Djeca mlađe dobi

1. ŠTO ČINITI KADA SMO UPLAŠENI I ZABRINUTI (James J. Crist) – Vodič za klince

Čega se ti bojiš? Grmljavine? Mraka. Razbijača? Ispita? Rata? Čudovišta? Strašnih snova? Grešaka? Neuklapanja u školu? Odvajanja od roditelja? Biti sam(a) u kući? Svatko se s vremena na vrijeme nečega boji i zbog nečega brine. Ali ne mora ostati na tome. Ova knjiga može ti pomoći. Uz ostalo, upoznat ćete s „istrebljivačima straha“ i „brisačima briga“ – sa deset stvari zbog kojih ćeš se osjećati sigurnije, snažnije i smirenije

Ovu sam knjigu napisao jer sam psiholog i jer sam susreo mnogu zabrinutu i uplašenu djecu i radio s njima. Strahovi i brige jako su im otežavali život. Nije ni čudo: teško je spavati, jesti, misliti, koncentrirati se, zabavljati ili jednostavno prebroditi dan ako ti put neprekidno presijecaju strahovi i brige.

autor, ravnatelj i psiholog u savjetovalištu za djecu

Iz Sadržaja

Upoznaj svoje brige i strahove

Vrste strahova i briga

Otkuda dolaze strahovi i brige

Istrebljivači straha i brisači briga

Korak dalje: vježbe olovkom i papirom

Potraži pomoć ako ti je teško prebroditi probleme

Kada strahovi izmaknu kontroli (fobije)

Neprekidna zabrinutost koja traje mjesecima (opća tjeskobnost)

Strah koji te paralizira (napadaji panike)

Misli i radnje koje jednostavno ne možeš zaustaviti (obuzeto-prisilni poremećaj) ??

Stres i strah uzrokovan užasnim sjećanjima

Kako stručnjaci mogu pomoći

Isječak

„Isprva će ti možda biti nelagodno pričati o vlastitim strahovima i brigama. Možda ih već dugo držiš u sebi i ne znaš kako da ih nekome povjeriš. Najbolje je započeti s nekom odraslom osobom koja je član tvoje obitelji. Reci: ’Bojim se i brinem zbog nečeg. Mogu li popričati s tobom?’ Već ti same te riječi mogu donijeti duboko olakšanje. (…)

Zbog straha i zabrinutosti često se počinješ osjećati usamljeno – ali nisi sam(a). I ne moraš se sam(a) boriti sa svojim brigama i strahovima. Pozivam te da pročitaš ovu knjigu s nekom odraslom osobom koja se brine za tebe: roditeljem, odgajateljem, bakom ili djedom, stricem ili tetom. (…) Osim s roditeljem možeš razgovarati s učiteljem, školskim savjetnikom ili možda s najboljom maminom prijateljicom ili susjedom kojoj vjeruješ. Ako želiš, možeš razgovarati i sa svojim vršnjacima. (…)

Zamisli da si pahuljast bijeli oblak, udoban poput najmekanijeg kreveta na svijetu. Dok ploviš velikim plavim nebom, brige raznosi vjetar, jednu po jednu. Promatraj kako se gube u plavetnilu.“

2. SVE JE TO OBITELJ (Alexandra  Maxeiner, Anke Kuhl) – slikovnica

O djetetu nove djevojke brata tatine prijašnje žene i ostaloj rodbini

Ova slikovnica, nagrađena Njemačkom nagradom za djecu i mlade (Deutscher Vugendliteraturpreis), na izuzetno simpatičan način – uz pomoć sjajnih ilustracija - govori o svim mogućim vrstama obitelji i načinima života u obiteljima, može podučiti djecu toleranciji te pomoći  i djeci i roditeljima da se snađu u novim obiteljskim  okolnostima ili da razumiju obitelji koje su drugačije od onih u kojima sami žive. A da bi se to moglo valja uvažiti činjenicu postojanja raznih oblika  tzv. uže obitelji – s obzirom na sve veću prisutnost  razvoda, na oblike (ne)bračnih  odnosa, a i (najnoviju) mogućnost uspostave zajednice životnog partnerstva osoba istog spola.

Isječak

„Postoje recimo obitelji u kojima djeca žive samo s mamom ili tatom. Kao Leona. Ona s majkom živi u stanu. Otkad su se Leonini roditelji rastali njezin tata radi u drugom gradu. Leonini mama i tata najradije ne bi uopće više razgovarali jedno s drugim. Leona tatu viđa samo praznicima. To joj je ponekad baš bez veze. (…)

Neke obitelji stvaraju popriličnu buku, Razgovaraju puno i glasno, sviraju razna glazbala, često se svađaju, divlje jurcaju naokolo, hrču ili često prduckaju. U drugim obiteljima je uvijek jako tiho. Svi razgovaraju sasvim tiho ili nikako. Nitko ne prducka. A ako već, onda samo na zahodu. (…)

Ima obitelji koje se kreću malo ili nimalo. Druge trče na sve strane zato što stalno imaju neke obaveze. (…)

U nekim obiteljima se uvijek puno kuha, U njima svi rado i puno zajedno jedu. U takvoj kuhinji se uvijek nešto događa. U drugim obiteljima kuha se malo. Njima nije toliko važno da jedu zajedno. Idem si po pizzu.“

3. NEĆKO (Edith Schreiber-Wicke; Carola Holland)

Nećko je slikovnica koja dijete podučava kako i u kojim situacijama reći Ne. To je slikovnica o dječjim pravima uz pomoć koje roditelji mogu dijete podučiti da biti pristojan ne znači uvijek kimati, potvrđivati što kažu ili zatraže odrasli. Grafički lijepo opremljena, veselo i duhovito ilustrirana, nudi cijeli popis situacija u kojima dijete treba reći Ne.

ISJEČAK

„Vrlo je važno znati kada je pravo mjesto i pravi trenutak da se kaže NE“, rekao je Nećko.

„Većina kaže NE tek tako – jer ih to veseli. Jer time možeš odrasle tako lijepo živcirati. Ali, mnogi često zaboravljaju reći NE upravo onda kada je to zaista važno“

„A kada je zaista važno?“, upitao je Leo.

„Zaista to želiš čuti? Cijeli popis Kada-reći-NE?“

„“Naravno!“, rekao je Leo

(…)

„Reci NE kad te netko nepoznat želi povesti autom.

To vrijedi i ako kaže da ga je poslala tvoja majka. Ili ako kaže da je prijatelj tvog oca. Ili ako kaže bilo što drugo.

(…)

Reci NE ako ti se netko približi više nego što bi ti želio. To vrijedi za sve one mazitelje, diratelje i grlitelje koji ti jesu i nisu rodbina.“

„Jednostavno reći NE teti Karin?“, upitao je Leo sumnjičavo. No pomisao mu se svidjela.

„Jednostavno reći NE“, potvrdio je Nećko.

„Preživjet će. Sigurno.“

Priče koje pomažu djeci

1. BAJKE I PRIČE ZA LAKU NOĆ (Susan Perrow) – terapeutske priče za djecu

Susan Perrow liječi pričama – svojim i prikupljenim, odnosno onima koje su napisali drugi autori terapeutskih priča i sudionici njezinih kreativnih radionica. U ovu knjigu uvršteno je ukupno osamdeset terapeutskih priča namijenjenih djeci od treće do osme godine, no one ponekad mogu – naglašava autorica -preobražavajuće djelovati i na tinejdžera ili odraslu osobu.

Pedeset pet priča su „Priče za zahtjevno ponašanje“. Autorica objašnjava da je radi lakšeg kategoriziranja priča povezanih s nekim ponašanjima bilo nužno navesti opće kategorije kao što su „pohlepa“, „lijenost“, „sramežljivost“, „nemir“. Te se kategorije, međutim,  ne smiju - upozorava ona - upotrebljavati za opisivanje ili obilježavanje djeteta. Opis ponašanja treba povezivati jedino s ponašanjem samim, a nikada s osobom djeteta.

Roditelji ovdje mogu pronaći ljekovitu priču,  među ostalim, za ovakvu problematiku: dosada i cmizdrenje, pohlepa, nesposobnost dijeljenja, nervoza i nestrpljivost, lijenost, sramežljivost, neposluh, nasilje, nemir.

Tu su i Priče namijenjene zahtjevnim situacijama - promjena i privikavanje, pospremanje i urednost, strah od noćnih mora, bolest, žalovanje i smrt, nova beba stiže kući, strah od odvajanja.

U prvom dijelu knjige autorica govori o tome zašto je i kako krenula na putovanje u svijet priča, zatim tumači što je to terapeutska priča te daje smjernice roditeljima i svima koji se bave djecom za sastavljanje vlastitih priča.

Sušan Perrow je profesorica na učiteljskoj akademiji i mentorica. Osim u Australiji gdje živi, autorica u raznim dijelovima svijeta vodi radionice za terapeutsko pripovijedanje priča.

Iz Sadržaja

Moje putovanje u svijet priča

Pisanje terapeutskih priča

Prepoznavanje problematična ponašanja

Od neravnoteže k ravnoteži

Model za sastavljanje priče

Metafora ili sjemenje za priču

Različite priče za različitu dob

Narodne priče, bajke i razvoj mašte

Istinitost i moralnost

Priče za zahtjevno ponašanje

Priče namijenjene zahtjevnim situacijama

Isječak

„Prilikom kompletiranja priče kojom se želi utjecati na zahtjevno ponašanje ne bi smjelo biti govora o tome da se posredstvom priče ’loše’ ponašanje treba pretvoriti u ’dobro’ ponašanje, ili da se ’zločesto’ dijete treba pretvoriti u ’dobro’ dijete. Riječ je o tome da se određeno ponašanje ili situacija pokuša vratiti u ravnotežu, da se pokuša postići cjelovitost. Ozbiljno vam savjetujem da se u pokušaju posredovanja u tom procesu čuvate svake vrste etiketiranja! Za djecu nije zdravo da budu etiketirana, no to se lako može dogoditi, a često s negativnim posljedicama. Poznajem jedno dijete koje su učitelji u školi pogrešno obilježili kao ’neiskreno’ tako da je s vremenom sraslo s tom etiketom.“

(…)

Priča namijenjena djeci koja plaču od dosade

Babunčić koji se dosađivao

„Mali babun Mtoto neprestano se dosađivao. Nije se želio igrati s prijateljima. ’To je DOSADNO’, govorio bi. Nije se želio penjati po drveću. ’To je DOSADNO’, govorio bi. Činilo se da babun Mtoto i ne želi ništa drugo nego visjeti kod kuće i dosađivati se, a to je izluđivalo mamu Babunicu. (…)

Oh, kako je Mtoto sada žalio što nije poslušao mamu i djeda. Odjednom su se njihove ideje o penjanju po stablima, igranju na rijeci i njihanju na lijanama činile kao najbolje stvari na svijetu kojima se mali babun može nadati! Ali u ovom trenutku Mtoto nije mogao nikamo i nije mogao raditi ništa! Drhtureći u kavezu iščekivao je prijeteće glasove lovaca koji su se trebali vratiti da provjere zamke…“

2. ISCJELJUJUĆE PRIČE II: 101 terapeutska priča za djecu (Susan Perrow) – riječima ljubavi do zdravlja

Osim u Australiji gdje živi, autorica u raznim dijelovima svijeta vodi radionice za terapeutsko pripovijedanje priča i ova je knjiga plod tih radionica. U njoj su objavljene priče polaznika radionica - učitelja, terapeuta i roditelja. Razvrstane su prema različitim oblicima ponašanja djece i teškim situacijama kroz koje ona odrastajući prolaze. Roditelje se uvodno podučava da, ovisno o potrebi, i sami kreiraju priču za svoje dijete.

Susan Perrow strastveno vjeruje da „priče znaju put“. Radeći na maštovitim pričama i tajnama magičnih metafora, razradila je umijeće stvaranja terapeutskih priča. Ona objašnjava kako umjetnička snaga metafore može djetetu pomoći da izađe na kraj s vlastitim strahovima, tugama, frustracijama.

Put do djeteta najlakše nađe priča, a ako je još bogata metaforama i istinitom simbolikom može dotaknuti najdublje slojeve djetetove duše, mijenjajući pritom djetetov odnos prema samome sebi i prema svijetu

Iz Sadržaja

Pisanje terapeutskih priča

Prilagodba priča za različite situacije

Terapeutske priče za svaku dob

Priče za odrasle

Terapeutske priče za tinejdžere

Ljutnja/ Agresija/ Udaranje/ Grebanje/ Grizenje

Tjeskoba/ Nesiguran/ Plašljiv

Zlostavljanje/ Isključivanje/ Zadirkivanje

Smrt/ Umiranje/ Bolest

Nepoštovanje/ Nebriga

Ometajuće/ Nemirno/ Pretjerano uzbuđeno

Nepošteno/ Podlo

Razvod/ Razdvajanje/ Miješane obitelji

Nemir/ Prigovaranje

Netrpeljivost/ Neprihvaćanje (sebe i drugih)

Nedostatak samopouzdanja/otpornosti

Seksualno zlostavljanje/ Seksualna osviještenost

Sramežljivost/ Povučenost/ Nisko samopouzdanje

Vršenje nužde/ Mokrenje u krevet

Tvrdoglavost/ Nedostatak društvene osjetljivosti

Isječak

„Metafora govori izravno imaginaciji, gradeći njezine poveznice kroz osjećaje, umjesto kroz teoriju ili apstraktno prosuđivanje. Integrirane u pripovijedanje, mnoge metafore mogu, kao što je to slučaj u duhovnim spisima i poeziji, postati misteriozne i magične, ponekad suptilne, a ponekad izravne i moćne. Metafore često oživljavaju i dobivaju energiju jedna od druge u živoj i uzbudljivoj međusobnoj igri.“

Priča korisna u slučaju razdvajanja obitelji, odnosno razvoda

„Jednom davno bilo je pet puževa - 1, 2, 3, 4, 5 - koji su živjeli u udobnoj posudi za cvijeće koju je vrtlar ostavio u sjenovitu kutu vrta. Ondje su živjeli baka puž i djed puž, mama puž i slatki mali pužić te ujak puž. Stara posuda za cvijeće bila je prilično velika pa je bilo mjesta za sve njih. Bilo je svježe, vlažno i prekrasno sluzavo, a baka i mama naslikale su krasne srebrnaste slike na zidovima.

Svake noći kad bi sjala mjesečina, mali pužić išao bi se malo i polako klizati niz vrtlarovu gredicu sa salatom pa bi grickao malo ovoga i malo onoga. Bio je to lijep život i pužić je bio sretan što živi u udobnoj posudi za cvijeće, u vlažnom i sjenovitom kutku velikog vrta.

Ali, jednoga dana njegova mama se vratila s dalekog putovanja na drugi kraj vrta… (…)

Ponekad je pužić bio pomalo tužan što više nisu živjeli svi zajedno – ali, kad god je to poželio, mogao je otpuzati niz zid, ispod lišća paprati, niz gredicu s cvijećem, preko jednog debla i niz puteljak da posjeti stari dom u posudi za cvijeće Još uvijek je bio na istom mjestu. Bio je to isti dom kao i ranije! Ponekad je on išao onamo, a ponekad su djed, baka i ujak dolazili posjetiti njega u njegovom novom domu u rupi na zidu.“

3. BAJKE KOJE POMAŽU DJECI  (Gerlinde Ortner) – Priče protiv straha i agresivnog ponašanja te sve što trebate znati kada ih čitate djeci – za djecu od 3 do 7 godina

Bajke koje pomažu djeci, dječje psihologinje Ortner, uputit će vas kako bez ikakve prisile motivirati dijete za promjenu ponašanja. Dvadeset i jednom problemu posvećena je dvadeset i jedna priča. No, kako je djetetu potrebna pomoć odraslih da bi se ovi poticaji mogli provesti u djelo, ono što o tome trebaju znati roditelji otkrit ćete u uvodu i komentarima na kraju svake priče.

„Zamisao o pisanju ovih terapijskih priča za djecu i odrasle nastala je tijekom mojeg rada s djecom s poremećajima u ponašanju. Većina te djece ne bi uopće dospjela u moju ordinaciju da su njihovi roditelji bili upućeni u zakonitosti djetetova razvoja. Iz neznanja, oni često djeluju suprotno osnovnim psihičkim potrebama svojega djeteta i pokazuju premalo razumijevanja za neke njegove razvojne probleme i za načine ponašanja.“

autorica

Iz Sadržaja

Kako motivirati djecu

Ako vaše dijete ne želi ići na spavanje

Ako vaše dijete ima strašne snove

Ako se vaše dijete boji psa

Ako se vaše dijete boji zubara

Ako je vaše dijete presporo

Ako je vaše dijete neuredno

Ako vaše dijete laže

Ako vaše dijete psuje

Ako je vaše dijete neposlušno

Ako vaše dijete mokri u krevet

Ako vaše dijete muca

Ako vaše dijete ne želi jesti

Ako vaše dijete ne želi ostati u dječjem vrtiću

Ako vaše dijete ometa nastavu

Ako se vašem djetetu rugaju

Ako se vaše dijete nasilno ponaša

Ako se vaše dijete suoči sa smrću

Isječak

Ako vaše dijete ima strašne snove

„Jedan-dva-tri ne bojimo se mi

’Mama, mama!’, viče Klaudija uzbuđeno. ’Dođi k meni,  jako se bojim Sanjala sam nešto ružno.’ Nakon što se Klaudija smiri postavlja niz pitanja: Zašto imam tako ružne snove? Zašto postoje zle misli? Što su zapravo misli? (…)

…Pokušaj si zamisliti misli kao male čovječuljke. Naravno, u stvarnosti nije tako, ali ovo je priča!

Ti čovječuljci-misli nekoć su živjeli zajedno u miru. Svaki je čovječuljak trebao ispuniti određenu zadaću. Primjerice, jedna ti misao može ponovno ispričati priču koju ti je majka pročitala. Druga ti misao još jednom pokazuje lijepe igračke koje si vidjela kod prijatelja. Ostale te misli podsjećaju na ono što su te roditelji učili ili pak što su ti pokazali ili na ono što si uvježbavala u vrtiću ili školi. Neke misli posebno dobro znaju računati, dok ti druge pomažu pri recitiranju pjesmice.

Jednoga dana izbila je svađa među čovječuljcima-mislima. Nitko se više ne može sjetiti kako je to počelo. U svakom slučaju, misli više nisu bile zadovoljne. Odjednom su neke htjele biti važnije od drugih.

’Ja sam vrlo važna Misao! Kad mene ne bi bilo, dijete ne bi nikada moglo do kraja sagraditi dvorac, jer mu ne bih mogla reći kako treba dalje raditi. Ja sam, dakle, mnogo važnija od tebe!’, rekla je ta Misao onoj koja se brine o računanju!… (…)

Sad ću ti otkriti kako ćeš dovesti u red poludjele Misli i kako će svaka od njih raditi ono za što je zadužena. Ti to posve sigurno možeš jer si ti „zapovjednik“ svojih misli.“

4. NOVE BAJKE KOJE POMAŽU DJECI (Gerlinde Ortner) – Priče o svađi, strahu i nesigurnosti te ono što bi roditelji trebali znati o tome – za djecu od 6 do 10 godina

U ovoj knjizi,  psihologinja Ortner  je napisane  bajke odnosno priče zamislila kao svojevrsne posrednike između odraslih i djece koje svojim porukama i tumačenjima trebaju pomoći da se otkriju te ublaže eventualni sukobi i nesporazumi u obitelji. Kao i u prvoj knjizi, popraćene su konkretnim uputama roditeljima za zajedničko prevladavanje poteškoća, no priče ne mogu – napominje - zamijeniti eventualno potrebnu terapiju. Poticanjem na likovno izražavanje onoga što su saznali iz neke priče i stečenih dojmova o njoj djeca dobivaju još bolju mogućnost za obradu sadržaja, a i za komunikaciju s roditeljima.

Iz Sadržaja

Poludjeli televizor (Umjerenost u gledanju televizijskog programa)

Desetoboj (Učenik iz razreda koji ima teškoće u razvoju)

Luri – mali Wisnopinto (Protiv nasilnog ponašanja)

Kugla od suza i kalendar s pozdravima ljubavi (Kad roditelji otputuju)

Vesela bolnička soba (Strah od boravka u bolnici, strah od rastanka)

Mali dimnjačar (Protiv nesigurnosti i društvenih zapreka)

Bijeli duh Huh (Kako podnijeti razočaranje i poraz)

Igramo se mame i tate (Spolni odgoj)

Čarobne naočale (Kad se roditelji svađaju)

Šišmiš (Za djecu samohranih roditelja, protiv straha od gubitka)

Isječak

"Kad se roditelji svađaju

Ana je čučala u svojoj sobi i držala ruke na ušima. Tata i mama opet su se svađali. Ani je strašno kad se njeni roditelji svađaju. Tada se osjeća nesigurnom i obuzima je strah. Katkada Ana misli da je ona kriva za svađu roditelja, katkad se boji da se tata i mama više nikada neće moći voljeti, a katkad joj je žao mame i boji se tatina povišenog glasa. (…)

Ana je opet pobjegla u svoju sobu i pokrila uši rukama. Ovaj je put sklopila i oči. Ne želi ništa ni vidjeti ni čuti, ne želi više uopće biti ovdje, najradije bi nestala. Anu su počele boljeti oči pa ih je polako otvorila.

Ugledala je stare sunčane naočale koje su joj roditelji kupili prošle godine kad su bili na moru na ljetovanju. Tada su se baš lijepo zabavljali. (…)

Te čarobne naočale pomogle su nam da konačno progledamo. Pokazale su nam da ne možemo uvijek znati što drugi ljudi doista osjećaju ako vidimo samo kako se ponašaju, što rade, što govore, a ne zavirimo u njihova srca. (…)“

5. NEĆKO (Edith Schreiber-Wicke; Carola Holland)

Nećko je slikovnica koja dijete podučava kako i u kojim situacijama reći Ne. To je slikovnica o dječjim pravima uz pomoć koje roditelji mogu dijete podučiti da biti pristojan ne znači uvijek kimati, potvrđivati što kažu ili zatraže odrasli. Grafički lijepo opremljena, veselo i duhovito ilustrirana, nudi cijeli popis situacija u kojima dijete treba reći Ne.

ISJEČAK

„Vrlo je važno znati kada je pravo mjesto i pravi trenutak da se kaže NE“, rekao je Nećko.

„Većina kaže NE tek tako – jer ih to veseli. Jer time možeš odrasle tako lijepo živcirati. Ali, mnogi često zaboravljaju reći NE upravo onda kada je to zaista važno“

„A kada je zaista važno?“, upitao je Leo.

„Zaista to želiš čuti? Cijeli popis Kada-reći-NE?“

„“Naravno!“, rekao je Leo

(…)

„Reci NE kad te netko nepoznat želi povesti autom.

To vrijedi i ako kaže da ga je poslala tvoja majka. Ili ako kaže da je prijatelj tvog oca. Ili ako kaže bilo što drugo.

(…)

Reci NE ako ti se netko približi više nego što bi ti želio. To vrijedi za sve one mazitelje, diratelje i grlitelje koji ti jesu i nisu rodbina.“

„Jednostavno reći NE teti Karin?“, upitao je Leo sumnjičavo. No pomisao mu se svidjela.

„Jednostavno reći NE“, potvrdio je Nećko.

„Preživjet će. Sigurno.“

6. ČAROBNE SVJETILJKE (Anne Civardi, Kate Petty, Joyce Dunbar, Louisa Somerville - odabrao David Fontana)

. Priče koje čitate svojem djetetu kako biste potaknuli mir, povjerenje i kreativnost

Osnovna ideja ove knjige je – koristeći čaroliju pisane riječi upoznati djecu s njihovim unutarnjim ja. Riječ je o zbirci od dvadeset interaktivnih meditativnih priča napisanih s namjerom da prije spavanja smire i opuste dijete, a istodobno bogate i potiču razvoj djetetove mašte. Odabrao ih je David Fontana, priznati stručnjak za pitanja roditeljstva te autor brojnih knjiga o dječjoj psihologiji.

Svaka priča započinje na isti način – dijete zatvara oči, uzima svoju čarobnu svjetiljku i zamišlja kako ide Začaranim putem (u zonu snova). Namjera je potaknuti dijete da o sebi počne razmišljati kao o dijelu priče (tako se potiče njegova imaginacija). Činjenica da ono ulazi u svijet priče pomaže mu da se poistovjeti sa zamišljenim iskustvima. Počet će prihvaćati određene osjećaje, učiti kako se suočiti sa teškoćama i kako ih prevladati. Na kraju svake priče je popis pozitivnih afirmacija koje pomažu da se iz priče izvuče dublje značenje. One obrađuju pojmove kao što su stidljivost, razdvojenost i usamljenost; oprezno usađuju kvalitete kao što je povjerenje, ljubav, dijeljenje, hrabrost i strpljenje te potiču dijete da istražuje i shvaća situacije koje se mogu pojaviti u njegovu životu.

Iako se ideja o djetetu koje meditira na prvi pogled ne čini baš vjerojatnom, u ovoj knjizi – namijenjenoj djeci u dobi od četiri do osam godina – teži se i prema tome.

Knjiga ima Kazalo vrijednosti i Kazalo problema, koji se međusobno nadopunjavaju i obuhvaćaju specifične teme kojima se dvadeset priča iz ove knjige bave izravno ili ih uključuju/podrazumijevaju. Iste su teme prikazane iz dvije perspektive: pozitivno (Vrijednosti) i negativno (Problemi). Roditelj, dakle, može odabrati priču ovisno o konkretnoj situaciji ili problemu koji otežava život djeteta.

IZ SADRŽAJA

Pomoć djetetu u sazrijevanju

Mašta i kreativnost

Prevladavanje tjeskobe

Pronalaženje identiteta kroz priče

Dvadeset priča za meditiranje

Ančikin dućan s igračkama

Ples s leptirima

Tvorci snova

Raspjevana planinska djeca

Nježan kao slon

Klaun na nebu

Kako vrijeme pleše

Stari hrast

Rijeka ide dalje…

ISJEČAK

„Ples s leptirima – samo/poštovanje

Zatvori oči i pomisli na zabavu. To će biti najbolja zabava na kojoj si ikad bila. Kakva će biti? Da vidimo! Uzmi čarobnu svjetiljku i kreni Začaranim putem. Kamo će te odvesti večeras?

Ti si u vrtu koji je pun najrazličitijeg cvijeća…(…) U tom trenutku, tvoj pogled privlači kretanje na suprotnom kraju vrt. Vidiš malo stvorenje koje sjedi na bijelo oličenom ulazu u vrt. To je gusjenica – ne velika, dlakava, niti mala, pjegava i žuta, nego zelena koja ti izgleda prilično obično. Zato prilaziš vratima, preko trave koja ti škaklja stopala.

Afirmacije

. Budi ponosna na sebe i zadovoljna svojim izgledom.

. Voli ljude zbog onog što jesu, a ne zbog toga kako izgledaju.

. Kad se osjećaš sretno podijeli svoju sreću sa drugima.

. Uvijek traži dobru stranu u svemu! Čak i kad se razočaraš, brzo se mogu dogoditi i dobre stvari…

Kako vrijeme pleše – prihvaćanje / raspoloženje

Zatvori oči i zamisli da pada kiša. Ili je vruće i sunčano? Možda pada snijeg ili puše jak vjetar? Sjeti se raznih zvukova koje stvara vrijeme. To može biti tiho, blago kapanje kiše, fijukanje vjetra, tišina snijega koji pada. A sada uzmi svoju čarobnu svjetiljku i kreni Začaranim putem. Kamo će te odvesti večeras?

U siv, sumoran vrt, tih i miran. Ne puše vjetar. Ptice ne pjevaju. Nema lišća koje lepršavo pada na tlo. Nema svjetla ni sjene. Pokušavaš shvatiti što nije u redu s ovim mjestom. Vrijeme je, izgleda, ovo mjesto potpuno zaboravilo…

Affirmacije

. Uživaj u svemu što ti priroda daje – i u najkišnijem danu, baš kao i u najsunčanijem popodnevu ima nešto zabavno.

.Ljudi su po svojim raspoloženjima jako slični vremenu. Svatko ima svoje oblačne i sunčane, olujne i vedre dane…“

7. ČAROBNE SVJETILJKE 2 (Anne Civardi, Kate Petty, Joyce Dunbar, Louisa Somerville i Karen Wallace - odabrao David Fontana)

Osnovna ideja i ove knjige je – koristeći čaroliju pisane riječi upoznati djecu s njihovim unutarnjim ja. Riječ je o zbirci od dvadeset interaktivnih meditativnih priča napisanih s namjerom da prije spavanja smire i opuste dijete, a istodobno bogate i potiču razvoj djetetove mašte. Odabrao ih je, kao i prethodne, David Fontana, priznati stručnjak za pitanja roditeljstva te autor brojnih knjiga o dječjoj psihologiji. I ova knjiga ima Kazalo vrijednosti i Kazalo problema koji se međusobno nadopunjavaju i obuhvaćaju specifične teme kojima se dvadeset priča iz ove knjige bave izravno ili ih uključuju/podrazumijevaju. Iste su teme prikazane iz dvije perspektive: pozitivno (Vrijednosti) i negativno (Problemi).

IZ SADRŽAJA

Uvod za roditelje

Razvoj djeteta

Važnost mašte

Pronalaženje unutrašnjeg mira

Stjecanje samopouzdanja

Dvadeset priča za meditaciju

Susretljiva lisica (Budi ljubazan prema drugima)

Zvjezdolovci (Uživaj i u tuđoj slavi)

Kući na otok pingvina (Pomaži drugima)

Najbolja pjesma jedne ovce (Cijeni svoj talent)

Novi dom bake Nane (Prihvati promjenu)

Čarobna livada (Budi zadovoljan onim što imaš)

Ples s Mjesečevim vilenjacima (Vjeruj sebi)

Mjehurići smijeha (Smij se svaki dan)…

ISJEČAK

Umiljato čudovište (strah zbog izgleda drugih; sukob)

Čudovište pruža ruku prema djevojčici, koja ne izgled nimalo uplašeno. Ono je znatiželjno gleda. A onda, vrlo pažljivo je podigne i uzme u naručje. Svoji velikim, dlakavim, zelenim rukama nježno je pogladi po glavi.

Afirmacije

. Ponekad, ako drugi ljudi izgledaju drugačije, lako je stvoriti pogrešnu predodžbu o njima. Pokušaj da ne procjenjuješ ljude prije nego što ih upoznaš ili shvatiš.

. Lako je osjećati se sigurno u grupi i okomiti se na nekoga tko se razlikuje od nas. Umjesto toga, pokušaj biti pažljiva i dobra prema drugima, naročito ako se oni možda osjećaju uplašeno ili osamljeno.

. U životu ćeš sretati različite ljude koji će se dosta razlikovati od tebe. Čak i ako izgledaju čudno ili žive drugačije od tebe, budi ljubazna i pokušaj se s njima sprijateljiti.

Depresija, tjeskoba

1. KAKO RADI VAŠ MOZAK (Daniel Amen) – Djelotvoran program savladavanja tjeskobe, depresije, opsesivnosti, ljutnje, naglosti

. Kako optimizirati moždanu funkciju i prekinuti loše navike mozga (pedeset moždanih „da“ i pedeset moždanih „ne“)

„Vaš mozak je hardware vaše duše. On je hardware same suštine vas kao ljudskog bića. Ne možete biti to što želite ako vam mozak ne radi pravilno. A to kako vam radi mozak određuje u kojoj ste mjeri sretni, koliko se osjećate uspješnima te kakvi su vaši odnosi s drugim ljudima. Vaši moždani obrasci pomažu vam (ili odmažu) u braku, roditeljstvu, na poslu, kod vjerskih uvjerenja te u vašem doživljavanju zadovoljstva i boli. Ako ste tjeskobni, depresivni, patite od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, lako se naljutite ili ste rasijani, zacijelo vjerujete kako su svi ti problemi „u vašoj glavi“. Drugim riječima, uvjereni ste kako su vaši problemi čisto psihološke naravi. Pa ipak, moja i istraživanja drugih liječnika i znanstvenika pokazuju da je sve ovisno o fiziologiji mozga – a odlična je vijest da imamo dokaz da tu fiziologiju vi možete mijenjati.“

dr. sc. Daniel Amen

Daniel G. Amen je klinički neuroznanstvenik, psihijatar i medicinski direktor Klinike Amen, svjetski poznatih po procjeni problema u ponašanju koje izaziva mozak, koje imaju najveću bazu SPECT snimaka bihevioralnih problema mozga na svijetu. Priznati je ekspert na polju ispitivanja mozga i jedan od tek nekolicine svjetskih psihijatara koji je tehnike vizualizacije funkcija mozga primijenio u psihijatriji.

„Vrlo je čudno, a možda i znakovito da je čovjek prije, i daleko bolje, upoznao svoje druge organe i njihove funkcije nego mozak te da mozak donedavno nisu u dovoljnoj mjeri povezivali s učinkom njegove funkcije – s ljudskim ponašanjem. Gotovo svaki čovjek polazi od pretpostavke da mu je mozak u savršenom stanju, da gotovo ništa ne treba činiti za dobrobit tog organa, da nije nužno čuvati ga niti pomagati mu i poboljšavati njegovu funkciju. (…)

Cilj knjige je – upoznati čitatelja kako mozak radi i što se događa kad nije uspostavljena njegova optimalna funkcija te kako tada čovjeku pomaže liječnik, a kako čovjek sam sebi.

…najvažnija je poruka da se na poremećaje (tjeskobu, fobična i panična stanja, na različite vidove ovisnosti te depresiju, od koje je prema podacima iz 1994. u Americi patilo gotovo 49 posto stanovništva) može utjecati lijekovima, psihoterapijom i savjetima o životu i prehrani te da se i poboljšanje u funkciji mozga može pratiti na SPECT nalazima.“

Iz predgovora doc. dr. sc. Nebojše Lazića

Iz Sadržaja

Neka progledaju oni koji vide

Slike u umu

Uvid u ljubav i depresiju

Razvijati sustav pozitivnog razmišljanja i jačati veze s drugima

Preporuke za duboki limbički sustav

Uvid u tjeskobu i strah

Preporuke za bazalne ganglije

Uvid u nepažnju i naglost

Preporuke za predčeoni korteks

Uvid u zabrinutost i opsesivnost

Preporuke za cingulatni sustav

Uvid u pamćenje i narav

Preporuke za sljepoočne režnjeve

Nasilje: kombinacija problema

Zagađenje mozga

Utjecaj droge i alkohola na mozak

Moždani obrasci koji ometaju intimnost

Moždano „da“ i moždano „ne“

Isječak

„Nije svrha ove knjige ohrabriti čitatelje da se odluče na skeniranje mozga. Naime, da biste imali korist od ove knjige nije vam potrebno skeniranje. Zapravo, pođete li u medicinski centar koji ima premalo iskustva sa skeniranjem dobiveni rezultati vjerojatno neće mnogo značiti vašem liječniku. Cilj mi je – objasniti vam, uz pomoć slika mozga dobivenih SPECT-om, široku paletu ljudskih ponašanja, onih koja odstupaju od uobičajenih i onih uobičajenih (normalnih). Te slike jasno daju na znanje da su mnogi problemi za koje se nekoć mislilo da spadaju u područje psihijatrije – depresija, panični poremećaji, poremećaji pažnje – zapravo medicinski problemi koji se mogu rješavati odgovarajućim modelom liječenja, uz istovremeni psihološki i sociološki tretman. Nadam se da ćete zahvaljujući novim saznanjima o radu mozga uspjeti bolje razumjeti vlastite osjećaje i postupke te osjećaje i postupke drugih ljudi. Također se nadam da ćete provesti specijalne preporuke, zasnovane na osnovnim principima rada mozga, kako biste poboljšali funkcioniranje moždanih obrazaca i zahvaljujući tome bili djelotvorniji u svakodnevnom životu.“

2. DEPRESIJA – KAKO IZ VLASTITOG ZATVORA (Dorothy Rowe)

. Depresija kao detektor laži

Knjiga je namijenjena ljudima koji se bore s depresijom, njihovim obiteljima, prijateljima te profesionalcima i neprofesionalcima koji im pomažu.  Depresija je - kaže autorica - zatvor koji gradimo sami, a kao što ga gradimo, tako možemo i otključati njegova vrata i dopustiti sebi da izađemo.  Depresija je neželjena posljedica načina na koji doživljavamo sebe i svijet, obrana od boli i straha kojom se "poslužimo" kad god otkrijemo da nam život nije onakav kakvim bismo ga željeli. Razumijevajući i mijenjajući način na koji smo tumačili ili tumačimo događaje u svome životu, možemo depresiju upotrijebiti kao detektor laži koji će nam pomoći da preuzmemo nadzor nad vlastitim životom, da tamu depresije zamijenimo svjetlom samospoznaje, samootkrivanja, ispunjenijeg i sretnijeg života.

Autorica je klinička psihologinja svjetski poznata po radu s depresivnim ljudima, koja je za ovu knjigu-bestseler, prvi put izdanu još 1983., nagrađena britanskom nagradom MIND. Značenje ove knjige još je veće sagleda li se u kontekstu novih spoznaja o mozgu i psihoneuroimunologije, a i uvelike je podupire teorija o tijeloumu, koja ne otklanja vrijednost kemijske intervencije (lijekovima) u ljudski mozak odnosno psihu, ali ukazuje na ključno značenje emocionalne samospoznaje, na to da je u slučaju (stvaranja) emocija riječ o dvosmjernom procesu.

Iz Sadržaja

Zatvor

Unutrašnjost zatvora

Kako sagraditi vlastiti zatvor

Priča o depresiji

Zašto ne izađete iz zatvora?

Zašto ne želim izaći iz zatvora

Izvan zidina: život s depresivnom osobom

Što bih trebao napraviti ako želim izaći iz zatvora?

Izlazak iz zatvora

Zatvor se ruši

Isječak

„Kad postanete depresivni pred vama je izbor. Možete odlučiti da će vam depresija postati dugogodišnji zatvor iz kojega ćete tek ponekad nazrijeti tračak sunčeve svjetlosti, a možete odlučiti da će depresija za vas biti teška škola u kojoj ćete zadobiti mudrost. Odaberete li tešku školu, ova će vam knjiga biti koristan udžbenik.“

3. PROTIV DEPRESIJE – VLASTITIM TJELESNIM ANTIDEPRESIVIMA(Joel C. Robertson i Tom Monte)

Koliko puta ljudi u depresiji čuju "razvedri se". Depresivni ljudi ne mogu se, međutim, jednostavno "razvedriti", jer pate od kemijske neravnoteže u središnjem živčanom sustavu, ali se ravnoteža može obnoviti. Osnovna je teorija knjige - kemijski spojevi u našem mozgu pomažu nastajanju osjećaja, raspoloženja, mišljenja i ponašanja, a kemijska ravnoteža mijenja se ishranom, vježbom, razmišljanjem, emocijama, djelovanjem i tako poboljšava psihičko i emocionalno zdravlje. U tu svrhu, u skladu s tipom depresije ponuđen je i Program liječenja sa dnevnim planom prehrane primjerenim tipu depresije.

Iz Sadržaja

Biokemijski korijeni depresije

Pasivni i aktivni tipovi ličnosti

Pasivni tip depresije

Aktivni tip depresije

Program liječenja pasivne depresije

Program liječenja aktivne depresije

Obnavljanje ravnoteže kao način liječenja

Isječak

„Male promjene u ponašanju mogu uzrokovati značajne promjene u kemizmu mozga i u raspoloženju. Mijenjajući ponašanje nevjerojatno možete poboljšati psihičko i emocionalno zdravlje. U ovoj knjizi pokazat ću vam kako svi mi mijenjamo kemijski ustroj mozga da bismo oblikovali svoje psihičko stanje. Također ću pokazati kako uobičajeno ponašanje može ili podržavati kemijsku neravnotežu mozga i tako podupirati depresiju, ili biti upotrijebljeno za postizanje kemijske ravnoteže mozga kako bi se depresija prevladala. (…) Pozitivno razmišljanje i osjećaji povećavaju razinu serotonina u mozgu, kao što misli opterećene tjeskobom i strahom povisuju dopamin i noradrenalin. Na taj način svatko od nas neprestano mijenja kemizam mozga, bilo da smo u depresiji ili u stanju duševnog sklada. (…)

…opsežan program prehrane i vježbi, nove tehnike napuštanja loših navika te potpuno prirodan i bezopasan način jačanja djelotvornosti onih moždanih spojeva koji kod čovjeka obnavljaju osjećaj zadovoljstva, samopoštovanja, opuštenosti i samopouzdanja.“ 

4. PLATON, A NE PROZAK/ ili/ UMJESTO PROZAKA PLATON (Lou Marinoff)

. Filozofija kao psihološka pomoć

Kako bi se život odvijao s većom lakoćom moramo razmišljati kritički, tražiti obrasce i stavljati stvari u širu perspektivu. U tom smislu pomaže i knjiga suvremenoga američkog filozofa o filozofskom savjetovanju u funkciji psihološke pomoći. Riječ je o pokretu začetom početkom 1980-ih u Njemačkoj: filozofi se prihvaćaju zadatka savjetovanja pojedinaca u životnim krizama i nedoumicama. »Živa mudrost filozofije, koja se bavi stvarnim životom  i time kako ga živjeti, prethodi institucionaliziranosti filozofije kao umne gimnastike koja sa životom nema ništa“.

Ako ste suočeni s kakvom dvojbom, bilo da je riječ o problemima u intimnoj vezi, moralnim pitanjima, promjenama na poslu ili tražite smisao života, pomoći će vam mudrost niza poznatih filozofa. I to bez obzira na to bili vi već u psihološkom tretmanu ili ne. Svojim mislima i savjetima filozofi vas usmjeravaju prema rješenjima koja će se najbolje uklopiti u vaša osobna uvjerenja i biti primjerena vašoj osobnosti. Da biste u svakodnevnom životu došli do unutarnje ravnoteže bez sredstava za smirenje ili drugih lijekova posegnite za filozofijom, naučite kako je koristiti u rješavanju običnih, svakodnevnih problema. U tu svrhu potrebno je savladati pet koraka za filozofsko bavljenje problemima odnosno  POAKR  (akronim za:   Problem/Osjećaji/ Analiza/Kontemplacija/Ravnoteža). Uz, dakako, upoznavanje s temeljnim mudrostima filozofskog pristupa životu, potkrijepljenim konkretnim životnim situacijama, problemima  i ljudima.

Iz Sadržaja

Terapija, posvuda terapija, a nigdje misli

POAKR: pet koraka za filozofsko bavljenje problemima

Što ste propustili na satovima filozofije, a može vam pomoći sada

Potraga za vezom

Održavanje veze

Okončavanje veze

Obiteljski život i problemi

Kad rad nije dovoljan

Sredovječnost bez krize

Zašto biti moralan i etičan?

Traženje smisla i svrhe

Prakticiranje filozofije u grupama i organizacijama

Kako dobiti nešto od gubitka

Najpoznatiji filozofi

Isječak

 „Vrlina same terapije znači da je gotovo svaka terapija bolja nego nijedna (iako kriva terapija može biti gora od nijedne) te da je dobar psiholog bolji izbor za terapiju nego loš filozof. Ponekad bi najbolje bilo porazgovarati s mudrom osobom bez obzira na njezinu profesiju. Ima nas dosta koji smo dobili savjet od svog djeda ili od ljudi koji su znali i razumjeli mnogo toga o ljudima samim tim što su među njima dugo živjeli. Ravnoteža psihološkog i filozofskog uvida je ono što će, zapravo, koristiti većini ljudi. Mnogi dobri psiholozi su vrlo filozofski orijentirani. A najbolji filozofi također posjeduju psihološki uvid.“ (…)

Izbor misli:
„Nijedna sreća nije mi se činila poželjnom ako nije dopuštala da se dokolica posveti filozofiji, jer nijedan život nije sretan, osim u onoj mjeri u kojoj se živi filozofski“ (Augustin); Nitko nije slobodan tko ne može vladati sobom (Pitagora); Ničega nema osim promjene (Heraklit);  Ako pridonosite sreći drugih ljudi pronaći ćete istinsko dobro (Dalaj Lama); Ništa se ne može zamisliti u svijetu, ili čak izvan njega, što se može bez sumnje nazvati dobrim, osim dobre volje…(Immanuel Kant); Vrijeme je tek rijeka na koju odlazim pecati (Henry David Thoreau); Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme (Propovjednik); Budite mudro sebični (Dalaj Lama); Brinite se za kraj kao i za početak i nećete pogriješiti (Lao Tzu).“

5. OTROVNI RODITELJI(dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugom nude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

6. OPUSTITE SE, MOŽDA VAM JE TO ZADNJE (Loretta LaRoche)

. Kako snagom humora prevladati stres u životu i radu

. Lijek za tjeskobu i recept za smijeh

Kao savjetnica za upravljanje stresom, predavačica, voditeljica tv-emisija i spisateljica, ova američka autorica već više od trideset godina pomaže ljudima da u nevolji uz pomoć humora otkriju - blagoslov. Objašnjava svojim klijentima (pojedincima i korporacijama) kako upotrijebiti humor za detoksifikaciju i uklanjanje stresa iz odnosa i načina na koji doživljavaju svoj posao, život i svoje mjesto u svemiru. A jedan od najvećih darova koje si čovjek može pokloniti, kako kaže, jest – priznati sam sebi da nisi središte svemira. I shvatiti da većinu stresa izaziva način na koji tumačimo, označavamo i prosuđujemo svoj svijet. Stvari mogu biti dobre, loše, bolne ili ugodne ovisno o nutarnjim kriterijima.

IZ SADRŽAJA

Uvod: tri novčanice od jednog dolara

Potreba da sve činimo savršeno

Strašnoziranje i katastrofiranje

Ako ne morate patiti nemojte to ni uvježbavati

Nemojte „trebati“

Brigobradavice

Riješite se prtljage

Globaliziranje

Ubojice odnosa: igra krivnje i direktori svemira

Kako spriječiti ukrućivanje stava

ISJEČAK

„Ovom knjigom želim pomoći da otkrijete kako stres – ona stvar koja vam stvara toliko problema – može biti i izvor beskrajnog humora i užitka. Da, zaista možete iskoristiti stres kao priliku za rast, jačanje otpornosti i humor. Rečenica „Stres je desert pročitan unatrag (engl. stressed = pod stresom; ako se pročita unatrag: desserts = deserti) uči kako humorom možete preoblikovati stresnu situaciju – to jest kako da o njoj razmišljate na drugačiji način. Nova perspektiva omogućuje vam da naučite vidjeti humor i onda kad je život težak.

Moje vjerovanje u moć humora i radosnog življenja koji smanjuju stres ne temelji se samo na idejama starim stotinama godina nego i na najnovijim znanstvenim istraživanjima. Posljednjih godina istraživači su dokazali da smijeh pozitivno utječe na tijelo na nekoliko načina: temperatura tijela raste i toplije vam je; bilo i krvni tlak se smanjuju; dok se smijete, mišići se napinju, a zatim opuštaju; disanje postaje dublje; razina kisika se podiže, što pogoduje kardiovaskularnom sustavu, podiže energiju i smanjuje napetost. Smijeh također jača vaš imunološki sustav (…)

Moramo usvajati filozofiju radosnog življenja svaki dan. To je najbolji ublaživač stresa za koji znam. Mnogi ljudi raspoređuju užitak u pretince, ostavljajući ga za vikende, rođendane ili praznike. Vjerujem da život trebate živjeti kao da vam je ostalo još samo nekoliko minuta. (…)

Naknadna patnja obično uključuje globalno cendranje. Da biste profitirali, morate podijeliti jad s drugima. Milijuni ljudi cendraju zajedno. Kad bismo energiju koju trošimo, kad se osjećamo loše, bolje usmjerili, riješili bismo sve probleme. (…)

-       Vi vjerojatno već do najsitnijih pojedinosti znate zašto vaš život ne funkcionira. Ali, moramo sami sebe izazvati da se odmaknemo od sigurnih i poznatih svjetova svojih problema i razviti vještine koje će nam pomoći da probleme shvatimo kao prilike – drugim riječima da vidimo blagoslov u nevolji. (…)

-       Živite kao da vam je čaša puna…

-       Dobro se iskoristite…

-       Upotrijebite parodiju samog/same sebe da se prisjetite kako smiješni možete biti, naročito kad se uozbiljite u situacijama koje nisu životno nužne za vaš sljedeći udah…

-       Posljednje, ali ne i najmanje važno - sprijateljite se sa svojom smrtnošću. Nećemo se odavde izvući živi!“

7. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)

. Priručnik za obitelj i edukatore

Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“  samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.

Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfereuzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno  je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.

Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.

Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.

Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin

To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.

            Victoria Kindle Hodson, spisateljica

 

IZ SADRŽAJA

Fizičke vještine učenja

Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti

26 aktivnosti

Križno gibanje

Ležeće osmice

Dvostruko šaranje

Abeceda u osmici

Slon

Ljuljačka

Trbušnjaci križnoga gibanja

Energizator

Misli na X

Energetske vježbe i Produbljivanje stavova

Moždane tipke

Zemaljske tipke

Ravnotežne tipke

Prostorne tipke

Energetsko zijevanje

Misleća kapa

Kvačenja

Aktivnosti izduživanja

Sova

Aktivacija ruke

Pregib stopala

Gravitacijska jedrilica

Brain Gym na poslu i u igri

Primarne vještine čitanja

Primarne vještine razmišljanja

Primarne vještine pisanja

Vještine učenja kod kuće

ISJEČAK

„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma

Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)

Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.

Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.

Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…)

Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“

8. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

„Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

9. ZAGRLI SVOJU SJENU (Debbie Ford)

. Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost

Jung je prvi osmislio izraz „sjena“, koji se odnosi na one dijelove osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jednostavna: „Sjena je osoba koja ne želite biti“.

knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim takvim, ponekad kontradiktornim, dijelovima sebe. Govori o probijanju zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas u potragu za vlastitom istinskom prirodom. Objašnjavajući kako teče proces otkrivanja vlastitoga autentičnog bića, autorica naglašava da to svakako obuhvaća razotkrivanje svih naših „mračnih“ strana. A to, pak, pomaže da se promijeni način na koji doživljavamo sebe, druge i cijeli život.

Autorica je voditeljica seminara o mračnoj strani (Chopra Center for Well Being u Sjedinjenim Američkim Državama).

Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihvatiti ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi Jer, odvest će vas do tih vrata iza kojih se kriju trajna sre

a, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bezuvjetno zavolite i druge.

Neale Donald Walsch

IZ SADRŽAJA

Potraga za sjenom

Svijet je u nama

Kako se ponovno sabrati

Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe

„Ja sam takav“

Prihvaćanje mračne stane

Ponovno tumačenje sebe

ISJEČAK

„Većina nas odgajana je da vjeruje kako ljudi imaju dobre i loše osobine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku individualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovat prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali, kako starimo počnemo uviđati još jednu veću istinu – da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dijelovi potrebni da bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepoznati dobro ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni , a da ne znamo što je strah?

(…)

Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko od nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dijelove sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vjeruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a ostatak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje - kako bismo smanjili teret - sve ono što smo tu uskladištili.

(…)

Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.

(…)

Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istraživati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim integralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo jer mogu iskočiti na površinu najneprikladnijim trenucima. Njihovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života. Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom.

(…)

Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvjesno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvijestite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene.“

10. KAKO OČUVATI MOZAK - Osamdeset tri neurobičke vježbe koje će vam pomoći da spriječite gubitak pamćenja te poboljšate mentalnu spremnost

Više vam je od četrdeset? Postajete zaboravni? Teško vam je učiti nove stvari? Pomoći će vam neurobičke vježbe, znanstveno utemeljen program vježbi za mozak koje pomažu da, napose u starijoj dobi, očuvate pamćenje, odnosno pobrinete se za svoju ukupnu mentalnu kondiciju.

Mozak je gladan novih stvari, a osjetila nisu dovoljno korištena! Polazeći od ovih tvrdnji, autor knjige, doktor medicinskih znanosti i profesor na Medicinskom fakultetu u SAD-u ukazuje kako se – reagiranjem na nov način i/ili na nešto novo, izvan svakodnevne rutine - moždana aktivnost povećava u sve većem broju moždanih područja, a to jača sinaptičke poveznice presudne za mentalnu svježinu.

Da bi vježba postala neurobička trebalo bi: uključiti jedno ili više osjetila u novom kontekstu (npr., odjenuti se za posao zatvorenih očiju, počešljati se ili oprati zube rukom kojom to inače ne činite); privući nečim svoju pozornost (npr., slike na radnom stolu ili kalendar okrenuti naopako); rutinsku aktivnost prekinuti na nov i neobičan način (npr., na posao novim putem). Uz poznata osjetila valja uključiti i šesto – emocije.

IZ SADRŽAJA

Neurobik: nova znanost o vježbama mozga

Kako radi mozak

Kako djeluju neurobičke vježbe

Početak i završetak dana

Svakodnevno putovanje na posao

Na poslu

Pri objedu

U slobodno vrijeme

ISJEČAK

„Budući da su rutinski postupci gotovo nesvjesni, izvršavaju se korištenjem minimalnih količina energije mozga – što znači da mozgu osiguravaju vrlo malo vježbanja. Moć korteksa u stvaranju novih asocijacija uvelike je neiskorištena.

(…)

Gimnastička je dvorana za neurobičke vježbe mozga - svakodnevni život. Te vježbe od vas zahtijevaju da učinite dvije jednostavne stvari koje ste zbog svog načina života zanemarivali: da iskusite neočekivano te da tijekom dana tražite pomoć svih svojih osjetila.

(…)

Iz prijedloga za slobodno vrijeme: nova mjesta, nova lica, drukčiji pogled na stvari, budite kreativni, radost slobodne vožnje, izrazite se, improvizirajte, prihvatite se novog hobija…

(…)

Njegujte vrt, njegujte mozak. Zašto? Zato što se u vrtlarenju koristite svim svojim osjetilima: osjećate zemlju, mirišete voćke i biljke, kušate mladice biljaka. Moždane sposobnosti planiranja i snalaženja u prostoru stupaju u akciju kad odlučujete koje ćete biljke i gdje posaditi, kad određujete položaj sunca te koliko vam je vode potrebno.

(…)

Mijenjajući uobičajenu rutinu dolaska kući, Jane je u višu razinu prebacila svoje moždane krugove zadužene za pažnju. Sklopljenih očiju, morala se oslanjati na osjetila dodira, mirisa i sluha te na prostorno pamćenje kako bi učinila nešto što je rijetko kad radila – kretala se kroz stan ne služeći se vidom. U to je uključila i emocionalni osjet stresa zato što nije u stanju vidjeti. Sve su te djelatnosti stvorile nove i različite obrasce neuronske aktivnosti njezina mozga – a neurobičke vježbe upravo tako djeluju.

Anoreksija, bulimija – poremećaji hranjenja

1. TAJNI JEZIK PREHRAMBENIH POREMEĆAJA – ANOREKSIJA I BULIMIJA / Peggy Claude Pierre)

Anorexia nervosa je poremećaj hranjenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Da bi osigurala mršavost, osoba se koristi različitim metodama – odbija i/ili izbjegava hranu, povraća, koristi laksative, prekomjerno vježba.

Kad su joj obje kćeri iznenada oboljele od anoreksije Peggy Claude-Pierre započela je očajničku bitku za njihove živote. U ovoj knjizi opisuje kako ih je uspjela vratiti s ruba smrti te kako od 1993. godine u klinici Montreaux u Kanadi uspješno liječi brojne žrtve teških poremećaja hranjenja - anoreksije i bulimije. Posve novim pristupom, koji se bazira na bezuvjetnoj ljubavi, razumijevanju i ohrabrivanju, autorica donosi, nadu - i život - oboljelima od ovih bolesti koje se, na žalost, još uvijek prečesto neuspješno liječe i posve pogrešno tumače.

Knjiga pruža izvanredan uvid u um oboljeloga i otkriva uzroke poremećaja hranjenja. Osnovni je - „stanje potvrđene negativnosti“ (SPN) te „negativni um“.

Autorica smatra da se iskrivljena percepcija javlja mnogo prije nego što ljudi postanu opterećeni svojim izgledom. Do anoreksije dolazi kad osoba niskog samopouzdanja i/ili perfekcionist ne uspijeva u cilju postizanja savršenstva.

Iz Sadržaja

Počeci Montreuxa

Stanje potvrđene negativnosti

Mitovi i zablude

Akutni pacijent – zarobljenik „vječnog“ uljeza

Zaustavljanje negativnog uma

Pet stadija oporavka

O ljubavi i liječenju: izazovi u domu

Kako naći profesionalnu pomoć

Poezija iscjeljenja

Isječak

„Moje iskustvo s vlastitim kćerima , pacijentima i tisućama pisama poput  Julijinih ono je što mi je pomoglo otkriti etiologiju (dubinske uzroke) prehrambenih poremećaja. Skovala sam termin „stanje potvrđene negativnosti“ (SPN) da definiram kompleksni misaoni proces koji progoni umove oboljelih od prehrambenih poremećaja i ostalih. Prehrambeni poremećaj je stanju potvrđene negativnosti ono što je osip ospicama ili natečene žlijezde zaušnjacima; to je simptom dubinskog problema.

Predispozicije za stanje potvrđene negativnosti javljaju se rano u životu no „prijenosnik“ SPN ne mora nužno razviti prehrambeni poremećaj. (S druge strane, kako ja to vidim, žrtva prehrambenog poremećaja mora imati SPN Druge moguće samonegirajuće manifestacije SPN-a uključuju depresiju, agorafobiju, napadaje panike, opsesivno-kompulzivni poremećaj ili somatski poremećaj (uključujući bilo koji drugi način na koji žrtve izražavaju svoju bol).

(…)

Postojalo je vrijeme u mom životu kad sam mislila da se nikad neću osloboditi „okova“ anoreksije. Tako su bili snažni da sam iznenada postala rob egzistencije bez slobode i rob opsesivne tame koja je vladala svakom mojom mišlju i pokretom. S golemom snagom me vukla sve dublje i dublje u stanje očaja. Moja preosjetljivost i potpuni nedostatak samopoštovanja stvorili su čudovište(…)

Već sam pet godina dobro i rijetko mislim na svoju bolest jer znam da je to bila pogreška u prošlosti. Gledajući unazad, to je vjerojatno iskustvo koje je najviše ne mene utjecalo. Proces ozdravljenja mi je omogućio da se oslobodim loših osjećaja i želje za upravljanjem. Naučila sam kako voljeti sebe i kako ponovno živjeti. Osjećam se osnaženom na način za koji sam mislila da nije moguć. Preuzela sam odgovornost za svoju sreću i budućnost…“

2. ANOREKSIJA – TEŽINA LJEPOTE (Neda Dropulić i doc. dr. Marko Marčinko)

Ispovijest o samoiscrpljivanju i opraštanju

Uvjerena sam da je svaki naš pad stavljen na životni put da bude za rast i nama i ljudima oko nas i da bi bilo mnogo manje nevolje i boli i saderanih koljena, modre kože i modrih duša, da su ljudi spremniji progovoriti o vlastitim zabludama, lutanjima i pogrešnim procjenama.

Neda Dropulić

Razloge, shvaćanja i zablude koji su je vodili do težine od trideset kilograma i natrag, od odbijanja hrane i života do prihvaćanja sebe i osjećaja svojih najbližih – opisuje u ovoj knjizi Neda Dropulić, koja danas svjesno i samouvjereno živi svoj život.  Prije toga nije u sebi mogla pomiriti perfekcionističku i umjetničku crtu, težnju za ljepotom djevojaka s fotografija i vapaj djeteta koje nije željelo odrasti. Dajući razne perspektive u svojoj borbi s anoreksijom, autorica može potaknuti i druge osobe oboljele od anoreksije da se, poučene njezinim primjerom, također bore na pravi način i izliječe od teške ali u znatnom postotku izlječive bolesti.

doc. dr. Darko Marčinko, pročelnik  Specijalističkog zavoda za poremećaje hranjenja i personologiju Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb.

Iz Sadržaja

Predgovor – doc. dr. Darko Marčinko

Predgovor autorice

Kako mogu biti toliko debela i nositi konfekcijski broj S

Eksperimentiranje s kroničnom gladi

Predebela za bolnicu

Dvije djevojčice

Problem sam ja!

Lažno samopouzdanje

Najuspješnija, najosamljenija, najtužnija

Ljubljeno moje dijete, moja Nedice

Petnaest kilograma

Nespremna za ljubav

Sretna zvijezda i tuđe perje

Suosjećanje kao najveća snaga

Isječak

„I danas postoje trenuci kad se bojim etikete ’one koja je imala anoreksiju’. Moj pad je u koricama odjednom imao cijenu i stoji na polici i dostupan je svima. Svjesna sam da bi mi bilo lakše da sam šutjela, ali ja ne mogu biti takav čovjek. Ne želim biti sitna u svom egoizmu i zbog svog velikog „ja“ sudjelovati u prevari i šutjeti o tome što se događa s tim djevojkama. One su toliko mrtve iznutra da se moraju dodirnuti svako malo da se uvjere da su žive. Njih toliko nema da ne vjeruju ni matičnoj knjizi rođenih da uistinu postoje. Njihove tuge nisu preuveličani doživljaju, već je to konkretna i teška bolest koja ih je zatekla i otrgnula od života. One žele život, ali boje se da ga nisu dostojne. One žive u sablasnim tišinama bolničkih soba i više od ičega na svijetu žele da se utiša buka u njima. (…)

Ovo nije samo knjiga o poremećajima prehrane. Ovo je knjiga o kolektivnoj zarobljenosti ženskih umova, tijela i duša. O mentalnoj anoreksiji, o neprestanom osjećaju krivnje i o životu koji se svodi na pravila hranjenja. Priručnik o nemogućnosti kontrole vlastitih želudaca i o stalnoj potrebi za hranom kao psihoterapijom. O začaranom krugu gladovanja i prejedanja.“

3. KAKO POMOĆI KĆERI DA ZAVOLI SVOJE TIJELO (Brenda Laine Richardson – Elaine Rehr)

Klinička psihologinja i nagrađivana novinarka udruženo savjetuju roditeljima

U ovoj knjizi dvije majke – jedna klinički psiholog, a druga nagrađivana novinarka – udružile su se kako bi roditeljima dale praktične ideje korisne njihovim djevojčicama od rođenja do tinejdžerske dobi. One potiču roditelje da aktivno pomažu kćerima u stjecanju samopouzdanju kako bi se one odnosile prema vlastitom tijelu s poštovanjem i ljubavlju te se pomirile sa svojom jedinstvenom tjelesnom građom i tako da mogu uživati u osjećaju ženstvenosti i fizičke sposobnosti.

Ova knjiga je, dakle, koristan vodič koji majkama može pomoći da njihove kćeri prevladaju tjeskobu pri doživljavanju vlastitih tijela, a ujedno i nadahnuti komentar društvenih pritisaka koji u dvadesetprvom stoljeću čine odrastanje u ženskom tijelu tako teškim i kompleksnim.

„Sjedi uspravno da ti se ne opusti trbuh.“ „Mršavo je uvijek ’in’.“

„Mnogo si zgodnija kad se smiješ.“ „Dečki vole cure s velikim grudima.“

Uz svakodnevno bombardiranje negativnim porukama - od pogrešno upućenih odraslih osoba, prijateljica i prijatelja, a i medija - kako djevojke mogu imati pozitivan odnos prema svome tijelu? Iako majke same ne mogu promijeniti društvo, postoje načini zahvaljujući kojima one mogu poduprijeti i ojačati osjećaj osobnosti kod svojih kćeri.

Iz Sadržaja

Zašto kćerima treba naša pomoć

S one strane uspavanki - Podučavanje mališana da se osjećaju ugodno u svojim  tijelima

Tvoje tijelo, tvoje vlastito ja – Kako ga zavoljeti da ga možeš oblikovati

Očevi – „Uštimavanje“ koje mijenja stvar

Tjelesni štit - Spašavanje njezina tijela od nasrtaja popularne kulture

Doživljaj vlastita tijela - Kako doživljava samu sebe

Emocionalna snaga – Ono što osjeća određuje kako će se odnositi prema vlastitom tijelu

Kakva prehrana takvo tijelo - Pravilna prehrana

Pitanje sigurnosti – Paziti da ne naudi svom tijelu

Pozitivna seksualnost – Voljeti sve što ona jest

Isječak

„Jedan od najdjelotvornijih načina kako pojačati samopoštovanje vaše kćeri je pomoći joj da razvije svoju emocionalnu inteligenciju. Svjesnost o njezinom osjećajnom životu može odrediti kako će se brinuti za svoje tijelo, kako će ga procjenjivati, hoće li ustrajati da se i drugi prema njemu odnose s poštovanjem, i čak hoće li njezino tijelo surađivati dok ona slijedi svoje snove. Ukratko, njezin budući uspjeh bit će određen činjenicom jesu li njezino tijelo i um u sukobu ili su usklađeni.“

4. ZAŠTO TAKO? (Višnja Biti)

Iz gotovo tisuću autentičnih, nerijetko izuzetno dirljivih životnih priča mladih ljudi koje su se do 2003., kada je izdana ova knjiga, čule u njezinoj popularnoj, višestruko nagrađenoj radijskoj emisiji Zašto tako, novinarka Višnja Biti za ovu knjiga odabrala je trideset tri.

„Samo je trebalo prići. Ne kao prijatelj, ne kao nastavnik, ne kao mama, ne kao psiholog, ne kao svećenik, već kao novinar, kao netko sasvim neutralan, sa strane, a živo zainteresiran upravo za tebe i tvoje probleme. Upravo si ti sa svojih trinaest ili sedamnaest godina iznimno važan i ti me zanimaš. To su neponovljivi susreti. Posebna je ta komunikacija, otvorena, izravna, jedinstvena…“

autorica

IZ SADRŽAJA

„Ja u zrcalu

(Jasna, Brankica, Martina, Slobodan,Kornelija…)

Baš me briga

(Mirela, Ana, Janko, Karmen, Zdenka, Irena…)

Pusti me na miru

(Petra, Darko, Maja, Tomo, Ante…)

ISJEČAK

JA U ZRCALU

„Brankica: Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao…

Kad razgovaram s odraslima mnogi mi kažu kako bi voljeli imati kćer kao što sam ja. Ne shvaćaju da to nije moguće. Njihova su djeca odrasla u obitelji iako to samo po sebi ne mora biti idilično. I u obitelji, naravno, nastaju problemi s roditeljima, sa školom, društvom, a ponekad i sa zakonom. Ali ta su djeca imala roditelje. Osjetili su roditeljsku ljubav i pažnju,brigu. Ja se ne sjećam svojeg doma ni svoje majke, a hvala Bogu, ni oca. On je, kažu, neprekidno pio i sve nas tukao, kao da je to normalno, za 'dobar dan' (…) Ja sam bila najmlađa od djece i sjećam se samo svojeg dolaska u Dom u Laduču. Govorili su da sam siroče jer mi se mama ubila…

(...)

Nela: Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…

Odavno sam prestala plakati. Čak se više i ne sjećam jesam li uopće zaplakala. (…) No, premda su sve znali, moje je šestero mlađe braće ipak trebalo utješiti kad je mama umrla. Naravno, ja im ne mogu zamijeniti mamu, oni to i ne očekuju od mene, ali očekuju da im budem najstarija sestra, da rješavam njihove sitne svađe, pričam priče, pomažem oko zadaće i krpam čarape. Kao i u svakoj obitelji. Ali mama nas je sve pripremala za vrijeme kad nje više ne bude među nama…(…) Svakome od nas darovala je drugi dio sebe pa je svatko od nas nosi dalje u sebi na svoj način. Tako ona u nama i dalje živi.

(…)

Kornelija: Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje

Najviše mrzim kad me pitaju kako zamišljam boje. Svijet onih koji vide ima svoje nepopravljive zablude! Zašto bi boja bila tako važna? Zar na svijetu nema važnijih stvari? Mirisi, dodiri, zvukovi, osjećaji…(…) Mačka je vrlo važna u našoj kući. Tko zna znade li ona uopće da sam ja slijepa? Negdje sam pročitala da su i mačke zapravo slijepe, odnosno da vide drugačije nego ljudi. Možda se zato nas dvije tako dobro razumijemo. Bez nje i bez glazbe nikako ne bih mogla živjeti.

(...)

Slobodan: Gospođo, imate dvije kune?

Gospođo, imate dvije kune? Treba mi za kruh. Gospođo, molim vas dvije kune. Samo dvije, ako imate. I tako tisuću puta u danu. I nije mi dosadilo. (…) Ne sjećam se točno kako sam i kada s tim počeo. Najednom, nakon što su nas bombardirali, sve se raspalo. Baku su odveli neki ljudi i nikada više nisam čuo za nju. Rekli su mi da se poslije rata vratila u Karlovac i bila neko vrijeme u Crvenom križu. O roditeljima ionako ništa ne znam već godinama. Za njih me nije briga, ali baku sam volio. (…) Preslab sam, ne mogu puno raditi i onda je to nikakva zarada. Ja bih nešto fino, u kancelariji, da budem kao gospodin, ali tko će mi to dati. Zato bih trebao imati i neku školu, a ne ovu moju specijalnu. Kad netko vidi moje papire odmah pomisli da sam lud…

(...)

SILVIJA: Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama

Cilj mi je doći do toga da hodam na štakama. Mislim da sam u tome realna. Nemam ništa od toga da zamišljam kako ću jednoga dana trčati kad je to nemoguće (…) Oboljela sam od multiple skleroze. Bolest je kronična i za nju još nema pravog lijeka. (…) Kako sam se samo promijenila! Više se točno i ne sjećam kakva sam bila prije no što sam se razboljela. Vjerojatno razmažena i površna kao i većina mojih vršnjaka. Bezbrižna, bez straha što će sa mnom biti sutra. Tako je to kad si zdrav, misliš da je to normalno. Pa i normalno je da tako misliš…

BAŠ ME BRIGA

Mirela: Nisam nikad pomislila da bi se to moglo meni dogoditi…

O anoreksiji nisam baš previše znala, tek da je to mršavljenje protiv volje koje se događa u bogatim zemljama gdje svi drže pretjerane dijete pa se više ne mogu zaustaviti nego moraju na liječenje. (…) Svi kažu da moram biti strpljiva. U bolnici sam već osamdeset dana. (…) Sada imam pedeset a bila sam na 43…

(...)

ANA: Nisam ja jedina na svijetu koja ima dvije mame

Moja životna priča počinje ovako: mama nas je napustila kad sam imala dvije godine i, naravno, uopće je se ne sjećam. Tata se, kažu, brzo snašao i oženio Sanjom. Vrijeme je pokazalo – na svu sreću. (…) Jer kad se sve zbroji i oduzme, Sanja je moja prava mama, mama kakvu svako dijete može samo poželjeti. Mogu joj povjeriti sve tajne, pa čak i ovu, i za nju i za mene najbolniju: želim pronaći svoju biološku mamu…

(...)

PUSTI ME NA MIRU

Petra: Sama nikad ne bih otišla, a kad nismo bili nafiksani ne bi na dragi Bog nagovorio da iz čista mira odemo na liječenje…

Darko: Ni sanjao nisam da ću završiti u odgojnom domu…

Maja: Ni sama ne znam kako se dogodilo da sam završila na heroinu, ali izgledalo je kao posve prirodan i neizbježan put…

Tomo: Ne volim se sjećati kakav sam bio prije, ali ako baš moram…

(…)

ANTE: Strašno sam falija…

Da van pravo rečen, i ne sićam se točno kako sam u sve to upa. Ka da imam neke rupe u glavi. Polako su ih popunjavali, što sestra Bernardica, što psihologinja, pa mama i tata i nešto sitno prijatelji. Ali, rupe su jače, baren zasad. A falija san, priznajem. Strašno sam falija! (…) Kako ću reći mom još nerođenom ditetu šta san činija? I kako da ono samo u to ne upadne? Ubija bi se da mi se to dogodi, majke mi! I sebe i njega. Ne shvaćan kako je to mati preživila. I još ostala normalna ženska. Svi su je u Zajednici voljeli i govorili kako je hrabra…“

Život – sreća, smisao, svrha...

1. FLOW – OČARAVAJUĆA OBUZETOST (Mihaly Csikszentmihalyi)

Psihologija optimalnog iskustva

– Stjecanje kontrole nad sadržajima svijesti –

U ovoj knjizi prikazani su, na 535 stranica, rezultati nekoliko desetljeća istraživanja posvećenih pozitivnim aspektima ljudskog iskustva: radosti, kreativnosti i procesu potpune uključenosti u život koju autor naziva flow. Nekadašnji pročelnik Odsjeka za psihologiju na Sveučilištu u Chicagu dvadesetak je godina sudjelovao u istraživanjima koja su se bavila ovom jedinstvenom temom – psihologijom optimalnoga ljudskog iskustva.

Nije riječ o popularnoj knjizi sa stručnim savjetima o načinima postizanja sreće. Takva bi misija, naglašava autor, ionako bila uzaludna jer je sretan život nešto što svatko za sebe mora osmisliti i što se ne može kopirati s recepta. Knjiga pokušava prezentirati opće principe "potpune uključenosti u život" (flow), uz primjere ljudi koji su, koristeći te principe, dosadu i besmisao u svojim životima zamijenili zadovoljstvom.

Iz sadržaja

Ponovno otkrivanje sreće (Korijeni nezadovoljstva, ovladavanje iskustvima, Putovi oslobađanja…)

Anatomija svijesti (Granice svijesti, Pažnja kao psihička energija, Ulazak u sebe

Nered u svijesti…)

Zadovoljstvo i kvaliteta života (Užitak i zadovoljstvo, Samosvrshovito iskustvo…)

Uvjeti za očaravajuću obuzetost (Ljudi koji doživljavaju očaravajuću obuzetost)

Tijelo u očaravajućoj obuzetosti (Seks kao očaravajuća obuzetost, Očaravajuća obuzetost glazbe…)

Očaravajuća obuzetost misli (Pravila igre um, Igra riječi, Izazov cijeloživotnog učenja)

Rad kao očaravajuća obuzetost (Samosvrshoviti poslovi, Samosvrhoviti radnici…)

Uživanje u samoći i drugim ljudima (Bol usamljenosti, obuzdavanje samoće…)

Pobjeđivanje kaosa (Suočavanje sa stresom)

Stvaranje smisla (Što znači smisao, Njegovanje svrhe…)

Isječak

„Tijekom svojih istraživanja ’otkrio’  sam da sreća nije nešto što se događa. Sreća se ne pojavljuje kao posljedica slučajnih ili sretnih okolnosti. Sreća se ne kupuje novcem niti se ne osvaja pomoću moći. Sreća je stanje koje svaki pojedinac treba pripremiti, njegovati i osobno braniti. Pojedinci koji nauče kontrolirati svoja unutarnja iskustva mogu ocijeniti kvalitetu svog života i tako postići stanje koje je najbliže osjećaju sreće.

Treba naglasiti da sreću ne možemo dosegnuti ni svjesnim traganjem za njom. Kao što je rekao J. S. Mill: „Upitaj se jesi li sretan i odmah ćeš prestati biti“. Nećemo postati sretni dok budemo izravno tražili sreću nego tek onda kad u potpunosti uronimo u sve dobre i loše trenutke svog života.(…) Dakle, kako možemo postići taj neuhvatljivi cilj koji nije dostupan izravnim putem? Proteklih dvadeset pet godina mojih istraživanja uvjerilo me da postoji način. Taj vijugavi put počinje stjecanjem kontrole nad sadržajima naše svijesti.(…)“

Objašnjavajući „flow“, odnosno „optimalno iskustvo“, autor kaže:

„To oduševljenje osjeća mornar držeći jedro dok mu vjetar mrsi kosu, a brod poput noža sječe valove jer u žilama osjeća jedra, trup broda, vjetar i more. To osjeća slikar kad se među bojama na platnu počne stvarati magnetska napetost i kada se pred očima zapanjenog stvaratelja počne stvarati neka nova stvar, odnosno živa forma. To osjeća otac kad mu dijete prvi put odgovori na smiješak…“

2. ŽIVOT JE USREDOTOČENOST (Winifred Galagher)

Naš život nije niz slučajnosti: oblikuje ga ono prema čemu usmjerimo pozornost

Energija je tamo gdje je i pozornost

Nastala kao rezultat petogodišnjeg eksperimenta u proučavanju prirode pozornosti te toga kako ona utječe na ljubav, posao i druge aspekte života, ova knjiga prenosi jednostavnu, no izuzetno moćnu poruku kojoj se rijetko poklanja zaslužena pozornost – za uspješan je život ključna usredotočenost. Autorica tvrdi da ono čemu svakodnevno poklanjamo pozornost oblikuje naš mozak i ponašanje na nezamisliv način te stoga mijenja i naša životna iskustva odnosno određuje ih. Život nije, tvrdi ona, zbroj nasumičnih i slučajnih iskustava, već ukupnost osobnih odabira u usmjeravanju pozornosti.

Često nam se događa da nam male stvari ukradu veliku količinu vremena i upravo će nas tome naučiti ova knjiga – kako zadržati pozornost na najvažnijim stvarima – obitelji, poslu, ostalim međuljudskim odnosima, zdravlju…

Iz Sadržaja

Odaberite usredotočen život

Usredotočite se: Život vam o tome ovisi

Iznutra prema van: Fokus oblikuju osjećaji

Izvana prema unutra: Što uočite to i dobijete

Ljudska priroda: Rođeni za pozornost

Odgoj: Usredotočen mozak

Odnosi: Živimo u različitim svjetovima

Produktivnost: Zona rada

Kreativnost: Oko za detalj

Prekid koncentracije

Poremećaj pozornosti

Zdravlje – energija je tamo gdje je i pozornost

Isječak

„Kad biste se osvrnuli na protekle godine svog života, vidjeli biste da je vaš život oblikovalo – ono prema čemu jeste i prema čemu niste usmjerili svoju pozornost. Uočili biste da ste od bezbrojnog mnoštva prizora i zvukova, misli i osjećaja na koje biste mogli usmjeriti pozornost, odabrali relativno mali broj onih koji su postali ono što vi s povjerenjem nazivate svojom „stvarnošću“. Iznenadila bi vas, također, činjenica da bi vaša stvarnost bila mnogo drugačija samo da ste pozornost posvetili nekim drugim stvarima.“

„John Milton je možda imao na umu moć usredotočenosti kad je napisao: ’Um je mjesto za sebe i u sebi može od pakla načiniti raj, a od raja pakao.’“

3. ČOVJEKOVO TRAGANJE ZA SMISLOM (Viktor Frankl)

• Slavni neurolog i psihijatar opisuje osobno iskustvo iz koncentracijskih logora i kako je, unatoč poniženju i patnji, uspio reći „da“ životu
• U odgovornosti je bit ljudskog postojanja

U ovoj kultnoj knjizi, prodanoj u više od deset milijuna primjeraka, Viktor E. Frankl, slavni neurolog i psihijatar, opisuje, u potpunosti iskreno, svoje iskustvo iz koncentracijskih logora. Iskustvo koje ga je dovelo do otkrića logoterapije, psihoterapijske škole usredotočene na smisao ljudskog postojanja kao i na čovjekovo traganje za smislom.

 Kako u okolnostima posvemašnje dehumanizacije čovjeka zadržati dostojanstvo, zdrav razum i volju za životom? Frankl smatra da i u najgoroj situaciji čovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajališta. Ako patnju prihvatimo kao zadatak, ako u njoj pronađemo smisao, tada smo spašeni od očaja jer “onaj koji zna zašto može se nositi s gotovo svakim kako”. U knjizi autor govori i o svojoj terapijskoj doktrini - logoterapiji, koja je okrenuta budućnosti i usredotočena na smisao ljudskog postojanja. Budući da je čovjek uvijek u potrazi za smislom, ova je dirljiva i potresna knjiga i danas, nakon milijuna prodanih primjeraka, jednako aktualna kao i u vrijeme svoga nastanka.

Iz Sadržaja

Iskustva u koncentracijskom logoru

Logoterapija u kratkim crtama

• Volja za smislom
• Egzistencijalna frustracija
• Egzistencijalni vakuum
• Smisao života
• Bit postojanja
• Smisao ljubavi
• Smisao patnje
• Nadsmisao
• Prolaznost života
• Logoterapija kao tehnika
• Slučaj za tragični optimizam

Isječak

„A onda sam govorio o mnogim mogućnostima da se životu da smisao. Rekao sam svojim drugovima (koji su nepomično ležali, iako se povremeno čuo koji uzdah) da ljudski život, neovisno o okolnostima, nikad ne gubi smisao te da taj beskonačni smisao života uključuje patnju i umiranje, neimaštinu i smrt. Tražio sam od jadnih bića u mraku barake da se suoče s ozbiljnošću našeg položaja. Ne smiju gubiti nadu nego moraju ostati hrabri i sigurni, kako beznadnost naše borbe ne bi izgubila na dostojanstvu i smislu. Rekao sam da u teškim trenucima uvijek netko gleda na nas – prijatelj, žena, netko živ ili mrtav, Bog – i da taj netko očekuje da ga ne razočaramo. Nada se da patimo ponosno – ne bijedno – znajući kako umrijeti.

I na kraju sam govorio o našoj žrtvi koja u svakom slučaju ima smisla. Ta se žrtva po svojoj prirodi čini besmislenom u normalnom svijetu, svijetu materijalnog uspjeha. No u stvarnosti je imala smisla. Oni među nama koji su vjernici, otvoreno sam rekao, lako mogu shvatiti o čemu govorim. Ispričao sam im o drugu koji je nakon dolaska u logor sklopio savez s Bogom da će njegova patnja i smrt od bolnog kraja spasiti osobu koju je volio. Tom su čovjeku patnja i smrt imale smisla: njegova je žrtva imala duboko značenje. Nije htio umrijeti ni za što. Nitko to od nas nije htio.

(…)

Čovjekovo traganje za smislom primarna je motivacija u njegovu životu, a ne „sekundarna racionalizacija“ instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifičan zato što ga mora i može ispuniti samo on sam; tek će onda poprimiti značenje koje će zadovoljiti njegovu vlastitu volju  za smislom.

(…)

Budući da je svaka situacija u životu čovjeku izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisao života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj kojeg se pit. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran. Zato logoterapija u odgovornosti vidi bit ljudskog postojanja.“

4. KOORDINATE SREĆE (Tomica Šćavina)

Psihologinja razotkriva život u njegovim najzanimljivijim aspektima

Jedna od želja svojstvenih svim ljudima jest – pronaći sreću. No, krije li se ona u traženju ili prihvaćanju? Je li izlaz u instant rješenjima i vanjskim blagodatima ili, s druge strane, u odvažnosti potpunog prihvaćanja sebe?  

„Sreća koju ćete upoznati čitajući ovu knjigu nije plošna. To nije instant sreća koju možete naučiti napamet uporno si ponavljajući da ste dobro, ili sreća koju vam pokušava skrojiti um brbljajući: „Trebala bi razmišljati tako i tako“ ili „Trebao bi raditi to i to“. Sreća koju vam želim predstaviti ima svoju dubinu koja se krije u osjećajima koji su joj upravo suprotni – u tuzi, u ljutnji, boli i svi  ostalim osjećajima s kojima se vjerojatno, kao i većina drugih ne volite susretati. „

autorica

Iz Sadržaja

Dobrota ili naivnost?

Duguješ mi!

Dokaži se!

Crno-bijeli svijet.

Policija misli…

Analiza podsmijeha

Glavom kroz zid

Mudrost prihvaćanja

U skladu s tijelom

Unutarnji svemir

Otrov zvan zavist

Iracionalna krivnja

Svima se svidjeti

Zašto neki ljudi imaju, a neki nemaju sreće u životu?

Idealizacija – autoput za sreću?

ISTINITE PRIČE

Isječak

„To je ono što svi želimo, zar ne? Biti sretni. Zato ste vjerojatno i otvorili ovu knjigu – jer želite da vam netko ukaže na koordinate sreće, da vam kaže zemljopisnu dužinu i širinu ili da vam, ako se na ovom planetu osjećate kao vanzemaljci, upre prstom u koordinate sreće. U vašem unutarnjem svemiru. Hoću li vas razočarati? Vjerojatno da, ali samo na prvu loptu. (…)

Na drugu loptu sve izgleda drugačije. Zato kotrljam tu drugu loptu prema vama u obliku uvida, pitanja i istinitih priča … (…)

Dobar osjećaj dolazi s mogućnošću poklanjanja pažnje vanjskom svijetu. Osjećamo se dobro kada primjećujemo gibanje palme u prolazu, kada čujemo zvonke glasove djece s obližnjeg igrališta. Osjećamo se dobro kad smo privučeni stvarnošću. Kada nas stvarnost zanima.“

5. KAKO LJENČARITI (Tom Hodgkinson)

…naši praktični vladari zurenje u nebo smatraju gubitkom vremena. I sam naš jezik privezanost za zemlju smatra vrlinom te osuđuje svakoga s uzvišenijim težnjama. Loše je: imati glavu u oblacima, sanjariti, gubiti tlo pod nogama, živjeti u nestvarnom svijet, biti zanesen, biti lakomislen, čudak, smušenjak, pasti s Marsa, biti s drugog planeta. Dobro je: čvrsto stajati nogama na tlu, usidren, čvrsto prizemljen, imati bistru glavu, biti pribran.

                 autor

Usporiti? Ljenčariti? U ovakvim vremenima? S ovakvim obavezama, u ovakvoj brzini? Nemoguće!  Autor se ne bi složio sa zaključkom. Smisao ove njegove knjige je istodobno pohvala koristima od ljenčarenja iopuštenom pristupu životu te napad na kulturu rada zapadnog svijeta, koja je „tolike porobila, demoralizirala, deprimirala…“ No, ljenčaritinije baš lako, kako reče Oscar Wilde - raditi ništa je težak rad. Taj „posao“ ipak može uroditi raznim dobrobitima, među ostalim zdravstvenim i psihološkim, a i može osigurati život po vlastitom izboru, slobodu od konzumerizma, radost usporenog življenja, tvrdi autor, posežući u ovoj veseloj, duhovitoj knjižici za svim mogućim argumentima u korist ljenčarenja - od povijesnih, poetskih, filozofskih i osobnih. Nema sumnje da je svaki od njih istodobno argument u prilog opuštenosti – koja je umnogome formula za psihološko zdravlje – u prilog uživanju u životu, osmišljavanju života izvan rada, prihvaćanju života kao igre, duhovno i radosno opravdavanje kvalitetnog življenja kroz„lijenost“.   
                          

Iz Sadržaja

Ustajanje je težak posao
Težak rad i briga
Zabušavanje iz zabave i koristi
Ako ste bolesni
Drijemanje
Vrijeme je za čaj
Tumaranje
Dokoni dom
Seks i dokolica
Umijeće razgovaranja
Vrijeme za zabavu
Meditiranje
Spavanje
Na odmoru
Sanjarenje

Isječak

 „Aktivnost je… utočište onih ljudi koji nemaju što raditi…Osnovu mu čini nedostatak mašte. Predstavlja posljednje rješenje za one koji ne znaju kako sanjariti… Aktivnost je ograničena i relativna. Neograničena i bezuvjetna je vizija osobe koja lagodno sjedi i promatra, koja korača kroz usamljenost i snove… Ljudima takou potpunoj mjeri dominira tiranija ovog užasnog ideala da bez straha prilaze onom kod Private Views i ostalim mjestima otvorenim cjelokupnojjavnosti i govore jakim zvonkim glasom:  „Što to radite?“ kad bisvako civilizirano biće smjelo jedno drugome prišapnuti jedino pitanje: „O čemu razmišljate?“ (…) Život razmišljanja, život čiji cilj nije raditinegopostojati, i to ne samo postojati nego postati – evo što nam može pružiti kritički duh. To je život bogova…“
            Oscar Wilde
(...)

Ne, ranoranioci nisu zdravi, bogati i mudri. Često pobolijevaju, siromašni su i glupi. Služe onima koji ustaju kasno. Ako mi ne vjerujete, pogledajte iskrivljena, očajna lica oko sebe u podzemnim željeznicama većine gradova naših velikih industrijaliziranih nacija – Londona, Tokija, New Yorka – između osam i devet ujutro. Zdravi su? Sigurno ne. Bogati?. Ne, jer se u protivnom ne bi nalazili u podzemnoj željeznici u to doba. Zapravo, radnici s najnižim plaćama uglavnom putuju najranije. Pametni? Kako bi mogli biti kad odabiru taj način prijevoza? Ako želite zdravlje, bogatstvo i sreću, prvi vam je korak odbaciti budilicu!“
               autor

6. OSOBNA SLOBODA (Gerry Spence)

. U sedam lakih koraka

Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi. (…)
                                autor

Zagledan u suvremeni način života, Gerrv Spence posvuda vidi samo robove koje paralizira zgrtanje novca, strah od siromaštva, nekretnine, šefovi, hipotekarni krediti i, više od svega, lisičine vlastita uma. Oko nas i u nama su, kaže, sile koje bi nam rado zanijekale najsvetije od svih prava - pravo na slobodu. Boreći se za to pravo, autor - u tradiciji Thoreaua i Whitmana - na nov način propitkuje poimanje slobode i njezino osvajanje, uvjerava nas, ohrabruje i mijenja naš život zahtjevom da se upustimo u najveći rizik za najveću nagradu - vlastitu slobodu.

Iz Sadržaja

Oslobađanje
Prepoznati roba u sebi
Povratak savršenog sebstva
Postati religiozno nereligiozan
Čarobna moć samoće
Odbiti ropstvo sigurnosti
Konačno slobodan
Ponovno definirati uspjeh

Isječak

„Kad god nam dan prođe na jedan način, mi smo ga zasigurno - doživjeli. Ako se, međutim, ista rutina ponovi drugi dan mi nismo doživjeli ništa drugo nego jedan dan - onaj prvi. Neki ljudi prožive cijeli život dosadno ponavljajući taj prvi dan, dan za danom i napokon umru, a da su živjeli tek nešto malo više od onoga jednoga, dosadnog, dana svog života. Rutina, navika i strah od nečeg novog postali su potkupljivi kradljivci slobode. Provjerite svoje navike. Riješite se onih koji vas svode na robovanje istosti.
Ropstvo, gdje god postojalo, je stanje svijesti koje ne može spoznati urođenu snagu neponovljivog sebstva. U sustavu ropstva ključno pitanje je jednostavno. Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi.

(…)
Ja ne odbacujem čarobnu dimenziju duhovnosti. Ostavljam otvorenim mogućnost za svaku moguću milost koju si um može zamisliti. Pozdravljam maštu, čak i nadu pustolovina u drugim domenama koje će tek doći. Ali, kako možemo gušiti taj najdragocjeniji od svih darova, život, omčom religije oko svojih vratova. Ona našu slobodu guši dogmom. Zakiva nas uz deblo praznovjerja. Vezuje nas strahom za sustav u kojem su sami gospodari postali poslušni robovi boga novca. Religija slobodne inicijative propovijeda kako je prihvatljivo, čak hvalevrijedno, uništiti zemlju i izgladnjeti njezino stanovništvo u potrazi za profitom. To je religija koja obožava materijalno, za koje mari više nego za ljude, religija u kojoj se bogatstvo u zlatu više uzdiže od bogatstva u ljudskoj vrijednosti.

7. PROJEKT SREĆA (Gretchen Rubin)

. Zašto sam godinu dana nastojala ujutro pjevati, čistiti ormare, ispravno rješavati sukobe, čitati Aristotela i općenito se više zabavljati

Zaključivši, jednoga poslijepodneva u gradskom autobusu, kako vrijeme prolazi, a da nije dovoljno usredotočena na ono što je doista važno u životu, autorica je odlučila cijelu godinu posvetiti svojem projektu Sreća. Za svaki mjesec utvrdila je ciljeve – u nekome tek pet, u nekom i desetak. Kako i sama kaže, vaš projekt može izgledati posve drugačije, ali je to zasigurno jedan od načina da unesete promjene u vlastiti život. Najprije se valja pripremiti – otkriti što vam donosi radost, zadovoljstvo i što vas zaokuplja, a što u vas izaziva krivnju, gnjev, dosadu i žaljenje. Potom je potrebno odabrati konkretne korake. Odabravši svoje, ona je usput provjeravala drevne mudrosti, najnovija znanstvena istraživanja i pouke popularne kulture, od Epikura i Thoreaua do Oprah, Martina Seligmana i Dalaj lame o tome kako biti sretniji.

IZ SADRŽAJA

Siječanj

Povećati energiju

Baciti, obnoviti, urediti

Uhvatiti se neugodnog zadatka…

Veljača

Sjeti se ljubavi

Prestati prigovarati

Ne očekivati pohvalu ili zahvalnost…

Ožujak

Težiti ka višem

Tražiti pomoć

Uživati sada…

Travanj

Pjevati ujutro

Uvažavati stvarnost tuđih osjećaja

Biti riznica lijepih sjećanja…

Svibanj

Odvajati vrijeme za šašavost

Skrenuti s puta

Započeti prikupljati zbirku…

Lipanj

Nalaziti vremena za prijatelje

Gledati ljudima kroz prste

Steći tri nova prijatelja…

Srpanj

Kupovati potrebne stvari

Trošiti

Odreći se nečega…

Kolovoz

Promišljati svemir

Čitati memoare katastrofe

Voditi dnevnik zahvalnosti…

Rujan

Pronalaziti vrijeme

Ne razmišljati o rezultatima

Ovladati novom tehnologijom

Listopad

Jačati prisutnost

Stimulirati um novim načinima

Voditi dnevnik prehrane

Studeni

Smijati se naglas

Izražavati pozitivno mišljenje

Pronaći utočište…

Prosinac

Savršena disciplina

ISJEČAK

"Postupati energičnije

Da bih se osjećala energičnije, primijenila sam jednu od svojih Dvanaest zapovijedi, 'Ponašaj se onako kako se želiš osjećati'. Ta zapovijed sažima jedan od najvažnijih uvida do kojih sam došla u svojem istraživanju sreće; iako pretpostavljamo da postupamo u skladu s onime što osjećamo, zapravo su naši osjećaji često posljedica naših postupaka. Primjerice, istraživanja pokazuju da čak i umjetno izazvan osmijeh donosi sretnije emocije. (…) Premda mi je strategija 'glumi dok to ne osjetiš' zvučala izvještačeno, ustanovila sam da je iznimno djelotvorna. Kad bih se osjećala tromo počela bih se ponašati energičnije. Ubrzala bih korak. Telefonirala bih koračajući po sobi. Unijela bih više topline i žara u svoj glas…(…) I doista je funkcioniralo; uspjela sam pojačati vlastitu energiju ponašajući se energično. (…)

Je li moj projekt sebičan…

Pitala sam se je li moj projekt Sreća sebičan jer mi se činilo samoživim usredotočiti se na vlastitu sreću. Istina je da druge usrećujem kad se bavim vlastitom srećom – trudila sam se ne otresati se na Jamieja i smijati se njegovim šalama. Ali to nije bilo sve. Ako sam sretna, sposobnija sam usrećiti druge ljude. (…) Sretni su ljudi u pravilu skloniji oprostiti, pomoći i postupati milosrdno, bolje vladaju sobom i lakše podnose frustraciju nego nezadovoljni ljudi. A druge strane, nezadovoljni su ljudi povučeniji, skloniji obrambenom stavu, sukobima i samoživosti. Oscar Wilde je primijetio: 'Čovjek nije uvijek sretan kad je dobar, ali je uvijek dobar kad je sretan'. (…)

Dakako, više je cool ne biti sretan. Sreći je svojstvena šašavost, bezazlenost, spremnost na zadovoljstvo. Veselost i entuzijazam iziskuju energiju, poniznost i angažiranost; pribjegavanje ironiji, destruktivno kritiziranje ili izražavanje filozofskog nezadovoljstva iziskuju manje ulaganja.

Uživati sada

Tal Ben Shahar u svojoj knjizi Sretniji  opisuje 'zabludu stizanja na cilj', vjerovanje da ćete biti sretni kad stignete na određeno odredište. (Među drugim su zabludama 'zabluda plutajućeg svijeta', odnosno vjerovanje da vam trenutačno zadovoljstvo, nevezano uz buduću svrhu, može donijeti sreću i 'zabluda nihilizma' – vjerovanje da nije moguće biti sretniji.) Zabluda stizanja na cilj je zabluda jer, iako očekujete da ćete biti vrlo sretni kad stignete na cilj, taj vas trenutak malokad usreći onoliko koliko očekujete. Prije svega, do trenutka kad stignete na odredište već očekujete da ćete stići do njega pa je to već uklopljeno u vašu sreću. (…) Ali, zabluda stizanja na cilj ne znači da put prema cilju nije put prema sreći.“

8. MORRIE UTORKOM (Mitch Albom)

. Jedan stari profesor, jedan bivši učenik i najveća životna lekcija

Ova istinita, dirljiva priča o životu, umiranju i smrti, koju kroz četrnaest utoraka provedenih s Morriejem Schwartzom bilježi/pripovijeda uspješni sportski novinar Mitch Albom, njegov nekadašnji student, baca novo svjetlo ne samo na život, njegove vrijednosti i smisao, već i na smrt koja je, kako kaže Morrie, tek dio tog istog života.

“Vidiš Mitch, nemaju svi sreće poput mene”, rekao je Morrie, profesor sociologije, koji je u dobi od sedamdeset osam godina obolio od opake, polagane i smrtonosne bolesti zbog koje je osuđen na život u invalidskim kolicima, a koja završava paralizom pluća, što dovodi do smrti gušenjem. Morriejeve riječi nisu izrečene s ironijom ili sarkazmom, već iskreno i sa zahvalnošću čovjeka kojemu je dano vrijeme da se u miru oprosti sa životom i sa svojima voljenima, i koji je dobio priliku učiniti ono što mnogi ne stignu, jer ih smrt u tome pretekne - odživjeti život do kraja.

IZ SADRŽAJA

Prvi utorak - Razgovaramo o svijetu

Drugi utorak – Razgovaramo o samosažaljenju

Treći utorak – Razgovaramo o kajanju

Četvrti utorak – Razgovaramo o smrti

Peti utorak – Razgovaramo o obitelji

Šesti utorak – Razgovaramo o osjećajima

Sedmi utorak – Razgovaramo o strahu od starenja

Osmi utorak – Razgovaramo o novcu

Deveti utorak – Razgovaramo o tome kako ljubav ne prestaje

Deseti utorak – Razgovaramo o braku

Jedanaesti utorak – Razgovaramo o našoj kulturi…

ISJEČAK

Neko smo vrijeme samo jeli: on: bolesni starac i ja – zdrav, mlad muškarac, obojica svjesni tišine u sobi. Ja bih je nazvao neugodnom tišinom, ali čini se da je samo meni bilo neugodno.

„Umiranje je“, reče iznenada Morrie, „samo jedna od stvari zbog kojih treba biti žalostan Mitch.  Nesretan život je nešto drugo. Toliko je ljudi koji me dođu posjetiti nesretno.“

Zašto?

„Pa, prije svega, naša kultura nije takva da uči čovjeka voljeti samog sebe. Mi djecu učimo pogrešnim stvarima. Moraš biti dovoljno snažan da kažeš: 'Ako kultura ne valja, nemojte joj nasjedati, stvorite svoju vlastitu'. Većina ljudi to nije u stanju. Oni su nesretniji od mene – čak i u stanju u kojem se sada nalazim.

Ja umirem, da, ali sam okružen brižnim, srdačnim dušama. Koliko ljudi to može reći za sebe? (…)

Sjetio sam se još nečega što mi je Morrie rekao: Toliki ljudi imaju posve besmislene živote. Kao da su u nekom polusnu, čak i onda kada rade nešto za što misle da im je važno. To je zbog toga što ganjaju pogrešne stvari. Jedini način na koji možeš unijeti smisao u život jest posvetiti se ljubavi prema bližnjemu, posvetiti se zajednici koja te okružuje, stvaranju nečega što će tvom životu dati svrhu i smisao. (…)

„Mitch, pitao si me kako mogu mariti za ljude koje uopće ne poznajem. Smijem li ti sada reći što najviše učim uz ovu bolest?“

Što to?

„Da je najvažnija stvar u životu naučiti pružiti ljubav i primiti je.“ (…)

„Neki dan sam čuo krasnu pričicu“, kaže Morrie.  Zatim na trenutak sklapa vjeđe, a ja čekam.

„U redu. Radi se o jednom malom valu koji skakuće oceanom i sjajno se zabavlja. Uživa u vjetru i svježem zraku sve dok ne primijeti ispred sebe druge valove kako se razbijaju o žal.

'Bože moj, ovo je grozno', kaže val. 'Pogledaj što će mi se dogoditi!'

Onda dolazi drugi val, vidi kako je njegov prethodnik smrknut te ga upita'Zašto si tako tužan?'

Prvi val odgovori: 'Ti ne razumiješ! Svi ćemo se razbiti! Svi ćemo se mi, valovi, pretvoriti u ništa! Zar to nije grozno?'

Drugi val reče: 'Ne, ti ne razumiješ. Ti nisi val, ti si dio oceana.'“

9. SREĆA ili KAKO BITI SVOJ (Moussa Nabati)

. Francuska nagrada „Psychologies“ za najbolju knjigu iz psihologije u 2007.

Jedina istinska prepreka koja sprječava odraslu osobu da uživa u sreći proizlazi iz njezine nespremnosti da bude – to što jest, tvrdi autor knjige koja je 2007. u Francuskoj proglašena najboljom knjigom iz psihologije (nagrada „Psychologies). Glavni razlog što se ne usudimo biti sretni, po ocjeni ovog psihoanalitičara, terapeuta, doktora psihologije - jest rana dječja depresija koja u odrasloj dobi i dalje uznemiruje naše unutarnje dijete. Depresija je posljedica poteškoća u razvoju (unutar trokuta majka-otac-dijete) koje dijete postave u kontekst narcističke oskudice. Dijete se smatra krivim što ga roditelji ne vole, što se oni međusobno ne vole ili što Drugdje i Prije nisu bili voljeni.

Biti svoj, tvrdi autor, znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, poštovati sebe kakav si u stvarnosti, u svom tijelu, sa svojim godinama, svojim spolom, uživati naročito u odijeljenom, diferenciranom, autonomnom psihičkom životu, oslobođenom brkanja identiteta, položaja i funkcija kao i parazitskih ovisnosti. Kad si svoj nisi zatočen psihičkim životom drugih, iako si s njima u vezi i razmjeni, uz poštovanje razlika i odstojanja.

Kada smo svoji, životna energija uspijeva slobodno kolati kroz našu duševnost kao rijeka koja natapa bilje unutarnjeg vrta, zaštićena od škodljivih krajnosti ili depresije – kaže Nabati.

IZ SADRŽAJA

„Blago u Ispahanu“

I. DIO - Sreća u svim svojim stanjima

Što je sreća

Leptir zvan želja

Mamac

Žito i slama

Sreća je biti svoj

Postati svoj – vrijeme žetve

II. DIO – Pet želja za sreću

Dobro zdravlje

Ljubav

Idealna obitelj

Društveni uspjeh

Bogatstvo

Pijetao i pas

ISJEČAK

„Sreća dolazi iz nas samih. Ona predstavlja spremnost, unutarnju psihičku moć. Njezin je korijen u izvanrednom, ali tako jednostavnom osjećaju postojanja, u neizrecivoj sigurnosti da si živ i potpun u svom stvarnom tijelu. Sreća se nalazi u zadovoljstvu življenja, u težnji i žudnji da postojiš među živima, a ne u užitcima života.

(…)

Biti svoj ne sastoji se u tome, kako neki misle da „činiš ono što hoćeš“, slobodno, oslobođen svake dužnosti, svakog ograničenja, svakog osjećaja krivnje, ne vodeći računa o želji drugoga. (…) Biti svoj znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, odabirati, željeti, odlučivati, izražavati se u vlastito ime, za vlastiti račun, sa svog istinskog položaja,svjestan svojeg uloga i odgovornosti u svemu tome.

(…)

Upravo taj slobodni protok životne snage, udaljen od škodljivih krajnosti „previše“ i „premalo“ pribavlja sreću, taj osoban i jedinstven osjećaj, neusporediv s bilo kojim drugim osjećajem, osjećaj da si svoj, živ i potpun.

(…)

Biti svoj je žito,a sreća je slama. Uzgajajući prvo, čovjek će postići i drugo,ma što se dogodilo.

Ako je on sam na svom poslu i mjestu živ i potpun, daleko od krivnje i rane dječje depresije, više se ne će zateći u pokajničkim i mazohističkim stanjima neuspjeha i samokažnjavanja. Ne će se više – nesvjesno odbijajući sreću, uvjeren u svoju nedostojnost i nezaslužnost, ili mučen pomišlju da krade sreću drugih čineći ih tako nesretnima – žrtvovati za druge! Isto tako, više ne će biti primoran živjeti s pomoću punomoći drugih, služiti se ekshibicionističkim podilaženjem ili oponašanjem i tako trošiti svoju životnu snagu na moljakanje njihova priznanja, pogleda, pažnje, pohvala. Bit će u svim svojim vezama ponesen željom za razmjenom i uzajamnošću: biti zajedno u davanju i primanju. Ne će mu dakle biti „potrebna“ njegova veza, njegov posao, njegovo dijete da bi postojao. Ne će se njima služiti kao lijekovima ili protezama da bi smirio svoju ranu dječju depresiju, da bi se osjećao dobro, koristan i priznat.

(…)

Tako je ideal kojemu svatko teži velikim dijelom nadahnut, određen trojstvom koje tvore nagon, tajne želje roditelja i društvene norme. Čovjek želi, ali ne zna što. Izmiče mu sadržaj, koji se dijelom nameće izvana, čak i onda kada mu se čini da je njegov isključivi autor. Bitno je, dakle, biti svjestan toga trostrukog utjecaja, tih „drugih“ u sebi, osloboditi ih se barem malo da bismo, otvarajući se svojoj nutrini, postali mi sami.

(…)

…sreća ne ovisi o nekom stvarnom nedostatku čije bi zadovoljavanje, ispunjavanje osiguralo trajno blaženstvo. I doista, kad se zatočenik ponovno nađe na slobodi, kad ljubavnik zagrli svoju ljubljenu, kad siromah stekne bogatstvo, kad nezaposleni radnik nađe posao, kad slijepac ugleda svjetlost…, oni više neće razmišljati o sreći nego će se, pomalo razočarani, početi zanositi nekim drugim himerama, koje će brzo izroniti i koje će im tada nedostajati pa će ih nastojati zadovoljiti.

(…)

Ukratko, odrastao čovjek nikad nije lišen sreće zato što mu nešto ili netko nedostaje u vanjskoj stvarnosti, što je suprotno stajalištu koje potrošačka ideologija pokušava nametnuti našoj svijesti.“

10. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)

. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta

Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.

Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

IZ SADRŽAJA

Disciplina

Odgoda užitka

Rješavanje problema i vrijeme

Odgovornost

Neuroze i poremećaji osobnosti

Bijeg od slobode

Posvećenost stvarnosti

Ljubav

Mit o romantičnoj ljubavi

Još malo o granicama ega

Ovisnost

„Samožrtvovanje“

Rizik gubitka

Rizik neovisnosti

Rizik konfrontacije

(…)

Rast i religija

Pogled na svijet i religija

Religija znanosti

Znanstveni i tunelski vid

Milost

Čudo zdravlja

Čudo nesvjesnoga

Definicija milosti

Problem zla

Evolucija svijesti

Priroda moći

Otpor prema milosti

ISJEČAK

„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

(…)

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'

Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“

11. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

12. UNUTARNJI KOMPAS (Tomica Šćavina)

. Prepoznajte svoj smjer

Psihologinja Šćavina u ovoj knjizi povezuje psihologiju i duhovnost, propitujući granice životnih uvjerenja ljudi kako bi ih potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta, na prepoznavanje 'vlastitog smjera'. Govoreći o smislu života, kaže kako onda kada smo u aktivnoj poziciji kreatora smisla imamo više motivacije za istraživanje i upoznavanje sebe i svijeta. Potraga za smislom vrsta je komunikacije sa stvarnošću koja produbljuje doživljaj života i povećava naše kapacitete za čuđenje, radost i suosjećanje. Patnja je, napominje, nešto čemu najteže pronalazimo smisao. Kada osjećamo snažnu fizičku ili emocionalnu bol filozofiranje o smislu života doima se kao puka besmislica. Kako naći smisao u tome da je netko, ni kriv ni dužan, već kao dijete proživio teške traume? Na ovo pitanje psihologinja odgovara tvrdnjom da je prihvaćanje, doživljavanje i shvaćanje vlastite individualne priče mnogo vredniji generator smisla od većine univerzalnih učenja koja život objašnjavaju iz udaljene, kozmičke perspektive. Individualna životna priča je ono što omogućuje stalno otkrivanje novih odgovora na pitanje: kakav sam/kakva sam?

IZ SADRŽAJA

Tko je odgovoran

Vrijeme za promjenu

O lakoći i težini

Kao da me nema

Biti netko drugi

Kako se branimo

Osjećam, dakle jesam

Let it be

Unutarnje dijete

Anatomija straha

Projektivna zaljubljenost

Pasivna agresija

Princip žrtvovanja

Uloga žrtve

Kako raširiti krila

Smisao života

ISJEČAK

„Većina nas u sebi nosi mnoštvo definicija nas samih. Ono što se u tu definiciju ne uklapa trudimo se ignorirati, izbrisati, praviti se da toga nema. Na primjer, smatram li sebe osobom koja je 'iznad' ljutnje ili osobom u kojoj nema zavisti, osjetim li ljutnju ili zavist, imidž koji pred sobom nosim te će nepoželjne elemente eliminirati. Misleći da tako postajem sve bolja ili sve svjesnija, zapravo postajem sve lošija i sve nesvjesnija jer ne razvijam sebe, već svog unutarnjeg neprijatelja.

Unutarnjeg neprijatelja u ovom kontekstu čine svi oni odbačeni, negirani, neprihvaćeni, potisnuti dijelovi nas. Sve ono što u nama postoji, a čemu smo rekli 'ne'. Ljutnja kojoj kažemo 'nema te' ne nestaje već mijenja svoju energetsku formu i samim time joj je teže ući u trag. Recimo, nema više vatrene ljutnje, ali zato ima močvarne depresije. Ili, nema više zavisti prema 'boljem' ili 'jačem', ali zato ima agresije prema 'lošijem' ili 'slabijem'.

(…)

S vremenom, oko autentičnih osjećaja raste ovojnica straha. Primjer: Ljuta sam – što ako si dopustim ljutnju i eksplodiram? Tužan sam – što ako pokažem tugu i ostanem dolje na dnu, neutješan? Eksplodirati od ljutnje i utapati se u tuzi zapravo mogu samo oni koji uporno osjećaje potiskuju, oduzimaju im značaj,ne slušaju ono što im ti suptilni stanovnici grudnog koša imaju za reći. A tada nastupa strah, emocija vladarka koja suptilnost među rebrima (koja pod njenom čizmom postaju nalik rešetkama zatvora) sabija,miješa, cementira, slaže u blokove, rearanžira, oblikuje, deformira. Strah može imati tisuću lica.

(…)

Živjeti ispunjen, lijep život podrazumijeva stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmijeh i ljutnju kako bismo išli prema sretnijem životu. Prije svake iduće stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikad nije lak. Zakoračivši u nepoznate, neotkrivene dijelove sebe možemo otkriti novu snagu, ali ne prije nego se otvorimo tamo gdje smo zatvoreni, tamo gdje smo ranjivi.

(…)

Biti žrtva je velika životna uloga. To je izuzetno rasprostranjen obrazac ponašanja. Prenosi se poput virusa, putuje kroz nesvjesne kanale psihe i hrani se kapacitetima za stvaranje zdravog, kvalitetnog života. Što je uloga žrtve duže hranjena, teže ju je iskorijeniti. Mnoge se mlade žene nađu u situaciji da previše udovoljavaju drugima, da se troše i angažiraju oko odnosa nakon kojih se osjećaju iscijeđeno, povrijeđeno, iskorišteno ili jadno. To je početak.

Nakon više godina ovakve (auto) torture, nakon što shvate da se on (često je to suprug ili šef koji maltretira) neće samo tako promijeniti ili da svemirom ne vlada pravedan bog koji svakome dijeli po zasluzi, nastupa faza dubokog razočaranja. Tu počinje žaljenje.

(…)

O životu i svojoj ljudskoj prirodi možemo nešto naučiti kako iz sreće i zadovoljstva tako i iz patnje, ljubomore ili bijesa. Perfekcionistička vizija sebe kao nekog tko uvijek ima prave odgovore, snalazi se u svakoj situaciji i stalno vidi da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna čini nas neosjetljivim i površnim. Kreiranje životnog smisla se prije svega temelji na iskrenosti prema sebi, jer najviše napredujemo onda kada si priznamo 'kako jest' umjesto da stalno težimo 'onome kako bi trebalo biti'. Definicija toga 'kakvi bismo trebali biti' nije izvor sreće već izvor frustracije. Život se uvijek događa u sadašnjosti, a mir sa sobom onakvima kakvi jesmo temelj je smislene povezanosti naše unutarnje i vanjske stvarnosti.“

13. MOJA KIŠNA DJEVOJČICA (Davina)

. Priča o ljubavi, jednoj posebnoj djevojčici i sretnoj obitelji. Priča koja je ganula Hrvatsku.

Davina je pseudonim žene u ranim četrdesetima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koju je ljubav odvela u Njemačku u kojoj i danas živi. Relativno mlada saznala je da neće moći postati biološka majka te je sa suprugom posvojila 18-mjesečnu djevojčicu iz BIH. Uskoro je shvatila da je djevojčica,njezina Princeza, posebna…

Moja kišna djevojčica svojevrsni je dnevnik odrastanja Princeze koji je Davina počela objavljivati na forumu Roda u želji da potakne ljude da posvajaju djecu s posebnim potrebama i objasni im da mogu biti, kao i oni – sretna obitelj. Postovi o Princezinoj svakodnevici, njezinim radostima, gubicima, malim i velikim pobjedama unatoč Aspergerovu sindromu (poremećaju iz autističnog spektra) postali su iznimno čitani pa je Davina odlučila objaviti i knjigu kako bi, osim do potencijalnih usvojitelja, doprla i do zakonodavaca i stručnjaka.

ISJEČAK

„Za mene je Princezino posvojenje bilo nešto što se samo po sebi podrazumijevalo. Nikad taj vid roditeljstva nisam smatrala nečim posebnim. Mi smo Princezu smatrali (i,naravno, smatramo) svojom kćeri, samo što smo do nje došli posvojenjem, a ne rođenjem. Za nas je samo u tome bila razlika.

Ipak, nije mi se jednom u životu dogodilo da čujem kako posvojena djeca nisu naša nego tuđa. Priceza je MOJA i mojija ne može biti, ja nju ne da volim, nego dišem.

(…)

„Što je to sreća, a što ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od „norme“ biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli „tuđe dijete“? Čime se mjere ljubav i sreća?

Naša Princeza, naša kći koju smo posvojili ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra. Društvo na nas, takve roditelje, gleda kao na neke heroje – imamo dijete koje nije naše biološko i još s posebnim potrebama – pa to je za dvostruko žaljenje.

Treba puno snage za borbu protiv takvog stava…

Ja znam odgovore na sva gore postavljena pitanja. Ljubav je kad pogledate nečije oči, u njima vidite sunčane zrake, plavetnilo neba i …čitav svijet. Naš čitav svijet jest u pogledu dva oka boje jantara.

A sreća, to je ono kada te ta dva oka boje jantara pogledaju i kažu: „Volim te do neba i natrag“, a ja kažem: „I ja tebe isto, do neba i natrag, i opet do neba, i opet natrag …i sve tako dok živim.“

Princezi smo prvoga dana, čim smo saznali u kojem grmu leži zec, rekli istinu o autizmu.

Gotovo svi autisti imaju približno slične odlike, ali nisu unificirani. Kao što se svi ljudi razlikuju po crtama karaktera, tako se i autisti razlikuju jedan od drugoga po mnogočemu. Evo, na primjer, mi smo od prvoga dana imali problema s Princezinom prehranom, a Princezina prijateljica s istom dijagnozom jede sve i njezini roditelji kažu da je takva bila i kao beba. Dok Princeza strašno voli kišu i šeće po kiši dok ne bude sva mokra, Luisa plače kad na nju padne i jedna jedina kap kiše te kaže da je te kapljice udaraju i da je to boli.

Bit je ista – obje imaju poremećaj percepcije, ali na potpuno različite načine.

(…)

Princeza ima vrlo sužen vidokrug interesa, često živi u svom svijetu, zahtijeva rutinu i rituale, ne gleda nepoznate u oči i ne drži pogled, a i s poznatima to čini samo nakratko, ne voli gužvu i galamu i ne voli da je netko dodiruje bez njezine inicijative. S osobama istih interesa – sada su to kućni ljubimci – vrlo brzo ostvaruje kontakt.

(…)

…ona je odgovorila da još ne zna spol i da joj je sasvim svejedno, samo da bude zdravo. Normalan, uobičajen odgovor za milijarde zemaljskih stanovnika.

U tom se trenutku javila moja Princeza sa „svojim savjetima“ koji, kako je već svima poznato, znaju biti strašno „mamatražirupuda propadne“, ali ovaj nas je put njezin savjet ostavio bez riječi.

Princeza je rekla toj gospođi da drugi put kad je budu pitali što bi željela dobiti ne kaže da joj je svejedno samo nek' beba bude zdrava, već da kaže da joj je svejedno samo neka bude SRETNA. Njezin prijatelj Jeremmy, na primjer, ima srčanu manu i trisomiju 21 i opet je sretan. I njezina prijateljica Luisa ima autizam i epilepsiju i ipak je sretna.

Činjenica da se beba rodi zdrava nije garancija da bude sretna, pa je bolje da drugi put kaže tako kako joj je Princeza savjetovala.

Svi su ostali bez teksta, a ja sam tad pomislila - možda je moja mama, kad je bila trudna sa mnom, rekla to što je Princeza maloprije savjetovala.

I zaista sam sretna. I znala sam da se Princeza, iako nije spomenula sebe, tu podrazumijeva.“

Hodajte i razgovarajte!

Psihološki tretman koji kombinira razgovor i tjelesnu aktivnost popularan je u svijetu, a među prvima ga je, još davnih dana po ulicama Beča, prakticirao i sam Sigmund Freud sa svojim pacijentima.

Istraživanja su odavno potvrdila blagotvorne učinke tjelovježbe na zdravlje općenito. Fizičko kretanje ima pozitivne, dobro znane i znanstveno zabilježene psihološke posljedice. Kada smo fizički aktivni u našem se mozgu povećava razina serotonina i poboljšava raspoloženje. No, to nije sve. Posljednjih godina niz istraživanja ukazuje na povezanost fizičke aktivnosti i značajnog smanjenja depresivnih simptoma kod pojedinaca kojima je dijagnosticirana depresija. Izgleda da redovita tjelesna aktivnost trajno poboljšava raspoloženje.

Pokret je život.

Spoj terapijskog, stručno vođenog razgovora i fizičke aktivnosti kod svih osoba ubrzava i pojačava oporavak i napredak u terapijskom procesu.

Pritom, nekim osobama razgovarati i hodati s terapeutom izuzetno godi. Kažu da im pomaže opustiti se i da lakše mogu razgovarati krećući se, nego sjedeći nasuprot terapeutu u njegovu uredu.

Drugi kažu da je u šetnji previše toga što im odvlači pozornost pa se ne mogu koncentrirati. Ne vole ni misliti da mogu nekoga poznatog sresti. Vole tišinu i zaštićenost ureda. Vole gledati terapeuta u oči. Stoga u šetnju odlaze ili primjenjuju drugi oblik fizičke aktivnosti u neko drugo vrijeme.

Svakoj osobi koja dođe u savjetovalište preporučam kretanje. Kombinacija kretanja i stručno vođenog razgovora moćan je spoj koji može pomoći i u vrlo teškim stanjima.

Otkako te ne volim

Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati

Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.

Pitao sam ljude, kol`ko će to trajati,
može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku
Prejako je svjetlo, samo da se oči naviknu

Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.

Otkako te ne volim.

Arsen Dedić

Mala kavana

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l’ mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjanje u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić’ na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

Dobriša Cesarić

Uhodeći komete

… pronađi svoju zvijezdu
i počni sasvim sam.
Počni bez ičije pomoći
dok tvoj bosonogi korak
himnično zemljom odzvanja:
tišinu po tišinu.

Upamti, ti si smjena.
Idi, dovrši to nebo.

Miroslav Antić

Isplati se potruditi

Obući ćemo tada ti i ja,
cipele već dostignutog i
zajedno u mašti prošetati,
osjetiti, okusiti,
doživjeti slavlje,
trijumf,
uzbuđenje,
slobodu,
ljubav,
povjerenje,
obilje,
mir –
i ponovo zaključiti
da se isplati
potruditi se.

Ana Karlović

Imaj vremena

Imaj vremena za rad – to je cijena uspjeha.

Imaj vremena za razmišljanje – to je izvor moći.

Imaj vremena za igru – to je tajna mladosti.

Imaj vremena za čitanje – to je osnova mudrosti.

Imaj vremena za prijateljstvo – to je put do sreće.

Imaj vremena za sanjarenje – to je put k zvijezdama.

Imaj vremena voljeti i biti voljen – to je privilegija bogova.

Imaj vremena gledati oko sebe – prekratak je dan za sebičnost.

Imaj vremena za smijeh – to je muzika duše.

IRSKA MOLITVA

Tata

4 godine: tata zna sve!

8 godina: tata zna skoro sve!

12 godina: ima puno stvari koje tata ne zna!

16 godina: tata ništa ne zna!

25 godina: pitat ću tatu za savjet!

40 godina: da sam barem više slušao tatu!

50 godina: da barem još imam tatu…!

Sve što trebam znati

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.

Evo što sam ondje naučio:

Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Povuci vodu u zahodu.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.

Ne zaboravi da čudo postoji.

Robert Fulghum

Prekrasna žena

3 godine: gleda se u ogledalo i vidi kraljicu.

8 godina: gleda se u ogledalo i vidi pepeljugu.

15 godina: gleda se u ogledalo i vidi ružnu patkicu ("Mama ja ne mogu ići u školu ovakva!")

20 godina: gleda se u ogledalo i vidi: “predebela/pretanka sam, premalena/previsoka sam, prekovrčava/preravna mi je kosa"- ali odluči ipak izaći iz kuće.

30 godina: gleda se u ogledalo i vidi: "predebela/pretanka sam, premalena/previsoka sam, prekovrčava/preravna mi je kosa/ imam previše bora"- odlučuje da nema vremena ništa od toga popravljati i ipak izlazi iz kuće.

40 godina: gleda se u ogledalo i vidi: "predebela/pretanka sam, premalena/previsoka sam, prekovrčava/preravna mi je kosa/ imam previše bora" - ali kaže, "Bar sam uredna i čista" i svejedno izlazi.

50 godina: Gleda se u ogledalo i vidi "Ja sam ono što jesam" i ide gdje god želi.

60 godina: Gleda se i podsjeća sebe na sve ljude koji se ne mogu više pogledati u ogledalo. Izlazi i osvaja svijet.

70 godina: Gleda se i vidi mudrost, smijeh i sposobnost, izlazi i uživa u životu.

80 godina: Ne gleda se više. Stavlja ružičasti šeširić i izlazi kako bi se zabavila i nasmijala.

Možda bi svi trebali ugrabiti ružičasti šeširić što ranije i prestati brinuti.

Naučio sam...

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dopuštaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što manje vremena imam, više stvari mogu napraviti.

Andy Rooney

Molitva

Bože!

Daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti.

Daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti.

I daj mi mudrosti da mogu razlikovati jedno od drugoga.

Kada dođeš do kraja

Kada dođeš do kraja svog svjetla koje poznaješ,
i kada znaš da iza toga postoji samo mrak,
sjedni i smiri svoje srce.

Oslušni tišinu u sebi, zavoli tišinu pored sebe,
i uđi unutar svog srca.

Hodaj očiju otvorenih, slušaj ritam svojih koraka.

Hodat ćeš dugo, sama, put će biti težak
ali na kraju njega vidjet ćeš svjetlo.

Malo žmirkavo sunce na kraju mračnog i bolnog puta,
malo zlatno zrnce nadanja i budućnosti.

IZA TOG SVJETLA ČEKAM NA TEBE... 

Izbor

"Doista mi je lako biti ljubazna prema drugima kad se sjetim da nitko od nas na ovaj svijet nije došao s priručnikom za besprijekornost. U konačnici smo tvorevina naše biologije i okružja. Stoga odabirem biti suosjećajna prema drugima kad se sjetim koliko smo bolne emocionalne prtljage programirani nositi sa sobom. Svjesna sam da će pogreške biti počinjene, ali to ne znači da moram preuzeti ulogu žrtve ili vaše postupke i pogreške shvatiti osobno. Vaši sadržaji vaši su sadržaji, a moji sadržaji moji su sadržaji. Osjećanje dubokog unutarnjeg mira i pružanje dobrote uvijek je dobar izbor za svakoga. Opraštanje drugima i opraštanje sebi uvijek je pitanje izbora. Opažanje ovog trenutka kao savršenog uvijek je pitanje izbora."

Dr. Jill Bolte Taylor

Čarobna pjesma

Često te tako vidim.

Istina, kao u nekoj
Dalekoj srebrnoj magli.
Ali divno te vidim.

Na nogama ti čizme
Od sedam svjetlosnih milja.

U ruci ona lampa
U koju, poslije Aladina,
Umjesto duha zatvaraš
obrise vječitog vremena.
I čujem šapućeš: sezame.

I svijet se pred tobom rasklapa.

Miroslav Antić

Deset savjeta za bolje upravljanje novcem

1. Zapisujte sve troškove koje imate, da biste mogli znati na što trošite novac.
2. Uvijek morate točno znati koliko novca imate na raspolaganju. Čitajte bankovne izvatke i provjeravajte stanje na računu. Nemojte računati na pamet, nego stvari stavite na papir.
3. Planirajte troškove unaprijed. Nemojte se samo zateći kako peglate karticu i mislite na onu staru: "Uživaj sada – plati kasnije."
4. Kada dobijete plaću, najprije odvojite novac za fiksne, poznate novčane izdatke. Ono što ostane je novac za razonodu. I njega planirano trošite, ili pak štedite za nešto veće.
5. Ne uspoređujte se s drugima. Uvijek će biti onih kojima je lakše nego Vama, i onih kojima je teže.  Ako ne možete trošiti koliko i Vaši prijatelji, recite to sebi i njima jasno i glasno. Pomirite se s time da nećete imati čizme od 2000 kuna, nego one od 250.
6. Štedite za slučaj nepredviđenih životnih okolnosti. Ako Vam se iznenada pokvari automobil, razboli član obitelji ili ostanete bez posla, taj će Vas novac privremeno ohrabriti i dati Vam osjećaj sigurnosti.
7. Plaćajte račune na vrijeme i izbjegnite zatezne kamate. Nemojte poklanjati novac u trgovini, koliko god malo to bilo. Tražite da Vam prodavačica vrati točno i ne osjećajte se obavezni ostavljati napojnice.
8. Budite uporni u stvaranju navike da trošite onoliko koliko imate.
9. Ignorirajte reklame i izloge dućana (instalirajte aplikacije koje blokiraju veći dio reklama i ne idite u online dućane).
10. Veselite se stvarima koje ne koštaju. Zagrlite nekoga. Volontirajte pomažući onima koji imaju manje od Vas.