1. POBIJEDITE SRAMEŽLJIVOST, A DJECU CIJEPITE PROTIV NJE (Predrag Zarevski, Maja Mamula)
Asertivno ponašanje započinje asertivnim načinom razmišljanja!
Osim kao knjiga samopomoći sramežljivima, ova je knjiga prvenstveno namijenjena roditeljima koji žele spriječiti razvoj sramežljivosti kod svoje djece i tako im, kako naglašavaju autori, dati dobru startnu poziciju u utrci zvanoj život. Paradoksalno je, kažu oni, da cijepimo djecu zbog vjerojatnosti oboljenja manje od jedan u milijun slučajeva, a najčešće se ništa ne poduzima protiv bolesti koju ima svako drugo dijete.
Namijenjena je i svima onima koji žele imati više od socijalnog života. Osnovni motiv za pisanje knjige autorima je, naime, bila spoznaja koliki ljudi imaju premalo socijalnog života jer ih u tome sprečava sramežljivost. Knjiga – veoma zgodno ilustrirana - čitatelju može pomoći i da izmjeri vlastitu sramežljivost (zasebni upitnici sramežljivosti za žene i za muškarce!) a i podučava ga kako smanjiti sramežljivost te se osloboditi napetosti uz knjizi priloženi CD za PRM - progresivnu relaksaciju mišića (zatražite ga u biblioteci!). Ona bi vam mogla vratiti poljuljano samopoštovanje u samouvjerenost.
Iz Sadržaja
Sramežljivost i srodni pojmovi
Sramežljivost i popratne pojave
Spolne i dobne razlike u sramežljivosti
Razvoj sramežljivosti
Kako spriječiti razvoj sramežljivosti
Sramežljivost i seksualni život
Izmjerite sramežljivost i asertivnost
Kako smanjiti sramežljivost
Isječak
„Neki roditelji nikad ne saznaju za školske muke svoje sramežljive djece. Naime, dio te djece se u vlastitom domu ne ponaša sramežljivo. Tek kad se nađu u školi, među drugom djecom i učiteljima, počnu se ponašati sramežljivo. Većina učitelja ne upozorava roditelje na problem takve djece. Razlog je jednostavan: ta su djeca vrlo pristojna, tiha, poslušna i jednom riječju – ne zadaju probleme učitelju. Kad utvrđuje gradivo učitelji češće pitaju nesramežljivu djecu, nesramežljive češće biraju za različite igre, javne nastupe i priredbe, da prenesu poruku u drugi razred ili zbornicu i sl. Time sramežljivi učenici ne stječu praksu u tim različitim socijalnim aktivnostima, koje su u biti dobra priprema za buduće, složenije i zahtjevnije socijalne interakcije.“
(…)
„Vratimo se sada središnjem motivu za upletanje pasa u temu borbe sa sramežljivošću. Psi nisu sramežljivi pa vrlo brzo uspostavljaju socijalne kontakte s drugim psima. Htjeli to ili ne, tada i sramežljivi vlasnici tih pasa u jednoj ležernoj situaciji uspostavljaju međusobni kontakt. Tema za razgovor o psima nikad ne nedostaje, a i situacija je vrlo spontana. Sve se događa na „neutralnom terenu“ neke livade ili parka, nitko ne može biti osumnjičen za nabacivanje i nema baš nikakvog razloga da se bilo tko osjeća neugodno ili da ga je sram.
I da ovo potkrijepimo, navest ćemo dvije anegdotske crtice. Jedan je mladić htio uspostaviti kontakt sa šarmantnom vlasnicom irske seterice, ali nije znao kako. Onda je revno počeo izvoditi psa svog prijatelja u park gdje je izlazila navedena dama – danas imaju dvoje djece (i zajedničkog psa!). A jedan je djed, nakon što je počeo šetati psa kojeg je nabavio unuk za sebe, uz uzdah žaljenja za mladošću rekao unuku: Zašto nisi ranije nabavio psa. Toliko lijepih žena ovih dana razgovara sa mnom…!“