Roditeljstvo

1. TINEJDŽERI, PRAKTIČNI VODIČ ZA RODITELJE  (Ana Kandare Šoljaga)

Ovaj  vodič – nastao na temelju dugogodišnjega psihoterapijskog iskustva autorice - upoznaje roditelje tinejdžera sa:

• pet zlatnih pravila u odgoju tinejdžera
• pet najčešćih pogrešaka
• petnaest najčešćih roditeljskih briga
• deset najčešćih tinejdžerskih poremećaja

Roditeljska pravila stara trideset i više godina više ne djeluju. Svi roditelji tinejdžera, kao i svi oni koji se tinejdžerima bave, to već jako dobro znaju. Imajući upravo to na umu, autorica - koja svakodnevno tinejdžerima i njihovim obiteljima pomaže da uspostave  pravu  komunikaciju radi ostvarenja skladnoga zajedničkog života -. upoznaje roditelje s novim znanstvenim spoznajama, ulijeva im nadu i pruža pomoć koji su im itekako potrebni u odgoju tinejdžera u ovako složenom svijetu.

Za veliku većinu manjih problema u odrastanju, u ovoj knjizi roditelji će pronaći sve što im je potrebno. Za veće i složenije probleme u knjizi će pronaći korisne smjernice kada potražiti stručnu pomoć te kako najbolje izabrati stručnjaka koji će tu pomoć pružiti. Za mnoge brige ova knjiga pruža i ono na što često zaboravljamo: Što ne učiniti? Kako ne pogriješiti? Čitajući ovu knjigu shvatit ćete da je to jednako važno kao i savjet što učiniti.

Autorica, među ostalim, odgovara na sljedeća pitanja:

• koje su to nove znanstvene spoznaje o razvoju mozga tinejdžera;  kako one pomažu u odgoju; koja su  najvažnija pravila roditeljstva, a koje najčešće roditeljske pogreške i načini na koje se one mogu ispraviti; koje su najčešće roditeljske brige tijekom tinejdžerskih godina, a koja praktična rješenja za nošenje s tim brigama.

Mnogim roditeljima ova knjiga donijet će olakšanje, nekima će pokazati kojim putem krenuti, a mnogi će postati optimističniji nego što su bili. Nakon njenog čitanja zasigurno će bolje razumjeti svoje tinejdžere pa i sami sebe, shvatiti da svi problemi ipak imaju neko rješenje, a i da tinejdžerstvo, na sreću, ipak ima rok trajanja.

prof. dr. Majda Rijavec, psihologinja i autorica brojnih knjiga

Iz Sadržaja

Tinejdžerske godine

Roditeljstvo

Pet zlatnih pravila

Pet najčešćih pogrešaka

Petnaest najčešćih tema

(Prva ljubav, Seksualnost, Nezadovoljstvo sobom, Nasilje, Škola, Izlasci, Laži, Internet, Kućne obaveze, Prijatelji, Stres, Droge i kockanje, Razvod roditelja, Izgled, Novac)

Tri testa zdravlja

• Spavanje
• Hranjenje
• Tjelesne aktivnosti

Deset najčešćih poremećaja

Stručna pomoć

Isječak

Nekoliko savjeta koji pomažu u komunikaciji s tinejdžerom:

1. Što više riječi izgovorite, to će vas tinejdžer manje slušati.
2. Ne trebate se ponavljati (prigovarati).
3. Nemojte vikati. Što jače vičete, tinejdžer vas manje sluša, a više  svjedoči vašoj nemoći.
4. Ne unosite se u lice i ne prijetite rukama ili kažiprstom. To bi moglo zapaliti tinejdžerov fitilj i izazvati eksploziju koju nećete moći kontrolirati.
5. Prvo ispecite, pa onda recite. Ne upuštajte se u komunikaciju a da niste sredili misli, bar okvirno, jer ćete završiti tamo gdje uopće niste planirali.
6. Omogućite prekid komunikacije ako se emocije razbuktaju. Otići je u redu, ali samo ako se razgovor nastavi kasnije, kad se emocije smire. Pritom, tinejdžeru oprostite ako odlazeći zalupi vratima, ali sebi to nemojte dopustiti.
7. Ne postavljajte ultimatume. Oni su za tinejdžere ono što je crvena krpa za bikove.

2. BOLJE BITI VJETAR NEGO LIST (Dubravka Miljković – Majda Rijavec)

Pomozite djetetu da razvije samopouzdanje, da bude vjetar, a ne list.

„Stručnjaci s mnogo argumenata tvrde da djeca danas postaju sve osamljenija i depresivnija, nervoznija, sklonija agresivnom ponašanju. Za psihologe je stoga doista prvoklasni izazov odgovoriti na pitanje o tome što možemo promijeniti kako bismo našoj djeci pomogli da žive boljim životom i postanu bolji ljudi.

Ovo je knjiga koja na taj izazov odgovara na pravi način: zanimljivo, mudro, duhovito. Autorice nas navode na razmišljanje vješto provocirajući "aha" osjećaje brojnim anegdotama, dječjim zapažanjima, promišljeno odabranim isječcima iz raznolikih izvora, pitkim mini-lekcijama iz znanosti, mameći često smijeh "biserima" koje prepoznajemo u svojim postupcima ili postupcima drugih prema djeci.“

Gorana Hitrec, prof.

Iz Sadržaja

Što je samopouzdanje

Unutarnje i vanjsko samopouzdanje

Stil roditeljskog odgoja i samopouzdanje

Kako poticati unutarnje samopouzdanje

Pokažite djetetu da ga volite

Slušajte dijete

Pomozite djetetu da upozna sebe

Često pohvaljujte dijete

Učite dijete optimizmu

Kako poticati vanjsko samopouzdanje

Omogućite djetetu doživljaj uspjeha

Naučite dijete suočavanju s neuspjehom

Razvijajte djetetove socijalne vještine

Potičite djetetovu asertivnost

Naučite dijete donošenju odluka i rješavanju problema

Naučite dijete kontroli emocija

Nešto o disciplini

Isječak

Biti ono što jesmo, i postati ono što smo sposobni postati, jedina je svrha života.
Robert Louis Stevenson

„Pomoći djetetu da razvije svoje samopouzdanje jedan je od najvažnijih roditeljskih zadataka. I svakako jedan od najtežih. No nemojte odustati - osobito sada kad ste se prisjetili koliko ste puta sami odigrali uvodni igrokaz! Pomozite djetetu da razvije samopouzdanje, da bude vjetar, a ne list. (…)

Poznavanje sebe je ključno za razvoj unutarnjeg samopouzdanja. Ne možemo razvijati i jačati svoje pozitivne osobine ako ih uopće nismo svjesni. Isto vrijedi i za djecu. Recimo da imate petogodišnje dijete koje je gledajući crtiće na satelitskim programima počelo izgovarati kompletne rečenice na engleskom ili njemačkom jeziku. Očito je da dijete ima smisla za strane jezike. No ono to neće znati prepoznati ako mu u tome ne pomognete.“

3. ZAVOĐENJE DJETETA (Christiane Sanderson)

Kako zaštititi djecu od seksualnog zlostavljanja: Smjernice za roditelje i učitelje

Knjiga pruža uvid u tipičan razvoj dječje seksualnosti te roditeljima i učiteljima otkriva kako ga razlikovati od atipičnog seksualnog razvoja te kako prepoznati znakove koji upućuju na seksualno zlostavljanje. Uz potanko informiranje o zlostavljačima i otkrivanje kako se zaštititi od njihovih pokušaja da se djetetu približe putem postupka obrađivanja djece, roditelja i ostalih odraslih osoba, tu su i najnovije informacije o uporabi interneta te mobilnih telefona u seksualnom zlostavljanju.

Roditelji, učitelji i stručnjaci u ovoj će knjizi pronaći praktične smjernice koje će im omogućiti da se suprotstave opasnosti i prijetnjama s kojima djeca mogu biti suočena te da poduzmu praktične korake radi zaštite djece. U knjizi je i popis korisnih web stranica na ovu temu, a i adresa u Hrvatskoj u vezi za zaštitom djece.

Autorica predaje psihologiju Na Birbeck koledžu Londonskog sveučilišta i savjetnica je u Školi psihologije i terapeutskih istraživanja pri Sveučilištu Surrey. Ima petnaestogodišnje iskustvo u radu sa seksualno zlostavljanom djecom.

Iz Sadržaja

Razvoj dječje seksualnosti

Seksualni zlostavljači djece

Seksualno zlostavljanje djece i internet

Obrađivanje djece

Utjecaj seksualnog zlostavljanja na dijete

Znakovi i simptomi seksualnog zlostavljanja djeteta

Razumijevanje seksualno zlostavljanog djeteta

Zaštita djece od seksualnog zlostavljanja u zajednici

Prevencija seksualnog zlostavljanja

Isječak

„Ako naša djeca ostanu neupućena u seksualnost i pitanja seksualnog zlostavljanja, seksualni zlostavljači dobivaju priliku da ih sami „upute“ u ta pitanja. Da bismo potaknuli dijete da  progovori, moramo mu pružiti potporu tako što ćemo ga slušati i uvjeriti da smo ga shvatili. Ako ne obratimo pozornost na njih, ušutkat ćemo ih i oduzeti im sposobnost izražavanja, baš kao što i seksualni zlostavljači čine svojim žrtvama.“ ( …)

Očito je da je naše znanje o seksualnim zlostavljačima djece i pedofilima iznimno ograničeno jer se temelji na onih deset posto pojedinaca koji se pojave pred kazneno-pravosudnim sustavom. O 90 posto neotkrivenih zlostavljača ne znamo doslovce ništa.“

4. KAKO DJECA POMAŽU RODITELJIMA DA ODRASTU (Radojka Sućeska Ligutić)

„Svaka knjiga ima svoju biografiju, koja počinje od iskre jedne ideje. Inspiraciju za pisanje dobila bih svaki put kad sam u radu s djecom i tinejdžerima pomislila ’kad bi ovo čuli i doživjeli roditelji, bili bi dirnuti i to bi promijenilo način na koji gledaju svoju djecu!’ Došla bih kući i zapisala taj susret. Duša ove knjige izrečena je riječima djece, kroz njihovu spontanost i iskrenost. Za to iskustvo i učenje zahvalna sam djeci na povjerenju, a njihovim roditeljima na želji da budu bolji roditelji.“

autorica

„Nije lako biti roditelj. Nitko nas tomu ne uči. Stoga nije čudno što se mnogi u toj ulozi osjećaju nesigurno pa posegnu za nekom od mnogobrojnih knjiga o roditeljstvu, pokušavajući naći odgovor na neke od svojih brojnih roditeljskih dvojbi. Pred vama je još jedna takva knjiga, ali u mnogočemu različita od ostalih.(...)  Mnogi će od vas knjigu pročitati u jednom dahu, kao da se radi o napetom romanu. Jer doista je fascinantno čitati o tome kako dječji problemi izgledaju „iznutra” i kako se djeca i roditelji mijenjaju u psihoterapijskom radu. I kad pročitamo jedan primjer, jedva čekamo pročitati drugi. No, ako knjigu i pročitate u jednom dahu sigurno ćete joj se još puno puta vraćati. Ova knjiga pomoći će mnogim roditeljima da bolje razumiju svoje dijete, ali i sebe. A možda će uvjeriti i one koji nemaju puno vjere u psihoterapiju da kad se nađu u problemima potraže savjet stručnjaka. Jer knjiga zorno pokazuje da roditeljima stručnjaci mogu mnogo pomoći i da se ponekad za naizgled nerješive probleme ipak mogu pronaći rješenja.“

prof. dr. Majda Rijavec

Iz Sadržaja

Kako je nastala knjiga s ovim naslovom

Kako rastemo uz djecu.

Dijete kao kompas i putokaz roditeljstvu

Uvjerenja i osjećaji – ključ promjene.

Kada i zašto ljudi dolaze psihologu.

Roditeljski autoritet i disciplina

Da bi dijete zaslužilo povjerenje treba mu ga prvo dati

Djeca trebaju granice da bi bila slobodna

Škola za djecu i roditelje

Strah od škole – životni prijelazi i raskrižja

Igra i priroda – kruh i voda svakog odrastanja

Danas nema nikakvih vrijednosti – što možete učiniti.

Naučite ih što prije: svijet nije pravedan

Biti drukčiji je kažnjivo.

Zlostavljani zlostavljač

Djeca vode bitke svojih roditelja

Prvi seks

Osjećaji – putokazi u životu

Naučite dijete da koristi osjećaje kao putokaze u životu.

Biti roditelj odraslom djetetu

Isječak

„Bez vode zemlja se pretvara u pustinju. Nema ni vjetra. Sve staje. Život  nestaje.

Osjećaji su poput vode. Povezuju nas s drugim ljudima. Osjećaji povezuju naše ideje u glavi, s koracima na zemlji, s djelima naših ruku. Stvaramo, dajemo plodove. Sazrijevamo. Osjećamo se ispunjenima. Osjećaji daju boju našem životu.

Zaustavimo li osjećaje, sve staje. Nema inspiracije. Radost ne povezuje naše korake s ciljem. Plodovi nisu slatki. Bez osjećaja, gledamo se, prazni. Ničim povezani. Postajemo usamljeni. Dugo zaustavljeni, potisnuti ispod površine, da ih nitko ne vidi pa ni mi sami, izazivaju depresiju. Poput pustinje. Ništa ne teče. Lice zamrznuto, pokreti bez volje. Jedino ostaje krivnja, korov koji se širi, zapliće osobu i one oko nje u svoje klupko. Klupko nesporazuma, zapetljane niti potisnutih osjećaja.

Pustite ih neka teku!“

5. MOJI SE RODITELJI RAZVODE (Gordana Buljan-Flander i Predrag Zarevski)

Priručnik samopomoći djeci i mladima čiji su roditelji razvedeni ili su u postupku razvoda braka.

Lepršavim stilom, primjerenim djeci i mladima, autori ove knjige – dr. sc. Buljan Flander, psihologinja i integrativni psihoterapeut te dr. sc. Zarevski, redovni profesor i pročelnik Odsjeka za psihologiju - u knjizi izuzetno privlačne grafičke opreme, savjetuju djecu što i kako u slučaju razvoda roditelja, pomažu im da razumiju vlastite osjećaje i reakcije povezane s razvodom.

„…Takav spoj sadržaja i forme rezultirao je prikazom razvoda braka iz djetetove perspektive, što priručnik čini jedinstvenim i daje mu posebnu vrijednost. U razmjerno kratkom, ali jezgrovitom tekstu autori pružaju informacije o različitim, djeci relevantnim aspektima razvoda braka, prikazuju djetetov položaj u procesu razvoda te opisuju moguće djetetove reakcije, misli i osjećaje u različitim fazama i različitim oblicima razvoda. Pritom ističu znatne individualne razlike među djecom, čime svakom djetetu omogućuju da u priručniku pronađe sebe i prepozna svoj način doživljavanja razvoda braka roditelja. Istaknuto mjesto zauzimaju opisi aktivnosti i postupaka koje autori djeci nude s ciljem lakšeg nošenja s razvodom braka roditelja i što učinkovitije prilagodbe na brojne promjene koje je taj događaj unio u njihov život. Ukratko, ovaj priručnik na jednostavan i lak način odgovara i na najsloženija i najteža dječja pitanja o razvodu braka roditelja. Iako je namijenjen prvenstveno djeci i obraća se izravno njima, priručnik se može preporučiti i roditeljima koji se razvode te stručnjacima koji rade s obiteljima u procesu razvoda braka, jer im približava djetetovu perspektivu i pomaže im razumjeti djetetove misli, osjećaje i postupke.“

Iz recenzije dr. sc. Gordane Keresteš

Iz Sadržaja

Izbor međunaslova

Razvod u slici i riječi

Neki od najčešćih razloga za razvod

Djeca imaju pravo pitati o promjenama koje se događaju u obitelji

Što se može promijeniti nakon razvoda

Kako razvod djeluje na osjećaje

Šok, Ljutnja, Zbunjenost,Tjeskoba, Nada,Tuga, Krivnja, Olakšanje

Reakcije na razvod

Što činiti kada ti je teško?

Mali tečaj iz pozitivne psihologije

Kako reći prijateljima i drugima za razvod

Imati dva doma

Kako da razgovor ne postane svađa

Nove veze tvojih roditelja

Što učiniti ako roditelji počnu govoriti ružno jedno o drugom

Što učiniti kada jedan roditelj pokušava ocrniti drugog roditelja

Važne poruke za kraj (Prema preporuci američkih sudaca za djecu i obitelj)

Abecedni popis institucija u kojima djeca i mladi mogu potražiti savjete i pomoć

Isječak

„Roditelji se razvode jedno od drugo, a ne od svoje djece. (…)

Djeca nisu kriva za razvod roditelja. (…)

Razvod roditelja je odluka odraslih i ti ne možeš učiniti ništa kako bi to promijenio/promijenila! (…)

Tvoji roditelji su zauvijek tvoji roditelji. I dalje te oboje neizmjerno vole, iako više nisu zaljubljeni jedno u drugo. (…)

Ako se preseliš iz obiteljskog doma u posve novi dom, to uključuje novo susjedstvo i novu školu. Preseljenje može biti teško jer se rastaješ od starih prijatelja, ali može biti i vrlo zanimljivo, jer ćeš imati priliku upoznati mnogo novih prijatelja, a stare uvijek lako posjetiš. (…)

Ako te jedan ili oba tvoja roditelja pitaju s kim želiš živjeti, slobodno im reci da ti o tome ne želiš odlučivati i da je to zadatak odraslih, a ne zadatak djece. Ako i dalje nastave, reci to psihologu u školi ili nekoj drugoj odrasloj osobi s kojom možeš o tome razgovarati.”

6. SVE JE TO OBITELJ (Alexandra  Maxeiner, Anke Kuhl) – slikovnica

O djetetu nove djevojke brata tatine prijašnje žene i ostaloj rodbini

Ova slikovnica, nagrađena Njemačkom nagradom za djecu i mlade (Deutscher Vugendliteraturpreis), na izuzetno simpatičan način – uz pomoć sjajnih ilustracija -  govori o svim mogućim vrstama obitelji i načinima života u obiteljima, može podučiti djecu toleranciji te pomoći  i djeci i roditeljima da se snađu u novim obiteljskim  okolnostima ili da razumiju obitelji koje su drugačije od onih u kojima sami žive. A da bi se to moglo valja uvažiti činjenicu postojanja raznih oblika  tzv. uže obitelji – s obzirom na sve veću prisutnost  razvoda, na oblike (ne)bračnih  odnosa, a i (najnoviju) mogućnost uspostave zajednice životnog partnerstva osoba istog spola.

Isječak

„Postoje recimo obitelji u kojima djeca žive samo s mamom ili tatom. Kao Leona. Ona s majkom živi u stanu. Otkad su se Leonini roditelji rastali njezin tata radi u drugom gradu. Leonini mama i tata najradije ne bi uopće više razgovarali jedno s drugim. Leona tatu viđa samo praznicima. To joj je ponekad baš bez veze. (…)

Neke obitelji stvaraju popriličnu buku, Razgovaraju puno i glasno, sviraju razna glazbala, često se svađaju, divlje jurcaju naokolo, hrču ili često prduckaju. U drugim obiteljima je uvijek jako tiho. Svi razgovaraju sasvim tiho ili nikako. Nitko ne prducka. A ako već, onda samo na zahodu. (…)

Ima obitelji koje se kreću malo ili nimalo. Druge trče na sve strane zato što stalno imaju neke obaveze. (…)

U nekim obiteljima se uvijek puno kuha, U njima svi rado i puno zajedno jedu. U takvoj kuhinji se uvijek nešto događa. U drugim obiteljima kuha se malo. Njima nije toliko važno da jedu zajedno. Idem si po pizzu.“

7. SVE U IME LJUBAVI (Louis Schützenhöfer)  

. Pogreške majki zbog kojih djeca postaju nesretna i nesamostalna

„Čitajte ovu knjigu ako želite razriješiti odnos s majkom kako biste spoznali tko ste zapravo,
Ako želite promijeniti odnos s majkom kako biste bili slobodniji u vezama s partnerom i djecom,
Ako se želite riješiti agresivnosti, osjećaja nemoći ili krivnje,
Ako želite bolje razumjeti svoju majku,
Ako želite prihvatiti i voljeti samog/ samu sebe.“
                        autor

Majke vole svoju djecu. Točka. To će nam reći svaka reklama, svaka nedjeljna propovijed. I to se odnosi na većinu majku. No, istodobno više od 40 posto sve djece, bez obzira na dob, pati zbog problematičnog odnosa s majkom koji utječe na njihove partnerske veze, poslovne ciljeve i njihovu ulogu kao roditelja. A mit o majčinstvu, glorificirajuća društvena slika majke koja voli, ovu djecu sprečava da prepoznaju i razriješe svoj problem.
Autor ove knjige, psiholog, izdvojio je – na temelju pedeset intervjua sa sinovima i kćerima u dobi od 18 do 84 godine – četiri problematična tipa majke: dominantna majka, majka žrtva, narcisoidna majka i bezosjećajna majka. Ovo, međutim, nije knjiga protiv majki već za kćeri i sinove. Da bi oni mogli spoznati mehanizam vlastitog problematičnog odnosa s majkom te ga razriješiti.

„Ne postoji svjesno loša majka! Subjektivno i svjesno sve su majke dobre, idealne! Kada bi to bilo dovoljno, onda bi se vjerojatno i sva djeca razvila u dobre i idealne ljude! Ova knjiga nam, međutim, otvara pitanje majčinstva iz jednog drugog ugla. U njoj se pred nama pojavljuje stvarna majka u očima svoje odrasle djece!
        prim.dr.sc. Pavao Brajša, psihijatar, bračni i obiteljski terapeut

Iz Sadržaja

Tip majke
Mit o majčinstvu danas
Demistifikacija mita o majčinstvu
Dominantna majka
„Prostor za igru“ dominantne majke
I silom ako treba
Bez pohvale
Nesposobnost djeteta da se izbori za sebe
Majka žrtva
Boležljivost i patnja
Prijetnja napuštanjem
Žrtvovanje
Zašto je takva kakva jest
Strahovi od napuštanja u vezi
Narcisoidna majka
Psihoanalitičko objašnjenje
Problemi u partnerskim odnosima
U potrazi za vlastitim ja
O „delegaciji“
Bezosjećajna majka
Bez nježnosti
Bez osjećaja
Bez pohvale
Bez interesa
Selektivna majčinska ljubav
Majčinska ljubav: osjećaj ili ponašanje?
Uloga oca
Odsutni, slabi, neuspješni
Rješenja: razrješenje odnosa s majkom

Isječak

„Kome je mit o majčinstvu potreban:
. Očevima koji brigu i odgoj djeteta rado prepuštaju majkama;
. Muškarcima koji se boje konkurencije žena u javnom životu;
. Ženama koje se definiraju samo preko svoje uloge majke;
. Majkama koje žele prikriti svoje nedostatke u toj ulozi…(…)
. Društvu koje želi zacementirati žene u ulogu majke, a muškarce u javni život. (…)

Igra u kojoj se radi o odnosu dominantne majke i djeteta zove se moć. Pobuda za majčino ponašanje prema djetetu krije se u njezinoj potrebi da ima moć i kontrolu. Kako to nije neki osobito častan motiv ona ga skriva pod okriljem brige za dobro djeteta. Majka želi 'samo najbolje' za svoje dijete, dakako ona sama određuje što je to. Skrivanje motiva moći iza pedagoških tumačenja ne odvija se samo pred okolinom; dominantna majka to skriva i od same sebe. Ona u pravilu nije svjesna svojeg pravog motiva i sebe doživljava kao posebice brižnu majku. (…)
U odnosu majke i djeteta stvari se mogu odvijati i drukčije, takoreći indirektno: moć se može iskazivati i tako da se majka ne pravi jakom, nego slabom i potrebitom. Ili tako što majka nikada ništa ne traži od drugih, nego se stalno žrtvuje za druge ili barem ostavlja taj dojam. Ili tako što se ne gura u prvi plan, već se drži u pozadini i prijeti odlaskom u vidu napuštanja ili čak smrću. (…)
Majčino ponašanje žrtve stvara u djetetu osjećaj krivnje povezan sa sviješću: Mogu (moram) nešto učiniti kako bih poboljšao majčino stanje odnosno smanjio osjećaj krivnje. Ta kombinacija pokreće dijete da se ponaša na način kako ono ne bi htjelo, ali kako majka želi. Djetetu su na raspolaganju dvije jednako neugodne alternativne: napraviti ono što ne želi ili trpjeti osjećaj krivnje."

8. ZBLIŽAVANJE S VOLJENIM DJETETOM(Jeffrey Bernstein)
. Sagradite bolji odnos s djecom i onda kad vas dovode do ludila

Na prvi pogled – zbunjujući naslov! Čemu riječ „voljenim“? Zar nisu sva naša djeca voljena? Voljena da, ali ne i prihvaćena. Ovime autor samo naglašava da je djecu lako voljeti, ali ne nužno i prihvatiti. Tome se nerijetko ispriječi RSF – roditeljski sindrom frustracije. Naime, opažanje roditelja utječe na stvarnost djeteta. Suočavanje s roditeljskim zatrovanim razmišljanjem može pomoći u ispravljanju dječjeg devijantnog ponašanja te stvoriti sretniji obiteljski odnos.
U ovoj knjizi priznati psiholog specijaliziran za dječju i obiteljsku terapiju nudi isprobane metode za svladavanje devet najčešćih RSF misaonih obrazaca koji su prepreka uspostavi kvalitetnijeg odnosa s djecom. To su: zamka „uvijek ili nikad“, etiketiranje, podmukli sarkazam, neopravdana sumnjičavost, štetno poricanje, emocionalno pregrijavanje, svaljivanje krivnje, zanovijetanju riječju 'trebaš' i mračni zaključci. Umjesto zaključaka koje nameću takvi obrasci razmišljanja autor nudi konkretne alternativne misli.

Iz knjige ćete naučiti da ste vi – mnogo više nego dijete – uzrok svojeg RSF-a. Vaše misli su te koje vas izluđuju dok razmišljate o tome što djeca čine, a što ne. Jednom kad naučite kontrolirati misli dobit ćete kontrolu nad svojim osjećajima i reakcijama. I najvažnije je da će između vas i djeteta biti više bliskosti i razumijevanja.
                                autor

Iz Sadržaja

Kako mogu biti dobar roditelj dok imam ovako loše misli?
Zašto je teže prihvatiti nego voljeti vlastito dijete?
Upoznajte se s devet roditeljskih otrovnih misaonih obrazaca
Zadavanje udarca roditeljskom stresu
Ugasite „sporogoreće“ otrovne misli
Gašenje „gorećih“ otrovnih misli
Učinkovita disciplina: manje kažnjavanja za više kontrole
Održavanje pozitivnog toka energije
Zbližavanje s voljenim djetetom
Evidencija otrovnih misli

Isječak

„…tjeskoba je općeprisutna u roditelja zato što smo odgovorni za sigurnost i blagostanje svoje djece. Želja da djeca „ispadnu“ dobro također potiče brige i strah. Otrovne misli nastaju i hrane se osjećajem da djeca ne čine ono što bi trebala ili da će napraviti loš izbor. (…)
Otrovne misli ne čine vas lošim roditeljem.
Većina roditelja bori se s otrovnim mislima i osjećajem neugode i srama zato što te misli imaju, ali ih poriču i ne suočavaju se s njima.
Otrovne misli su smetnja koja sabotira vašu sposobnost razumijevanja, povezivanja i rješavanja problema s djetetom…Vi uistinu imate kontrolu nad svojim mislima. Kad to uzmete u obzir i primijenite u odnosu sa svojim djetetom, i njegov će se doživljaj vas kao roditelja promijeniti nabolje. ..

9. DJEČJA PITANJA I KAKO NA NJIH ODGOVORITI (dr. Miriam Stoppard)

Ovaj priručnik za roditelje - s odgovorima na mnoga teška i neugodna pitanja - napisala je dr. Stoppard, vodeća stručnjakinja za područje roditeljstva i dječje skrbi. Odgovori su različiti i primjereni dobi djeteta – za dob od dvije do četiri godine, od četiri do šest godina, od šest do osam godina i od osam do jedanaest godina.
“Vjerujem da djeci treba reći istinu. Ipak, nitko ne tvrdi da je uvijek jednostavno biti otvoren i iskren. Zato sam osjetila da vrijedi napisati ovu knjigu: ne kako bih vas opskrbila savjetima koje valja nabubati, nego kako bih vam ponudila opći okvir unutar kojeg možete graditi svoje vlastite odgovore usporedo sa širenjem djetetova razumijevanja.“
                        autorica

Iz Sadržaja

Pitanja o seksu i rođenju
Odakle dolazim?
Kako beba izađe?
Što je to seks?
Što je to masturbacija?
Što znači biti „gay“?
Pitanja o nepoznatom
Što se dogodi kad umreš?
Što je to Bog?
Što je vjera?
Pitanja o odnosima
Što je to razvod braka?
Da li njega moram zvati tata
Zašto sam ja usvojen/a
Pitanja o različitostima
Zašto nemam smeđu kožu?
Zašto ona ne može hodati?
Da li moram jesti meso?
Pitanja o sigurnosti i zdravlju
Zašto ne smijem prići neznancu?
Što znači nasilje?
Što su droge?

Isječak

 „Vi ste prvi učitelji svoje djece i sve njihovo znanje – uključujući i ono o spolnosti – započinje kod kuće. Roditelji se pitaju da li neke informacije, pogotovo oneo seksu i drogi, mogu naštetiti njihovoj djeci i suzdržavaju se u strahu od da će činjenice potaknuti djecu na eksperimentiranje. No, istina je sasvim suprotna. Upravo djeca kojoj su takve informacije bile uskraćene eksperimentiraju i istražuju opasne vode. Suprotno onome čega se mnogi boje, djeca kojoj su pružene informacije o seksu nisu razbludna, ne fokusiraju se na seks niti se upuštaju u rano eksperimentiranje već gledaju na to kao na normalan dio svoga budućeg života.
(…)
Nije te donijela roda – to je samo priča. Kao i sva djeca nastao/nastala si od tatina sjemena i mamina jajašca. Tatino i mamino sjeme spojili su se u maminu trbuhu da bi ti mogao/ mogla nastati i zato si vrlo poseban – prekrasna kombinacija mame i tate.“

10. I JA MOGU USPJETI (Jadranka Luca-Mrđen, Dora Kralj)

. Djeca s poteškoćama u učenju
-    izdanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba

Svako dijete može kreativnijim, učinkovitijim i osmišljenijim načinima postići više. Može naučiti bolje misliti, bolje pamtiti, osvijestiti kako naučiti što treba, prepoznati kako i na koji način nadomjestiti manje razvijene sposobnosti, Uz veliku podršku roditelja, znanje nastavnika i ustrajan rad stručnjaka dijete će postići bolje rezultate.

                    dr. sc. Gordana Buljan Flander

Isječak

„Djeca s poteškoćama u učenju najčešće su osobe prosječne ili natprosječne inteligencije. (…)
Istraživanja u Americi pokazuju da svako šesto dijete (17,5 posto) tijekom prve tri godine školovanja ima poteškoća s učenjem čitanja. Više od 2,8 milijuna djece školske dobi smatra se učenicima s poteškoćama u učenju te se koriste posebnim programima za pomoć. To je otprilike 5 posto ukupnog broja djece u javnim školama. Čak 20 posto djece iskazuje poteškoće u učenju upravo zbog prisutnosti poremećaja pažnje. (…)
Svako dijete svijetli na svoj način
Svakom djetetu treba prilika da bude 'onaj koji uči' i da doživi iskustvo intelektualnog otkrića i zadovoljstvo koje donosi napredak, ma kako on bio brz ili spor.“

11. ŠTO JE ŽIVOT ; ŠTO SU OSJEĆAJI; ŠTO JE DOBRO I ZLO (Oscar Brenifier; ilustracije Jerome Ruillier)
-    slikovnice -

Slikovnice za sve iznad sedam godina, u kojima i djeca i odrasli mogu pronaćiiznimno zanimljive, duhovite, maštovite odgovorena pitanja o životu, sreći, nesreći, postojanju, smislu života i smrti, emocijama, dobru i zlu. Odgovore koji potiču nova pitanja. Uz to i pitanja i odgovori mogu poslužiti kao sadržajna okosnica za razgovor roditelja s djecom. Koja neprestance postavljaju pitanja, nerijetko od velike važnosti. Odgovor roditelja je dobrodošao jer može pomoći djetetu u izgradnji vlastite osobnosti. No, također je važno da roditelji poduče dijete samostalnom razmišljanju i rasuđivanju kako bi se pouzdalo u vlastite snage i naučilo odgovornosti.
Na svako postavljeno pitanje u ovim slikovnicama nudi se nekoliko odgovora. Neki od njih čine nam se očitima, a drugi su tajanstveni, iznenađuju i zbunjuju. No, kako se proces razmišljanja kreće poput beskonačne staze, upravo ti odgovori povlače za sobom nova pitanja. A nova pitanja su nerijetko i odgovori.

Iz Sadržaja (Što je život)

Kako mogu ostvariti sreću?
Hoću li jednog dana postati pobjednik?
Zašto je život težak?
Zašto postojimo?
Zašto živimo?
Zašto umiremo?

Iz Sadržaja (Što je dobro i zlo)

Imaš li pravo krasti da bi se prehranio?
Trebaš li biti ljubazan prema drugima?
Moraš li uvijek slušati roditelje?
Trebaš li uvijek sve reći?
Možeš li uvijek raditi ono što želiš?
Trebaš li pomagati drugima?

Iz Sadržaja (Što su osjećaji)

Kako znaš da te roditelji vole?
Jesi li ljubomoran na braću i sestre?
Zašto se svađaš s onima koje voliš?
Je li dobro biti zaljubljen?
Je li bolje biti sam ili s prijateljima?
Je li te strah govoriti pred razredom?

Iz Sadržaja (Što je dobro i zlo)

Imaš li pravo krasti da bi se prehranio?
Trebaš li biti ljubazan prema drugima?
Moraš li uvijek slušati roditelje?
Trebaš li uvijek sve reći?
Možeš li uvijek raditi ono što želiš?
Trebaš li pomagati drugima?

Isječak

(iz slikovnice Što je život)

„ZAŠTO UMIREMO?
ZATO ŠTO BI NAM POSTALO DOSADNO KAD BISMO VJEČNO ŽIVJELI (Da, ali…Kako to možemo znati ako nitko ne živi vječno? Može li nam život postati dosadan? Tko odlučuje da je život predug? ŽIVOT.)
ZATO ŠTO NAM SE TIJELO UMORILO TIJEKOM GODINA. (Da, ali…Ne možemo li umrijeti mladi? Troši li nam se tijelo manje kad smo sretni? - samoća, depresija, umor, stres)  Zašto su neka tijela otpornija od drugih? BOLE STI…
ZATO ŠTO TO SMRT ODLUČUJE (Da, ali…Moramo li to prihvatiti bez pogovora? Raspolaže li čovjek oružjem za borbu protiv smrti? Odlučuje li smrt da je vrijeme ili mi pristajemo slijediti je?
ZATO ŠTO SMO SVE NAUČILI. (Da, ali…Moramo li samo učiti za života?Ne trebamo li podučiti druge onome što smo naučili?Je li jedan život dovoljan kako bismo sve naučili.)
KAKO BISMO OTIŠLI U RAJ (Kako možemo znati ima li života nakon smrti? Dida jesi li ti tamo? Ako ne postoji raj kamo odlaze pokojnici? Trebaju li pokojnici uopće otići nekamo?
JER NE BI BILO MJESTA NA ZEMLJI KAD BI SVI BILI ŽIVI (Da, ali… Nedostaje li nam mjesta na Zemlji? Može li, dakle, biti korisno umrijeti? Ja sam nezamjenjiv. I ja. Nije li svatko od nas nezamjenjiv?
(…)
Smrt je tajanstvena činjenica (…)
Postavljajući si to pitanje, shvatit ćeš…kako ne izbjegavati smrt i kako naučiti živjeti s njom.
…kako smrt , kao i život, za svakoga ima drukčiji smisao.
…kako doista cijeniti život prihvaćajući ograničenja koja nam nameće.

12. PRIJATELJU, ISPRIČAJ MOJU PRIČU

. Dirljive ispovijesti o životinjama koje su promijenile ljudske živote

Sretna djetinjstva još su sretnija ako dopustimo da u njih uđe neki četveronožni ljubimac. U našoj kući takve sreće nije nedostajalo i moram priznati da svoje djetinjstvo pamtim i raspoznajem njegove faze upravo prema njima – mačkama i psima koji su ostavili neizbrisive tragove na linoleumu ili tapisonu, a najviše ipak u našim srcima…- stoji u jednoj od četrdesetak duboko osjećajnih priča o životinjama u ovoj knjizi.

Knjigu Prijatelju, ispričaj moju pričunadahnulo je pismo žene koja je iz azila udomila staroga, napuštenog čuvara dvorišta Tysona, kojemu je ulazak u novu obitelj probudio volju za životom u trenutku kada se već činilo da, žalostan i razočaran, od njega odustaje. U projekt su se uključili mnogi prijatelji životinja sa svojim ispovijestima o raznim životinjama koje su im, na ovaj ili onaj način, dotaknule život – promijenile ga, obilježile, obogatile, iscijelile, uljepšale. 

U ovoj knjizi je najviše dirljivih priča o dubokoj povezanosti i bliskosti između ljudi i životinja svih vrsta i kao takva nesumnjivo je – odraslima i djeci starije dobi - dragocjena poduka iz ljubavi. U nekima se izravnije govori o neosnovanosti korištenja životinja u prehrani; činjenici da se zbog mesne industrije u amazonskim prašumama uništavaju „pluća svijeta“ i staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Između onih koji jedu meso životinja i vegetarijanaca oduvijek se vodi svojevrstan rat, a najbolji put prema miru i sporazumijevanju jest upravo – pokušati razumjeti razloge koji govore u prilog održanja života samog i majke Zemlje.

Knjigu je uredila poznata aktivistica za prava životinja Aleksandra Hampamer.

IZ SADRŽAJA

Mala braća

Oproštaj kao dar – priča o Tysonu

Budi mi prijatelj – budi prijatelj

Srećkova priča

Nove prilike otvaraju vrata sreće

Bella

Zvali su me Erik

Hilda

O ljubavi, vjernosti, začepljenosti i narodnoj medicini

Božić malog Perice ili što je kome sreća

Najljepše oči na svijetu

Moj Sivko – jedna antimesožderska

Oskarčica – mačak koji je na kraju bio mačka

Pavo

Psihijatrica Bambi Bambina

Sunce na prozorčiću

Vrata u šumu

Priča sa sela

Veliki događaj

Sova

Gunja

Sretno udomljen pas

Životinje koje su oblikovale moj život

ISJEČAK

Oproštaj kao dar – priča o Tysonu (Andrea Schöne)

„Moj um je zaposjela samo jedna misao – on ne smije umrijeti u skloništu. Tyson je bio na fotografiji koja je za mene bila oličenje bijede. Opis je bio otprilike ovakav: više od deset godina star pas, živi u skloništu za životinje u koje ga je doveo bivši skrbnik jer mu je dosadio. Tražili su kuma ili kumu za njega da bi mu olakšali zadnje dane i koliko-toliko poboljšali uvjete života u skloništu.

A kako je izgledao bilo je očito da kraj više nije daleko. Na fotografiji vidjeh staroga belgijskog ovčara čiju glavu podupire nečija ruka, noge drhtavo stoje, kičma mu je savijena, a rep podvijen. Ali, on se smijao. On se smijao. Poput mog starog Zaphoda. Postoje psi koji se smiju… (…)

Nakon kratkog druženja, krenuli smo kući…

Hoće li me Tyson ugristi? Adra je kao uvijek ležala na zadnjem sjedalu, a Tyson na podu ispod nje. Okrenula sam se i pružila ruku Tysonu, a on je spustio svoju njuškicu na moj dlan. I tako je cijelih nekoliko stotina kilometara njegova njuška bila na mojem dlanu.“

Vrata u šumu (Berislav Njegovec)

„Priroda je posegnula za mnom i poslala jednog svog stvora da me probudi iz života u umjetnom svijetu, da mi pokaže koliko je ljepote u jednostavnim stvarima od kojih bježimo, umotavamo se u šalove i zatvaramo prozore.  Koliko je samo lijepa kiša koja pada preko polja, vjetar što nas miluje, sunce koje se nazire pod suncobranom krošanja ili noć što se nečujno prikrada iz sjena i tišine. Z posudicu hrane koju svaki dan dajem svom psu, ja dobivam neusporedivo više, bez očekivanja da ikad za to kažem čak i hvala.

Stoga moj pas i ja trčimo. Trčimo za sve one koji sjede u autu na raskrižju i računaju da će za dva crvena svjetla uloviti zeleno za prolaz, za sve one koji su svezani na lancu dužine metar i zemlja je pod njihovim nogama u pravilnom polukrugu dokle lanac dopušta. Trčimo za sve koji leže po bolnicama i sve koji propadaju zatvoreni sami u dvorištima. Trčimo za gladne ljude i gladne pse koji njuškaju oko istih kontejnera. Trčimo za povezanost među živim bićima koja dišu isti zrak, rođena su na istoj usamljenoj zvijezdi i žele si međusobno pomagati. Trčimo za svu djecu koja žele imati ljubimce, ali roditelji su rekli ne, nemamo novaca, to je velika briga, pas laje noću, bježi od kuće, grize namještaj, može ugristi. Trčimo za tu djecu koja bi u djetinjstvu mogla naučiti koliko je divno brinuti se za nekoga i koja će jednoga dana dobiti svoju djecu za koju će se morati brinuti i u njih usaditi da se brinu za druge. (…) Trčimo za sve ljude koji su sami i nemaju kome reći idemo u šetnju, trčimo za sve šume koje su posječene … za sve ljude koji su nekad prolazili ovim brdima u svojim svakodnevnim poslovima i živjeli ovu zemlju po kojoj gaze, koji su poznavali njezin miris, njezin dodir pod rukom, koji su od nje živjeli i u njezinu unutrašnjost prešli, trčimo jer je svakoj životinji u čovjeku u genima da se kreće, da preskače potoke, kotrlja se po padini…“

 Priča sa sela (Luka Oman)

„Osjećao sam olakšanje, osjećao sam da sam se oslobodio velikog bremena. Nema više potiskivanja osjećaja, nema više 'moranja'. Mogu odlučivati prema vlastitom razumu koji mi jasno govori da ono što smatram nepravednim treba odbiti raditi, a ne tražiti opravdanja.

No, tu počinje nova priča – priča o osudi moje odluke, predrasudama, pokušajima zastrašivanja, dezinformacijama i drugim načinima da me se vrati na 'pravi' put. Vegetarijanac sam preko dvadeset pet godina, a vegan sam postao prije četrnaest godina, nakon što sam se riješio još nekih pokušaja pravdanja i prihvatio činjenicu da životinje nisu tu kako bi zadovoljavale naše 'potrebe', već da imaju svoje razloge za život, koje trebamo poštovati.“

13. ZAHTJEVNA DJECA (Stanley I. Greenspan, dr. med. i Jacqueline Salmon)

. Razumijevanje, podizanje i radost s pet „teških“ tipova djece

Roditelji ne moraju naprosto „naučiti živjeti“ s temperamentom svoga djeteta već vlastiti odgojni stil mogu prilagoditi djetetovoj neponovljivoj osobnosti. To znači da svakom djetetu mogu pomoći da nadogradi svoje jake strane, ovlada slabostima i u život krene pun pouzdanja i vještina. Ova temeljna ocjena vodećega američkog dječjeg psihijatra poduprta je opisom pet različitih temeljnih tipova dječje osobnosti te nekih fizičkih i emocionalnih značajki koje ih prate: osjetljivost, povučenost, prkos, nepažljivost i agresivnost. U ekstremnim slučajevima, svaki od tih uzoraka može biti veoma zastrašujući za roditelje. Po ocjeni časopisa Publishers Weekly, ova knjiga je „prsluk za spašavanje života“, a Child Magazine ukazuje na njezine neprocjenjive uvide i praktične savjete.

Autori, uz ostalo, navode sedam načela čijim unošenjem u obiteljski život roditelji mogu pomoći i sebi i svojoj djeci: Budite realni u vezi s roditeljstvom; Dajte djetetu najdragocjeniji mogući dar – svoje vrijeme (floor time); Budite osjetljivi prema djetetovom fizičkom ustrojstvu; Radite prema problemskoj orijentaciji; Suosjećajte s djetetom; Djelujte korak po korak; Kada je potrebno, koristite sistem „mrkve“ i čvrstih granica.

IZ SADRŽAJA

Vi niste uzrok, ali možete biti rješenje

Preosjetljivo dijete

Povučeno samozaokupljeno dijete

Prkosno dijete

Nepažljivo dijete

Aktivno/agresivno dijete

Utjecaji okoliša i prehrane na djetetovo ponašanje

Određivanje tipa djetetove osobnosti

ISJEČAK

„Želio bih predložiti potencijalno optimističniji način postupanja sa zahtjevnom djecom. Taj novi pristup fokusira se na zajedničko djelovanje 'prirode' i 'odgoja'. Prepoznaje da čak i naoko zadane karakteristike, poput djetetove tendencije da bude plašljivo, kada su potaknute novim podražajima, mogu biti značajno promijenjene u odnosu na ranija, ili čak kasnija, iskustva. Rani odgoj ustvari može ne samo promijeniti djetetovo ponašanje i osobnost, već također i rad djetetovoga živčanog sustava.

(…)

Neka djeca, primjerice, imaju tijela u kojima se ne osjećaju ugodno i tako pokazuju sklonost da budu konfuzna, razdražljiva, negativna ili povučena. Pronašli smo da čak i u ranim mjesecima života bebe mogu pokazivati jedinstvene značajke u radu motoričkog sustava. Suprotno vjerovanju da svi doživljavamo temeljne osjećaje na sličan način, pronašli smo da se djeca osjetno razlikuju po tome kako percipiraju prizore, zvukove, dodire, mirise i uzorke pokreta. Dijete može prekomjerno osjetljivo i pretjerano reagirati ili nedovoljno osjetljivo i slabo reagirati na dane osjete. Jedno može bolje primati i razumijevati informaciju kroz određeno osjetilo, dok drugo može imati teškoća u tumačenju informacije zaprimljene kroz isto osjetilo.

(…)

Iako mnogi primjeri koji slijede prikazuju izuzetno zahtjevnu, odnosno 'tešku' djecu, većina roditelja će također prepoznati neke aspekte tih osobina u nezahtjevne djece (makar u blažim ili manje izraženim oblicima). Moj cilj u ovoj knjizi je odrediti kako opću filozofiju koju roditelji mogu koristiti kako bi prilagodili podizanje djeteta jedinstvenim osobinama svog sina ili kćeri, tako i specifične pristupe te strategije za ekstremnije izazove koji se, kao što mnogi roditelji znaju, pojavljuju češće nego bi željeli.“

14. KNJIGA ZA NESAVRŠENE RODITELJE (dr. sc. Irina Mlodik)

. Za osjećajne, promišljene i pomalo zabrinute roditelje koji žele podići vlastito dijete – tvorca vlastitog života.

Roditelji žele poznavati i voljeti svoju djecu. Ta jednostavna misao potakla je rusku dječju psihologinju – autoricu programa psihološkog rada s djecom 'Dječja soba' te voditeljicu tv programa za roditelje - da napiše knjigu kojom bi mogla odraslima ispričati sve što zna o dječjem svijetu. Razlog - da roditeljstvo, kako kaže ona, ne postane užas i teret, a djetinjstvo niz uvreda i poniženja. I zato da se iz naraštaja u naraštaj ne ponavljaju dječje i roditeljske sudbine, da bi svako novorođenče koje stigne na ovu Zemlju dobilo priliku ispisati vlastiti život „na slobodnu temu“.

U svom poslu vidjela je, kako kaže, mnogo dječjih očiju, razgovarala je s ogromnim brojem roditelja, slušala bezbroj priča iz usta već odrasle djece pa joj je zahvaljujući tome postalo kristalno jasno koliki jaz dijeli ta dva univerzuma – svijet odraslih i svijet djece. Upravo to komplicira život jednih i drugih, ali ne zato što s djecom i roditeljima nešto nije u redu već zato što premalo znaju jedni o drugima.

IZ SADRŽAJA

DIO I. BITI RODITELJ – JE LI TO SREĆA?

Roditeljski osjećaji

Zašto ste odlučili imati djecu? (ostvarivanje roditeljskog nauma)

Sada bi mu se moglo nešto dogoditi (rađanje roditeljske tjeskobe)

Vjerojatno sam loša majka (rađanje roditeljske krivnje)

Vikati na djecu se…smije (potiskivanje roditeljske uzrujanosti)

Kako neodgojeno dijete! (rađanje roditeljskog srama)

…I što s njima činiti

Djecu je moguće…ne odgajati (oslobađanje od viška odgovornosti)

Djecu se može naprosto – voljeti (dopuštenje za roditeljsku ljubav)

Pitanja roditeljima (s odgovorima)

Što je s dječjim željama?

Nije štetno željeti, štetno je nemati želja

„Mi znamo što je za tebe najbolje“

Kako „ispravno“ zabranjivati djetetu?

Kako da dijete odraste u pravu osobu

O čemu roditelji najradije ne pitaju, ne govore i čak ne misle…

DIO II. DJEČJI SVIJET

Dječji osjećaji

Ljutnja

Strah

Žalost

Sram

Tjeskoba

Radost

Čuđenje

Dječje želje

Crtice na dovratku

Dojenče

Mališan

Predškolarac…

Posebna djeca i posebni roditeljski osjećaji

Nasljednici trona (jedinci)

U očekivanju čuda (djeca s posebnim potrebama)

ISJEČAK

„Svakom je djetetu bezuvjetna roditeljska ljubavmnogo važnija od odgoja. Nažalost, ona se susreće tako rijetko! Nije ni čudo, zato što je ideološki i pedagoški sustav tijekom dugog vremena sugerirao nešto posve suprotno bezuvjetnoj ljubavi. Uvjeravao nas je u to da dijete treba 'voljeti' samo kada čini nešto ispravno; kada se dobro ponaša, dobiva visoke ocjene u školi, odlazi u trgovinu, savjesno je i odgovorno. Tada si dostojan ljubavi roditelja i zajednice. Ti nisi bitan, važno je samo što činiš, tvoja, takoreći, funkcionalnost. (…)

No, u trenutku kada izgovorimo 'Ja znam što je za tebe bolje', uskraćujemo mu mogućnost da nauči birati, a zajedno s njom i odgovornost. Poslije ćemo mu to još sigurno i predbacivati: 'Tako si nesamostalan, ništa ne možeš odlučiti! Pa već ti je 10 (15, 30, 40…)  godina!' Ako nijednom nije bilo u prilici donijeti samostalnu odluku, čak i najmanju, posve je svejedno koliko mu je godina. Nitko mu nije dao lekcije iz samostalnog odlučivanja jer su svi unaprijed znali 'najbolje'. (…)

Kada sam bio malo dijete, jako sam se trudio biti dobar. Zato što sam onda znao tko sam: 'Dobar sam'. No, iskreno rečeno, to mi nije polazilo za rukom. Svi su stalno bili nezadovoljni sa mnom: mama se ljutila kad nisam htio jesti; tata je vikao kad sam se bojao da ćemo zapeti u dizalu; baka je stalno prigovarala zbog nereda u našem stanu; brat me tiho mrzio jer sam zauzimao dio njegov sobe… (…) Biti loš nije osobito nepodnošljivo, no prilično je tužno: ne shvaćaš čega da se uhvatiš…(…) 'Neću biti dobar. Tako sam odlučio', rekao sam si tog jutra. Odonda se katkad osjećam vrlo usamljeno jer ne mogu biti dobar, a znači da nisam siguran da me vole. To je teško – ne biti siguran. Zato ću imati budućnost, vlastitu budućnost. I postat ću onakav kakav poželim. (…)

Taj je momak postao prava osoba, vjerujte mi. Postao je to unatoč, a ne zahvaljujući roditeljskim očekivanjima. Samo je tuga u njegovim očima odavala čovjeka koji ne vjeruje u to da ga se može voljeti onakvim kakav jest. Jer ljudi vole samo 'dobre'… (…)

Mnoge roditelje potpuno zbunjuje moje jednostavno pitanje: 'Zašto vi trebate da vaše dijete odraste u pravu osobu?' Razumijem ih, jer iskrenim odgovorom riskiramo suočavanje s našom vječnom trojkom: sramom, krivnjom i tjeskobom

-           Ako postane prava osoba, srce će mi biti mirno (neću se brinuti).

-           Neću se osjećati kao loša majka (neću osjećati krivnju)

-           Znat ću da nije lošiji od drugih (neću osjećati sram).“

15. KAKO GOVORITI DA BI TINEJDŽERI SLUŠALI I SLUŠATI ŠTO TINEJDŽERI GOVORE (Adele Faber, Elaine Mazlish)

Život s tinejdžerima ponekad je nepodnošljivo težak. Djeca s kojom smo nekoć bili toliko bliski kao da su se preko noći pretvorila u samostalne neznance neovisnih misli, ukusa i vrijednosti. Današnji tinejdžeri odrastaju u popularnoj kulturi koja je nesmiljenija, grublja i nasilnija no ikad, kulturi koja još nikad nije bila toliko materijalistička i usmjerena na seksualnost. Što u takvim okolnostima preostaje roditeljima?

Nakon višegodišnjih istraživanja, predavanja i skupljanja povratnih informacija, međunarodno priznate stručnjakinje za pitanja odnosa roditelja i djece, Adele Faber i Elaine Mazlish, razvile su inovativan pristup održavanju iskrenog, otvorenog dijaloga, obilježenog obostranim poštovanjem, između roditelja i tinejdžera. Zahvaljujući tome, obuzdavaju se sukobi i umanjuje razina frustriranosti te se promiče promišljena komunikacija o svemu: od trajanja izlazaka i droge do školskih obveza i seksa.

Knjiga je prepuna savjeta potkrijepljenih pričama, crtežima i „podsjetnicima“. Ova nezaobilazna knjiga pomoći će vam da postavite temelje zdravog odnosa u kojem je naglasak na razumijevanju i slaganju, a ne na kažnjavanju i odmazdi. Od vječitih briga o društvu, izlascima i hodanju, do suvremenih briga povezanih s opijanjem i zlostavljanjem preko interneta, autorice pomažu roditeljima u rješavanju problema prije no što situacija izmakne nadzoru.

Srdačnim, lucidnim i nimalo pokroviteljskim tonom, Adele Faber i Elaine Mazlish pokazuju roditeljima kako se unutar obiteljskog kruga trebaju podupirati i kako da obitelji tijekom iskušenja tinejdžerske dobi svoje djece ostanu povezane.

IZ SADRŽAJA

Što i kako s osjećajima

I dalje samo „provjeravamo“

Kazniti ili ne kazniti

Zajednički do rješenja

Sastanak s klincima

O osjećajima, prijateljima i obitelji

Roditelji i tinejdžeri zajedno

Što i kako sa seksom i drogom

ISJEČAK

PROMIŠLJENA KOMUNIKACIJA O SVEMU

Napomena: Svaki od sljedećih prijedloga roditeljima (Umjesto…) ilustriran je crtežima.

Umjesto da odbacite osjećaje…Odredite misli i osjećaje

Umjesto da zanemarujete osjećaje…Priznajte osjećaje riječju ili zvukom

Umjesto logike i objašnjavanja…U mašti pružite ono što ne možete u stvarnosti

Umjesto da činite nešto što smatrate nerazumnim…Prihvatite osjećaje istovremeno preusmjeravajući neprihvatljivo ponašanje

Umjesto da naređujete…Opišite problem

Umjesto da tinejdžera napadnete…Opišite što osjećate

Umjesto da okrivljujete…Dajte informaciju

Umjesto da prijetite ili naređujete…Ponudite izbor

Umjesto dugotrajnog predavanja…Recite to jednom riječju

Umjesto da ukazujete na ono što nije u redu…Pokažite svoje vrijednosti i/ili očekivanja

Umjesto ljutih prijekora…Učinite nešto neočekivano

Umjesto prigovaranja…Napišite pismo

16. AVANTURA OSOBNE PROMJENE 3 (Ljubica Uvodić-Vranić)

. Priručnik za rastavljene roditelje koji vole svoju djecu – 41 primjer iz prakse

Autorica uvodno najprije naglašava kako rastava/razvod ne znači prekid odnosa sa drugom osobom, posebno kad je riječ o djeci, naglašavajući kako bračni zavjet voljeti se i poštovati u sve dane života svojega  zapravo znači – možda ćemo se odvojiti, udaljiti, rastati pa i razvesti, ali ćemo se voljeti ili barem poštovati. Jer i nakon što partneri prestanu biti partneri i dalje ostaju roditelji.

Svoje ocjene iz prvog dijela knjige podupire s četrdesetak primjer iz prakse (devet pozitivnih i 32 negativna) kojima opisuješaroliku lepezu problema koji s mogu javiti kod rastave i na kojima čitatelji trebaju naučiti kako se najbolje postaviti prema vlastitoj situaciji.

IZ SADRŽAJA

POZITIVNI ILI SRETNIJI PRIMJERI

Otac, a ne očuh

Volimo se i nakon preljuba

Bolest nas je opet povezala

Kućni ljubimac nas je spasio

Kućni ljubimac gotovo nas je rastavio

ŠTO JE BILO PRIJE RASTAVE

Od početka nije valjalo

Ratna trauma

Mirnodopske traume

Mijenja li se nevjerni partner?

Preljub ili dosada u vezi

Nacionalna i vjerska predrasuda

Otac želi i dobiva skrbništvo

O bivšem sve najgore

Otimanje za djecu

Godišnji odmor – s kim?

Tvoj se otac ženi

Tvoja majka se udaje

Kad je jedan roditelj zlostavljač, kriminalac, ubojica

Moja, tvoja, naša djeca

Idealiziranje i demoniziranje onog drugog

I NA KRAJU

Dva topla doma umjesto jednog?

S djecom moramo razgovarati

Kvalitetni susreti

Zajednički problemi

ISJEČAK

„…Ova knjiga nije napisana ni za one koji toliko vole svoju djecu pa misle da je njihova velika ljubav dovoljna njihovoj djeci i da im u životu nije potreban više nitko i ništa, osim te ljubavi. Ova je knjiga napisana za roditelje koji su svjesni da njihova djeca nisu samo njihova. Ona su donesena na ovaj svijet za ovaj svijet. Mnogi roditelji razumiju da je za njihovu djecu bolje da se druže i s drugim roditeljem jer on nije mogao ostaviti svoje dijete, nego samo svojeg partnera.

Rastavljeni roditelji mogu ostvariti normalne kontakte sa svojom djecom ako ostvare normalne kontakte međusobno i ako budu, više ili manje, sretno rastavljeni.

Otimanje za djecu

Teško je dogovoriti se s nekim od koga smo se upravo rastali, ali i biti roditelj je teško, a biti rastavljeni roditelj još teže. Takav status iziskuje dodatni napor za dobrobit djece od koje se ne želimo rastati. (…)

Idealiziranje i demoniziranje onog drugog

Poneki roditelji nakon rastave i razvoda braka ne znaju što reći svojoj djeci o tome kako se odnositi prema drugom roditelju. Umjesto da dopuste da dijete formira svoj odnos prema svojem roditelju, neki roditelji nameću djeci svoje stajalište prema onome drugom roditelju. (…) Oni koji hvale pretjerano šalju svojoj djeci neizravnu poruku – izgubili smo nešto veliko. Oni koji kude pretjerano šalju svojoj djeci poruku – ništa nismo izgubili. Jedni i drugi pretjeruju i time griješe.“

17. ODGOVORI NA 1000 PITANJA ZA DJEČAKE (TIM HÜSCH)

Ova je knjiga namijenjena dječacima koji ulaze u pubertet, ali će bez sumnje dobro doći i roditeljima koji žele bolje razumjeti to životno razdoblje svog djeteta. S pitanjima i odgovorima autor pokriva doslovce sve nejasnoće, nedoumice, nepoznanice i probleme s kojima se dječak suočava u trenutku kad se počinje preobražavati u muškarca. Velike su promjene na djelu, kako fizičke tako i psihičke. Tijelo šalje najvidljivije signale, ali psiha se katkad, kako kaže autor - jednostavno pravi luda.

Možda ti se baš zato sve čini tako napornim i složenim. Da bi se sa svime što te čeka lakše nosio – potraži odgovore koji te već sada muče, a onda polako poviri i u sve ostale. Tebi neka pitanja možda ne bi pala na um, ali Tim Hüsch se potrudio odgovoriti čak na njih tisuću.

IZ SADRŽAJA

Pubertet – postajem muškarac

Sve samo izvana – brada i bubuljice

Upomoć, imam obitelj

Zatreskan, zaljubljen, ostavljen

A što je sa seksom?

Zdrav i u dobroj formi

Droge – hvala ne!

Čavrljanje i glupi izgovori – moć komunikacije

Cjeloživotno učenje?

Slobodno vrijeme – treba se zabavljati

ISJEČAK

„Zašto me svi smatraju neobičnim?

Zato što je pubertet poremetio i tvoj duševni život. To primjećuju i drugi, tvoja obitelj, znanci ili prijatelji, većinom prije tebe, jer promatraju tvoje ponašanje. Prije si možda bio stalno živahan, ljubazan i spreman pomoći, a sada si odjednom često loše volje, svađaš se s majkom ili s braćom i sestrama, donosiš kući loše ocjene i najviše čučiš u svojoj sobi buljeći u prazno.

Je li masturbiranje štetno?

U staru bajku kako masturbiranje zaglupljuje ili smanjuje potenciju jedva da još tko vjeruje. Osim toga, u međuvremenu je dokazano da onanija ide uz proces spolnoga sazrijevanja. Dakle, posve je prirodno ako se samozadovoljavaš.

Može li onanija biti korisna?

Da. Masturbiranjem bolje upoznaješ svoje tijelo. Saznaješ kako reagiraš na neke dodire i što te posebno uzbuđuje. Ta iskustva mogu te pripremiti na kasnije doživljaje s djevojkom i dati ti više sigurnosti u postupanju sa svojim seksualnim osjećajima.

Moja je djevojka trudna, što ću sada

Prva zapovijed: daj potporu djevojci! Ako je trudnoća za vas problem, trebate što brže potražiti savjet ginekologa i sudjelovati u radu savjetovališta za trudnoću. Ondje će vam pomoći da shvatite svoju situaciju. Pokazat će vam posljedice iznesene trudnoće kao i posljedice prekida trudnoće.“

18. ODGOVORI NA 1000 PITANJA ZA DJEVOJKE (Gaby Schuster)

18. Tisuću pitanja vrzma se u djevojačkoj glavi, a odgovore na njih – jednostavnim riječima, informacijama i tumačenjima, daje autorica Gaby Schuster, ne preskačući ni „škakljive“  teme, kao što bi to možda učinila najbolja prijateljica, sestra, majka ili otac. Ova je knjiga namijenjena djevojčicama koje ulaze u pubertet, ali će bez sumnje dobro doći i roditeljima koji žele bolje razumjeti to životno razdoblje svog djeteta. Pitanjima i odgovorima autorica pokriva nedoumice, nepoznanice i probleme s kojima se bori djevojčica suočena s djevojkom u sebi.

IZ SADRŽAJA

Moja obitelj i ja

Moja prva ljubav i prvi seks

Moje tijelo i moj razvoj

Moj izgled i moje dobro raspoloženje

Moja budućnost i moji snovi

ISJEČAK

„Zašto se moji roditelji u sve miješaju?

To nije neka nova njihova navika. Oni su to uvijek činili. Ali sada ti to tek počinje smetati. Ne želiš više da te vode za ruku i smatraš da imaš pravo na vlastite odluke. To je, dakako, točno, ali lakše ćeš izboriti ovo pravo ako se ne upuštaš u potpunu konfrontaciju. (…)

Zašto se toliko bojim seksa?

To može imati najrazličitije razloge. Možda te jednostavno unutarnji glas upozorava jer se još ne osjećaš dovoljno spremnom. U tom slučaju ne smiješ dopustiti da te itko i išta nagovori na seks. Možda si iz filmova, knjiga, časopisa ili slučajnim „zavirivanjem“ stekla sliku o tjelesnoj ljubavi koja te jednostavno odbija. Ne možeš zamisliti da bi seks mogao biti uživanje. Ne boj se, i to je posve normalno. Tek kad budeš dovoljno zrela i kad nađeš pravoga mladića, možeš upoznati tjelesnu ljubav kao nešto lijepo što ćete zadovoljiti. (…)

Kada sam dovoljno odrasla za prvi put?

U idealnom slučaju na ovo pitanje odgovorit ćeš zajedno sa svojim dečkom, ako ste doista dovoljno zaljubljeni jedno u drugo da želite upoznati i tjelesnu ljubav. Statističari su se već pozabavili tim pitanjem. Oni kažu da otprilike četvrtina svih djevojaka s oko 15 godina spava prvi put s mladićem. Kod šesnaestogodišnjakinja to je već dobra trećina.

Kod mladića su te brojke nešto niže jer su muški partneri tih djevojaka većinom godinu do dvije stariji. To je zbog toga što su djevojke s 14 ili 15 godina razvijenije za jednu fazu od mladića iste dobi. Zato se zaljubljuju većinom u tipove koji su prosječno stariji od njih.

Škodi li samozadovoljavanje mom razvoju?

Takva tvrdnja pripada arsenalu najmračnijih predrasuda. Jasno je: nećeš biti bolesna ni neplodna niti će ti se dogoditi nešto grozno ako sama sebi priuštiš nekoliko milovanja! Ne treba imati osjećaj krivnje samo zato što želiš upoznati svoje tijelo i njegove reakcije i zato što ti se sviđa pritom sve osjetiti. Sve je to dio odrastanja. Samo tako možeš napokon ustanoviti gdje su ti osjetljiva mjesta.“

19. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)

. Priručnik za obitelj i edukatore

Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“  samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.

Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfere uzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno  je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.

Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.

Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.

Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin

To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.

            Victoria Kindle Hodson, spisateljica

IZ SADRŽAJA

Fizičke vještine učenja

Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti

26 aktivnosti

Križno gibanje

Ležeće osmice

Dvostruko šaranje

Abeceda u osmici

Slon

Ljuljačka

Trbušnjaci križnoga gibanja

Energizator

Misli na X

Energetske vježbe i Produbljivanje stavova

Moždane tipke

Zemaljske tipke

Ravnotežne tipke

Prostorne tipke

Energetsko zijevanje

Misleća kapa

Kvačenja

Aktivnosti izduživanja

Sova

Aktivacija ruke

Pregib stopala

Gravitacijska jedrilica

Brain Gym na poslu i u igri

Primarne vještine čitanja

Primarne vještine razmišljanja

Primarne vještine pisanja

Vještine učenja kod kuće

ISJEČAK

„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma

Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)

Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.

Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.

Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…) Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“

20. OTROVNI RODITELJI(dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugomnude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

21. ISPRAVNI DODIRI – SLIKOVNICA (Sandy Kleven; ilustracija Jody Bergsma)

. Priča koju treba čitati naglas da bi pomogla u prevenciji seksualnog zlostavljanja djece

Mnogi roditelji još uvijek osjećaju nelagodu u situacijama kada sa svojom djecom trebaju porazgovarati o spolnosti i intimi, a i dvoje koje je pravo vrijeme za to pa takve situacije nerijetko izbjegavaju.

Ovom slikovnicom na primjeren ćete način uputiti dijete kako da se zaštititi od seksualnih zlostavljača. Budući da oko 80 posto osoba koje zlostavljaju djecu čine osobe koje obitelj pozna, nije dovoljna samo lekcija o „opasnosti od stranaca“.

Djeca uglavnom osjećaju „kad nešto nije u redu“ pa ih je stoga važno dodatno ohrabriti da vjeruju vlastitim osjećajima i da potraže pomoć. Odgovarajuća dob djeteta je kada ono može mirno sjediti i obratiti pozornost na priču.

Sandy Kleven je klinička socijalna radnica, autorica dokumentarno-dramske emisije „The Touching Problem (Problem dodira) za koju je dobila nagradu Emmy.

Inspiracija za ovu slikovnicu bila je predstava pod nazivom Jimmyjeva priča za laku noć koji su izveli glumci volonterske dramske SOAOPBox Playersa, iz Bellinghama u SAD-u, koja se bavi problematikom prevencije a kojoj je autorica pet godina bila na čelu.

ISJEČAK

„Što je to pogrešan dodir?“, upitao je Ivan.

„Kad bih te škakljala i škakljala i ne bih prestajala bez obzira na to što ti kažeš, to bi bio pogrešan dodir.“

„To bi bilo zločesto“, rekao je Ivan.

Mama je kimnula. „Postoje i neki drugi oblici pogrešnih dodira.“

„Kao kad me Švrćo liže po licu. Bljak.“

„Da“, reče mama. „Ili kada te drugo dijete gnjavi, sruši te na pod, sjedne na tebe i ne želi te pustiti.“

„To mi se jednom dogodilo“, priznao je Ivan.

„Zaista?“, upitala je mama. „Kako si se osjećao?“

„Bio sam jako ljut.“

„I zvučiš ljuto! Drago mi je da se sada osjećaš sigurno.“

Tada je mama upitala Ivana: „Je li te ikada netko prevario?“

„Hm“, razmišljao je Ivan. „Misliš kao kad netko kaže 'Zatvori oči i usta i dobit ćeš veliko iznenađenje', a iznenađenje je glista?“

„Da“, reče mama, „to sam mislila. Ali postoje i drukčije prijevare. Bila jednom jedna mala curica…“

„Da li je poznajem?“, upitao je Ivan.

„Ne, ali ona zaista postoji. Jednog dana dok se curica igrala vani, prišao joj je susjed i upitao: 'Hoćeš li doći do moje kuće da vidiš moje male mačiće?'“

„Budući da je poznavala susjeda otišla je s njim. Kad je curica došla u kuću, ogledavala se oko sebe. 'Gdje su mačići', pitala je.“

„Čovjek je rekao: 'Ako mi sjedneš u krilo, pokazat ću ti mačiće'.“

„Tada se mala djevojčica počela osjećati nelagodno. Kad je odlučila otići doma, čovjek joj je pokušao zavući ruku u gaćice.“

„Ozbiljno“, upita Ivan.

„Da, ozbiljno“, kimnu Ivanova mama. „Tada je mala djevojčica otrčala odande najbrže što je mogla.“

„Je li uspjela pobjeći?“

„Otrčala je ravno doma i ispričala mami i tati što se dogodilo.“

„Što je poslije bilo s tim čovjekom?“

„On je imao velikih problema. Ono što je učinio pogrešno je. Osim toga, to je i nezakonito. Morat će naučiti da nikada više ne pokuša takvo nešto.“

22. NEKA BUDE BOLJE (Barbara Oehlberg)

. Aktivnosti koje pomažu djeci prebroditi stres i oporaviti se od traume

Ovaj priručnik, namijenjen roditeljima, odgojiteljima i učiteljima te svima drugima koji skrbe o djeci, sadrži više od sedamdeset praktičnih aktivnosti osmišljenih tako da djeci u dobi (okvirno) od 3 do 10 godina pomognu prebroditi osobni gubitak, odvajanje, tugu, ljutnju i osjećaj nemoći. Uz svaku aktivnost navedeni su i problemi za koje je osmišljena, ciljevi koji se žele postići te način provedbe. Djetetova dob nije navedena, prepuštena je prosudbi djetetova skrbnika, prema stupnju razvoja djeteta. Prakticiranje ovih aktivnosti pomaže djeci da razumiju situaciju u kojoj su se našli kao i iskustva s tim u vezi koja ih zbunjuju i koja su izvan njihove kontrole. Zahvaljujući tome vraća im se samopouzdanje,osjećaj sigurnosti i voljenosti.

Među aktivnostima tu su: Zaštitna dekica (fizička i emocionalna nesigurnost, sjećanje na gubitak), Šeširi koji daju snagu (nemoć, nesigurnost, strah, zbunjenost), Čarobni fotoaparat (nemoć), Aparat za popravak svijeta (osjećaj beznadnosti).

Kreativne ideje ovih igara, umjetničkih i jezičnih aktivnosti korisne su za svu djecu.

Nakon podizanja sedmero vlastite djece, ekonomistica Barbara Oehlberg završila je postdiplomski studij iz dječjeg razvoja i osmislila program Roditelji za miroljubive obitelji.

IZ SADRŽAJA

Trauma i oživljavanje nade

Kako strahovi i gubici utječu na djecu

Prekidanje začaranog kruga nasilja

Gubici u djetinjstvu: proces tugovanja

Pružanje podrške djeci koja tuguju zbog gubitka

Problemi i iskustva koja prate gubitak, odvajanje i tugovanje

Oporavak od traume i gubitka

Iscjeljivanje igrom

Iscjeljujuća igra

Iscjeljujuće umjetničke aktivnosti

Iscjeljujuće jezične aktivnosti

Razvijanje djetetove otpornosti na stres

ISJEČAK

„Povjeri se telefonu

Potaknite djecu da telefonu kažu što žele i trebaju kad god imaju potrebu za tim. Objasnite im da je za njih važno da nekom povjere svoje skrivene želje. (…) Objasnite im da se i odrasli i djeca često mnogo bolje osjećaju nakon razgovora o svojim potrebama ili problemima koji ih muče.

Ususret noćnim morama

Pročitajte ili ispričajte djeci priču Sandyn kofer, u kojoj djevojčica Sandy pakira u kofer sve stvari koje joj mogu zatrebati da preživi svoje zastrašujuće snove. Neka djeca nabroje predmete za koje misle da bi im bili korisni i koje bi stavili u kofer kad bi se pakirali kao Sandy kada je išla ususret noćnim morama. Podijelite im papire i olovke da nacrtaju predmete koje bi htjeli ponijeti sa sobom. Zatim mogu papir presaviti napola, zalijepiti uz rubove i zamisliti da je to njihov kofer. Ako možete nabavite pravi kofer, neka svako dijete svoj papir stavi u njega.

Oslobađanje od briga

Potaknite djecu, ili samo jedno dijete s kojim radite, da na komad papira napišu ono što ih muči, čega se boje, ili neku svoju tajnu. Stavite papirić u balon, napušite ga, zavežite i pustite ga da odleti u zrak. Neka ga djeca gledaju kako odlazi i zamisle da njihove brige odlaze s njim. Razgovarajte s djecom o tome što misle i kako se osjećaju.

Varijacije

Umjesto balona neka svako dijete svoj papirić stavi u kuvertu ili papirnatu vrećicu. Zatvorite ih ili zalijepite i stavite u veću vrećicu ili kutiju. Neka djeca predlože kamo biste mogli staviti ili poslati tu zbirku raznoraznih briga.“

23. OBITELJI S KRONIČNO BOLESNOM DJECOM (Jesper Juul)

Ova knjiga namijenjena je obiteljima s kronično bolesnom djecom i pokriva cijeli spektar bolesti – od urođenih, kroničnih, alergija, tjelesnog i mentalnog invaliditeta do onih bolesti koje se u djetetovu životu javljaju kasnije. Naglasak nije na bolestima već na onome što se događa kad bolest postane novi i neočekivani član obitelji, na onome što je važno u životu obitelji koja s kronično bolesnim članom živi u vrlo specifičnim okolnostima. Tu su i savjeti i upute roditeljima kako se najbolje brinuti o dobrobiti i napredovanju cijele obitelji.

Jesper Juul je poznati obiteljski terapeut i autor nekoliko utjecajnih knjiga iz područja roditeljstva.

IZ SADRŽAJA

Obitelj

Ljubav

INTERAKCIJA S BOLESNIM DJETETOM

Potrebe djeteta

Samosvijest i samopouzdanje

Što možemo učiniti?

Gledaj me!

Priznanje

Unutarnja osobna odgovornost

Krivnja?

Djeca surađuju

Djeca se osjećaju odgovorna

RODITELJSKI PAR

Zbogom djetetu kakvo smo sanjali

Pomoć i briga

Briga o sebi

BRAĆA I SESTRE

SOCIJALNA MREŽA

ISJEČAK

Među nama je izuzetno malo ljudi koji mogu sasvim spontano i do kraja otvoriti srce za dijete koje je potpuno različito od onoga na koje su navikli ili o kakvu su sanjali. Preplave nas tuga, bijes, krivnja i razočaranje – jaki i sveprožimajući osjećaji koji ne proizlaze iz nedostatka ljubavi za dijete, ali nas mogu ispuniti osjećajem krivnje i unijeti u naše intimne misli i osjećaje kaos koji blokira blizak i brižan kontakt s djetetom. Na isti se način mogu pretvoriti u blokadu kontakta među roditeljima.

Zato je važno da razgovarate o djetetu kakvo ste imali ili ste zamišljali da ćete imati, o vašoj sreći, snovima i očekivanjima. To je dijete već bilo dio vaše stvarnosti ili je mnogo mjeseci, ponekad i godina, živjelo u vašoj svijesti i emocijama i na taj način bilo važan član obitelji. Tom članu morate početi govoriti 'zbogom' da biste mogli reći iskreno 'zdravo' djetetu koje sad imate.

To također znači da morate plakati, dramatizirati, bjesnjeti i biti nerazumni. (…) Ne postoji 'pravi' način tugovanja. Postoji samo vaš, individualan način, i jednog ćete dana osjetiti da je sve iza vas. Pojavi se novi osjećaj mira, tijelu se vrati energija, misli postaju manje depresivne i više razmišljate o budućnosti. Osjećaj krivnje izblijedi u korist odgovornosti i skrbi za bolesno dijete."

24. ZLOČESTA DJECA“ NAŠI MALI ANĐELI (Dr. Tanya Byron, Sacha Baveystock)

. Temeljeno na BBC-ovoj emisiji Little Angels

Vaše dijete ne želi napraviti ništa što kažete, na rubu ste snaga, očajni, već ste obišli tolike dječje psihologe, pročitali brojne knjige o odgoju djece, ali nikako ne uspijevate izaći na kraj s ispadima zlovolje, s agresivnošću, prkosom, napetošću, problemima oko spavanja, sklonošću tučnjavi. Autorice ove knjige istražuju - zajedno s vama - kako upravljati ponašanjem djeteta promatrajući vlastito ponašanje te predlažu jednostavne metode koje bi vam trebale pomoći da vaši odnosi s djecom budu pozitivni.

Svaka obitelj koja je sudjelovala u TV-seriji Little Angels morala je prihvatiti mogućnost da će snimanje tijekom dva tjedna u njihovim domovima otkriti što se sve ondje zbiva. U vašem slučaju vaš (skriveni) dnevnik snima umjesto kamera i on bi vam trebao pomoći da prepoznate uzorke ponašanja i neposredne okidače problema zbog kojih tvrdite da ste iskušali sve, ali da ništa ne pomaže.

Autorice knjige su Tanya Byron, klinička psihologinja i Sacha Baveystock, izvršna producentica tv-serije Little Angels.

IZ SADRŽAJA

Čiji je to zapravo problem?

Možete se promijeniti

Preuzmite pozitivan pristup

Što je najvažnije

Slatko spavaj

Pojedi to!

Idemo na tutu

Gledano u cjelini

ISJEČAK

„Općenito je pravilo da morate što više jačati ono ponašanje koje zaista želite vidjeti kod djeteta, hvaleći ga i ohrabrujući, istodobno ignorirajući ponašanje koje ne želite.

(…)

Zapravo, Alev uopće nije bila loša majka. No, ubrzo se pokazalo da su ona i (suprug) Somer zaglavili u obrascu negativnih vjerovanja o svojoj djeci. Laknulo im je kad su shvatili da je s djecom sve u redu i da prava promjena mora otpočeti upravo s njima. Za mnoge druge roditelje koji su sudjelovali u seriji bila je gotovo poput oslobođenja činjenica da zapravo oni moraju preuzeti odgovornost za problem i shvatiti kako je više povezan s njima nego s djetetom. Međutim, ova iznenadna promjena gledanja na to čijim se problemom zapravo bavite nije lagan zadatak. Možda ćete se osjećati kao da od vas tražimo da postignete nemoguće. Možda će vam se činiti da je jednostavno nemoguće biti uvjeren i siguran u to da se možete promijeniti. (…) Važno je da razumijete kako vaši stavovi prema samima sebi kao roditelju i prema vašem djetetu mogu utjecati na uspjeh svake promjene koju poduzmete.

(…)

Kad je napravljena snimka ponašanja u obitelji, postalo je jasno da problem nije samo Samovo vikanje nego i Zoëino. Snimka je otkrila u kojoj mjeri Samovo ponašanje odražava ponašanje njegove majke, koja je često bila razdražljiva i naglo bi planula. Kad je Sam slučajno prolio sok od jabuka, smjesta je počela vikati iz sve snage. Kad se Sam razljutio što mu je mlađi brat išarao crtež, izderao se na njega glasom potpuno iste visine i tona. Zoëino vikanje nije na Sama imalo nikakva utjecaja osim što ga je učilo kako da joj uzvraća vikanjem.

(…)

Kako biti pozitivan, dio prvi: Pravila (sažetak!)

1. Smirite se; 2. Ne upuštajte se u sukob; 3. Hvalite ih, hvalite ih, hvalite ih; 4. Odvratite im pozornost; 5. Budite razigrani; 6. Organizirajte se; 7. Povedite ih van“

25. DJEČJE LAŽI (Nessia Laniado, Gianfilippo Pietra)

. Zašto ih kazuju, kako ih tumačiti

Laži su ponekad nužno zlo, ali i način komunikacije koji nam pomaže da "plivamo" u svakodnevnom životu. No, koje su granice dopuštenih neistina? A koje su s druge strane, granice iskrenosti? Kako se trebamo postaviti prema vlastitoj djeci koja negiraju nešto što je očigledno? Kako reagirati na njihove sitne smicalice? Trebamo li prihvatiti neistine vlastite djece s blagom popustljivošću ili postoji način da se suprotstavimo njihovim izlikama, a da pri tome ne posežemo za postupcima koji se nisu pokazali učinkovitima? O svemu tome riječ je u ovoj nevelikoj ali veoma korisnoj knjizi.

IZ SADRŽAJA

Čemu ova knjiga

LICA ISTINE (I LAŽI)

A za kojim lažima ti posežeš?

Kada roditelji kazuju laži

Samozavaravanje

LAŽI NAŠE DJECE

Od druge do pete godine: maleni lažljivci

Kako reagirati na laži?

Od šeste do desete godine: kada uči lagati

A ako otkrijemo da je dijete lagalo?

Nakon desete godine: na pragu adolescencije

ISTRAŽIVANJA, EKSPERIMENTI I TESTOVI

ISJEČAK

„Ova knjiga nastoji ući u svijet dječjih (ali i roditeljskih) istina kako bi ih se moglo tumačiti te pravodobno odgovoriti na neistine, zablude i izlike naše djece. Krajnji je cilj pomoći im da se razviju u iskrene pojedince, otvorene te lišene lažnog morala.

Mi odrasli lažemo kako bismo se obranili, iz pristojnosti, kako bismo bili nadmoćni, iz samilosti, kako bismo izbjegli neku neugodnu situaciju, što uvjerljivije opisali neki događaj, jer smo ljubomorni, da ne bismo nekog razočarali, kako bismo sami u nešto povjerovali… Svi smo, dakle, uporni lažljivci. Prema istraživanju, Talijani u prosjeku lažu 11 puta tijekom dana, znatno više od Amerikanaca koji lažu (svega) 13 puta tjedno. I to nije sve; što su laži ozbiljnije, manje na njih obraćamo pozornost. Laži političara, menadžera ili poznatih osoba svakog su dana pod lupom javnosti, no kada za lažima posežu naša djeca - uvrijedimo se, razljutimo, osjećamo se izdanima.

(…)

Umjesto da se ljutimo, pokušajmo se staviti u djetetov položaj i nastojati shvatiti što tjera naše malene da negiraju čak i ono što je očigledno, tvrdoglavo se utvrđujući iza neobranjivih zidina. (…)

Njegovo ne prikriva tri osnovne potrebe: 1. izbjegavanje kazne, 2. brisanje krivnje, 3. dokazivanje vlastite neovisnosti.(…) Pet je osnovnih karakteristika koje razlikuju dječji govor od našega: 1. pripovijeda o emocijama; 2. općenit je, dakle zanemaruje detalje; 3. miješa stvarnost i maštu; 4. sugestibilan je; 5. Slijedi logiku želja, a ne stvarnosti

(…)

Osam korisnih načela

Što možemo učiniti? Trebamo li prihvatiti neistine vlastite djece s blagom popustljivošću ili postoji način da se suprotstavimo njihovim izlikama, a da pri tome ne posežemo za postupcima koji se nisu pokazali učinkovitima?

(sažetak!)

1. Ne optužujmo; 2. Neka nas ne zaokupi bijes; 3. Nemojmo glumiti detektiva; 4. Izbjegavajmo scene; 5. Ukažimo mu na učinke njegova ponašanja; 6. Uvjerimo ga u našu ljubav; 7. Pomognimo mu da promijeni ponašanje; 8. Nemojmo se više vraćati na temu“

26. DJECA TAJNE (Catherine Bonnet)

Usvojenoj djeci i djeci začetoj umjetnom oplodnjom od anonimnog davatelja često se taje podrijetlo i okolnosti rođenja. Zašto se o tome šuti? Može li se i trenutak povjerovati da će ta djeca uspjeti izgraditi svoju osobnost lišena spoznaja odakle potječu? Na ova i niz drugih značajnih pitanja odgovara ugledna francuska psihijatrica, dr. Catherine Bonnet uz zaključak: bez obzira na način začeća, ta su djeca ista kao i sva ostala djeca; rođena su kao i sva ostala djeca i imaju obitelj kao i sva ostala djeca.

Svojim odgovorima autorica u suštini pita – može li društvo konačno prihvatiti činjenicu da su seksualnost, rađanje i roditeljstvo tri odvojene kategorije kod kojih svatko ima pravo osobnog izbora?; može li društvo vrednovati dar života i roditeljstvo srca?; može li skinuti sa djece breme osude i predrasuda samo zbog načina začeća?

Toj djeci najvažnije je da su voljena. Ona se od ostale djece razlikuju samo u jednome, a to je - da su najduže sanjana i najviše željena djeca svojih roditelja.

IZ SADRŽAJA

Kruške i jabuke

Djeca koja nisu rođena kao druga?

Roditelji u nedoumici

Djeca se ne rađaju iz kupusa!

Tajna roditelja

Usvojenje djece iz leda…

… do usvojenja djece iz Zavoda.

Obitelji kao sve druge

Je li čuvanje tajne o identitetu davatelja života dobro za dijete?

U potrazi za korijenima

O čemu bi mogla sanjati djeca?

ISJEČAK

„Neki se roditelji usvojitelji osjećaju krivi ako ih istoga trena ne preplavi osjećaj žarke ljubavi. Često nemaju priliku izraziti te tjeskobne osjećaje. Dolaze kući s djetetom i, poput tisuća bioloških majki, imaju post-natalnu depresiju. ((…) U svakom slučaju, te se prve interakcije mogu usporediti s onima koje osjećaju biološki roditelji kad nakon poroda otkriju stvarno dijete: prilagodba imaginarnog djeteta iz trudnoće i stvarnog djeteta je obvezatna, ponekad i teška, ako je razlika prevelika. No, posljednjih godina biološke roditelje sve manje muči osjećaj krivnje, jer ih unaprijed upozore na opasnost maštanja o konkretnom djetetu. Lakše podnose činjenicu da novorođenče nakon izlaska iz maternice izgleda užasno, znajući da će ga uskoro obožavati.

(…)

I ova se definicija zasniva samo na biologiji i reprodukciji. U njoj se ne vodi računa o afektivnim vezama koje se izgrađuju. Pitajte djecu i dobit ćete točniji odgovor. Što djeca očekuju od svoje obitelji? Od svojih roditelja? Nisu li roditelji oni koji ih vole, štite, odgajaju, prate na putu prema samostalnosti? Nailaze li biološki „čistokrvni“ roditelji uvijek na dobar prijem? Jesu li roditelji po krvi savršeni? Jesu li se jednako kao roditelji usvojenika pitali kako će tu djecu usrećiti, prije nego li su ih začeli?

(…) Pustimo usporedbe, uvijek pomalo uskogrudne: one nemaju nikakve veze s ljubavi koju djeca trebaju da bi mogla odrasti. Zapitajmo se radije, ima li smisla obitelj definirati prema načinu začeća. Parovi koji usvajaju gene iz leda ili djecu iz Zavoda, smatraju da su njihove veze kao i druge, ni bolje ni gore. Ima ih koji jako vole svoju djecu i onih koji s njima loše postupaju, jednako kao i kod obitelji iste krvi – istkati veze ljubavi težak je zadatak, biti roditelj nije lako.

Jedino po čemu se te obitelji razlikuju jest percepcija drugih ljudi, njihove fantazme prožete idejom o apsolutnom načelu krvnih veza, njihova radoznalost zbog nedostatka fizičke sličnosti, znatiželja vezana uz seksualno podrijetlo djeteta. No, zar nas obitelji s usvojenom djecom ne uče onome što je djetetu najvažnije: ljubavi? Nisu li takve obitelji šansa za naše društvo?

(…)

Dijete će zacijelo lakše prihvatiti svoje biološko podrijetlo ako mu roditelji jednostavno kažu da je začeto poput tisuća druge djece, uz pomoć medicinskih tehnika kojima se zamrzavaju spermiji davatelja koji mu je želio prenijeti život. Davatelja treba jasno označiti kao davatelja, ne kao oca; spermije kao vektor života, a ne vektor očinstva.

(…)

Društvo bi tada priznalo da svaka žena ne postaje nužno majka samo zato što je donijela dijete na svijet.“

27. BEZ RAZGOVORA SE NE MOŽE (Pavao Brajša)

. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

Knjiga je namijenjena onima koji žele saznati kako kvalitetno razgovarati da bismo unaprijedili vlastitu osobnost, komunikaciju s drugima, intimne veze…Jer, kako kaže autor, čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom. Razgovor sudjeluje u rađanju našega tijela, mozga, osobe, identiteta. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu, u društvu.

Autor knjige, Pavao Brajša, poznati je psihijatar, psihoterapeut i komunikolog – autor četrdesetak knjiga. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj, radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta te vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji.

IZ SADRŽAJA

Zašto nam treba razgovor

(Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta; Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora; Naš mozak se razvija razgovorom; Naša osobnost se razvija razgovorom; Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom…)

Od čega se sastoji razgovor i kako se uči

(Ne razgovaramo samo riječima; Na onoga s kim razgovaramo ne djeluje toliko poslana koliko primljena poruka; Treba učiti kako sa svakim drugačije razgovarati…)

Zašto ne možemo bez razgovora

Razgovor omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje; Previše nekvalitetnog razgovora čini veću štetu nego premalo kvalitetnog, Loš razgovor je vezan uz poremećene odnose sugovornika…)

Odnosi i sadržaji u razgovoru

(Iskrenim ja porukama privlačimo sugovornike; U razgovoru selektivno slušamo, subjektivno tumačimo i rado iskrivljujemo…)

Kakav je naš razgovor

(U razgovoru možemo biti nezainteresirani, tužitelji, teoretičari, iskreni i zataškavati; Moramo razgovarati jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga…)

Razgovor je ono što iz njega učinimo

Ne možemo sa svima razgovarati na isti način

Kako bismo trebali, a kako često razgovaramo

Principi i pravila uspješna međusobnog ponašanja u razgovoru

ISJEČAK

KOMUNIKACIJA

„Trebali bismo govoriti konkretno i dorečeno, povezano sa svakodnevnim životom, prepoznatljivo, ne gubiti se u općenitostima, a niti govoriti u šiframa. Općenito i nedorečeno ne privlači nikoga. Opće istine i nikada do kraja izgovoreno također. Skloni smo bitno ispuštati, a konkretno izostavljati. Ne smijemo izbjegavati izražavanje osobnog stava prema onome što govorimo, kao i prema onima s kojima razgovaramo. (…) Moramo govoriti iskreno, a to znači što mislimo, osjećamo i kako se ponašamo. Moramo živjeti i osjećati ono što mislimo i govorimo. Važno je vjerovati u ono što govorimo, biti uvjereni u istinitost onoga u što želimo uvjeriti sugovornika. Naše ponašanje mora potvrđivati ono što govorimo.

(…)

Tolerantni smo u razgovoru ako uvažavamo drugačija mišljenja sugovornika, ako ne mislimo da uvijek i jedino mi moramo imati pravo. Uza sva neslaganja na sadržajnoj razini, treba zadržati dobre odnose s onima s kojima se ne slažemo……

(...)

Djeca više žele govoriti i da ih mi slušamo, nego da mi govorimo, a ona nas slušaju. S djetetom treba voditi zanimljiv dijalog, a ne dosadni monolog. U dijalogu se susrećemo s djetetom, a u monologu ni sa samim sobom, ni s djetetom. Monolog je govor roditelja pokraj djeteta, a dijalog je razgovor roditelja s djetetom.

Dijete želi razgovarati, a ne biti ironizirano, optuživano, zastrašivano, ponižavano i ignorirano. Ne smijemo ga nepošteno ugrožavati, nego pošteno uvažavati. Dijete želi jasan, ravnopravan i transparentan razgovor s roditeljima.

28. NEĆKO (Edith Schreiber-Wicke; Carola Holland)

. Nećko je slikovnica koja dijete podučava kako i u kojim situacijama reći Ne. To je slikovnica o dječjim pravima uz pomoć koje roditelji mogu dijete podučiti da biti pristojan ne znači uvijek kimati, potvrđivati što kažu ili zatraže odrasli. Grafički lijepo opremljena, veselo i duhovito ilustrirana, nudi cijeli popis situacija u kojima dijete treba reći Ne.

ISJEČAK

„Vrlo je važno znati kada je pravo mjesto i pravi trenutak da se kaže NE“, rekao je Nećko.

„Većina kaže NE tek tako – jer ih to veseli. Jer time možeš odrasle tako lijepo živcirati. Ali, mnogi često zaboravljaju reći NE upravo onda kada je to zaista važno“

„A kada je zaista važno?“, upitao je Leo.

„Zaista to želiš čuti? Cijeli popis Kada-reći-NE?“

„“Naravno!“, rekao je Leo

(…)

„Reci NE kad te netko nepoznat želi povesti autom.

To vrijedi i ako kaže da ga je poslala tvoja majka. Ili ako kaže da je prijatelj tvog oca. Ili ako kaže bilo što drugo.

(…)

Reci NE ako ti se netko približi više nego što bi ti želio. To vrijedi za sve one mazitelje, diratelje i grlitelje koji ti jesu i nisu rodbina.“

„Jednostavno reći NE teti Karin?“, upitao je Leo sumnjičavo. No pomisao mu se svidjela.

„Jednostavno reći NE“, potvrdio je Nećko.

„Preživjet će. Sigurno.“

29. NASILNIK, ŽRTVA I PROMATRAČ (Barbara Coloroso)

. Od vrtića do srednje škole – Kako roditelji i učitelji mogu pomoći u prekidanju kruga nasilja

Oslanjajući se na desetljeća u radu s traumatiziranim mladim ljudima te u rješavanju sukoba i pravednom mirenju, poznata stručnjakinja na planu obrazovanja, nudi praktičnu i suosjećajnu knjigu kojom čitateljima pomaže da prepoznaju karakterističnu trijadu nasilništva: nasilnika koji nanosi bol, žrtvu koja je meta (i koja može postati nasilnik) te promatrače - vršnjake, braću i sestre ili odrasle osobe koji ne poduzimaju ništa da bi olakšali situaciju.

Saznat ćete zašto prijezir, a ne ljutnja dovodi do nasilništva, koje su razlike između zadirkivanja i ismijavanja te između koketiranja i seksualnog nasilništva, kako pomoći žrtvi da se oporavi, kako uspješno disciplinirati radije nego kazniti nasilnika te zašto je učenje „koda suosjećanja“ snažniji protuotrov za nasilništvo nego tehnike rješavanja sukoba.

Autorica u knjizi navodi četrnaest znakova upozorenja po kojima bi roditelj morao prepoznati da je mu dijete izloženo nasilništvu. Tu je i skala procjene za predviđanje nasilnog postupanja djeteta, uz profil koji ukazuje na tendenciju prema nasilničkom ponašanju.

IZ SADRŽAJA

Tri lika i tragedija

Nasilnik

Žrtva

Promatrač

Potječe iz obitelji

Ima li nasilnika u kući?

Postoji li žrtva u kući?

Od promatrača do svjedoka

Brižne škole, uključene zajednice

ISJEČAK

„Nasilništvo je pitanje života i smrti koje mi ignoriramo po cijenu ugroženosti vlastite djece. Ono više ne smije biti umanjivano i trivijalizirano od strane odraslih, olako shvaćano, odbacivano ili negirano. Tisuće djece svaki dan odlaze u školu ispunjeni strahom i nemirom; druga pak glume bolest da bi izbjegla ismijavanje ili napade na putu do škole ili u školskom dvorištu, u hodnicima ili toaletima; dok se neka djeca uspiju 'razboljeti' u školi kako bi izbjegla mučenje u svlačionici. Djeca koja su žrtve drugih učenika provode puno vremena u izmišljanju načina za izbjegavanje traumi te im preostaje malo energije za učenje.

(…)

Djeca imaju niz razloga zbog kojih ne govore o nasilništvu:

1. Sram ih je jer su žrtve nasilništva. (…)

2. Djeca se boje osvete ako se povjere odrasloj osobi. Nasilnici hrane taj strah prijetnjama. Strah i implicitne ili otvorene prijetnje osvetom se kombiniraju u 'kodeks šutnje' koji omogućava nasilniku da mirno nastavlja svoje brutalne aktivnosti.

3. Misle da im nitko ne može pomoći. (…)

4. Misle da im nitko ne želi pomoći. Rečeno ime je da se pokušaju slagati s nasilnikom ili da ga se klone, da vrate i da ne budu 'slabići'.

5. Uvučeni su u laž da je nasilništvo nužan dio odrastanja. (…)

6. Mogu vjerovati da su odrasli dio laži, s obzirom na to da ih ne zlostavljaju samo druga djeca. (…)

7. Naučili su da je 'cinkanje' vršnjaka loše, glupo, djetinjasto – čak i kad ih taj vršnjak zlostavlja. Podnošenje ili popuštanje bi trebao biti 'zreliji' odgovor na verbalno ili fizičko zlostavljanje ili izbjegavanje.

30. MOJA KIŠNA DJEVOJČICA (Davina)

. Priča o ljubavi, jednoj posebnoj djevojčici i sretnoj obitelji. Priča koja je ganula Hrvatsku.

Davina je pseudonim žene u ranim četrdesetima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koju je ljubav odvela u Njemačku u kojoj i danas živi. Relativno mlada saznala je da neće moći postati biološka majka te je sa suprugom posvojila 18-mjesečnu djevojčicu iz BIH. Uskoro je shvatila da je djevojčica, njezina Princeza, posebna…

Moja kišna djevojčica svojevrsni je dnevnik odrastanja Princeze koji je Davina počela objavljivati na forumu Roda u želji da potakne ljude da posvajaju djecu s posebnim potrebama i objasni im da mogu biti, kao i oni – sretna obitelj. Postovi o Princezinoj svakodnevici, njezinim radostima, gubicima, malim i velikim pobjedama unatoč Aspergerovu sindromu (poremećaju iz autističnog spektra) postali su iznimno čitani pa je Davina odlučila objaviti i knjigu kako bi, osim do potencijalnih usvojitelja, doprla i do zakonodavaca i stručnjaka.

ISJEČAK

„Za mene je Princezino posvojenje bilo nešto što se samo po sebi podrazumijevalo. Nikad taj vid roditeljstva nisam smatrala nečim posebnim. Mi smo Princezu smatrali (i,naravno, smatramo) svojom kćeri, samo što smo do nje došli posvojenjem, a ne rođenjem. Za nas je samo u tome bila razlika.

Ipak, nije mi se jednom u životu dogodilo da čujem kako posvojena djeca nisu naša nego tuđa. Priceza je MOJA i mojija ne može biti, ja nju ne da volim, nego dišem.

(…)

„Što je to sreća, a što ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od „norme“ biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli „tuđe dijete“? Čime se mjere ljubav i sreća?

Naša Princeza, naša kći koju smo posvojili ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra. Društvo na nas, takve roditelje, gleda kao na neke heroje – imamo dijete koje nije naše biološko i još s posebnim potrebama – pa to je za dvostruko žaljenje.

Treba puno snage za borbu protiv takvog stava…

Ja znam odgovore na sva gore postavljena pitanja. Ljubav je kad pogledate nečije oči, u njima vidite sunčane zrake, plavetnilo neba i …čitav svijet. Naš čitav svijet jest u pogledu dva oka boje jantara.

A sreća, to je ono kada te ta dva oka boje jantara pogledaju i kažu: „Volim te do neba i natrag“, a ja kažem: „I ja tebe isto, do neba i natrag, i opet do neba, i opet natrag …i sve tako dok živim.“

Princezi smo prvoga dana, čim smo saznali u kojem grmu leži zec, rekli istinu o autizmu.

Gotovo svi autisti imaju približno slične odlike, ali nisu unificirani. Kao što se svi ljudi razlikuju po crtama karaktera, tako se i autisti razlikuju jedan od drugoga po mnogočemu. Evo, na primjer, mi smo od prvoga dana imali problema s Princezinom prehranom, a Princezina prijateljica s istom dijagnozom jede sve i njezini roditelji kažu da je takva bila i kao beba. Dok Princeza strašno voli kišu i šeće po kiši dok ne bude sva mokra, Luisa plače kad na nju padne i jedna jedina kap kiše te kaže da je te kapljice udaraju i da je to boli.

Bit je ista – obje imaju poremećaj percepcije, ali na potpuno različite načine.

(…)

Princeza ima vrlo sužen vidokrug interesa, često živi u svom svijetu, zahtijeva rutinu i rituale, ne gleda nepoznate u oči i ne drži pogled, a i s poznatima to čini samo nakratko, ne voli gužvu i galamu i ne voli da je netko dodiruje bez njezine inicijative. S osobama istih interesa – sada su to kućni ljubimci – vrlo brzo ostvaruje kontakt.

(…)

…ona je odgovorila da još ne zna spol i da joj je sasvim svejedno, samo da bude zdravo. Normalan, uobičajen odgovor za milijarde zemaljskih stanovnika.

U tom se trenutku javila moja Princeza sa „svojim savjetima“ koji, kako je već svima poznato, znaju biti strašno „mamatražirupuda propadne“, ali ovaj nas je put njezin savjet ostavio bez riječi.

Princeza je rekla toj gospođi da drugi put kad je budu pitali što bi željela dobiti ne kaže da joj je svejedno samo nek' beba bude zdrava, već da kaže da joj je svejedno samo neka bude SRETNA. Njezin prijatelj Jeremmy, na primjer, ima srčanu manu i trisomiju 21 i opet je sretan. I njezina prijateljica Luisa ima autizam i epilepsiju i ipak je sretna.

Činjenica da se beba rodi zdrava nije garancija da bude sretna, pa je bolje da drugi put kaže tako kako joj je Princeza savjetovala.

Svi su ostali bez teksta, a ja sam tad pomislila - možda je moja mama, kad je bila trudna sa mnom, rekla to što je Princeza maloprije savjetovala.

I zaista sam sretna. I znala sam da se Princeza, iako nije spomenula sebe, tu podrazumijeva.“

31. ČAROBNE SVJETILJKE  (Anne Civardi, Kate Petty, Joyce Dunbar, Louisa Somerville - odabrao David Fontana)

. Priče koje čitate svojem djetetu kako biste potaknuli mir, povjerenje i kreativnost

Osnovna ideja ove knjige je – koristeći čaroliju pisane riječi upoznati djecu s njihovim unutarnjim ja. Riječ je o zbirci od dvadeset interaktivnih meditativnih priča napisanih s namjerom da prije spavanja smire i opuste dijete, a istodobno bogate i potiču razvoj djetetove mašte. Odabrao ih je David Fontana, priznati stručnjak za pitanja roditeljstva te autor brojnih knjiga o dječjoj psihologiji.

Svaka priča započinje na isti način – dijete zatvara oči, uzima svoju čarobnu svjetiljku i zamišlja kako ide Začaranim putem (u zonu snova). Namjera je potaknuti dijete da o sebi počne razmišljati kao o dijelu priče (tako se potiče njegova imaginacija). Činjenica da ono ulazi u svijet priče pomaže mu da se poistovjeti sa zamišljenim iskustvima. Počet će prihvaćati određene osjećaje, učiti kako se suočiti sa teškoćama i kako ih prevladati. Na kraju svake priče je popis pozitivnih afirmacija koje pomažu da se iz priče izvuče dublje značenje. One obrađuju pojmove kao što su stidljivost, razdvojenost i usamljenost; oprezno usađuju kvalitete kao što je povjerenje, ljubav, dijeljenje, hrabrost i strpljenje te potiču dijete da istražuje i shvaća situacije koje se mogu pojaviti u njegovu životu.

Iako se ideja o djetetu koje meditira na prvi pogled ne čini baš vjerojatnom, u ovoj knjizi – namijenjenoj djeci u dobi od četiri do osam godina – teži se i prema tome.

Knjiga ima Kazalo vrijednosti i Kazalo problema, koji se međusobno nadopunjavaju i obuhvaćaju specifične teme kojima se dvadeset priča iz ove knjige bave izravno ili ih uključuju/podrazumijevaju. Iste su teme prikazane iz dvije perspektive: pozitivno (Vrijednosti) i negativno (Problemi). Roditelj, dakle, može odabrati priču ovisno o konkretnoj situaciji ili problemu koji otežava život djeteta.

IZ SADRŽAJA

Pomoć djetetu u sazrijevanju

Mašta i kreativnost

Prevladavanje tjeskobe

Pronalaženje identiteta kroz priče

Dvadeset priča za meditiranje

Ančikin dućan s igračkama

Ples s leptirima

Tvorci snova

Raspjevana planinska djeca

Nježan kao slon

Klaun na nebu

Kako vrijeme pleše

Stari hrast

Rijeka ide dalje…

ISJEČAK

„Ples s leptirima (samo/poštovanje)

Zatvori oči i pomisli na zabavu. To će biti najbolja zabava na kojoj si ikad bila. Kakva će biti? Da vidimo! Uzmi čarobnu svjetiljku i kreni Začaranim putem. Kamo će te odvesti večeras?

Ti si u vrtu koji je pun najrazličitijeg cvijeća…(…) U tom trenutku, tvoj pogled privlači kretanje na suprotnom kraju vrt. Vidiš malo stvorenje koje sjedi na bijelo oličenom ulazu u vrt. To je gusjenica – ne velika, dlakava, niti mala, pjegava i žuta, nego zelena koja ti izgleda prilično obično. Zato prilaziš vratima, preko trave koja ti škaklja stopala.

Afirmacije

. Budi ponosna na sebe i zadovoljna svojim izgledom.

. Voli ljude zbog onog što jesu, a ne zbog toga kako izgledaju.

. Kad se osjećaš sretno podijeli svoju sreću sa drugima.

. Uvijek traži dobru stranu u svemu! Čak i kad se razočaraš, brzo se mogu dogoditi i dobre stvari…

Kako vrijeme pleše (prihvaćanje/raspoloženje)

Zatvori oči i zamisli da pada kiša. Ili je vruće i sunčano? Možda pada snijeg ili puše jak vjetar? Sjeti se raznih zvukova koje stvara vrijeme. To može biti tiho, blago kapanje kiše, fijukanje vjetra, tišina snijega koji pada. A sada uzmi svoju čarobnu svjetiljku i kreni Začaranim putem. Kamo će te odvesti večeras? U siv, sumoran vrt, tih i miran. Ne puše vjetar. Ptice ne pjevaju. Nema lišća koje lepršavo pada na tlo. Nema svjetla ni sjene. Pokušavaš shvatiti što nije u redu s ovim mjestom. Vrijeme je, izgleda, ovo mjesto potpuno zaboravilo…

Affirmacije

. Uživaj u svemu što ti priroda daje – i u najkišnijem danu, baš kao i u najsunčanijem popodnevu ima nešto zabavno.

. Ljudi su po svojim raspoloženjima jako slični vremenu. Svatko ima svoje oblačne i sunčane, olujne i vedre dane…“

32. ČAROBNE SVJETILJKE 2 (Anne Civardi, Kate Petty, Joyce Dunbar, Louisa Somerville i Karen Wallace - odabrao David Fontana)

Osnovna ideja i ove knjige je – koristeći čaroliju pisane riječi upoznati djecu s njihovim unutarnjim ja. Riječ je o zbirci od dvadeset interaktivnih meditativnih priča napisanih s namjerom da prije spavanja smire i opuste dijete, a istodobno bogate i potiču razvoj djetetove mašte. Odabrao ih je, kao i prethodne, David Fontana, priznati stručnjak za pitanja roditeljstva te autor brojnih knjiga o dječjoj psihologiji. I ova knjiga ima Kazalo vrijednosti i Kazalo problema koji se međusobno nadopunjavaju i obuhvaćaju specifične teme kojima se dvadeset priča iz ove knjige bave izravno ili ih uključuju/podrazumijevaju. Iste su teme prikazane iz dvije perspektive: pozitivno (Vrijednosti) i negativno (Problemi).

IZ SADRŽAJA

Uvod za roditelje

Razvoj djeteta

Važnost mašte

Pronalaženje unutrašnjeg mira

Stjecanje samopouzdanja

Dvadeset priča za meditaciju

Susretljiva lisica (Budi ljubazan prema drugima)

Zvjezdolovci (Uživaj i u tuđoj slavi)

Kući na otok pingvina (Pomaži drugima)

Najbolja pjesma jedne ovce (Cijeni svoj talent)

Novi dom bake Nane (Prihvati promjenu)

Čarobna livada (Budi zadovoljan onim što imaš)

Ples s Mjesečevim vilenjacima (Vjeruj sebi)

Mjehurići smijeha (Smij se svaki dan)…

ISJEČAK

"Umiljato čudovište (strah zbog izgleda drugih; sukob)

Čudovište pruža ruku prema djevojčici, koja ne izgled nimalo uplašeno. Ono je znatiželjno gleda. A onda, vrlo pažljivo je podigne i uzme u naručje. Svoji velikim, dlakavim, zelenim rukama nježno je pogladi po glavi.

Afirmacije

. Ponekad, ako drugi ljudi izgledaju drugačije, lako je stvoriti pogrešnu predodžbu o njima. Pokušaj da ne procjenjuješ ljude prije nego što ih upoznaš ili shvatiš.

. Lako je osjećati se sigurno u grupi i okomiti se na nekoga tko se razlikuje od nas. Umjesto toga, pokušaj biti pažljiva i dobra prema drugima, naročito ako se oni možda osjećaju uplašeno ili osamljeno.

. U životu ćeš sretati različite ljude koji će se dosta razlikovati od tebe. Čak i ako izgledaju čudno ili žive drugačije od tebe, budi ljubazna i pokušaj se s njima sprijateljiti."