržaja
Priče u terapiji/psihoterapiji
Malo teorije o pričama: dobro dođe ako ih nadopunimo praktičnim primjerima
Kako sam priče koristila u individualnom i grupnom radu s ovisnicima
Odjelne priče (Felix, Stari sat, Kuća na brijegu…)
Priče buđenja (Vuk cijeni slobodu, Pakao i raj - prava razlika; Zakon nenasilnosti, Zarada…)
Priče preispitivanja i prihvaćanja (Čekam te vani, Podsjetnik za napredne duše, Zašto trčite, Što je pravedno, Nitko neće doći, Kako patnja može biti pozitivna…)
Priče uvida (Konkurent, Žudnja, Nenasilje, Gospod Bog i seljak, Guranje kamena, Ljepota je vječna, bol prolazna…)
Priče nade i vjere (Beznadni slučajevi, Postani jezero, Sretne li krivnje, Naučiti konja letjeti, I to će proći…)
Priče izbora (Tri žabe, Dva zidara, Kako se strovaliti s pećine, Priča o traženju…)
Nesvrstane priče (Juha od kamena, Neprimljeno pismo, Mudro u mudroga je i njegovo držanje, Život, Karakter…)
Priče za roditelje (Odgajatelj i vrtlar, Dobar uzor, Automobil za maturu, Živčano dijete, Djeca moraju mnogo toga praštati…)
Aforizmi, Mudre izreke, Grafiti
Isječak
Nitko neće doći
"Jedan od najvažnijih trenutaka u psihoterapiji jest onaj kada klijent napokon shvati da nitko neće doći: nitko neće doći i popraviti njegovo djetinjstvo, nitko neće doći i učiniti ga sretnim, nitko neće doći i spasiti ga. Ako želi poboljšati svojživot, mora nešto učiniti sam.
Jednoga dana, za vrijeme grupne terapije, klijent s očitim smislom za humor primijetio je: „Stalno nam govorite kako nitko neće doći. Ali, vi ste došli!“
„To je točno“, priznao sam. Ali, ja sam došao da vam kažem kako nitko neće doći.“
(…)
M. Branden, psihoterapeut
"Patnja mijenja naš pogled na život. Sposobni smo izdići se iznad beznačajnih svakodnevnih neprilika i usmjeriti se na zaista važne stvari u životu. Patnja nas uči zahvalnosti. Mudra osoba naglašavat će dobre strane svega. (…) Patnja iznosi na vidjelo naše skrivene mogućnosti. (…) Patnja nas ohrabruje na promjene i djelovanje. (…)"
J. Keller
(…)
"Koliko ste puta zastali na dugim iscrpljujućim etapama života pitajući se sa strahom i zebnjom što će vam sve to? Što očekujete od života, a što tražite od tuđih života? Što ste radili cijeli život i za koga? Postoji li pitanje koje u sebi izravno ili neizravno ne nosi smisao i besmisao života? U njemu ima patnje, ali kada iz svake izađete čvršći za jedno bogato iskustvo, onda je to dobar život…(…)" Siniša Glavašević
(...)
„Pita me dalje stari sat što je nova u gradu, kakvo je vrijeme, je li došlo proljeće, koja je ovo uopće godina? Odgovaram mu, ali njemu kao da i nije važno kakvo je vrijeme i koja je godina, on samo otkucava minute i sate kroz mnoge godine, desetljeća, stoljeća…Ne brine se što čovjek čini s vremenom ni što vrijeme čini s čovjekom."
I. M. liječena na Odjelu ovisnosti 2004. godine
(...)
"Napokon valja i reći da ovisnik ne uzima sredstva ovisnosti da bi mu bilo dobro, nego da mu ne bi bilo loše, da bi izbjegao krizu, da bi odmah i sada ublažio najrazličitiju simptomatologiju koja se javlja prekidom uzimanja sredstava ovisnosti (bilo da je riječ o nemiru, tjeskobi, panici, uznemirenosti, strahu, besmislenosti, izgubljenosti…)"
autorica
6. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)
. Priručnik za obitelj i edukatore
Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“ samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.
Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfereuzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.
Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.
Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.
Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin
To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.
Victoria Kindle Hodson, spisateljica
IZ SADRŽAJA
Fizičke vještine učenja
Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti
26 aktivnosti
Križno gibanje
Ležeće osmice
Dvostruko šaranje
Abeceda u osmici
Slon
Ljuljačka
Trbušnjaci križnoga gibanja
Energizator
Misli na X
Energetske vježbe i Produbljivanje stavova
Moždane tipke
Zemaljske tipke
Ravnotežne tipke
Prostorne tipke
Energetsko zijevanje
Misleća kapa
Kvačenja
Aktivnosti izduživanja
Sova
Aktivacija ruke
Pregib stopala
Gravitacijska jedrilica
Brain Gym na poslu i u igri
Primarne vještine čitanja
Primarne vještine razmišljanja
Primarne vještine pisanja
Vještine učenja kod kuće
ISJEČAK
„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma
Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)
Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.
Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.
Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…)
Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“
7. ZAGRLI SVOJU SJENU (Debbie Ford)
. Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost
Jung je prvi osmislio izraz „sjena“, koji se odnosi na one dijelove osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jednostavna: „Sjena je osoba koja ne želite biti“.
knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim takvim, ponekad kontradiktornim, dijelovima sebe. Govori o probijanju zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas u potragu za vlastitom istinskom prirodom. Objašnjavajući kako teče proces otkrivanja vlastitoga autentičnog bića, autorica naglašava da to svakako obuhvaća razotkrivanje svih naših „mračnih“ strana. A to, pak, pomaže da se promijeni način na koji doživljavamo sebe, druge i cijeli život.
Autorica je voditeljica seminara o mračnoj strani (Chopra Center for Well Being u Sjedinjenim Američkim Državama).
Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihvatiti ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi Jer, odvest će vas do tih vrata iza kojih se kriju trajna sre
a, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bezuvjetno zavolite i druge.
Neale Donald Walsch
IZ SADRŽAJA
Potraga za sjenom
Svijet je u nama
Kako se ponovno sabrati
Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe
„Ja sam takav“
Prihvaćanje mračne stane
Ponovno tumačenje sebe
ISJEČAK
„Većina nas odgajana je da vjeruje kako ljudi imaju dobre i loše osobine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku individualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovat prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali, kako starimo počnemo uviđati još jednu veću istinu – da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dijelovi potrebni da bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepoznati dobro ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni , a da ne znamo što je strah?
(…)
Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko od nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dijelove sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vjeruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a ostatak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje - kako bismo smanjili teret - sve ono što smo tu uskladištili.
(…)
Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.
(…)
Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istraživati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim integralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo jer mogu iskočiti na površinu najneprikladnijim trenucima. Njihovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života. Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom.
(…)
Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvjesno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvijestite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene.“
8. ZAŠTO TAKO (Višnja Biti)
Iz gotovo tisuću autentičnih, nerijetko izuzetno dirljivih životnih priča mladih ljudi koje su se do 2003., kada je izdana ova knjiga, čule u njezinoj popularnoj, višestruko nagrađenoj radijskoj emisiji Zašto tako, novinarka Višnja Biti za ovu knjiga odabrala je trideset tri.
„Samo je trebalo prići. Ne kao prijatelj, ne kao nastavnik, ne kao mama, ne kao psiholog, ne kao svećenik, već kao novinar, kao netko sasvim neutralan, sa strane, a živo zainteresiran upravo za tebe i tvoje probleme. Upravo si ti sa svojih trinaest ili sedamnaest godina iznimno važan i ti me zanimaš. To su neponovljivi susreti. Posebna je ta komunikacija, otvorena, izravna, jedinstvena…“
autorica
IZ SADRŽAJA
„Ja u zrcalu
(Jasna, Brankica, Martina, Slobodan,Kornelija…)
Baš me briga
(Mirela, Ana, Janko, Karmen, Zdenka, Irena…)
Pusti me na miru
(Petra, Darko, Maja, Tomo, Ante…)
ISJEČAK
JA U ZRCALU
„Brankica: Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao…
Kad razgovaram s odraslima mnogi mi kažu kako bi voljeli imati kćer kao što sam ja. Ne shvaćaju da to nije moguće. Njihova su djeca odrasla u obitelji iako to samo po sebi ne mora biti idilično. I u obitelji, naravno, nastaju problemi s roditeljima, sa školom, društvom, a ponekad i sa zakonom. Ali ta su djeca imala roditelje. Osjetili su roditeljsku ljubav i pažnju,brigu. Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao, kao da je to normalno, za 'dobar dan' (…) Ja sam bila najmlađa od djece i sjećam se samo svojeg dolaska u Dom u Laduču. Govorili su da sam siroče jer mi se mama ubila…
(...)
Nela: Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…
Odavno sam prestala plakati. Čak se više i ne sjećam jesam li uopće zaplakala. (…) No, premda su sve znali, moje je šestero mlađe braće ipak trebalo utješiti kad je mama umrla. Naravno, ja im ne mogu zamijeniti mamu, oni to i ne očekuju od mene, ali očekuju da im budem najstarija sestra, da rješavam njihove sitne svađe, pričam priče, pomažem oko zadaće i krpam čarape. Kao i u svakoj obitelji. Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…(…) Svakome od nas darovala je drugi dio sebe pa je svatko od nas nosi dalje u sebi na svoj način. Tako ona u nama i dalje živi.
(…)
Kornelija: Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje
Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje. Svijet onih koji vide ima svoje nepopravljive zablude! Zašto bi boja bila tako važna? Zar na svijetu nema važnijih stvari? Mirisi, dodiri, zvukovi, osjećaji…(…) Mačka je vrlo važna u našoj kući. Tko zna znade li ona uopće da sam ja slijepa? Negdje sam pročitala da su i mačke zapravo slijepe, odnosno da vide drugačije nego ljudi. Možda se zato nas dvije tako dobro razumijemo. Bez nje i bez glazbe nikako ne bih mogla živjeti.
(...)
Slobodan: Gospođo, imate dvije kune?
Gospođo, imate dvije kune? Treba mi za kruh. Gospođo, molim vas dvije kune. Samo dvije, ako imate. I tako tisuću puta u danu. I nije mi dosadilo. (…) Ne sjećam se točno kako sam i kada s tim počeo. Najednom, nakon što su nas bombardirali, sve se raspalo. Baku su odveli neki ljudi i nikada više nisam čuo za nju. Rekli su mi da se poslije rata vratila u Karlovac i bila neko vrijeme u Crvenom križu. O roditeljima ionako ništa ne znam već godinama. Za njih me nije briga, ali baku sam volio. (…) Preslab sam, ne mogu puno raditi i onda je to nikakva zarada. Ja bih nešto fino, u kancelariji, da budem kao gospodin, ali tko će mi to dati. Zato bih trebao imati i neku školu, a ne ovu moju specijalnu. Kad netko vidi moje papire odmah pomisli da sam lud…
(...)
SILVIJA: Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama
Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama. Mislim da sam u tome realna. Nemam ništa od toga da zamišljam kako ću jednoga dana trčati kad je to nemoguće (…) Oboljela sam od multiple skleroze. Bolest je kronična i za nju još nema pravog lijeka. (…) Kako sam se samo promijenila! Više se točno i ne sjećam kakva sam bila prije no što sam se razboljela. Vjerojatno razmažena i površna kao i većina mojih vršnjaka. Bezbrižna, bez straha što će sa mnom biti sutra. Tako je to kad si zdrav, misliš da je to normalno. Pa i normalno je da tako misliš…
BAŠ ME BRIGA
Mirela: Nisam nikad pomislila da bi se to moglo meni dogoditi…
O anoreksiji nisam baš previše znala, tek da je to mršavljenje protiv volje koje se događa u bogatim zemljama gdje svi drže pretjerane dijete pa se više ne mogu zaustaviti nego moraju na liječenje. (…) Svi kažu da moram biti strpljiva. U bolnici sam već osamdeset dana. (…) Sada imam pedeset a bila sam na 43…
(...)
ANA: Nisam ja jedina na svijetu koja ima dvije mame
Moja životna priča počinje ovako: mama nas je napustila kad sam imala dvije godine i, naravno, uopće je se ne sjećam. Tata se, kažu, brzo snašao i oženio Sanjom. Vrijeme je pokazalo – na svu sreću. (…) Jer kad se sve zbroji i oduzme, Sanja je moja prava mama, mama kakvu svako dijete može samo poželjeti. Mogu joj povjeriti sve tajne, pa čak i ovu, i za nju i za mene najbolniju: želim pronaći svoju biološku mamu…
PUSTI ME NA MIRU
Petra: Sama nikad ne bih otišla, a kad nismo bili nafiksani ne bi na dragi Bog nagovorio da iz čista mira odemo na liječenje…
Darko: Ni sanjao nisam da ću završiti u odgojnom domu…
Maja: Ni sama ne znam kako se dogodilo da sam završila na heroinu, ali izgledalo je kao posve prirodan i neizbježan put…
Tomo: Ne volim se sjećati kakav sam bio prije, ali ako baš moram…
(…)
ANTE: Strašno sam falija…
Da van pravo rečen, i ne sićam se točno kako sam u sve to upa. Ka da imam neke rupe u glavi. Polako su ih popunjavali, što sestra Bernardica, što psihologinja, pa mama i tata i nešto sitno prijatelji. Ali, rupe su jače, baren zasad. A falija san, priznajem. Strašno sam falija! (…) Kako ću reći mom još nerođenom ditetu šta san činija? I kako da ono samo u to ne upadne? Ubija bi se da mi se to dogodi, majke mi! I sebe i njega. Ne shvaćan kako je to mati preživila. I još ostala normalna ženska. Svi su je u Zajednici voljeli i govorili kako je hrabra…“