Stres

1. USPORITE U RITMU ŽIVOTA (Richard Carlson i Joseph Bailey)

Kako stvoriti spokojniji i jednostavniji život

Osjećate li da uvijek nekamo žurite, ali nikuda ne stižete? Radite li više, uživate manje? Užurbani korak modernog života može od vas zahtijevati da platite visoku cijenu na planu sreće i zdravlja, ali postoji način da iskočite s vrtuljka…(…) koristeći se jednostavnim vježbama za usporavanje uma i usredotočenje na sadašnji trenutak. Osmislio ih je Richard Carlson, kojeg u Americi i širom svijeta smatraju jednim od najvećih eksperata za sreću i smanjenje stresa. Autor je jedne od najprodavanijih knjiga svih vremena - Ne mari za male stvari i ostat će male stvari. Suautor, Joseph Bailey, u vrijeme pisanja knjige bio je predsjednik Instituta za mentalno zdravlje u Minneapolisu.

Iz Sadržaja

Usporite korak prema sadašnjem trenutku

Upravljanje vlastitim razmišljanjem

Vraćanje trenutku

Stres i unutarnje mentalno zdravlje

Prisutnost u odnosima

Spokojno roditeljstvo

Pametniji rad

Uživajte u životu

Isječak

„Sve dok nisam nešto naučio o pristupu psihologiji koju ćemo opisati u ovoj knjizi (Psihologiji uma!), živio sam kao zamorac na kotaču što se bijesno okreće, žureći bez ikakva cilja, ali neprestano vjerujući kako tek što nije stigao na odredište. Pojavili su se mnogi simptomi vezani uz stres – napetost, glavobolje, želučani problemi, kronična zabrinutost, nesanica. Vjerovao sam kao je to normalno. (…)

Naučio sam kako u budućnosti ne postoji ništa čemu bi vrijedilo žuriti i što bi mi moglo pružiti nešto više od onoga što mi pruža ovaj  dragocjeni trenutak u kojemu se vi i ja uvijek nalazimo. Shvatio sam kako se moj um najčešće nalazi negdje drugdje – u žaljenju za prošlošću ili u brizi za budućnost, bilo gdje samo ne ovdje i sada. (…)

Kad sam usporio korake život mi se počeo mijenjati. (…) Umjesto da neprestano odgađam život, čekajući da sve obavim kako bih mogao uživati, počeo sam uživati u samom procesu življenja. Umjesto da mi pažnja istodobno bude rasuta na desetak poslova, bio sam se u stanju duboko, iako bez ikakva napora, usredotočiti na ono što je bilo preda mnom – na posao, prijatelja, rad u kući, knjigu, pripravu objeda, razgovor. Zato je moj svijet ponovno počeo oživljavati.“

2. OPUSTITE SE, MOŽDA VAM JE TO ZADNJE (Loretta LaRoche)

. Kako snagom humora prevladati stres u životu i radu

. Lijek za tjeskobu i recept za smijeh

Kao savjetnica za upravljanje stresom, predavačica, voditeljica tv-emisija i spisateljica, ova američka autorica već više od trideset godina pomaže ljudima da u nevolji uz pomoć humora otkriju - blagoslov. Objašnjava svojim klijentima (pojedincima i korporacijama) kako upotrijebiti humor za detoksifikaciju i uklanjanje stresa iz odnosa i načina na koji doživljavaju svoj posao, život i svoje mjesto u svemiru. A jedan od najvećih darova koje si čovjek može pokloniti, kako kaže, jest – priznati sam sebi da nisi središte svemira. I shvatiti da većinu stresa izaziva način na koji tumačimo, označavamo i prosuđujemo svoj svijet. Stvari mogu biti dobre, loše, bolne ili ugodne ovisno o nutarnjim kriterijima.

IZ SADRŽAJA

Uvod: tri novčanice od jednog dolara

Potreba da sve činimo savršeno

Strašnoziranje i katastrofiranje

Ako ne morate patiti nemojte to ni uvježbavati

Nemojte „trebati“

Brigobradavice

Riješite se prtljage

Globaliziranje

Ubojice odnosa: igra krivnje i direktori svemira

Kako spriječiti ukrućivanje stava

ISJEČAK

„Ovom knjigom želim pomoći da otkrijete kako stres – ona stvar koja vam stvara toliko problema – može biti i izvor beskrajnog humora i užitka. Da, zaista možete iskoristiti stres kao priliku za rast, jačanje otpornosti i humor. Rečenica „Stres je desert pročitan unatrag (engl. stressed = pod stresom; ako se pročita unatrag: desserts = deserti) uči kako humorom možete preoblikovati stresnu situaciju – to jest kako da o njoj razmišljate na drugačiji način. Nova perspektiva omogućuje vam da naučite vidjeti humor i onda kad je život težak.

Moje vjerovanje u moć humora i radosnog življenja koji smanjuju stres ne temelji se samo na idejama starim stotinama godina nego i na najnovijim znanstvenim istraživanjima. Posljednjih godina istraživači su dokazali da smijeh pozitivno utječe na tijelo na nekoliko načina: temperatura tijela raste i toplije vam je; bilo i krvni tlak se smanjuju; dok se smijete, mišići se napinju, a zatim opuštaju; disanje postaje dublje; razina kisika se podiže, što pogoduje kardiovaskularnom sustavu, podiže energiju i smanjuje napetost. Smijeh također jača vaš imunološki sustav (…)

Moramo usvajati filozofiju radosnog življenja svaki dan. To je najbolji ublaživač stresa za koji znam. Mnogi ljudi raspoređuju užitak u pretince, ostavljajući ga za vikende, rođendane ili praznike. Vjerujem da život trebate živjeti kao da vam je ostalo još samo nekoliko minuta. (…)

Naknadna patnja obično uključuje globalno cendranje. Da biste profitirali, morate podijeliti jad s drugima. Milijuni ljudi cendraju zajedno. Kad bismo energiju koju trošimo, kad se osjećamo loše, bolje usmjerili, riješili bismo sve probleme. (…)

-       Vi vjerojatno već do najsitnijih pojedinosti znate zašto vaš život ne funkcionira. Ali, moramo sami sebe izazvati da se odmaknemo od sigurnih i poznatih svjetova svojih problema i razviti vještine koje će nam pomoći da probleme shvatimo kao prilike – drugim riječima da vidimo blagoslov u nevolji. (…)

-       Živite kao da vam je čaša puna…

-       Dobro se iskoristite…

-       Upotrijebite parodiju samog/same sebe da se prisjetite kako smiješni možete biti, naročito kad se uozbiljite u situacijama koje nisu životno nužne za vaš sljedeći udah…

-       Posljednje, ali ne i najmanje važno - sprijateljite se sa svojom smrtnošću. Nećemo se odavde izvući živi!“

3. OSLUŠKUJUĆI TIŠINU (Anne D. LeClaire)

. Moć šutnje u osobnoj preobrazbi

Prije dvadesetak godina, autorica je odlučila ponedjeljkom šutjeti, ne sluteći da je otpočela proces koji će joj posve promijeniti život. Povremeni boravci u tišini ubrzo su joj postali redovitom mjesečnom praksom, a odmak od stresa i ubrzanog tempa života usmjerio ju je prema bogatstvu unutarnjeg svijeta. Tišina joj je otkrila skrovito mjesto kakvo postoji u svakome od nas, i ono je postalo temeljem njezina osobnog rasta i razvoja. I vama tišina može pomoći u tome, kao i u umanjivanju negativnih emocija i svakodnevnih problema.

Knjiga otkriva tajne neverbalne komunikacije i ukazuje na „bolesti“ modernog doba, među njima i na nesposobnost istinskog slušanja – sebe samoga, ljudi oko sebe, prirode. Posljedica – sudjelovanje u površnim i besmislenim razgovorima koji postaju svrha sami sebi uz istodobno gubljenje kontakta s dubljim, inspirativnim i poticajnijim svijetom unutar nas samih.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: Ulazak

Gavke

Snježni dan

Kompost

Kamenje na obali

DRUGI DIO: Njegovanje podloga

Vretence

Groblje

Pčele

Ptičji pjev

TREĆI DIO: Prihranjivanje

Paukova mreža

Spiralna školjka

Slana močvara

ČETVRTI DIO: Berba

Samotni hrast

List lopoča

Obala u rujnu

PETI DIO: Sjetva

Most

ISJEČAK

„'Što smo tiši', rekao je Ram Das, 'to više čujemo'.

Možda je upravo to razlog zbog kojega izbjegavamo tišinu, zbog kojega zrak ispunjavamo besmislenim brbljanjem, glazbom, radijskim emisijama i kojekakvim mentalnim zanimacijama. Možda se na određenoj razini plašimo onoga što ćemo u tišini čuti.

(…)

Da bismo slijedili unutarnju mudrost, najprije je moramo poznavati. Da bismo je spoznali, moramo je čuti; da bismo je čuli moramo biti tihi.

(…)

Sve je bilo divno i krasno dok je tišina raspirivala kreativnost i krijepila me, dok me je usporavala i činila pozornijom za svijet oko mene, ali sada kad me je učinila svjesnijom unutarnjeg svijeta, osjećala sam se zaskočenom, kao da sam se spotaknula na nisko grmlje i šipražje zapuštenog prostora. Pomislila sam kako nije ni čudo da izbjegavamo samoću i tišinu dok su neriješena obiteljska pitanja stezala moje srce. Nije ni čudo da svoje dan ispunjavamo aktivnostima te svim mogućim oblicima buke ili da ovisnosti posvuda u našoj kulturi pružaju način odvajanja od samoga sebe. Poput one pjesme grupe U2 koja govori o silno brzom trčanju prema nepomičnosti. Tko pri zdravoj pameti želi sjediti u tišini i promatrati ono u unutarnjem svijetu? Tko se želi suočiti s nezadovoljstvom? Ili s otuđenošću obitelji? Tko se želi suočiti sa smrtnošću? Tko se želi baviti bilo čime od toga?

(…)

Intuitivno slušati. Čuti ono što nije rečeno. Takvo slušanje je dar. To je slušanje sa srcem. Za takvo slušanje sposobni su najvještiji i najsuosjećajniji psihoterapeuti. I dobri roditelji.

(…)

Kad uistinu utihnemo – iznutra i izvana – odustajemo od potrebe ega da bude u pravu. To j katkad teško. Mnogi od nas naučili su da biti okrivljen znači biti posramljen, biti manje, biti osuđen i biti manjkavim. Strahujemo da nećemo biti voljeni ili prihvaćeni.

(…)

U domu mojeg djetinjstva moji roditelji nisu vikali. Njihov je bijes bio prerušen u šutnju kažnjavanja, koja se ostvaruje stisnutih usana i hladnog pogleda, koja potiče krivnju i ostavlja vas u nagađanju o tome u čemu ste pogriješili. Ta je šutnja zastrašivala i odvajala više od bilo kojih riječi koje bi mogle biti izgovorene. Ali ugušena emocija ne nestaje, preobražava se."

4. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)

. Umijeće davanja i primanja

. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu

Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.

Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“

U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.

IZ SADRŽAJA

Igra paradoksa

Postavljanje granica

Bolje, a ne veće

Što i kada dajemo

Širom otvorenih očiju

Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja

Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom

Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?

Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete

ISJEČAK

„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.

Skrivanje iza žrtvovanja

Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.

U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.

(…)

Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'

(…)

Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“

5. ZABLUDA O STRESU (Andrew Bernstein)

. Stres je stvaran, ali pogrešno se tumačilo ono što ga uzrokuje kao i način kako ga se riješiti, sve do sada; Odakle stres uistinu dolazi te kako živjeti sretnije i zdravije

Općepoznata je tvrdnja kako vrijeme liječi sve rane, no vjerojatno i u vašem životu postoje problemi koji su se zadržali unatoč protoku vremena. Međutim, kad prođe dovoljno vremena do nas dopiru nove informacije koje mijenjaju naše gledište. Dakle, zapravo nas liječi spoznaja, a ne vrijeme.

Metodom ActivInsighta autor dinamiku spoznaje sažima u jednostavan proces kojim se možete poslužiti da biste sami svjesno provocirali promjenu vlastitog razmišljanja kad god ste ljutiti, uzrujani ili pod stresom. Kako promijeniti vlastito razmišljanje razmotrimo na primjeru nekoliko dubokih uvjerenja ljudi. Primjerice: „ljudi ne bi trebali ratovati“, „djeca ne bi trebala lagati“, „supružnici bi jedno drugom trebali biti vjerni“. Struktura tog idealiziranog „trebalo bi“ čvrsto je utkana u naš vrijednosni sustav i moral. Tako su nas naučili gledati na svijet. Nije to ni ispravno ni pogrešno, ni dobro niti loše. To je jednostavno tako. Ali, ako vas zanima život bez stresa morate osporavati tu strukturu.

Dok budete radili na ActivInsightu malo-pomalo vaš će se um povezati sa činjeničnom stvarnošću. Protučinjenično „trebalo bi“ počet će se raspadati, a vi ćete doći do jednostavne istine da je ono što „bi sada trebalo biti“ upravo ono što se događa – „trebalo bi ustvari već jest“, a dokaz za to je čitava povijest života na Zemlji koja nas je dovela do ovoga trenutka. To će vam se u početku činiti neshvatljivim, jer je vaš mozak naviknut pribjegavanju protučinjeničnom „trebalo bi biti“. (…) Kako biste prevladali vlastito odbijanje, morate shvatiti da prepoznavanjem istine da se „ono što bi trebalo biti“ ustvari „već događa“ ne želite situaciju ostaviti onakvom kakva jest. Ne tvrdite da bi ljudi trebali voditi ratove i ne želite supružnika koji će vas varati.

ActiveInsight ne propisuje. On opisuje. Spoznajete stvarnost onakvom kakva jest jer ćete tako pokrenuti promjenu, ali otvorenih očiju, smireni umjesto da budete puni gnjeva i poricanja.

IZ SADRŽAJA

Razotkrivanje zablude

Moć spoznaje

Nastanak stresa

Zabluda o prometnim gužvama

Zabluda o srdžbi

Zabluda o razrješavanju sukoba

Zabluda o uspjehu

Zabluda o financijskoj sigurnosti

Zabluda o neizvjesnosti

Zabluda o slomljenom srcu

Zabluda o preranoj smrti

ISJEČAK

„Mnogi čitav svoj život ne uspijevaju razumjeti vezu između misli i emocija te ne shvaćaju da se izvor svih emocija (pozitivnih i negativnih) nalazi unutar nas samih. Ništa vas ne može učiniti frustriranim. Ništa vas ne može učiniti srditim. Gledajući tako, ništa vas ne može učiniti niti sretnim. Sve emocije proizlaze iz vašega vlastitog emocionalnog tumačenja.

(…)

Ne možete odlučiti drukčije razmišljati. Ono što pak možete učiniti je pobliže razmotriti svoje misli. Kad istražite uvjerenje iz kojeg proizlazi stres i shvatite da je ono što ste smatrali točnim zapravo krivo to uvjerenje zamire. To zapravo znači da se vi ne držite uvjerenja iz kojih proizlazi stres. Ona se drže vas. A svoj stisak popuštaju kad vi uvidite da nisu točna. Stvarna psihološka transformacija ne događa se zbog snage volje, motivacije, iskrenosti ili želje. Ona se događa kad naučite razlikovati točno od pogrešnog uz pomoć stvarnog svijeta kao dokaza. Što češće to budete činili to ćete iz svog razmišljanja, i iz svog života, ukloniti više uvjerenja iz kojih proizlazi stres.

(…)

Starenje

1. PRERANO STARI, PREKASNO MUDRI (GORDON LIVINGSTON)

Trideset istina koje su vam sada potrebne

(Nema ničega besmislenijeg, a tako uobičajenog, nego raditi istu stvar, a očekivati drugačije rezultate; Mentalno zdravlje podrazumijeva slobodu izbora; Ono smo što radimo…)

Svakom čovjeku koji ima osjećaj da mu vrijeme izmiče, a još nije postao osobom kakva je želio (želi) biti, ova knjiga pruža utjehu, vodstvo i nadu. Psihijatar koji je trideset godina slušao najintimnije tajne i nevolje drugih ljudi napisao je rječitu, dojmljivu knjigu dubokih uvida o onome što nam je svima zajedničko - sa čime se svatko od nas bori pokušavajući što bolje iskoristiti vrijeme na raspolaganju.

Na temelju osobnog iskustva u životu koji ga nije štedio - kao roditelj dvaput je doživio težak gubitak – Livingston je izvukao trideset temeljnih istina te tvrdi kako možda ne možemo pobjeći od toga tko jesmo, ali smo ipak u stanju suočiti se s gubitkom, nesrećom i tugom te ih preživjeti.

Iz Sadržaja

Ako se karta razlikuje od terena – pogrešna je karta

Mi smo ono što radimo

Za većinu trauma iz djetinjstva nastupila je zastara

Odnosom upravlja osoba kojoj je manje stalo

Osjećaji se ravnaju prema ponašanju

Savršenstvo je neprijatelj dobrote

Dva su najvažnija životna pitanja „Zašto?“ i „Zašto ne?“. Riječ je o tome koje kada treba postaviti

Najbolje su nam osobine ujedno i najveće slabosti

Neuzvraćena je ljubav bolna, ne i romantična

Nema ničega besmislenijeg, a tako uobičajenog, nego raditi istu stvar, a očekivati drugačije rezultate

Nije preporučljivo lagati samome sebi

Nitko ne voli kada mu se govori što da napravi

Plašimo se pogrešnih stvari

Roditelji samo djelomično mogu utjecati na ponašanje djece, ali ga mogu pokvariti

Mentalno zdravlje podrazumijeva slobodu izbora

Isječak

„Mi nismo ono što mislimo, što kažemo ili kako se osjećamo. Mi smo ono što radimo. Prosuđujemo li druge, moramo obratiti pozornost na njihovo ponašanje, a ne na ono što obećavaju. Tim jednostavnim pravilom možemo spriječiti veliki dio patnje i nesporazuma koji se javljaju u međuljudskim odnosima.“

2. JESENJI VALCER – ŠETNJA SUNČANOM STRANOM STARENJA (Mirjana Krizmanić)

Psihologinja Krizmanić u ovoj knjizi upućuje ljude starije životne dobi kako da zadovoljno nose svoje godine i svome životu daju smisao te da neovisno o godinama žive punim plućima, s veseljem i zadovoljstvom. Autorica to ne naziva ni uspješnim ni aktivnim ni pozitivnim starenjem, već smislenim životom koji jednostavno teče svojim tijekom, crpeći kapljice sreće iz svakog trenutka – onog provedenog s djecom, unucima, partnerima, prijateljima, iz vremena provedenog na poslu, na putovanjima, tečajevima stranih jezika, u šetnji... Upućujući na izvore životnih zadovoljstava i veselja, otkriva zašto je i u starosti vrijedno i dalje iznova otkrivati svijet i ljude, kao i na koji način u ovoj životnoj dobi možemo ubirati plodove svega što smo tijekom života sijali i njegovali. Zahvaljujući tome kvalitetno ćemo proživjeti to novo životno razdoblje.

Knjiga „Jesenji valcer“ je namijenjena i čitateljima srednje životne dobi kako bi im pomogla da se što bolje pripreme na dio života koji dolazi, ali i mladima kojima će pomoći da grade i njeguju kvalitetne odnose sa svojim roditeljima, bakama, djedovima, starijim susjedima, prijateljima, znancima, slučajnim prolaznicima…

Iz Sadržaja

Kako se pripremamo na starenje

Stereotipi i predrasude o starenju

Kada zapravo počinjemo starjeti

Kako nastaju individualne razlike u brzini psihološkog starenja

Psihološko starenje u pedesetim godinama

Psihološko starenje u šezdesetim godinama

Psihološko starenje u sedamdesetim godinama

Psihološko starenje u osamdesetim i svim daljnjim godinama života

Mogući izvori zadovoljstva, radosti i sreće u starosti

Ljubav u poodmaklim godinama

Samoća i osamljenost

Svjesnost o vlastitoj smrtnosti

Isječak

„Zanimljiva je činjenica da su stariji ljudi, iako su prema postojećim predrasudama svi isti, međusobno različitiji nego ljudi u bilo kojem drugom životnom razdoblju. Oni se međusobno razlikuju gotovo po svemu, ne samo po svom zdravstvenom stanju nego i po znanju i po iskustvima koja su stekli, kao i prema onome što su učinili s tim znanjima i iskustvima, gubicima i radostima koje su tijekom života doživjeli. Mi svi, svatko od nas zasebno, moramo u poodmakloj životnoj dobi ponovno osmisliti, otkriti ili za sebe stvoriti prostor u kojem ćemo se i dalje razvijati, učiti, uživati u životu i dijeliti s drugima sve što smo tijekom života naučili i spoznali. Svim stereotipima i predrasudama unatoč!“

3. STRAST ZA ŽIVOTOM  (Anne Brennan, Janice Brewi)

Doživotan psihološki i duhovni razvoj

S naglaskom na životnim pričama poznatih, ali i manje poznatih ljudi, ova knjiga isprepliće nadahnuće i motivaciju za otkrivanje te oslobađanje neprestanoga osobnog rasta. Budući da svako desetljeće donosi nove spoznaje, autorice tvrde i dokazuju kako je najveća životna ostvarenja moguće ostvariti u drugoj polovici života. Priče su u velikoj mjeri nadahnute radom Carla Gustava Junga koji je svojim pacijentima u drugoj polovici života govorio: „Živite kao da su pred vama još stoljeća jer će samo tako vaš život biti zadovoljavajući“.

Autorice u  knjizi podrobno izlažu svoja prebogata iskustva iz radionica za usmjeravanje osobnog i duhovog razvoja u srednjoj dobi i radionica za razvoj dugovječnosti koje su osmislile i pokrenule u brojnim zemljama svijeta.

Ova knjiga je upozorenje kako su nam potrebni ljudi s iskustvom starenja, ljudi koji cijeloga života nastavljaju razvijati i ostvarivati svoje potencijale, koji prihvaćaju svoju preobrazbu i tako postaju sjajni primjeri bogatstva i skrivene moći dugoga života.

dr. sc. Nebojša Lazić, psihijatar

Iz Sadržaja

Zaokupljenost životom i razvoj duše u dugovječnom životu

Svjesno starenje: poziv višeg jastva

Razvoj u četiri stadija života

Duša je vječno mlada

Jungovo stajalište: spoznaje za dug život

Srce i njegova godišnja doba

Zlato u sjeni

Spoznaj samoga sebe

Jedna priča, jedan život: prošlost, sadašnjost i budućnost

Tajne

Uzmi ljubavna pisma

Vrlina brižnosti – duhovno življenje

Darujte primljeni dar

Isječak

„Pa ipak, istina je: ’Duša je vječno mlada’. U srednjim ili starijim godinama života, razdoblju razvoja duše, čovjekov duša i duh mogu se vinuti visoko kao nikada do tada u djetinjstvu i mladosti i pružiti mu otvorenost, životnu snagu, žudnju za životom, djetinje zadovoljstvo i kreativnost prelijepu za oko. Unatoč tjelesnom slabljenju koje neki ljudi doživljavaju u poodmaklim godinama, sazrijevanje u današnje doba može snažno oživjeti duh koji, napokon slobodan od neurotičnih prisila i sputavajućeg materijalizma, doživljava blaženo jedinstvo sa sobom, drugima i prirodom – prožeto skladom i radošću. (…)

Starenje je prilika za najuzvišenije od svih putovanja, življenje ispunjenog života u svim godišnjim dobima i stadijima života. Starenje je poziv da se čaša života iskapi u svim životnim desetljećima, a u toj će čaši svatko od nas pronaći vlastite, jedinstvene, kreativne sokove i hranu za dušu. Da bismo ostvarili takav razvoj, pozvani smo potpuno sudjelovati u svojem življenju i u svojem umiranju. Pozvani smo potpuno svjesno i predano sudjelovati u svojem svakodnevnom životu, jer to je uvjet za razvoj duše. To je pustolovina koja ujedno zahtijeva i pobuđuje strast za životom. (…)

Zadaća dvadesetog stoljeća jest promicanje razvoja i darova starijih naraštaja te primjena mudrosti koju je naša kultura do sada zanemarivala, poricala i odbacivala. Svi smo mi pozvani stvarati nov obrazac vlastitog starenja. Što više pojedinaca počne stvarati vlastiti obrazac starenja, svatko će od njih sati svoj doprinos važnom zadatku ovoga povijesnog trenutka: novom određenju procesa starenja KAO VJEČNE STRASTI ZA ŽIVOTOM UZ DOŽIVOTAN PSIHOLOŠKI I DUHOVNI RAZVOJ.

4. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)

. Priručnik za obitelj i edukatore

Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“  samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.

Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfereuzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno  je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.

Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.

Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.

Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin

To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.

            Victoria Kindle Hodson, spisateljica

IZ SADRŽAJA

Fizičke vještine učenja

Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti

26 aktivnosti

Križno gibanje

Ležeće osmice

Dvostruko šaranje

Abeceda u osmici

Slon

Ljuljačka

Trbušnjaci križnoga gibanja

Energizator

Misli na X

Energetske vježbe i Produbljivanje stavova

Moždane tipke

Zemaljske tipke

Ravnotežne tipke

Prostorne tipke

Energetsko zijevanje

Misleća kapa

Kvačenja

Aktivnosti izduživanja

Sova

Aktivacija ruke

Pregib stopala

Gravitacijska jedrilica

Brain Gym na poslu i u igri

Primarne vještine čitanja

Primarne vještine razmišljanja

Primarne vještine pisanja

Vještine učenja kod kuće

ISJEČAK

„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma

Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)

Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.

Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.

Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…)

Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“

5. KAKO OČUVATI MOZAK - Osamdeset tri neurobičke vježbe koje će vam pomoći da spriječite gubitak pamćenja te poboljšate mentalnu spremnost

Više vam je od četrdeset? Postajete zaboravni? Teško vam je učiti nove stvari? Pomoći će vam neurobičke vježbe, znanstveno utemeljen program vježbi za mozak koje pomažu da, napose u starijoj dobi, očuvate pamćenje, odnosno pobrinete se za svoju ukupnu mentalnu kondiciju.

Mozak je gladan novih stvari, a osjetila nisu dovoljno korištena! Polazeći od ovih tvrdnji, autor knjige, doktor medicinskih znanosti i profesor na Medicinskom fakultetu u SAD-u ukazuje kako se – reagiranjem na nov način i/ili na nešto novo, izvan svakodnevne rutine - moždana aktivnost povećava u sve većem broju moždanih područja, a to jača sinaptičke poveznice presudne za mentalnu svježinu.

Da bi vježba postala neurobička trebalo bi: uključiti jedno ili više osjetila u novom kontekstu (npr., odjenuti se za posao zatvorenih očiju, počešljati se ili oprati zube rukom kojom to inače ne činite); privući nečim svoju pozornost (npr., slike na radnom stolu ili kalendar okrenuti naopako); rutinsku aktivnost prekinuti na nov i neobičan način (npr., na posao novim putem). Uz poznata osjetila valja uključiti i šesto – emocije.

IZ SADRŽAJA

Neurobik: nova znanost o vježbama mozga

Kako radi mozak

Kako djeluju neurobičke vježbe

Početak i završetak dana

Svakodnevno putovanje na posao

Na poslu

Pri objedu

U slobodno vrijeme

ISJEČAK

„Budući da su rutinski postupci gotovo nesvjesni, izvršavaju se korištenjem minimalnih količina energije mozga – što znači da mozgu osiguravaju vrlo malo vježbanja. Moć korteksa u stvaranju novih asocijacija uvelike je neiskorištena.

(…)

Gimnastička je dvorana za neurobičke vježbe mozga - svakodnevni život. Te vježbe od vas zahtijevaju da učinite dvije jednostavne stvari koje ste zbog svog načina života zanemarivali: da iskusite neočekivano te da tijekom dana tražite pomoć svih svojih osjetila.

(…)

Iz prijedloga za slobodno vrijeme: nova mjesta, nova lica, drukčiji pogled na stvari, budite kreativni, radost slobodne vožnje, izrazite se, improvizirajte, prihvatite se novog hobija…

(…)

Njegujte vrt, njegujte mozak. Zašto? Zato što se u vrtlarenju koristite svim svojim osjetilima: osjećate zemlju, mirišete voćke i biljke, kušate mladice biljaka. Moždane sposobnosti planiranja i snalaženja u prostoru stupaju u akciju kad odlučujete koje ćete biljke i gdje posaditi, kad određujete položaj sunca te koliko vam je vode potrebno.

(…)

Mijenjajući uobičajenu rutinu dolaska kući, Jane je u višu razinu prebacila svoje moždane krugove zadužene za pažnju. Sklopljenih očiju, morala se oslanjati na osjetila dodira, mirisa i sluha te na prostorno pamćenje kako bi učinila nešto što je rijetko kad radila – kretala se kroz stan ne služeći se vidom. U to je uključila i emocionalni osjet stresa zato što nije u stanju vidjeti. Sve su te djelatnosti stvorile nove i različite obrasce neuronske aktivnosti njezina mozga – a neurobičke vježbe upravo tako djeluju.

Smrt – suočavanje

1. POSLJEDNJE PREDAVANJE (Randy Pausch, profesor, Carnegie Mellon, s Jeffreyjem Zaslowom)

„Ispod krinke akademskog predavanja pokušao sam samog sebe strpati u bocu koja će jednog dana isplivati na plažu naše djece. Da sam glazbenik, napisao bih za njih skladbu. No, ja sam predavač i zato sam održao predavanje. Govorio sam o radosti života, o tome koliko sam ga ja cijenio, iako za sobom ostavljam tako malo, govorio sam o poštenju, časti, zahvalnosti i drugim stvarima koje držim vrijednima… „

Randy

Nakon što je saznao da je zloćudna bolest od koje boluje u završnoj fazi, Randy Pausch “, profesor informatičkih znanosti, održao je pred svojim studentima i akademicima na Sveučilištu Carnegie Mellon završno predavanje koje je namijenio svojoj djeci i koje je postalo jedno od najposjećenijih mjesta na internetu te u formi knjige svjetski bestseler. Dirljiva je to priča o životu i sreći, o ostvarenim i neostvarenim snovima. Snažni i moćni su bili svi savjeti o životu  koje je pritom podijelio – imajući ponajprije na umu svoju djecu (ispričaj se kad pogriješiš, misli na druge, ako naiđeš na zid ispred sebe, znaj da on dijeli one koji stvarno nešto žele od onih kojima to nije tako važno, pokaži zahvalnost, ne tuži se, budi uporan u radu, pronađi ono najbolje u svakoj osobi), ali najduže će  i najglasnije  bez sumnje odjekivati onaj neizgovoreni, ali ipak isporučeni savjet - svima onima koji su ga tada ili poslije saslušali - naučite se živjeti sa smrtnošću, hrabro se s njom suočite ako se ispriječi životu. On je izgubio bitku s bolešću, ali je njegovo „životno predavanje“ dirnulo milijune ljudi i zacijelo snažno promijenilo njihov život i njihov odnos prema životu i smrti.

Iz Sadržaja

Posljednje predavanje

Pravo ostvarenje dječačkih snova

Pustolovine…i naučene lekcije

Omogućiti ostvarenje tuđih snova

O tome kako valja živjeti svoj život

Isječak

„Imam jedan tehnički problem. Iako se uglavnom mogu pohvaliti izvrsnom fizičkom kondicijom, ja imam deset tumora na jetri i ostaje mi tek nekoliko mjeseci života. Otac sam troje djece i oženjen ženom svojih snova. Mogao bih osjećati sućut prema samome sebi, ali mislim da to ne bi ni meni ni njima donijelo nikakva dobra.

Kako ću, dakle, utrošiti ovo ograničeno vrijeme?

Očito je da bih ga trebao provesti sa svojom obitelji i pobrinuti se za nju. Dok sam još tu koristim svaki trenutak da bih bio uz njih i obavio neke praktične stvari koje će im koristiti kad više ne budem u blizini.

Ono što je manje očito je pokušaj da poučim svoju djecu stvarima kojima bih ih trebao poučiti u narednih dvadesetak godina. Sada su premladi za takve vrste razgovora. Svi roditelje žele naučiti djecu kako razlikovati dobro od zla i kako se suočiti s izazovima života. Osim toga, mi im pripovijedamo neke pričice iz našeg života u nadi da će im one pokazati kako voditi vlastite živote. Želja za takvom vrstom djelovanja  potaknula me na održavanje „posljednjeg predavanja“ na Sveučilištu Carnegie Mellon.

Ovakva se predavanja redovito snimaju i ja sam dobro znao što tog dana zapravo radim. Ispod krinke akademskog predavanja pokušao sam samog sebe strpati u bocu koja će jednog dana isplivati na plažu naše djece. Da sam glazbenik, napisao bih za njih skladbu. No, ja sam predavač i zato sam održao predavanje.

Govorio sam o radosti života, o tome koliko sam ga ja cijenio, iako za sobom ostavljam tako malo, govorio sam o poštenju, časti, zahvalnosti i drugim stvarima koje držim vrijednima… (…)

Ja mislim da je posao roditelja ohrabriti djecu da razviju radost života i potrebu da slijede vlastite snove. Ono što mi možemo napraviti je pomoći im da dobiju potrebno oruđe za takav zadatak.

Snovi za moju djecu su egzaktni: želim da pronađu vlastiti put k ispunjenju. Kako ja neću biti s njima, želim da im ovo bude jasno: Nemojte pokušavati zamisliti što bih ja htio od vas. Želim da postanete ono što vi želite postati.“

2. MORRIE UTORKOM (Mitch Albom)

. Jedan stari profesor, jedan bivši učenik i najveća životna lekcija

Ova istinita, dirljiva priča o životu, umiranju i smrti, koju kroz četrnaest utoraka provedenih s Morriejem Schwartzom bilježi/pripovijeda uspješni sportski novinar Mitch Albom, njegov nekadašnji student, baca novo svjetlo ne samo na život, njegove vrijednosti i smisao, već i na smrt koja je, kako kaže Morrie, tek dio tog istog života.

“Vidiš Mitch, nemaju svi sreće poput mene”, rekao je Morrie, profesor sociologije, koji je u dobi od sedamdeset osam godina obolio od opake, polagane i smrtonosne bolesti zbog koje je osuđen na život u invalidskim kolicima, a koja završava paralizom pluća, što dovodi do smrti gušenjem. Morriejeve riječi nisu izrečene s ironijom ili sarkazmom, već iskreno i sa zahvalnošću čovjeka kojemu je dano vrijeme da se u miru oprosti sa životom i sa svojima voljenima, i koji je dobio priliku učiniti ono što mnogi ne stignu, jer ih smrt u tome pretekne - odživjeti život do kraja.

IZ SADRŽAJA

Prvi utorak - Razgovaramo o svijetu

Drugi utorak – Razgovaramo o samosažaljenju

Treći utorak – Razgovaramo o kajanju

Četvrti utorak – Razgovaramo o smrti

Peti utorak – Razgovaramo o obitelji

Šesti utorak – Razgovaramo o osjećajima

Sedmi utorak – Razgovaramo o strahu od starenja

Osmi utorak – Razgovaramo o novcu

Deveti utorak – Razgovaramo o tome kako ljubav ne prestaje

Deseti utorak – Razgovaramo o braku

Jedanaesti utorak – Razgovaramo o našoj kulturi…

ISJEČAK

Neko smo vrijeme samo jeli: on: bolesni starac i ja – zdrav, mlad muškarac, obojica svjesni tišine u sobi. Ja bih je nazvao neugodnom tišinom, ali čini se da je samo meni bilo neugodno.

„Umiranje je“, reče iznenada Morrie, „samo jedna od stvari zbog kojih treba biti žalostan Mitch.  Nesretan život je nešto drugo. Toliko je ljudi koji me dođu posjetiti nesretno.“

Zašto?

„Pa, prije svega, naša kultura nije takva da uči čovjeka voljeti samog sebe. Mi djecu učimo pogrešnim stvarima. Moraš biti dovoljno snažan da kažeš: 'Ako kultura ne valja, nemojte joj nasjedati, stvorite svoju vlastitu'. Većina ljudi to nije u stanju. Oni su nesretniji od mene – čak i u stanju u kojem se sada nalazim.

Ja umirem, da, ali sam okružen brižnim, srdačnim dušama. Koliko ljudi to može reći za sebe? (…)

Sjetio sam se još nečega što mi je Morrie rekao: Toliki ljudi imaju posve besmislene živote. Kao da su u nekom polusnu, čak i onda kada rade nešto za što misle da im je važno. To je zbog toga što ganjaju pogrešne stvari. Jedini način na koji možeš unijeti smisao u život jest posvetiti se ljubavi prema bližnjemu, posvetiti se zajednici koja te okružuje, stvaranju nečega što će tvom životu dati svrhu i smisao. (…)

„Mitch, pitao si me kako mogu mariti za ljude koje uopće ne poznajem. Smijem li ti sada reći što najviše učim uz ovu bolest?“

Što to?

„Da je najvažnija stvar u životu naučiti pružiti ljubav i primiti je.“ (…)

„Neki dan sam čuo krasnu pričicu“, kaže Morrie.  Zatim na trenutak sklapa vjeđe, a ja čekam.

„U redu. Radi se o jednom malom valu koji skakuće oceanom i sjajno se zabavlja. Uživa u vjetru i svježem zraku sve dok ne primijeti ispred sebe druge valove kako se razbijaju o žal.

'Bože moj, ovo je grozno', kaže val. 'Pogledaj što će mi se dogoditi!'

Onda dolazi drugi val, vidi kako je njegov prethodnik smrknut te ga upita'Zašto si tako tužan?'

Prvi val odgovori: 'Ti ne razumiješ! Svi ćemo se razbiti! Svi ćemo se mi, valovi, pretvoriti u ništa! Zar to nije grozno?'

Drugi val reče: 'Ne, ti ne razumiješ. Ti nisi val, ti si dio oceana.'“

Samopouzdanje

1. RAZGOVORI SA ZRCALOM – Psihologija samopouzdanja (Dubravka Miljković i Majda Rijavec)

Ako vam nedostaje samopouzdanja – a  svima ga ponekad nedostaje – naučite, među ostalim, što su uzroci nedovoljnog samopoštovanja, kako se zauzeti za svoja prava, kako sebe realno procijeniti, kako ne ubijati sam sebe kritikom, kako prihvatiti sebe, provjerite kriterije po kojima se vrednujete i uspoređujete s drugima. Duhovito objašnjenje autorica u vezi s tim kako se sve knjiga može koristiti zacijelo će vas potaknuti da je poželite otvoriti. I to ne jednom.

„Načini su brojni (…) Ako vam je vruće, možete se knjigom hladiti kao lepezom; korice su, za svaki slučaj, meke. (Zato ne savjetujemo niti njezino korištenje kao oružja.) Vjerojatno vam može poslužiti i da je podmetnete pod kraću nogu stola. Na koncu, možete je i pročitati. Ne obećavamo da će to biti u jednom dahu: sve smo zakomplicirale raznim vježbama, ilustracijama, primjerima, upitnicima - za rezultate koje dobijete ne odgovaramo - izrekama više ili manje poznatih vam ljudi... Kako se ne radi o špijunskom romanu, knjigu možete …čitati i napreskokce - ovisno o raspoloženju i potrebama. U svakom slučaju, želimo vam da uživate u njoj čitajući je kao što smo i mi uživale pišući je.

autorice

Iz Sadržaja

Čemu služi pojam o sebi?

Potreba za održanjem pojma o sebi

Kakav sam?

Uzroci lošeg samopoštovanja

Samopoštovanje i svakodnevni život

Preuzmite odgovornost za vlastiti život

Imamo li slobodnu volju?

Unutarnje ili izvanjsko mjesto kontrole ponašanja

Naučena bespomoćnost

Uspoređivanje s drugima

Naučite se zauzimati za svoja prava

Kako povećati vlastitu asertivnost

Specifične tehnike asertivnog ponašanja

Naučite uspješnije komunicirati

Znate li slušati?

Znate li gledati?

Kako uspostaviti kontakt i razgovarati?

Naučite bolje misliti

Ne dopustite da vam brige unište život

Naučite donositi odluke

Kontrolirajte negativne emocije

Naučite podnijeti (ne)uspjeh

Strah od uspjeha

Utjecaj stereotipa na samopoštovanje

Čuvajte se pretjeranog samopouzdanja

Isječak

„Mnogi ljudi imaju nisko samopoštovanje i teško im je prihvatiti pozitivne osjećaje o samima sebi. Poznati psiholog Rogers kaže da je uzrok tomu ponašanje važnih ljudi u našem djetinjstvu. Roditelji, rođaci, učitelji i vršnjaci postavljaju nam u djetinjstvu mnoga ograničenja (Kako samo možeš biti tako glup?; Zar nikad ne možeš ništa učiniti kako treba?; Ne radi to; Zar se ne možeš ponašati kao i sva ostala djeca?) Vjerojatno nema čovjeka koji neće prepoznati neku od ovakvih izjava. Kada nešto ne bismo činili kako treba, često smo bili kažnjeni. Kazne su mogle biti različite, a jedna od najčešćih bila je prijetnja uskraćivanjem ljubavi. Uvjetovana ljubav je ona koju nismo dobili dok se nismo pokorili zahtjevima roditelja ili drugih važnih osoba. Rezultat takva ponašanja jest nisko samopoštovanje i sklonost donošenja odluka prema potrebama i standardima drugih, a ne prema našim vlastitima. I istraživanja pokazuju kako je odgoj od vrlo velike važnosti u razvoju samopoštovanja. Najsigurniji način stvaranja visokog samopoštovanja su roditelji koji i sami imaju visoko samopoštovanje i predstavljaju model svojoj djeci. (…) No, rezultati istraživanja pokazuju da ipak postoje i iznimke. Naime, neki odrasli ljudi su vrlo nesigurni i imaju nisko samopoštovanje iako su odrasli u skoro idealnim uvjetima. Drugi dolaze iz obitelji u kojima su se roditelji ponašali sve više nego idealno, pa su odrasli u stabilne ljude visokog samopoštovanja.

Ljudi niskog samopoštovanja ipak uglavnom prenose nisko samopoštovanje na svoju djecu. No oni to rade - potpuno nenamjerno. (…) Stoga, ako ste zaključili da spadate među osobe niskog samopoštovanja nemojte kriviti svoje roditelje ili učitelje. Radije se upitajte što možete učiniti da to popravite. Pitanje tko je kriv? ima smisla samo na sudu.“

2. OTROVNI RODITELJI (dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugom nude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

iZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

3. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

Razvod

1. NAPUŠTAM TE! - Priručnik za one koji odlaze (Sandra Lüpkes)

Ako ste razmišljali o rastavi – svakako pročitajte ovu knjigu

„Kad sam svom mužu priopćila da ću ga napustiti, oboje smo otišli u savjetovalište. Dok je on bio opskrbljen čitavom hrpom priručnika, ja nisam dobila u ruke niti jedan jedini list papira.“

autorica

„Ne samo da je NAPUŠTAM TE ! Sandre Lüpkes vrlo korisna knjiga svakome tko se nalazi u situaciji da je nezadovoljan svojim brakom – to je i vrlo poštena knjiga koja vam neće dati lažni recept – takav i ne postoji. Odluku, ma kako vam to izgledalo teško, morate donijeti sami. No, ova će vam knjiga pomoći da donesete pravilnu odluku.

Vladimir Jakolić, urednik hrvatskog izdanja

Tko napušta partnera proigrao je, izgleda, svoje pravo na razumijevanje. No, protivno uvriježenom mišljenju, prilikom rastave pate oba partnera, kako ostavljeni tako i oni koji imaju potrebu okončati vezu.

Sandra Lüpkes napisala je ovu knjigu za one koji su se odlučili za rastavu: tu su savjeti i pomoć za sve koji moraju izaći na kraj s predbacivanjem, dvojbama, grižnjom savjesti i neprihvaćanjem.

Iz Sadržaja

P R I J E

Gotovo je: Sagledajte jasno

Ništa više neće biti kao prije

Kada je gotovo?

Mogu li spasiti našu vezu?

Zašto je tako teško rastati se?

Prvo uvjerite sami sebi

Pogledajte istini u oči

Rastava braka u Hrvatskoj

Rastava: Razgovarajte otvoreno

T O Č N O  U  S R ED I N I

Bivši partner (Na)pustite ga

Opraštanje i zaboravljanje

Djeca: Ostanite i otac i majka

Suočite se

„Što će drugi misliti?“

Shvatite sami sebe

Krivnja i opravdanje

P O S L I J E

Rastava crno na bijelo: Okončajte

Rastava (uopće ne) boli

Nova ljubav: Dopustite

Ljubav dolazi bez pitanja

Budućnost: Započnite

Hoćemo li ponovno biti prijatelji?

Isječak

„Željela bih da rastava za vas ne znači samo kraj nego i novi početak, jer uslijed svih tih događaja možete sebe sagledati u novom svjetlu.“

autorica

„Pišem savjetnik o rastavi“

„Postoje već tisuće takvih.“

„Ali, ne za one koji ostavljaju.“

„Za koga?“

„Za one koji odlaze.“

„Muškarce i žene?“

„Tu ne vidim nikakvu razliku.“

„Zar oni žele savjetnik? Je li im uopće potreban?“

Da, jer protivno uvriježenom mišljenju, prilikom rastave pate oba partnera, kako ostavljeni tako i oni koji imaju potrebu okončati vezu. (…)

Ništa u životu nije tako bolno kao rastava.

Pri tome je u biti, irelevantno jeste li u ulozi onoga koji ostavlja ili koji je ostavljen, jer kraj dugogodišnje veze za oba partnera znači rušenje dosadašnjeg životnog koncepta. Ništa više neće biti kao prije – ovo zvuči istovremeno i kao izazov i kao upozorenje.

Naposljetku, to znači: Ne ostavljate za sobom samo stvari koje niste više mogli podnijeti nego i drage navike, sigurnost, poznatu okolinu, uhodani suživot.“

2. OTROV RAZVODA (Richard A. Warshak)

Bivši partner pred vašom zajedničkom djecom govori ružne stvari o vama, možda ih čak i svjesno okreće protiv vas? Ukoliko problemu pristupite na pogrešan način, posljedice mogu biti drastične, pa i katastrofalne – gubite poštovanje svoje djece, možda čak i kontakt s njima. Uvriježeni savjeti kod ovakve vrste problema do sada su bili - ne činiti ništa. Razlog - strah da bi bilo kakva reakcija mogla još više povrijediti dijete. No, nakon dvadeset i pet godina rada i pomaganja razorenim obiteljima, dr. Warshak je zaključio da je takav pristup pogrešan – naime, da pasivan pristup kod roditelja pobuđuje samo bespomoćnost, a djeci nanosi štetu. Ona je utoliko veća ako djecu njihov skrbnik uključuje kao svojevrsnog saveznika u borbi protiv bivšeg partnera. Problemi variraju od napetog odnosa između roditelja i djeteta do potpunog odbacivanja roditelja i cijele njegove obitelji. Autor savjetuje kako to  izbjeći, uz prijedloge kroz cijelu knjigu što poduzeti ovisno o konkretnoj situaciji.

Ovo izdanje knjige prilagođeno je hrvatskim prilikama, a tu je i popis svih hrvatskih institucija nadležnih za pitanja rastave i skrbništva nad djecom.

Situacija u kojoj se povodom razvoda djeca nađu u središtu sukoba svojih roditelja, kad postanu predmet njihove manipulacije, kad jedan roditelj blati drugoga i kritizira na način koji šteti djetetu toliko je razorna za djecu da ona zaslužuju zaštitu od otrova razvoda, jer to je oblik emocionalnog zlostavljanja djeteta.

dr. sc. Gordana Buljan Flander

Iz Sadržaja

Krađa duše

Ocrnjivanje, blaćenje i ispiranje mozga

Sindrom otuđenja od roditelja

Otuđena djeca

Lažne optužbe za zlostavljanje

Pogubni motivi

Parnica za određivanje s kim će dijete živjeti

Kontekst otuđenja

Izolacija

Preseljenje

Otmica

Iskrivljavanje stvarnosti

Pretjerivanje

Laži

Pretjerano ugađanje

Kontrola zaraze: pomoć djeci da ostanu neutralna

Profesionalna pomoć

Otpuštanje

Isječak

„Nakon što pročitate ovu knjigu bit ćete u stanju razlikovati različite tipove kritiziranja, koje se kreće od blagog ocrnjivanja do teškog i sustavnog ispiranja mozga. Znat ćete zašto i kako roditelji manipuliraju svojom djecom. Znat ćete kako uočiti suptilne psihološke manevre pod različitim krinkama. Naučit ćete kako ovi postupci – čak i oni koji se čine bezazlenima – štete djeci. I otkrit ćete moćne strategije za zaštitu i ponovno izgrađivanje odnosa ljubavi sa svojom djecom. (…)

Ako imate razloga vjerovati da vas vaš bivši partner ocrnjuje pred djecom, i ako on ili ona prijete pritiskom na djecu kako bi se izjasnila o izboru roditelja s kojim će živjeti, morate poduzeti korake da se zaštitite. Doznajte kakvi su zakoni u vašoj državi u vezi s dječjim izborom s kim će živjeti. Pitajte obiteljskog odvjetnika ili društvo za pravnu pomoć. Možete također pronaći o tome informacije na internetu  Ako su vaša djeca dovoljno stara da potpišu izjavu o izboru pod zakletvom, trebat ćete ih pripremiti za mogućnost da će drugi roditelj od njih zatražiti da to učine. Recite djeci da znate da vole oba roditelja i da se ne moraju opredjeljivati za strane u sporu. Ako to itko od njih bude tražio mogu jednostavno reći da ne žele birati. Budete li čekali da vaša djeca izreknu svoj izbor, može biti prekasno da poništite štetu. Sam čin javnog deklariranja privrženosti jednom roditelju može dalje učvrstiti njihovo otuđenje od drugog roditelja. (…)

Ako ste vi cilj ocrnjivanja, trebate biti u stanju identificirati motive krivca za to prema listi koja slijedi. Ako se ni jedna od okolnosti, osjećaja ili crta ličnosti ne može primijeniti na vašu situaciju, tad ste vjerojatno suočeni s nečim drugim, a ne s blaćenjem i ispiranjem mozga. Također, ako ste već lažno optuženi za ispiranje mozga, dokazivanje odsustva ovih motiva trebalo bi povećati težinu vaših dokaza da ste nevini. (…)

Ocrnjivani roditelji moraju primjenjivati samokontrolu. Kad znate da vaš bivši partner želi učiniti da izgledate loše, nemojte mu to olakšavati. Nemojte očekivati milost kad ste cilj kampanje mržnje. (…) Kako biste izbjegli da vaša reakcija na otuđenje djeteta pokaže da ste izgubili živce, podsjetite se da bi to bilo ponašanje koje radi u korist vašeg bivšeg partnera. Umjesto toga, usmjerite svoju ljutnju u stvaranje učinkovitog odgovora na ispiranje mozga.“

Pozitivno razmišljanje

1. MOŽEŠ AKO MISLIŠ  DA MOŽEŠ (Norman Vincent Peale)

Životne kušnje postoje ne da vas slome već da vas stvore

Filozofija pozitivnog razmišljanja što ju je stvorio dr. Norman Vincent Peale, silno je utjecala na milijune ljudi diljem svijeta. Prema njoj, odlučujući činilac u nadvladavanju svakog oblika neuspjeha jest dinamično i pozitivno razmišljanje. Negativni mislilac, odašiljanjem negativnih misli, aktivira svijet oko sebe negativno i zato slijede negativni rezultati. Pozitivni mislilac pozitivnim mislima aktivira svoj svijet pozitivno, a rezultat su – pozitivni.

„Namjera je ove knjige da vas, čitatelja, uvjeri kako možete ako mislite da možete. Ako vam se, nakon što pročitate ovu knjigu, vjera u snagu svojega uma učvrsti, ako vam sustav razmišljanja postane djelotvornijim, te ako postanete spremni prihvatiti činjenicu da uspješno možete svladati svaki problem, u tom ću slučaju moći povjerovati da su iskrene namjere što su stajale iza pisanja ove knjige ostvarile svoj cilj.“

Norman Vincent Peale

Iz Sadržaja

Načelo upornosti: Za odustajanje je uvijek prerano

Prenapeti? Razdražljivi? Kako se ohladiti i opustiti

Motivacija koja zaista motivira

Ne gubite vjeru u sebe – sačuvajte samopouzdanje

Možete ako mislite da možete

Čega se bojite? Naprosto zaboravite!

Očekujte čuda – natjerajte ih da se događaju

Dosadno vam je? Frustrirani ste? Siti svega? Što poduzeti?

Nikada ne pomišljajte na neuspjeh! Za tim nema nikakve potrebe.

Sve što vam je potrebno već imate u glavi.

Kako unaprijediti zdravlje, vitalnost, život

Opustite se! Imajte smisla za humor

Nadiđite teškoće i ostanite iznad njih

Isječak

„Formulirajte svoj cilj; ne nekakav maglovit, mutan cilj, već cilj koji je oštar, jasno definiran i određen, vrlo određen.

Molite u pogledu tog cilja kako biste bili sigurni da je pravi, jer ako nije pravi onda je krivi, a ništa što je krivo ne može postati pravo.

Smjestite taj cilj u svjesni dio svojega uma, i uporno ondje držite tu sliku sve dok  vam ne potone duboko u podsvijest. A kad se to dogodi, onda je imate, jer ona ima vas – čitavog vas bez ostatka.

Potom joj dajte sve svoje misli, sav svoj trud, maštu i inventivnost.

Radite, pa opet radite, i opet radite.

Nikad, nikad nemojte odustati – samo naprijed, naprijed, naprijed – jer znajte da možete ako mislite da možete.“

2. MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA (Eckhart Tolle)

Na izazovno putovanje prema velikim visinama duhovnog carstva Tolle čitatelja vodi jednostavnim jezikom - pitanja i odgovora. Riječi su mu oznake pokraj puta kojim bi mnogi trebali doći do novih otkrića: da mi nismo um; da smo sposobni pronaći put koji će nas izvesti iz psihološke boli; da izvornu ljudsku moć možemo otkriti predamo li se Sadašnjem trenutku. Otkriva nam kako je tijelo zapravo jedan od ključeva koji otvaraju vrata stanju unutarnjeg spokojstva, upravo kao tišina i prostor koji nas okružuju. Uistinu, pristup je moguć odasvud. Tim se pristupnim točkama, portalima možemo koristiti da uđemo u Sadašnjost, u sadašnji trenutak, u kojemu problemi ne postoje. Ondje ćemo, kaže, pronaći radost i bit ćemo sposobni prigrliti svoje istinsko ja. Ondje otkrivamo da smo već potpuni i savršeni.

Eckhart se ne veže ni uz jednu određenu religiju ili tradiciju. U svojim učenjima bezvremenom i nekompliciranom jasnoćom drevnih duhovnih učitelja prenosi jednostavnu a duboku poruku, na osnovi osobnog iskustva – da postoji izlaz iz patnji koji vodi do spokojstva.

Iz Sadržaja

Vi niste um

Najveća prepreka prosvjetljenju

Oslobodite se uma

Prosvjetljenje: uzdizanje iznad misli

Emocija: reakcija tijela na um

Ne stvarajte više bol u sadašnjosti

Bol iz prošlosti: rastvaranje tijela boli

Poistovjećivanje ega s tijelom boli

Podrijetlo straha

Ne tragajte za sobom u umu

Ništa ne postoji izvan Sadašnjeg trenutka

Kako pristupiti moći sadašnjeg trenutka

Ludost psihološkog vremena

Negativnost i patnja ukorijenjeni su u vremenu

Otkrivanje života u pozadini životne situacije

Radost postojanja

Unutarnja svrha životnog putovanja

Postojanje je vaše najdublje ja

Umijeće slušanja

Gdje god se nalazili, zakoračite u sadašnji trenutak

Okončanje životne drame

Isječak

“Jeste li ikad iskusili, napravili, pomisli ili osjetili bilo što zvan Sadašnjeg trenutka? Mislite li da ikada hoćete? Je li moguće da se nešto dogodi ili postoji  izvan sadašnjeg trenutka? Odgovor je očit, zar ne?

Ništa se nikada ne događa u prošlosti; dogodilo se u Sadašnjem trenutku.

Ništa se nikada neće dogoditi u budućnosti. Dogodit će se u Sadašnjem trenutku.

Ono što mislite da je prošlost uspomena je na prethodni sadašnji trenutak pohranjena u mislima. Sjećate li se prošlosti, vi ponovno budite uspomenu – a to činite sada. Budućnost je zamišljen Sadašnji trenutak, projekcija uma. Kad budućnost dođe, ona dolazi kao sadašnji trenutak, razmišljate li o budućnosti to činite sada. Prošlost i budućnost očito nemaju vlastite stvarnosti.

(…)

Ako smo sposobni biti potpuno prisutni u Sadašnjem trenutku i sve činiti u sadašnjosti, ako smo sposobni osjetiti stvarnost takvih pojava kao što su »unutarnje tijelo«, »predaja«, »opraštanje« i ono »neočitovano«, otvorit ćemo se preobražavajućem iskustvu Moći sadašnjeg trenutka.

3. ŽENE KOJE PRETJERANO RAZMIŠLJAJU – Kako se osloboditi epidemije pretjeranog razmišljanja i ovladati životom (Susan Nolen Hoeksema)

Izađite iz začaranog kruga pretjeranog razmišljanja

A da bi se izašlo iz začaranog kruga morate najprije shvatiti što je sve pretjerano razmišljanje i u kojoj mjeri vi pretjerano razmišljate. Knjiga je nastala na temelju nagrađenog istraživanja (profesorice psihologije na Michiganskom sveučilištu) koje je pokazalo da su žene sklonije pretjeranom razmišljanju. Na osnovi toga autorica nudi niz strategija koje mogu zaustaviti zaokupljenost neprestanim negativnim razmišljanjem. Jer, ono narušava samopouzdanje i sposobnost hvatanja u koštac sa svakodnevnim stresnim situacijama.

Jeste li skloni pretjeranom razmišljanju? Budite li se noću, pokušavajući predvidjeti potrebe svoje djece ili stvoriti strategiju skrbi za svoje ostarjele roditelje? Potiče li vas vaša karijera da neprestano razmišljate o učinjenim izborima i o onima s kojima ćete se suočiti? Muče li vas negativne misli o vlastitom tijelu ili zdravlju? Nosite li se teško s gubicima i neuspjesima?

Ako je tako, potražite savjete u ovoj knjizi.

Iz Sadržaja

Što nije u redu s pretjeranim razmišljanjem

Zašto činimo ono što nam nanosi bol?

Jedinstvena ranjivost  žena

Strategije za pobjedu nad pretjeranim razmišljanjem

U braku s vlastitim brigama: pretjerano razmišljanje o bliskim odnosima

Zamka za roditelje: pretjerano razmišljanje o djeci

Uvijek na poslu: pretjerano razmišljanje o poslu i karijeri

Štetne misli: pretjerano razmišljanje o zdravstvenim problemima

Ne mogu se s tim pomiriti: pretjerano razmišljanje o gubitku i traumi

Isječak

„Pokušaj bijega od pretjeranog razmišljanja je poput pokušaja izlaska iz živog blata. Prvi korak prema slobodi je prekidanje lanca misli koji vas steže da bi vas na kraju slomio. Drugi je korak izlazak iz blata na čvrsto tlo, gdje stvari možete sagledati jasnije te dobro izabrati smjer kojim ćete krenuti u budućnost. Treći korak podrazumijeva izbjegavanje ponovnog upadanja u zamku pretjeranog razmišljanja“

4. ČUDA SE IPAK DOGAĐAJU (Majda Rijavec)

Misliti moramo, ali kako? Kako u svakodnevnim, a osobito u kriznim situacijama, misliti na način koji će nam pomoći da sačuvamo psihičku ravnotežu i dođemo do cilja? Kako iskoristiti sposobnosti svoga svjesnog, ali i nesvjesnog uma? Odgovore na ova pitanja autorica daje brojnim zanimljivim pričama, anegdotama, prikazima istraživanja te primjerima iz prakse.

„Pozitivan stav je jedno od najznačajnijih bazičnih vjerovanja, a o kojem većina ljudi vrlo malo zna, koje ima velike posljedice na život svakoga čovjeka.

U suvremenoj psihologiji postoji velik broj istraživanja koja ukazuju na važnost pozitivnog razmišljanja, ali ona uglavnom nisu poznata ljudima izvan struke. Često puta se ovo područje banalizira i svodi na izjave tipa „Samo vi mislite pozitivno pa će sve u vašem životu biti dobro“. Stvari, dakako, nisu uopće tako jednostavne. Nadam se da će ova knjiga pokazati kako se radi o ozbiljnim istraživanjima koja, primijene li se u svakodnevnom životu, mogu pomoći čitatelju da svoj život a i i život ljudi oko sebe promijeni nabolje.“

autorica

Izuzetno provokativan skup raznih laboratorijskih i tzv. prirodnih eksperimenata koji će većinu čitatelja natjerati da se zapitaju gdje su granice djelovanja psihičkog faktora na naše tjelesne funkcije.

prof. dr. Predrag Zarevski, psiholog

Iz Sadržaja

Negativno mišljenje

Osjećaj bespomoćnosti

Samookrivljavanje

Beznađe

Kako prekinuti krug negativnog mišljenja

Moć svjesnoga

Otkrijte pozitivno u sebi

Kako povećati samopoštovanje

Otkrijte pozitivno u drugima

Uočite pozitivno

Očekujte pozitivno

Problemi su korisni

Uočite pozitivno u situaciji

Kako djeluje nesvjesno

Budućnost je u sadašnjosti

Prošlost je prošla

Sudjelujte u svom ozdravljenju

Mentalitet pobjednika

Što u krizi

Isječak

„Pokušate li nešto učiniti možda nećete uspjeti, no ne pokušate li sigurno nećete uspjeti

Mnogi ljudi su često loše raspoloženi. Ne vide nikakvu perspektivu u životu, sve im izgleda crno i nemaju volje ni za što. Psiholozi za njih kažu da su depresivni. Stupanj depresivnosti mijenja se od čovjeka do čovjeka. Neki su neraspoloženi vrlo rijetko, a intenzitet lošeg raspoloženja je slab. Drugima se to događa češće i intenzivnije. Postoje i ljudi koji su toliko depresivni da ne mogu normalno živjeti i moraju biti podvrgnuti liječenju.

Zašto su neki ljudi najčešće veseli, puni optimizma i životne radosti, a drugi neraspoloženi, pesimistični i bez imalo vjere u sebe, u druge ljude i život?

Psihološka. Istraživanja pokazuju da je depresija povezana s osjećajem bespomoćnosti. Kad im se dogodi nešto loše ovi ljudi procjenjuju da ne mogu utjecati na promjenu životnih okolnosti i vide vrlo mali broj mogućnosti koje im se otvaraju u budućnosti (…) Gdje su uzroci takvog osjećaja bespomoćnosti? Neki istraživači smatraju da je bespomoćnost naučena. Prva istraživanja koja su na to ukazivala provedena su na psima. Kasniji eksperimenti potvrdili su postojanje naučene bespomoćnosti i kod ljudi.“

5. ZABLUDA O STRESU (Andrew Bernstein)

. Stres je stvaran, ali pogrešno se tumačilo ono što ga uzrokuje kao i način kako ga se riješiti, sve do sada; Odakle stres uistinu dolazi te kako živjeti sretnije i zdravije

Općepoznata je tvrdnja kako vrijeme liječi sve rane, no vjerojatno i u vašem životu postoje problemi koji su se zadržali unatoč protoku vremena. Međutim, kad prođe dovoljno vremena do nas dopiru nove informacije koje mijenjaju naše gledište. Dakle, zapravo nas liječi spoznaja, a ne vrijeme.

Metodom ActivInsighta autor dinamiku spoznaje sažima u jednostavan proces kojim se možete poslužiti da biste sami svjesno provocirali promjenu vlastitog razmišljanja kad god ste ljutiti, uzrujani ili pod stresom. Kako promijeniti vlastito razmišljanje razmotrimo na primjeru nekoliko dubokih uvjerenja ljudi. Primjerice: „ljudi ne bi trebali ratovati“, „djeca ne bi trebala lagati“, „supružnici bi jedno drugom trebali biti vjerni“. Struktura tog idealiziranog „trebalo bi“ čvrsto je utkana u naš vrijednosni sustav i moral. Tako su nas naučili gledati na svijet. Nije to ni ispravno ni pogrešno, ni dobro niti loše. To je jednostavno tako. Ali, ako vas zanima život bez stresa morate osporavati tu strukturu.

Dok budete radili na ActivInsightu malo-pomalo vaš će se um povezati sa činjeničnom stvarnošću. Protučinjenično „trebalo bi“ počet će se raspadati, a vi ćete doći do jednostavne istine da je ono što „bi sada trebalo biti“ upravo ono što se događa – „trebalo bi ustvari već jest“, a dokaz za to je čitava povijest života na Zemlji koja nas je dovela do ovoga trenutka. To će vam se u početku činiti neshvatljivim, jer je vaš mozak naviknut pribjegavanju protučinjeničnom „trebalo bi biti“. (…) Kako biste prevladali vlastito odbijanje, morate shvatiti da prepoznavanjem istine da se „ono što bi trebalo biti“ ustvari „već događa“ ne želite situaciju ostaviti onakvom kakva jest. Ne tvrdite da bi ljudi trebali voditi ratove i ne želite supružnika koji će vas varati.

ActiveInsight ne propisuje. On opisuje. Spoznajete stvarnost onakvom kakva jest jer ćete tako pokrenuti promjenu, ali otvorenih očiju, smireni umjesto da budete puni gnjeva i poricanja.

IZ SADRŽAJA

Razotkrivanje zablude

Moć spoznaje

Nastanak stresa

Zabluda o prometnim gužvama

Zabluda o srdžbi

Zabluda o razrješavanju sukoba

Zabluda o uspjehu

Zabluda o financijskoj sigurnosti

Zabluda o neizvjesnosti

Zabluda o slomljenom srcu

Zabluda o preranoj smrti

ISJEČAK

„Mnogi čitav svoj život ne uspijevaju razumjeti vezu između misli i emocija te ne shvaćaju da se izvor svih emocija (pozitivnih i negativnih) nalazi unutar nas samih. Ništa vas ne može učiniti frustriranim. Ništa vas ne može učiniti srditim. Gledajući tako, ništa vas ne može učiniti niti sretnim. Sve emocije proizlaze iz vašega vlastitog emocionalnog tumačenja.

(…)

Ne možete odlučiti drukčije razmišljati. Ono što pak možete učiniti je pobliže razmotriti svoje misli. Kad istražite uvjerenje iz kojeg proizlazi stres i shvatite da je ono što ste smatrali točnim zapravo krivo to uvjerenje zamire. To zapravo znači da se vi ne držite uvjerenja iz kojih proizlazi stres. Ona se drže vas. A svoj stisak popuštaju kad vi uvidite da nisu točna. Stvarna psihološka transformacija ne događa se zbog snage volje, motivacije, iskrenosti ili želje. Ona se događa kad naučite razlikovati točno od pogrešnog uz pomoć stvarnog svijeta kao dokaza. Što češće to budete činili to ćete iz svog razmišljanja, i iz svog života, ukloniti više uvjerenja iz kojih proizlazi stres.

(…)

6. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

Osobnost

1. TJEŠITI DIJETE U SEBI (Charles L. Whitfield)

Autor opisuje osnovne principe otkrivanja čovjekove prave ličnosti i sugerira da odgovor leži u oslobađanju našega Pravog „ja“, Djeteta u nama. Objašnjava uz to kako oporaviti svoje Stvarno „ja“ radi smanjivanja životne boli i patnje.

Iz Sadržaja

Što je to Dijete u nama?

Gušenje Djeteta u nama

Roditeljske karakteristike koje pogoduju gušenju Djeteta u nama

Pokretačke sile stida i nedovoljnog poštovanja

Uloga stresa: Posttraumatski stresni sindrom

Kako možemo izliječiti Dijete u nama.

Prepoznati i proživjeti svoje osjećaje

Kako preboljeti gubitak

Preobrazba

Integracija

Neke karakteristike Stvarnog ja i Suovisnog ja (tabela)

Isječak

„Dijete u nama je onaj dio svakoga od nas koji je krajnje živahan, poduzetan, kreativan i ispunjen; to je naše Pravo „ja“ – ono što uistinu jesmo. Ako se ono ne njeguje ili mu nije dopuštena sloboda izražavanja javlja se lažno ili ovisno „ja“. Počinjemo živjeti svoje živote kao žrtva okolnosti i imamo poteškoća u rješavanju emocionalnih trauma. Postupno nakupljanje nezavršenoga mentalnog i emotivnog „posla“ može nas odvesti u kroničnu tjeskobu, strah, zbunjenost, prazninu i nesreću.“

Iz „Povelje osobnih sloboda“ (ukupno – 37 točaka)

„Imam bezbrojne mogućnosti izbora osim pukog preživljavanja.

Imam pravo otkriti i upoznati Dijete u sebi. Imam pravo žaliti zbog onoga što nisam dobio a trebao sam, ili sam dobio a nisam trebao ili želio.

Imam pravo slijediti vlastite vrijednosti i kriterije.

Imam pravo reći ne bilo čemu kad osjetim da nisam spreman, da nešto nije sigurno ili narušava moje vrijednosti.

Imam pravo na dignitet i poštovanje.

Imam pravo odlučivati.

Imam pravo ne biti odgovoran za tuđe ponašanje, akcije, osjećaje i probleme.

Imam pravo činiti greške i ne biti savršen.

Imam pravo na sve svoje osjećaje.

Imam pravo biti jedinstven, bez osjećaja da nisam dovoljno dobar.

Imam pravo bilo kad promijeniti mišljenje.

Imam pravo biti sretan.

2. JA SAM OK, TI SI OK (Thomas A. Harris)

Postojanost transakcijske analize je u tome što ona čovjeka suočava s činjenicom da je odgovoran za ono što će se dogoditi u budućnosti bez obzira na događaje iz prošlosti. Ona osobi omogućava da se promijeni, da uspostavi samokontrolu te otkrije slobodu izbora. Pritom je potrebno razumjeti četiri životna stajališta koja, prema osnivaču  transakcijske analize  Ericu Bernu, suštinski definiraju stajalište čovjeka o životu:

Ja nisam OK, ti si OK (rano stajalište i logičan zaključak svakog djeteta zbog osjećaja da bez tuđe zaštite ne bi preživjelo; to je nažalost i stajalište kojeg se većina ljudi drži cijelog života)

Ja nisam OK, ti nisi OK (stajalište djeteta tijekom druge godine, ako je prisutno i nastavi li se stanje napuštenosti i poteškoća

Ja sam OK – ti nisi OK (zaključak djeteta s kojim su roditelji dugo okrutno postupali

Ja sam OK – ti si OK (o ovom stajalištu sami odlučujemo i ono je posljedica vjere i spremnosti za djelovanje, u njemu leži nada)

Iz Sadržaja

Roditelj, Odrasli i Dijete

Četiri životna stajališta

Emancipirani odrasli

Analiza transakcije

Kako ostati u odraslom

Po čemu se međusobno razlikujemo

Osoba koja se ne zna igrati

Nefunkcionalni odrasli

Osoba koja se stalno dosađuje

Kako koristimo vrijeme

R-O-D i brak

R-O-D i djeca

R-O-D i moralne vrijednosti

R-O-D i društvo

Isječak

„Tijekom jednog sata ova je majka promijenila tri različite i točno određene ličnosti: bila je dijete kojim vladaju osjećaji, zatim roditelj uvjeren u vlastitu ispravnost i, napokon, razumna, odrasla žena i majka troje djece, vođena logičnim razmišljanjem.

Stalno promatranje potvrdilo je pretpostavku da ova tri stanja postoje u svakom čovjeku. To je kao da u svakoj osobi postoji ista malena trogodišnja ličnost kakva je nekada bila. U njoj  su također njezini vlastiti roditelji. To su zapisi doživljaja najznačajnijih unutarnjih i vanjskih događaja tijekom prvih pet godina života. Postoji i treće stanje, različito od ova dva opisana. Prva se dva nazivaju Roditelj i Dijete, a treće se zove Odrasli.“

3. TKANJE ŽIVOTA (Mirjana Krizmanić)

Priručnik psihološke samopomoći prodan u gotovo nevjerojatnih 100.000 primjeraka): o bolnim događajima, o roditeljima, o zanimanju i radu, o odabiru životnog partnera; o proročanstvu koje samo sebe ispunjava: o slušanju samih sebe; o osobnim očekivanjima…, najkraće, o kompletnom tkanju života.

„Sve ono što smo dobili na početku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, može nam štetiti i koristiti ovisno o tome što ćemo sami učiniti s tim. Te zadanosti koje su zajedničke svima nama možemo slikovito zamisliti kao osnovicu tkanja na kojem ćemo sami tkati tkanje svog života. Možda su neke početne niti malo tanke, možda nam se ne sviđa boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u našim rukama, samo što to moramo najprije prepoznati, a zatim naučiti tkati što ljepšu i bogatiju tkanicu. To je posao na kojemu možemo raditi do kraja života, mijenjajući boje i uzorak tkanja, uživajući u skladu koji gradimo između sebe i drugih ljudi, prirode i svijeta.“

Iz Sadržaja

O bolnim događajima

O roditeljima

O zanimanju i radu

O odabiru životnog partnera

O proročanstvu koje samo sebe ispunjava

O vraćanju u prošlost

O ovdje i sada

O slušanju samih sebe

O bolesti

O smrti bližnjih

O stresu

O suočavanju s (ne) uspjehom

O agresiji

O uspoređivanju s drugima

O osuđivanju drugih

O toleranciji

(…najkraće, o svemu!)

Isječak

„Tkanje života“ nije knjiga naputaka koja bi svima u svakom trenutku i na svakome mjestu mogla omogućiti postizanje zadovoljstva i sreće jedanput i zauvijek. To nije knjiga uputa koje bi mogle omogućiti jednostavno privremeno postizanje sreće, a nije ni knjiga recepata, pa čak ni konkretnih preporuka, jer to zapravo i nije moguće sročiti. Svaki je čovjek jedinstven pa je takav i njegov život (…) U knjizi je riječ o svakodnevnim životnim situacijama u koje su uvrštene osnovne etape životnoga puta većine ljudi, ali i o mnogim drugim životnim pojavama u vezi s našim traženjem životnoga zadovoljstva i sreće.“ 

4. LJUBAV JE ŽIVOT BEZ STRAHA (Gerald Jampolsky) – osobna preobrazba, iscjeljivanje, ljubav, strah

I nakon četvrt stoljeća, ovo je jedna od najčitanijih i najomiljenijih knjiga o osobnoj preobrazbi koja je milijunima čitatelja, na tridesetak jezika, poslužila kao vodič prema samoiscjeljenju. Koristan mali vodič sastoji se od dvanaest pomno razrađenih vježbi osmišljenih da nam pomognu otpustiti prošlost i usmjeriti se na sadašnjost, na sigurnoj putanji prema budućnosti. Psihijatar i jedan od utemeljitelja Međunarodnog centra za iscjeljivanje pravilnim životnim stavovima, naglašava da su jedine prepreke životu za kakvim žudimo - ograničenja koja nam postavlja vlastiti um. Većina ljudi živi svoj život s uvjerenjem da našu sreću/nesreću velikim dijelom određuju događaji u našoj okolini te reakcije drugih ljudi. Ili, pak, dobra odnosno loša „sudbina“, za koju nemamo veliku odgovornost.  Zaboravljamo, međutim, ukazuje autor, svoj um poučiti da promijeni način poimanja svijeta i svega oko nas. A i to da je duševni mir povezan s našom nutrinom te da svijet smireno doživljavamo kad nam je um smiren. Razotkrivanje svoga pravog ja, srž kojega je ljubav, povezano je s otpuštanjem ograničenih misli koje nas sputavaju.

Iz Sadržaja

Što je potrebno za osobnu preobrazbu

Sve što dajem, dajem sebi

Opraštanje je ključ sreće

Čvrsto sam odlučio na sve gledati drugačije

Ja nisam žrtva svijeta koji me okružuje

Prošlost je svršena, ne može me dodirnuti

Umjesto ovoga mogu vidjeti mir

Mogu se odlučiti za promjenu misli koje mi donose bol…

Isječak

„Naš je um zapravo i redatelj i producent i scenarist i urednik, on bira glumce, on je kino-operater, gledateljstvo, kritičar. Budući da je bezgraničan, može u svako doba promijeniti film i sve što je u vezi s njim. Naš um ima moć donošenja svih odluka.“ (…) Duševni mir ne nastaje iz želje da mijenjamo druge već jednostavno kroz prihvaćanje ljudi takvih kakvi jesu. Istinsko je prihvaćanje uvijek bez ikakvih zahtjeva i očekivanja. (…) Iscjeljenje se događa kad se usredotočimo na mijenjanje vlastitih stavova, umjesto da nastojimo mijenjati stavove drugih ljudi. (…) Kad se osjećamo nevoljenima i potištenima te praznima nije pravo rješenje pronaći nekoga tko će nam pružiti ljubav. Tada će nam pomoći da volimo nekoga drugoga potpuno i bez ikakvih očekivanja. Ta je ljubav istodobno dana i nama samima."

5. INSTANT PSIHOTEST (Lieberman David) 

. „Ova je knjiga namijenjena onima koji žele vratiti životu svoje živote.“

                                                                                  autor

U knjizi sa stotinu pitanja i isto toliko odgovora poznati američki psihijatar objašnjava stotinu (ne)uobičajenih ponašanja s posljedicama kojih se u životu susreće gotovo svaki čovjek. Riječ je o psihološkim preprekama i nejasnoćama koje otežavaju svakodnevni život i uzrok su manjim ili većim problemima u obiteljskom, intimnom, poslovnom životu i sl.

Nakon upita, slijedi objašnjenje psihološke poteškoće, a zatim sugestija kako je razriješiti.   Iako od velike pomoći i odraslima, ova bi knjiga nesumnjivo mogla biti izuzetno korisna i djeci starije dobi.

Iz Sadržaja

Zašto moram imati uključen radio ili tv-prijemnik kad sam sama?

Zašto se tako lako obeshrabrim?

Zašto odgađam stvari za čije izvršavanje mi je potrebno tek nekoliko minuta?

Zašto se osjećam usamljeno čak i onda kada sam među ljudima?

Zašto zamećem ključeve, papire i gotovo sve ostale stvari?

Zašto sam tako rastresen-a?

Zašto radim usluge ljudima koji mi se uopće ne sviđaju?

Zašto se moje ponašanje mijenja ovisno o tuđem ponašanju?

Zašto se osjećam krivim/krivom zbog stvari koje su izvan moje kontrole?

Zašto se toliko bojim autoriteta?

Zašto sam takav usamljenik?

Zašto imam osjećaj da obmanjujem čitav svijet?

Zašto stvari analiziram do besvijesti?

Isječak   

„Ovu knjigu napisao sam jer sam spoznao žalosnu činjenicu da mnogi ljudi moraju tražiti motivaciju za to da bi se zainteresirali za vlastiti život. Tamo gdje bi trebao biti intenzivan doživljaj caruje dosada, tamo gdje bi trebalo biti uzbuđenje postoji samo mrtvilo - ljudi su umorni, umno i tjelesno iscrpljeni. To nije život. Ova je knjiga namijenjena onima koji žele vratiti životu svoje živote.“

6. NE JE POTPUN ODGOVOR (Megan LeBoutillier)

„Vjerovali ili ne, 'NE' je potpun odgovor i imate pravo upotrijebiti ga kad god se ukaže potreba za tim, bez straha ili krivnje. Mnogi među nama ne usude se reći 'Ne' jer su nam osobne granice postale tako 'propusne' da gotovo i ne znamo gdje to 'prestajemo' mi, a gdje 'počinju' drugi ljudi.“
Na osnovi osobnoga i iskustva drugih ljudi, autorica – u ovoj nevelikoj, ali moćnoj knjizi - objašnjava što su to osobne granice, kakve sve postoje, što i tko ih ugrožava te kako ih možemo ojačati. Ona nas uči da 'NE'  imamo pravo upotrijebiti kad god se ukaže potreba za tim. 'NE', naime, često znači 'DA' - životu, slobodi i samopoštovanju.

Iz Sadržaja
 

Tjelesne granice
Emocionalne granice
Intelektualne granice
Duhovne granice
Reći „NE“ ili biti mazohist
Budite osoba
Ugrožavanje granica
„Stopljenost“
Strah od otvorenog prostora
Samopovređivanje
„NE“ je potpun odgovor
Tjeskoba
Stid
Krivnja
Strah
Oštećena komunikacija
„Oprostite, oprostite“
Otkud potječe Ne
Povratak svojoj biti
 

Isječak

Dok sam ispitivala i istraživala pitanja osobnih granica otkrila sam da poprilično mnogo ljudi ne zna kako uspostaviti granice, reći „NE“ i pritom se osjećati sigurno. Ovo je putovanje na kojem ćemo učiti kako „otvarati vrata“ i stvoriti takve osobne granice koje će nam omogućiti da se zbližimo s drugim ljudima i, na kraju, s cijelom zajednicom. Naučit ćemo kako srušiti zidove, okončati izolaciju, prekinuti s destruktivnim ili ovisničkim ponašanjima i kako osjetiti istinsku samilost prema sebi i prema drugima. (…)
Roditelji koji pokušavaju odgojiti dijete prema vlastitoj zamisli zapravo odgoje djecu koja ne uspiju razviti vlastitu ličnost i žive kroz život nekoga drugog.
Djeca koja se boje izgubiti ljubav i njegu jer ne udovoljavaju roditeljskim očekivanjima primorana su zakopati vlastite osjećaje i faktički ubiti dio sebe. Njihove osobne granice zauzeli su roditelji koji ne mogu prihvatiti osobne izbore i smjerove razvoja svoje djece.“

7. OSOBNA SLOBODA (Gerry Spence)

U sedam lakih koraka
 

Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi. (…)
                                autor

Zagledan u suvremeni način života, Gerrv Spence posvuda vidi samo robove koje paralizira zgrtanje novca, strah od siromaštva, nekretnine, šefovi, hipotekarni krediti i, više od svega, lisičine vlastita uma. Oko nas i u nama su, kaže, sile koje bi nam rado zanijekale najsvetije od svih prava - pravo na slobodu. Boreći se za to pravo, autor - u tradiciji Thoreaua i Whitmana - na nov način propitkuje poimanje slobode i njezino osvajanje, uvjerava nas, ohrabruje i mijenja naš život zahtjevom da se upustimo u najveći rizik za najveću nagradu - vlastitu slobodu.

Iz Sadržaja

Oslobađanje
Prepoznati roba u sebi
Povratak savršenog sebstva
Postati religiozno nereligiozan
Čarobna moć samoće
Odbiti ropstvo sigurnosti
Konačno slobodan
Ponovno definirati uspjeh

Isječak

„Kad god nam dan prođe na jedan način, mi smo ga zasigurno - doživjeli. Ako se, međutim, ista rutina ponovi drugi dan mi nismo doživjeli ništa drugo nego jedan dan - onaj prvi. Neki ljudi prožive cijeli život dosadno ponavljajući taj prvi dan, dan za danom i napokon umru, a da su živjeli tek nešto malo više od onoga jednoga, dosadnog, dana svog života. Rutina, navika i strah od nečeg novog postali su potkupljivi kradljivci slobode. Provjerite svoje navike. Riješite se onih koji vas svode na robovanje istosti.
Ropstvo, gdje god postojalo, je stanje svijesti koje ne može spoznati urođenu snagu neponovljivog sebstva. U sustavu ropstva ključno pitanje je jednostavno. Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi."

(…)
Ja ne odbacujem čarobnu dimenziju duhovnosti. Ostavljam otvorenim mogućnost za svaku moguću milost koju si um može zamisliti. Pozdravljam maštu, čak i nadu pustolovina u drugim domenama koje će tek doći. Ali, kako možemo gušiti taj najdragocjeniji od svih darova, život, omčom religije oko svojih vratova. Ona našu slobodu guši dogmom. Zakiva nas uz deblo praznovjerja. Vezuje nas strahom za sustav u kojem su sami gospodari postali poslušni robovi boga novca. Religija slobodne inicijative propovijeda kako je prihvatljivo, čak hvalevrijedno, uništiti zemlju i izgladnjeti njezino stanovništvo u potrazi za profitom. To je religija koja obožava materijalno, za koje mari više nego za ljude, religija u kojoj se bogatstvo u zlatu više uzdiže od bogatstva u ljudskoj vrijednosti."

8. OTROVNI RODITELJI(dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugom nude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

9. SREĆA ili KAKO BITI SVOJ (Moussa Nabati)

. Francuska nagrada „Psychologies“ za najbolju knjigu iz psihologije u 2007.

Jedina istinska prepreka koja sprječava odraslu osobu da uživa u sreći proizlazi iz njezine nespremnosti da bude – to što jest, tvrdi autor knjige koja je 2007. u Francuskoj proglašena najboljom knjigom iz psihologije (nagrada „Psychologies). Glavni razlog što se ne usudimo biti sretni, po ocjeni ovog psihoanalitičara, terapeuta, doktora psihologije - jest rana dječja depresija koja u odrasloj dobi i dalje uznemiruje naše unutarnje dijete. Depresija je posljedica poteškoća u razvoju (unutar trokuta majka-otac-dijete) koje dijete postave u kontekst narcističke oskudice. Dijete se smatra krivim što ga roditelji ne vole, što se oni međusobno ne vole ili što Drugdje i Prije nisu bili voljeni.

Biti svoj, tvrdi autor, znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, poštovati sebe kakav si u stvarnosti, u svom tijelu, sa svojim godinama, svojim spolom, uživati naročito u odijeljenom, diferenciranom, autonomnom psihičkom životu, oslobođenom brkanja identiteta, položaja i funkcija kao i parazitskih ovisnosti. Kad si svoj nisi zatočen psihičkim životom drugih, iako si s njima u vezi i razmjeni, uz poštovanje razlika i odstojanja.

Kada smo svoji, životna energija uspijeva slobodno kolati kroz našu duševnost kao rijeka koja natapa bilje unutarnjeg vrta, zaštićena od škodljivih krajnosti ili depresije – kaže Nabati.

IZ SADRŽAJA

„Blago u Ispahanu“

I. DIO - Sreća u svim svojim stanjima

Što je sreća

Leptir zvan želja

Mamac

Žito i slama

Sreća je biti svoj

Postati svoj – vrijeme žetve

II. DIO – Pet želja za sreću

Dobro zdravlje

Ljubav

Idealna obitelj

Društveni uspjeh

Bogatstvo

Pijetao i pas

ISJEČAK

„Sreća dolazi iz nas samih. Ona predstavlja spremnost, unutarnju psihičku moć. Njezin je korijen u izvanrednom, ali tako jednostavnom osjećaju postojanja, u neizrecivoj sigurnosti da si živ i potpun u svom stvarnom tijelu. Sreća se nalazi u zadovoljstvu življenja, u težnji i žudnji da postojiš među živima, a ne u užitcima života.

(…)

Biti svoj ne sastoji se u tome, kako neki misle da „činiš ono što hoćeš“, slobodno, oslobođen svake dužnosti, svakog ograničenja, svakog osjećaja krivnje, ne vodeći računa o želji drugoga. (…) Biti svoj znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, odabirati, željeti, odlučivati, izražavati se u vlastito ime, za vlastiti račun, sa svog istinskog položaja,svjestan svojeg uloga i odgovornosti u svemu tome.

(…)

Upravo taj slobodni protok životne snage, udaljen od škodljivih krajnosti „previše“ i „premalo“ pribavlja sreću, taj osoban i jedinstven osjećaj, neusporediv s bilo kojim drugim osjećajem, osjećaj da si svoj, živ i potpun.

(…)

Biti svoj je žito,a sreća je slama. Uzgajajući prvo, čovjek će postići i drugo,ma što se dogodilo.

Ako je on sam na svom poslu i mjestu živ i potpun, daleko od krivnje i rane dječje depresije, više se ne će zateći u pokajničkim i mazohističkim stanjima neuspjeha i samokažnjavanja. Ne će se više – nesvjesno odbijajući sreću, uvjeren u svoju nedostojnost i nezaslužnost, ili mučen pomišlju da krade sreću drugih čineći ih tako nesretnima – žrtvovati za druge! Isto tako, više ne će biti primoran živjeti s pomoću punomoći drugih, služiti se ekshibicionističkim podilaženjem ili oponašanjem i tako trošiti svoju životnu snagu na moljakanje njihova priznanja, pogleda, pažnje, pohvala. Bit će u svim svojim vezama ponesen željom za razmjenom i uzajamnošću: biti zajedno u davanju i primanju. Ne će mu dakle biti „potrebna“ njegova veza, njegov posao, njegovo dijete da bi postojao. Ne će se njima služiti kao lijekovima ili protezama da bi smirio svoju ranu dječju depresiju, da bi se osjećao dobro, koristan i priznat.

(…)

Tako je ideal kojemu svatko teži velikim dijelom nadahnut, određen trojstvom koje tvore nagon, tajne želje roditelja i društvene norme. Čovjek želi, ali ne zna što. Izmiče mu sadržaj, koji se dijelom nameće izvana, čak i onda kada mu se čini da je njegov isključivi autor. Bitno je, dakle, biti svjestan toga trostrukog utjecaja, tih „drugih“ u sebi, osloboditi ih se barem malo da bismo, otvarajući se svojoj nutrini, postali mi sami.

(…)

…sreća ne ovisi o nekom stvarnom nedostatku čije bi zadovoljavanje, ispunjavanje osiguralo trajno blaženstvo. I doista, kad se zatočenik ponovno nađe na slobodi, kad ljubavnik zagrli svoju ljubljenu, kad siromah stekne bogatstvo, kad nezaposleni radnik nađe posao, kad slijepac ugleda svjetlost…, oni više neće razmišljati o sreći nego će se, pomalo razočarani, početi zanositi nekim drugim himerama, koje će brzo izroniti i koje će im tada nedostajati pa će ih nastojati zadovoljiti.

(…)

Ukratko, odrastao čovjek nikad nije lišen sreće zato što mu nešto ili netko nedostaje u vanjskoj stvarnosti, što je suprotno stajalištu koje potrošačka ideologija pokušava nametnuti našoj svijesti.“

10. OSLUŠKUJUĆI TIŠINU (Anne D. LeClaire)

. Moć šutnje u osobnoj preobrazbi

Prije dvadesetak godina, autorica je odlučila ponedjeljkom šutjeti, ne sluteći da je otpočela proces koji će joj posve promijeniti život. Povremeni boravci u tišini ubrzo su joj postali redovitom mjesečnom praksom, a odmak od stresa i ubrzanog tempa života usmjerio ju je prema bogatstvu unutarnjeg svijeta. Tišina joj je otkrila skrovito mjesto kakvo postoji u svakome od nas, i ono je postalo temeljem njezina osobnog rasta i razvoja. I vama tišina može pomoći u tome, kao i u umanjivanju negativnih emocija i svakodnevnih problema.

Knjiga otkriva tajne neverbalne komunikacije i ukazuje na „bolesti“ modernog doba, među njima i na nesposobnost istinskog slušanja – sebe samoga, ljudi oko sebe, prirode. Posljedica – sudjelovanje u površnim i besmislenim razgovorima koji postaju svrha sami sebi uz istodobno gubljenje kontakta s dubljim, inspirativnim i poticajnijim svijetom unutar nas samih.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: Ulazak

Gavke

Snježni dan

Kompost

Kamenje na obali

DRUGI DIO: Njegovanje podloga

Vretence

Groblje

Pčele

Ptičji pjev

TREĆI DIO: Prihranjivanje

Paukova mreža

Spiralna školjka

Slana močvara

ČETVRTI DIO: Berba

Samotni hrast

List lopoča

Obala u rujnu

PETI DIO: Sjetva

Most

ISJEČAK

„'Što smo tiši', rekao je Ram Das, 'to više čujemo'.

Možda je upravo to razlog zbog kojega izbjegavamo tišinu, zbog kojega zrak ispunjavamo besmislenim brbljanjem, glazbom, radijskim emisijama i kojekakvim mentalnim zanimacijama. Možda se na određenoj razini plašimo onoga što ćemo u tišini čuti.

(…)

Da bismo slijedili unutarnju mudrost, najprije je moramo poznavati. Da bismo je spoznali, moramo je čuti; da bismo je čuli moramo biti tihi.

(…)

Sve je bilo divno i krasno dok je tišina raspirivala kreativnost i krijepila me, dok me je usporavala i činila pozornijom za svijet oko mene, ali sada kad me je učinila svjesnijom unutarnjeg svijeta, osjećala sam se zaskočenom, kao da sam se spotaknula na nisko grmlje i šipražje zapuštenog prostora. Pomislila sam kako nije ni čudo da izbjegavamo samoću i tišinu dok su neriješena obiteljska pitanja stezala moje srce. Nije ni čudo da svoje dan ispunjavamo aktivnostima te svim mogućim oblicima buke ili da ovisnosti posvuda u našoj kulturi pružaju način odvajanja od samoga sebe. Poput one pjesme grupe U2 koja govori o silno brzom trčanju prema nepomičnosti. Tko pri zdravoj pameti želi sjediti u tišini i promatrati ono u unutarnjem svijetu? Tko se želi suočiti s nezadovoljstvom? Ili s otuđenošću obitelji? Tko se želi suočiti sa smrtnošću? Tko se želi baviti bilo čime od toga?

(…)

Intuitivno slušati. Čuti ono što nije rečeno. Takvo slušanje je dar. To je slušanje sa srcem. Za takvo slušanje sposobni su najvještiji i najsuosjećajniji psihoterapeuti. I dobri roditelji.

(…)

Kad uistinu utihnemo – iznutra i izvana – odustajemo od potrebe ega da bude u pravu. To j katkad teško. Mnogi od nas naučili su da biti okrivljen znači biti posramljen, biti manje, biti osuđen i biti manjkavim. Strahujemo da nećemo biti voljeni ili prihvaćeni.

(…)

U domu mojeg djetinjstva moji roditelji nisu vikali. Njihov je bijes bio prerušen u šutnju kažnjavanja, koja se ostvaruje stisnutih usana i hladnog pogleda, koja potiče krivnju i ostavlja vas u nagađanju o tome u čemu ste pogriješili. Ta je šutnja zastrašivala i odvajala više od bilo kojih riječi koje bi mogle biti izgovorene. Ali ugušena emocija ne nestaje, preobražava se."

11. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)

. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta

Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.

Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

IZ SADRŽAJA

Disciplina

Odgoda užitka

Rješavanje problema i vrijeme

Odgovornost

Neuroze i poremećaji osobnosti

Bijeg od slobode

Posvećenost stvarnosti

Ljubav

Mit o romantičnoj ljubavi

Još malo o granicama ega

Ovisnost

„Samožrtvovanje“

Rizik gubitka

Rizik neovisnosti

Rizik konfrontacije

(…)

Rast i religija

Pogled na svijet i religija

Religija znanosti

Znanstveni i tunelski vid

Milost

Čudo zdravlja

Čudo nesvjesnoga

Definicija milosti

Problem zla

Evolucija svijesti

Priroda moći

Otpor prema milosti

ISJEČAK

„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

(…)

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'

Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“

12. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)

. Umijeće davanja i primanja

. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu -

Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.

Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“

U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.

IZ SADRŽAJA

Igra paradoksa

Postavljanje granica

Bolje, a ne veće

Što i kada dajemo

Širom otvorenih očiju

Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja

Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom

Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?

Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete

ISJEČAK

„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.

Skrivanje iza žrtvovanja

Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.

U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.

(…)

Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'

(…)

Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“

13. KORIJENI NAŠEGA „JA“ (Robert Ornstein)

. Otkrivanje tajne o nama samima

Predočavajući novu teoriju ličnosti, utemeljenu na istraživanjima dječjeg razvoja, genetike i organizacije mozga, Ornstein preispituje mnoge ustaljene tvrdnje. Pritom u interpretaciji najnovijih nalaza u psihologiji koristi praktične primjere, humor i jednostavan jezik. Ovu je knjigu Publishers' Weekly nazvao briljantnom i uzbudljivom, a drugi kritičari intrigantnim i poučnim promišljanjem o tome kako i zašto smo postali „najposebnija“ vrsta.

U središtu knjige je hipoteza o postojanju tri glavne dimenzije individualnih razlika. Prva dimenzija, tzv. „dobitak“ razlikuje nas prema tome doživljavamo li mi svijet kao pun podražaja ili nam uzbuđenje izgleda slabo i udaljeno od nas – jesmo li gladni podražaja ili nismo. Druga dimenzija bavi se time koliko planiramo i organiziramo svoj život, a treća se odnosi na čuvstveni pristup životu.

IZ SADRŽAJA

Zagonetka osobnosti

Rane razlike

Tri dimenzije temperamenta

Uređenost - oslobođenost

Organiziranje postupaka i misli

Pozitivno pristupanje, negativno povlačenje

Poremećaji: Na krajevima kontinuuma

Boja kože, kulturalni običaji i osobnost

Zašto se djeca u istoj obitelji toliko razlikuju

Razlike u pamćenju i mišljenju

ISJEČAK

„Zamislite osobu kao vrt. Na samom početku, kad se dijete rodi, vrt je sposoban uzgojiti mnogo različitih vrsti biljaka. Zahvaljujući određenom sastavu tla (genetici) vrt ima veću vjerojatnost da uspješnije uzgoji određenu vrstu biljaka. Međutim, ubrzo će 'životno iskustvo' tog vrta (kao, primjerice, vremenske prilike pod čijim je utjecajem i količina njege koju dobiva) početi odabirati koje će se biljke ukorijeniti, koje će se odnjegovati, a koje će se zanemariti. Kako vrijeme prolazi vrt će se stabilizirati u određeni obrazac. Naposljetku će biti sve teže i teže posaditi nove biljke jer će im biti teško natjecati se s onima koje su se već ukorijenile. Ipak, uvijek ima prostora za neke promjene…

(…)

Oni s niskim pojačanjima (opaska: podražajima!) u svom živčanom sustavu cijelo vrijeme gladuju za podražajima; oni s vrlo visokim pojačanjem (opaska: podražavanjem!) presiti su podražaja. Mi ostali negdje smo u sredini. (…) Površno razmatranje ove informacije moglo bi nas dovesti do toga da pretpostavimo kako će osoba čiji je mozak visoko ugođen za pobuđenost neprekidno tražiti akciju i uzbuđenje. Ali, to ne funkcionira na taj način: mirni ljudi prirodno su više pobuđeni od druželjubivih ljudi. Upravo zato introvertirani teže mirnom životu: toliko se toga već zbiva unutar njih da ne trebaju dodatna uzbuđenja. Postoji paradoks: ti 'veliki dobitnici' koji su iznutra visoko pobuđeni nisu ljudi koji jure svijetom tražeći nova uzbuđenja. To su oni koji su sklupčani na kauču i mirno čitaju. Oni ne traže mnogo prijatelja…(…) Za razliku od njih, otvoreni tipovi ljudi koji vole zabave i koji jako vole glasnu glazbu, koji vole česte izlaske u svako doba, koji uživaju u brzoj vožnji ili u skakanju padobranom, koji su često upleteni u složene poslovne ili osobne drame osobe su koje imaju živčani sustav koji malo dobiva. Njima su sva ta uzbuđenja i svi ti poticaju potrebni da bi mogli funkcionirati. 'Mali dobitnici', čiji je unutarnji svijet tih – moraju sami tražiti ili proizvoditi buku.

(…)

Lako je prepoznati gdje je smještena pojedina osoba na kontinuumu uređenost-oslobođenost. Ljudi za koje kažemo da su slobodni duhovi nalaze se oko središta, ali malo prema strani oslobođenosti. S druge strane od središta nalaze se oni brižljivi tipovi koji detaljno planiraju svaki tjedan i svaki odmor. Od onih slobodnih duhom mogli bi još dalje biti oni koji su kreativni u svim područjima, koji slobodno slijede nezacrtane putove asocijacija i imaju 'umjetnički temperament', a s druge bi strane bili oni s krutom proračunatošću i pravničkom logikom, koji sve rade jedno za drugim, logički, po redu, gdje je sve provjereno i uravnoteženo. Kako idemo dalje, s pojedinih strana pojavit će se impulzivnost i kompulzivnost, a najdalje će biti shizotipno mišljenje i sama shizofrenija s jedne strane, a opsesivno-kompulzivni poremećaj s druge strane.

(…)

Analiza granica pokazuje da se neki ljudi oštro i jasno usredotočuju na jednu stvar u okolini ili u svom životu. Obave to što imaju i onda prijeđu na drugu stvar. Drugi su ljudi razbarušeniji. Oni se, izgleda mogu baviti sa svim stvarima odjednom: oni su, ako baš hoćete široko, a ne usko utemeljeni. Jedna oslobođena osoba koju smo testirali rekla je: 'Previše toga dolazi odjednom. Nikada se ne mogu usmjeriti samo na jednu stvar'.“

14. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

„Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

15. UNUTARNJI KOMPAS (Tomica Šćavina)

. Prepoznajte svoj smjer

Psihologinja Šćavina u ovoj knjizi povezuje psihologiju i duhovnost, propitujući granice životnih uvjerenja ljudi kako bi ih potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta, na prepoznavanje 'vlastitog smjera'. Govoreći o smislu života, kaže kako onda kada smo u aktivnoj poziciji kreatora smisla imamo više motivacije za istraživanje i upoznavanje sebe i svijeta. Potraga za smislom vrsta je komunikacije sa stvarnošću koja produbljuje doživljaj života i povećava naše kapacitete za čuđenje, radost i suosjećanje. Patnja je, napominje, nešto čemu najteže pronalazimo smisao. Kada osjećamo snažnu fizičku ili emocionalnu bol filozofiranje o smislu života doima se kao puka besmislica. Kako naći smisao u tome da je netko, ni kriv ni dužan, već kao dijete proživio teške traume? Na ovo pitanje psihologinja odgovara tvrdnjom da je prihvaćanje, doživljavanje i shvaćanje vlastite individualne priče mnogo vredniji generator smisla od većine univerzalnih učenja koja život objašnjavaju iz udaljene, kozmičke perspektive. Individualna životna priča je ono što omogućuje stalno otkrivanje novih odgovora na pitanje: kakav sam/kakva sam?

IZ SADRŽAJA

Tko je odgovoran

Vrijeme za promjenu

O lakoći i težini

Kao da me nema

Biti netko drugi

Kako se branimo

Osjećam, dakle jesam

Let it be

Unutarnje dijete

Anatomija straha

Projektivna zaljubljenost

Pasivna agresija

Princip žrtvovanja

Uloga žrtve

Kako raširiti krila

Smisao života

ISJEČAK

„Većina nas u sebi nosi mnoštvo definicija nas samih. Ono što se u tu definiciju ne uklapa trudimo se ignorirati, izbrisati, praviti se da toga nema. Na primjer, smatram li sebe osobom koja je 'iznad' ljutnje ili osobom u kojoj nema zavisti, osjetim li ljutnju ili zavist, imidž koji pred sobom nosim te će nepoželjne elemente eliminirati. Misleći da tako postajem sve bolja ili sve svjesnija, zapravo postajem sve lošija i sve nesvjesnija jer ne razvijam sebe, već svog unutarnjeg neprijatelja.

Unutarnjeg neprijatelja u ovom kontekstu čine svi oni odbačeni, negirani, neprihvaćeni, potisnuti dijelovi nas. Sve ono što u nama postoji, a čemu smo rekli 'ne'. Ljutnja kojoj kažemo 'nema te' ne nestaje već mijenja svoju energetsku formu i samim time joj je teže ući u trag. Recimo, nema više vatrene ljutnje, ali zato ima močvarne depresije. Ili, nema više zavisti prema 'boljem' ili 'jačem', ali zato ima agresije prema 'lošijem' ili 'slabijem'.

(…)

S vremenom, oko autentičnih osjećaja raste ovojnica straha. Primjer: Ljuta sam – što ako si dopustim ljutnju i eksplodiram? Tužan sam – što ako pokažem tugu i ostanem dolje na dnu, neutješan? Eksplodirati od ljutnje i utapati se u tuzi zapravo mogu samo oni koji uporno osjećaje potiskuju, oduzimaju im značaj,ne slušaju ono što im ti suptilni stanovnici grudnog koša imaju za reći. A tada nastupa strah, emocija vladarka koja suptilnost među rebrima (koja pod njenom čizmom postaju nalik rešetkama zatvora) sabija,miješa, cementira, slaže u blokove, rearanžira, oblikuje, deformira. Strah može imati tisuću lica.

(…)

Živjeti ispunjen, lijep život podrazumijeva stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmijeh i ljutnju kako bismo išli prema sretnijem životu. Prije svake iduće stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikad nije lak. Zakoračivši u nepoznate, neotkrivene dijelove sebe možemo otkriti novu snagu, ali ne prije nego se otvorimo tamo gdje smo zatvoreni, tamo gdje smo ranjivi.

(…)

Biti žrtva je velika životna uloga. To je izuzetno rasprostranjen obrazac ponašanja. Prenosi se poput virusa, putuje kroz nesvjesne kanale psihe i hrani se kapacitetima za stvaranje zdravog, kvalitetnog života. Što je uloga žrtve duže hranjena, teže ju je iskorijeniti. Mnoge se mlade žene nađu u situaciji da previše udovoljavaju drugima, da se troše i angažiraju oko odnosa nakon kojih se osjećaju iscijeđeno, povrijeđeno, iskorišteno ili jadno. To je početak.

Nakon više godina ovakve (auto) torture, nakon što shvate da se on (često je to suprug ili šef koji maltretira) neće samo tako promijeniti ili da svemirom ne vlada pravedan bog koji svakome dijeli po zasluzi, nastupa faza dubokog razočaranja. Tu počinje žaljenje.

(…)

O životu i svojoj ljudskoj prirodi možemo nešto naučiti kako iz sreće i zadovoljstva tako i iz patnje, ljubomore ili bijesa. Perfekcionistička vizija sebe kao nekog tko uvijek ima prave odgovore, snalazi se u svakoj situaciji i stalno vidi da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna čini nas neosjetljivim i površnim. Kreiranje životnog smisla se prije svega temelji na iskrenosti prema sebi, jer najviše napredujemo onda kada si priznamo 'kako jest' umjesto da stalno težimo 'onome kako bi trebalo biti'. Definicija toga 'kakvi bismo trebali biti' nije izvor sreće već izvor frustracije. Život se uvijek događa u sadašnjosti, a mir sa sobom onakvima kakvi jesmo temelj je smislene povezanosti naše unutarnje i vanjske stvarnosti.“

16. ZAGRLI SVOJU SJENU (Debbie Ford)

. Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost

Jung je prvi osmislio izraz „sjena“, koji se odnosi na one dijelove osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jednostavna: „Sjena je osoba koja ne želite biti“.

knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim takvim, ponekad kontradiktornim, dijelovima sebe. Govori o probijanju zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas u potragu za vlastitom istinskom prirodom. Objašnjavajući kako teče proces otkrivanja vlastitoga autentičnog bića, autorica naglašava da to svakako obuhvaća razotkrivanje svih naših „mračnih“ strana. A to, pak, pomaže da se promijeni način na koji doživljavamo sebe, druge i cijeli život.

Autorica je voditeljica seminara o mračnoj strani (Chopra Center for Well Being u Sjedinjenim Američkim Državama).

Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihvatiti ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi Jer, odvest će vas do tih vrata iza kojih se kriju trajna sre

a, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bezuvjetno zavolite i druge.

Neale Donald Walsch

IZ SADRŽAJA

Potraga za sjenom

Svijet je u nama

Kako se ponovno sabrati

Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe

„Ja sam takav“

Prihvaćanje mračne stane

Ponovno tumačenje sebe

ISJEČAK

„Većina nas odgajana je da vjeruje kako ljudi imaju dobre i loše osobine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku individualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovat prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali, kako starimo počnemo uviđati još jednu veću istinu – da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dijelovi potrebni da bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepoznati dobro ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni , a da ne znamo što je strah?

(…)

Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko od nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dijelove sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vjeruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a ostatak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje - kako bismo smanjili teret - sve ono što smo tu uskladištili.

(…)

Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.

(…)

Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istraživati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim integralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo jer mogu iskočiti na površinu najneprikladnijim trenucima. Njihovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života. Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom.

(…)

Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvjesno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvijestite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene.“

17. BUDITE SVOJI - SVI OSTALI SU IONAKO VEĆ ZAUZETI (Mike Robbins)

. otkrijte tajnu autentičnosti

Koliko često ne učinimo ili ne kažemo ono što stvarno želimo zbog toga što se brinemo što bi drugi mogli misliti o nama? Nažalost, veoma često. „Uvježbani“ smo, naime, govoriti ono što mislimo da drugi žele čuti ili ono što smatramo „prikladnim“ u određenim situacijama. Drugim riječima, vjerujemo kako u životu ne možemo uspjeti ako smo istinski „svoji“.

Autor ove knjige, pisac, životni trener i voditelj radionica za osobni razvoj u SAD-u, objašnjava kako se osloboditi takvih strahova i ograničenja, kako se izražavati samopouzdano, kako izravno i učinkovito rješavati konflikte, kako preuzeti odgovornost za ono što se događa oko nas. Ukratko - kako se osloboditi svega što nas sputava u autentičnom izražavanju vlastite osobnosti i vlastitih stajališta.

Mike Robbins zna tajnu o razlici između stvarnih nas i onoga što glumimo da jesmo koju svi mi vječiti adolescenti moramo naučiti unutar naše kulture kako bismo napokon odrasli. On je vrlo jasno opisuje. Uči nas da autentičnost, intimnost, životna radost i uspjeh ovise o vlastitoj sposobnosti da budemo nazočni kada je to potrebno i da iskreno iznesemo rezultate svog rada, svoje misli, osjećaje i opažanja. On također zna kako se trebamo međusobno oslanjati jedni na druge dok sami sebi ne postanemo jasni i potpuni kao osobe – htjeli mi to ili ne - i to bez igrica, skrivenih namjera i sličnih sranja. Svaka čast Mike! Ovo je predivna knjiga!

dr. sc. Brad Blanton, autor knjige Radikalna iskrenost

IZ SADRŽAJA

Zašto je teško biti autentičan?

Ne odskačite od prosjeka.

Ne mogu to reći ili učiniti.

Pet načela autentičnosti

1. načelo: Spoznaj samoga sebe

2. načelo: Preobrazite svoj strah

3. načelo: Jasno se izrazite

4. načelo: Budite hrabri

5. načelo: Slavite sebe

ISJEČAK

„Od samog rođenja počnu nas 'trenirati'. Liječnici, babice, medicinske sestre, roditelji, članovi obitelji i ostali koje susrećemo u prvom danu svog života brinu o nama, ali nam i nameću svoja pravila,procedure, mišljenja, uvjerenja i ideje o tome kakav je svijet i kakav bi trebao biti. (…) Kad se ne bismo brinuli za svoju djecu nakon njihova rođenja ona jednostavno ne bi preživjela. Ipak, ova dilema naglašava jednu od temeljnih proturječnosti s kojom se svi susrećemo – kako ćemo spoznati što znači biti stvarno svoj kad o životu učimo kroz filtrirane perspektive osoba koje nas odgajaju i kulture u kojoj živimo?

(…)

Nisam pretjerani ljubitelj zvuka plača mojih kćeri i ne želim da bespotrebno pate. Ipak, često pomislim da se bebe jednostavno izražavaju na svoj način, a plač je, s obzirom na to da u početku ne raspolažu prevelikim vokabularom, najstrastveniji i najprikladniji način da to učine.

Naša opsjednutost poduzimanjem svega što možemo da zaustavimo plač ne odnosi se toliko na stvarnu brigu o djetetu koliko je ona najčešće povezana s našom nelagodom koja se javlja kod izražavanja intenzivnih osjećaja, s činjenicom da ne volimo slušati zvuk plača, sa željom da nas drugi ne osuđuju zato što nam je dijete uznemireno, a ponajviše od svega riječ je o podsvjesnim uvjerenjima o tome koji su osjećaji prihvatljivi i prikladni, a koji nisu.

(…)

Svatko od nas ima svojeg vlastitog Gremlina. Možda ste čuli za njegove sinonime: unutarnji kritičar, negativni ego, unutarnji glas ili nešto slično Gremlin je glas u našim glavama kojeg tvore sve negativne i kritične misli koje svakodnevno mislimo o sebi.(…) Nažalost većina nas predaje svoju snagu, a u konačnici i svoj život u ruke gremlinima…

(…)

Naše putovanje prema dubljoj autentičnosti počinje sa sviješću o sebi. (…) Biti u potpunosti svjestan sebe uključuje potrebu za većom introspektivom. Radi se o sposobnosti da budemo pošteni prema sebi, a to je prvi korak prema izražavanju vlastite istine i življenju u skladu s njom bez srama pred drugima. Dobar način razmišljanja o ovome je da podijelimo stvari u životu na one 'iznad površine' (stvari koje radimo, navike koje imamo, uloge koje preuzimamo i tako dalje) i one 'ispod površine' (misli, osjećaje, stavove, uvjerenja, vrijednosti, maštu i još mnogo toga).“

Kvaliteta života

1. KAKO SE DOBRO POSVAĐATI – PRIRUČNIK ZA POBOLJŠANJE KVALITETE ŽIVLJENJA, PARTNERSKIH, OBITELJSKIH I POSLOVNIH ODNOSA (Ljubica Uvodić- Vranić)

Teme u ovoj knjizi sažeta su predavanja održana na sastancima Udruge za poboljšanje kvalitete života „Petkom u pet“ koja djeluje od 1997. u Domu zdravlja Trešnjevka u Zagrebu. Kako stoji u autoričinom predgovoru, ta je čarobna grupa malu dvoranu u prizemlju učinila „oazom tolerancije, prijateljstva i uvjerenja da se može učiti cijelog života i da je učenje o ljudima i njihovim odnosima najzanimljivija stvar na svijetu“.

„…Poput male enciklopedije životnih mudrosti pomoći će ona (knjiga) svakome tko u nju zaviri da osvijetli one dijelove svoje spoznaje koji su nekom čudnom igrom slučaja ostali izvan domašaja svjetla s pozornice znanja i omogućiti pozitivne pomake upravo u onim aspektima života koji su u nekom trenutku sporni.“

Iz recenzije prof. dr. sc. Josipa Jankovića

„Knjiga Kako se dobro posvađati primjer je kako na jednostavan i zoran način ne-psiholozima objasniti psihološke teme i probleme i pritom zadržati dignitet struke. „

Iz recenzije doc. dr. sc. Reae Fulgosi-Masnjak

Iz Sadržaja

Kako se kontrolirati

Štete i koristi od agresivnosti

Samopouzdanje

Četrdeset i dva uspješna načina rješavanja problema i osam neuspješnih

Motivacija

Kako smanjiti stres

Umor i načini odmaranja

Emocije i zdravlje

Paranoidno „mišljenje“

Srednja dob

Organizacija života nakon krize

Treća dob

Poremećaji ličnosti

Kako organizirati dan

Jesu li sitnice baš toliko važne?

Fokus i ličnost

Čovjek i sloboda

Zašto se srdimo?

Partnerski odnosi i faze

Ljubomora i kako je pobijediti

Kako se dobro posvađati

Komunikacija i emocionalna investicija

Poteškoće grupne komunikacije

Taština

Za i protiv televizije

Laž

Isječak

„Uspješni načini (od 42 uspješna načina rješavanja problema)

1. Razgovarajte bez predbacivanja! 2. Pomirite se sa problemom! 3. Prihvaćajte problem kao moguće rješenje!  4. Usporedite s težim problemom! 5. Šalite se na svoj račun i na račun problema! 6. Kompenzirajte nezadovoljstvo zadovoljstvom na nekom drugom području! 7. Podijelite problem s drugima! 8. Razumski proučavajte problem, odvojivši ga od emocija (…)

Neuspješni načini (rješavanja problema)

1. Bijeg od problema; 2. Odgađanje rješavanja problema; 3. Agresija prema drugima ili prema sebi; 4. Prerano rješavanje problema; 5. Prebacivanje rješavanja problema na druge;  6. Čekanje da se dogodi čudo…

(…)

„Kako možemo sami povećati svoje samopouzdanje? Postavljanjem realnih, malih i dostižnih ciljeva. Bilježenjem svakog pa i najmanjeg uspjeha. Druženjem s ljudima koji znaju dobronamjerno procijeniti naše postignuće. Prilagođavanjem svojih očekivanja objektivnim okolnostima. Ako ne možemo postići uspjeh na jednom području, priuštimo sebi uspjeh na drugom, ohrabrimo se i nastavimo dalje.

I ne zaboravimo: Nije samo postignuće uspjeh. I nastojanje je uspjeh. I zadovoljstvo. Lijepo je htjeti. Lijepo je željeti. Neki kažu da je čak i ljepše stremiti nego stići.“

2. NENASILNA KOMUNIKACIJA (MARSHALL B. ROSENBERG)

. Jezik života

Izdavač – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava

. Ono što želim u životu je suosjećanje, strujanje između mene i drugih utemeljeno na uzajamnom davanju od srca

Marshall Rosenberg

Naučili smo govoriti, ali ne i komunicirati. Posljedica – nepotrebna osobna i društvena patnja. Ova knjiga će vas poučiti djelotvornom jeziku kojim možete reći sve što vam leži na srcu i u mislima, a i pomoći onima koji u svojim odnosima pokušavaju prekinuti neproduktivne cikluse svađe. Osnovna je to literatura za svakoga tko želi unaprijediti svoje komunikacijske vještine. Primjena koncepata iz knjige vodi prema razumijevanju i funkcioniranju s drugima na način koji uključuje više ljubavi, suosjećanja i nenasilja te potiče suosjećanje.

Autor knjige je doktor kliničke psihologije, autor metode NK (Nenasilne komunikacije) te osnivač i direktor Obrazovnog odjela međunarodne neprofitne mirovne organizacije - Centra za nenasilnu komunikaciju.

IZ SADRŽAJA

DAVANJE OD SRCA

Proces NK

Primjena NK u vlastitom životu i svijetu

KOMUNIKACIJA KOJA BLOKIRA SUOSJEĆANJE

MORALISTIČKE PROSUDBE

Uspoređivanje

Poricanje odgovornosti

Ostali oblici komunikacije koja otuđuje od života

OPAŽANJE BEZ (PR)OCJENJIVANJA

Razlikovanje opažanja od (pr)ocjenjivanja

NK na djelu: Najarogantniji govornik kojeg smo ikad imali

PREPOZNAVANJE I IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA

Visoka cijena neizraženih osjećaja

Osjećaji nasuprot ne-osjećaja

PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE OSJEĆAJE

Primanje negativne poruke: Četiri mogućnosti

Potrebe u korijenu osjećaja

Od emotivnog ropstva do emotivnog oslobođenja

ZATRAŽITI ONO ŠTO BI OBOGATILO ŽIVOT

Korištenje pozitivnih formulacija

Molba nasuprot zahtjeva

PRIMANJE S EMPATIJOM

Prisutnost: Nemoj samo činiti nešto! Stoj tu!

Slušanje osjećaja i potreba

Kada bol blokira našu sposobnost empatije

MOĆ EMPATIJE

SUOSJEĆAJNO POVEZIVANJE SA SAMIM SOBOM

Prisjećanje na posebnost našeg bića

Promijeniti „moram“ u „odabirem“

POTPUNO IZRAŽAVANJE LJUTNJE

PRIMJENA SILE RADI ZAŠTITE

OSLOBAĐANJE SEBE I SAVJETOVANJE DRUGIH

ISTRAŽIVANJE ZAHVALNOSTI U NENASILNOJ KOMUNIKACIJI

ISJEČAK

„NK nam pomaže povezati se s drugima i samima sobom na način koji dozvoljava našem prirodnom suosjećanju da procvjeta. Pomaže nam preoblikovati način na koji se izražavamo i slušamo druge time što usmjerava našu svijest na četiri područja: što opažamo, osjećamo i trebamo te što tražimo kako bismo obogatili vlastite živote. NK njeguje duboko slušanje, poštovanje i empatiju te potiče uzajamnu želju za davanjem od srca. Neki ljudi koriste NK za uspostavljanje suosjećajnog odnosa sa samim sobom, neki za produbljivanje intimnih odnosa, a neki za izgradnju djelotvornih odnosa na poslu i u političkoj areni. Diljem svijeta NK se koristi za posredovanje u sporovima i sukobima na svim razinama.

(…)

Prva komponenta nenasilne komunikacije je opažati bez (pr)ocjenjivanja; druga komponenta je izražavanje onog što osjećamo. Psihoanalitičar Rollo May tvrdi da 'zrela osoba postaje sposobna razlikovati osjećaje u toliko nijansi, snažnih i strastvenih, ili nježnih i krhkih doživljaja, koliko ih ima u različitim glazbenim odlomcima jedne simfonije'. Za mnoge od nas, međutim, naši osjećaji su, kako bi ih May opisao, 'ograničeni poput nota zova lovačkog roga'.

(…)

Prošao sam dvadeset i jednu godinu školovanja u američkim školama i ne mogu se sjetiti da me itko tijekom cijelog tog vremena pitao kako s osjećam. Osjećaji jednostavno nisu smatrani važnima. Tada se cijenio 'ispravan način razmišljanja' – kako su ga definirale osobe na položajima i od autoriteta. Trenirani smo da budemo 'upravljani izvana', a ne povezani sa samima sobom. Učili smo biti 'u glavi' pitajući se 'Što drugi misle da bih ja trebao reći ili činiti?'“

3. KAKO USMJERITI ŽIVOT (JORG W. KNOBLAUCH, JOHANNES HÜGER, MARCUS MOCKLER)

. U tri koraka do budućnosti koju ste sami odredili

Za onoga tko ne zna u koju luku želi uploviti ni jedan vjetar nije povoljan, rekao je Seneka. Kako se odlučiti za luku objašnjavaju tri autora ove knjige - jedan koji je dobio nagradu za vrhunska postignuća u tržišnom natjecanju, jedan organizator seminara na temu usmjeravanja života i novinar, komunikacijski trener. Potrebno je, kažu, iskočiti iz kotača za hrčke te postupiti prema PUO formuli! - prepoznati vlastiti potencijal, usmjeriti svoj život te odlučno (zacrtano) provesti u djelo.

IZ SADRŽAJA

Život u kotaču za hrčke

Sedam pitanja za samoprocjenu

Formula PUO

Napor bez napretka: kotač za hrčke

Što vas motivira?

Natjerani ili pozvani?

Ne bojte se novih životnih razdoblja

Otkrijte priliku u nedaćama

Prvi korak: otkrivanje potencijala

Redoviti odmor: dreamday

Što je bilo prije vas

Oprostom do kvalitetnog života

Što se sve krije u vama

Upoznajte sebe

Drugi korak

Snaga unutarnje slike vodilje

Pronalaženje ravnoteže

Živjeti s ciljem

Iznova osmislite svoj život

Treći korak: odlučno provođenje u djelo

Kako se želje pretvaraju u ciljeve

Što ciljeve čini dobrima

Od hitnog do važnog

Moć navike

Uživanje u opuštenosti

Budite umjetnik življenja

Tko ne zna uživati ne može ni drugima pružiti užitak

Slavljenje života

Ugovor sa samim sobom

ISJEČAK

Staro pitanje čovječanstva, ima li života poslije smrti, sada se pojavljuje u začuđujućoj inačici: ima li života prije smrti. O tome je riječ u ovoj knjizi. Naš život sličan je jedrenjaku na oceanu koji se našao na otvorenom moru. Nevrijeme je i teško mu je zadržati smjer plovidbe. Privremeno gubi orijentaciju jer mu je obala sa spasonosnim svjetionikom izmakla iz vidnog polja, ili su mu otkazali suvremeni navigacijski sustavi. Ostaje mu samo igra valova. Hoćemo li uspjeti iznova odrediti mjesto na kojem se nalazimo, okrenuti kompas prema sjeveru, iskoristiti povoljne vjetrove, ukratko, usmjeriti svoj život?

(…)

Treba razmisliti: Želim li ja uopće raditi ovo što radim? Živim li u ravnoteži sa samim sobom, s ključnim područjima svoga života (odnos s partnerom, obitelj, financije, zdravlje…)? Ima li moj angažman uopće smisla ili je to samo primoravanje i poslovnost kojima upravljaju želje, očekivanja i potrebe drugih ljudi?

(…)

Predstavit ćemo vam jedan prokušani model ličnosti, koji će vam pomoći razjasniti snagu i slabosti vlastite ličnosti. Očaravajuće je otkriti kako su mnoge vaše slabosti samo naličja vaših jakih strana! Kod modela ličnosti riječ je o takozvanom DIPS profilu. Četiri slova označavaju četiri temeljna načela: dominantan, inicijativan, postojan i savjestan.

(…)

No zašto je pitanje o smislu života uopće tako važno? Ono nas toliko zaokuplja zato što ne možemo podnijeti pomisao da smo na ovom svijetu bez ikakvog smisla. Pitamo li se o smislenom životu, moramo biti načistu s tim što se podrazumijeva pod pojmom „život“. Imamo samo jedan život, a sve drugo se može ponoviti. Onaj tko ne položi maturu mora ponoviti 13. razred (u Njemačkoj), tko ne položi ispit može izaći na drugi rok, ako brak ne uspije mnogi će pokušati ponovno. Ali, ako si na kraju života predbacimo 'Nisam ozbiljno shvatio život', nećemo imati drugu priliku. Evo jednog citata iz nepoznatog izvora:

'Smisao života sastoji se u tome da radimo ono što ima smisla. Smisla ima ono djelovanje koje je korisno nama ili drugim ljudima, po mogućnosti svim ljudima. Prema tomu, smisao je života u donošenju koristi i dobra što većem broju ljudi.'“

4. POJEDI TU ŽABU (Brian Tracy)

. 21 sjajan način da prestanete oklijevati i napravite više stvari u manje vremena

Naslov knjige „pojedi tu žabu“ metafora je za obavljanje najtežeg zadatka u danu. U situaciji i pod teretom pritiska brojnih poslova, odgovornosti i projekata oklijevanje silno odmaže. Kontrolu nad vremenom i životom možete ipak uspostaviti promjenom načina razmišljanja, rada i rješavanja brojnih zadataka, s tim da prestanete raditi neke stvari i posvetite više vremena nekolicini aktivnosti koje vam uistinu mogu promijeniti život. Ovu tvrdnju priznati govornik i pisac bestselera potkrepljuje s dvadeset jednim praktičnim korakom koji će vam pomoći da prestanete oklijevati i obavite više važnih poslova još danas.

IZ SADRŽAJA

Planirajte svaki dan unaprijed

Primijenite u svemu pravilo 80/20

Razmislite o posljedicama

Stalno primjenjujte metodu ABCDE

Usredotočite se na ključna područja rezultata

Poslušajte zakon prisilne učinkovitosti

Temeljito se pripremite prije početka

Rješavajte jedan po jedan zadatak

Motivirajte se na djelovanje

Najprije obavite najteži zadatak

Podijelite zadatak na manje dijelove

ISJEČAK

„Vaša sposobnost izbora najvažnijeg zadatka u svakom trenutku kao i brzo i kvalitetno ispunjenje tog zadatka vjerojatno će više utjecati na vaš uspjeh nego bilo koja kvaliteta ili vještina koju možete razviti.

Prosječna osoba koja razvije naviku postavljanja jasnih prioriteta i brzog izvršavanja važnih zadataka ostavit će daleko iza sebe genija koji mnogo priča i stvara sjajne planove, ali radi vrlo malo.

Odavno se govori kako je prva stvar koju biste trebali učiniti svakog jutra – riješiti najteži zadatak, tako da ostatak dana proživite sa spoznajom da je to vjerojatno najgora stvar koja će vam se tog dana dogoditi. (…) Kad goddovršite bilo koji zadatak osjećate val energije, entuzijazma i samopouzdanja. Što je zadatak važniji, to se osjećate sretnije, samopouzdanije i moćnije. Dovršenje važnog zadataka pokreće ispuštanje endorfina u vašem mozgu.“

5. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)

. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta

Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.

Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

IZ SADRŽAJA

Disciplina

Odgoda užitka

Rješavanje problema i vrijeme

Odgovornost

Neuroze i poremećaji osobnosti

Bijeg od slobode

Posvećenost stvarnosti

Ljubav

Mit o romantičnoj ljubavi

Još malo o granicama ega

Ovisnost

„Samožrtvovanje“

Rizik gubitka

Rizik neovisnosti

Rizik konfrontacije

(…)

Rast i religija

Pogled na svijet i religija

Religija znanosti

Znanstveni i tunelski vid

Milost

Čudo zdravlja

Čudo nesvjesnoga

Definicija milosti

Problem zla

Evolucija svijesti

Priroda moći

Otpor prema milosti

ISJEČAK

„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

(…)

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'

Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“

6. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)

. Umijeće davanja i primanja

. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu

Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.

Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“

U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.

IZ SADRŽAJA

Igra paradoksa

Postavljanje granica

Bolje, a ne veće

Što i kada dajemo

Širom otvorenih očiju

Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja

Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom

Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?

Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete

ISJEČAK

„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.

Skrivanje iza žrtvovanja

Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.

U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.

(…)

Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'

(…)

Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“

7. ZABLUDA O STRESU (Andrew Bernstein)

. Stres je stvaran, ali pogrešno se tumačilo ono što ga uzrokuje kao i način kako ga se riješiti, sve do sada; Odakle stres uistinu dolazi te kako živjeti sretnije i zdravije

Općepoznata je tvrdnja kako vrijeme liječi sve rane, no vjerojatno i u vašem životu postoje problemi koji su se zadržali unatoč protoku vremena. Međutim, kad prođe dovoljno vremena do nas dopiru nove informacije koje mijenjaju naše gledište. Dakle, zapravo nas liječi spoznaja, a ne vrijeme.

Metodom ActivInsighta autor dinamiku spoznaje sažima u jednostavan proces kojim se možete poslužiti da biste sami svjesno provocirali promjenu vlastitog razmišljanja kad god ste ljutiti, uzrujani ili pod stresom. Kako promijeniti vlastito razmišljanje razmotrimo na primjeru nekoliko dubokih uvjerenja ljudi. Primjerice: „ljudi ne bi trebali ratovati“, „djeca ne bi trebala lagati“, „supružnici bi jedno drugom trebali biti vjerni“. Struktura tog idealiziranog „trebalo bi“ čvrsto je utkana u naš vrijednosni sustav i moral. Tako su nas naučili gledati na svijet. Nije to ni ispravno ni pogrešno, ni dobro niti loše. To je jednostavno tako. Ali, ako vas zanima život bez stresa morate osporavati tu strukturu.

Dok budete radili na ActivInsightu malo-pomalo vaš će se um povezati sa činjeničnom stvarnošću. Protučinjenično „trebalo bi“ počet će se raspadati, a vi ćete doći do jednostavne istine da je ono što „bi sada trebalo biti“ upravo ono što se događa – „trebalo bi ustvari već jest“, a dokaz za to je čitava povijest života na Zemlji koja nas je dovela do ovoga trenutka. To će vam se u početku činiti neshvatljivim, jer je vaš mozak naviknut pribjegavanju protučinjeničnom „trebalo bi biti“. (…) Kako biste prevladali vlastito odbijanje, morate shvatiti da prepoznavanjem istine da se „ono što bi trebalo biti“ ustvari „već događa“ ne želite situaciju ostaviti onakvom kakva jest. Ne tvrdite da bi ljudi trebali voditi ratove i ne želite supružnika koji će vas varati.

ActiveInsight ne propisuje. On opisuje. Spoznajete stvarnost onakvom kakva jest jer ćete tako pokrenuti promjenu, ali otvorenih očiju, smireni umjesto da budete puni gnjeva i poricanja.

IZ SADRŽAJA

Razotkrivanje zablude

Moć spoznaje

Nastanak stresa

Zabluda o prometnim gužvama

Zabluda o srdžbi

Zabluda o razrješavanju sukoba

Zabluda o uspjehu

Zabluda o financijskoj sigurnosti

Zabluda o neizvjesnosti

Zabluda o slomljenom srcu

Zabluda o preranoj smrti

ISJEČAK

„Mnogi čitav svoj život ne uspijevaju razumjeti vezu između misli i emocija te ne shvaćaju da se izvor svih emocija (pozitivnih i negativnih) nalazi unutar nas samih. Ništa vas ne može učiniti frustriranim. Ništa vas ne može učiniti srditim. Gledajući tako, ništa vas ne može učiniti niti sretnim. Sve emocije proizlaze iz vašega vlastitog emocionalnog tumačenja.

(…)

Ne možete odlučiti drukčije razmišljati. Ono što pak možete učiniti je pobliže razmotriti svoje misli. Kad istražite uvjerenje iz kojeg proizlazi stres i shvatite da je ono što ste smatrali točnim zapravo krivo to uvjerenje zamire. To zapravo znači da se vi ne držite uvjerenja iz kojih proizlazi stres. Ona se drže vas. A svoj stisak popuštaju kad vi uvidite da nisu točna. Stvarna psihološka transformacija ne događa se zbog snage volje, motivacije, iskrenosti ili želje. Ona se događa kad naučite razlikovati točno od pogrešnog uz pomoć stvarnog svijeta kao dokaza. Što češće to budete činili to ćete iz svog razmišljanja, i iz svog života, ukloniti više uvjerenja iz kojih proizlazi stres.

(…)

8. BEZ RAZGOVORA SE NE MOŽE (Pavao Brajša)

. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

Knjiga je namijenjena onima koji žele saznati kako kvalitetno razgovarati da bismo unaprijedili vlastitu osobnost, komunikaciju s drugima, intimne veze…Jer, kako kaže autor, čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom. Razgovor sudjeluje u rađanju našega tijela, mozga, osobe, identiteta. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu, u društvu.

Autor knjige, Pavao Brajša, poznati je psihijatar, psihoterapeut i komunikolog – autor četrdesetak knjiga. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj, radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta te vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji.

IZ SADRŽAJA

Zašto nam treba razgovor

(Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta; Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora; Naš mozak se razvija razgovorom; Naša osobnost se razvija razgovorom; Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom…)

Od čega se sastoji razgovor i kako se uči

(Ne razgovaramo samo riječima; Na onoga s kim razgovaramo ne djeluje toliko poslana koliko primljena poruka; Treba učiti kako sa svakim drugačije razgovarati…)

Zašto ne možemo bez razgovora

Razgovor omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje; Previše nekvalitetnog razgovora čini veću štetu nego premalo kvalitetnog, Loš razgovor je vezan uz poremećene odnose sugovornika…)

Odnosi i sadržaji u razgovoru

(Iskrenim ja porukama privlačimo sugovornike; U razgovoru selektivno slušamo, subjektivno tumačimo i rado iskrivljujemo…)

Kakav je naš razgovor

(U razgovoru možemo biti nezainteresirani, tužitelji, teoretičari, iskreni i zataškavati; Moramo razgovarati jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga…)

Razgovor je ono što iz njega učinimo

Ne možemo sa svima razgovarati na isti način

Kako bismo trebali, a kako često razgovaramo

Principi i pravila uspješna međusobnog ponašanja u razgovoru

ISJEČAK

KOMUNIKACIJA

„Trebali bismo govoriti konkretno i dorečeno, povezano sa svakodnevnim životom, prepoznatljivo, ne gubiti se u općenitostima, a niti govoriti u šiframa. Općenito i nedorečeno ne privlači nikoga. Opće istine i nikada do kraja izgovoreno također. Skloni smo bitno ispuštati, a konkretno izostavljati. Ne smijemo izbjegavati izražavanje osobnog stava prema onome što govorimo, kao i prema onima s kojima razgovaramo. (…) Moramo govoriti iskreno, a to znači što mislimo, osjećamo i kako se ponašamo. Moramo živjeti i osjećati ono što mislimo i govorimo. Važno je vjerovati u ono što govorimo, biti uvjereni u istinitost onoga u što želimo uvjeriti sugovornika. Naše ponašanje mora potvrđivati ono što govorimo.

(…)

Tolerantni smo u razgovoru ako uvažavamo drugačija mišljenja sugovornika, ako ne mislimo da uvijek i jedino mi moramo imati pravo. Uza sva neslaganja na sadržajnoj razini, treba zadržati dobre odnose s onima s kojima se ne slažemo…"

9. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

 

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

„Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

Kreativnost u službi psihološke samopomoći

1. ZLATNI RUDNIK (Julia Cameron)

Put do srca vaše kreativnosti

Knjiga polazi od tvrdnje da su svi ljudi - bez iznimke - kreativni te da se život osmišljava, obogaćuje i olakšava otkrivanjem te kreativnosti, odnosno samootkrivanjem kroz kreativnost. Jedno od oruđa na tom putu su i Jutarnje stranice, „naizgled besmisleni alat, koji se sastoji od toga da svako jutro čim se probudite ispišete tri stranice teksta - struje misli,  bez reda, onako kako naviru. Te stranice ne treba nikome pokazivati, niti ih ponovo iščitavati, da vas kritika ne bi pokolebala. Samo treba svako jutro pomicati olovku po papiru i zapisivati sve što vam u tom trenutku padne na um. Ne mora biti ni smisleno niti pametno. To bi vas trebalo usredotočiti, smiriti, ispuniti snagom i prosvijetliti vas, pružiti vam utjehu, probuditi u vama znatiželju, izazvati vas, pokrenuti…“

Iz Sadržaja

Polazak na put

Zadatak: Jutarnje stranice

Način putovanja: hodanje

Obaveza razvijanja kreativnosti

Kraljevstvo priče

Ranjivost

Snaga riječi

Skriveni istinski „ja“ u nama

Zadatak: Čitajte sve što vam dođe pod ruku

Kraljevstvo slike

Poigrajte se podvojenim osjećajima u sebi

Kraljevstvo zvuka

Glazbeni štit

Tišina

Kraljevstvo samosvijesti

Nikada nema vremena za…

Samosavladavanje

Kraljevstvo međuljudskih odnosa

Gdje je izvor vaše patnje

Kraljevstvo duhovnosti

Prisjetite se Boga iz svog djetinjstva

Kreirajte vlastiti „špil“ duhovnih karata

Kraljevstvo mogućnosti

Ljubavno pismo za vašu prošlost

Ljubavno pismo za vašu sadašnjost

Isječak

“Knjiga u koju se spremate ’ući’ predstavlja hodočašće, odnosno put ozdravljenja. (…) Uostalom, nazovite ovaj put kako vam volja. Neki među vama smatrat će ga duhovnim putovanjem. U tom ćete slučaju iskoristiti vlastitu kreativnost da biste se sreli sa Stvoriteljem. Drugi će ga možda promatrati sa psihološkog stajališta. Oni su u potrazi za cjelovitošću ličnosti i okrepljujućom autonomijom oslobođenom utjecaja tuđeg očekivanja(…)

Svatko od nas bogatiji je nego što misli. Svačiji je život obdaren čarolijom, oplođen ljepotom i ispunjen snagom. Naše unutarnje zalihe, nerijetko skrivene, čak i nespoznate i nepriznate, bogatstvo su koje u sebi nosimo, a ja ga nazivam duhovnom DNK.“ „Zlatni rudnik svakog ljudskog bića smješten je u njegovom srce. Ono je izvor stvaralačkog poriva. Ako je srce ranjeno moramo ga izliječiti kako bismo i dalje vadili zlato iz našeg rudnika- Zbog toga je ova knjiga put ozdravljenja, povratak u vlastitu nutrinu. (…)

 „ Većinu nas nisu naučili da se učinkovito suočimo s vlastitom sudbinom. Možda je nismo ni svjesni. U djetinjstvu su nam rijetko govorili da u životu postoji jedinstveno mjesto koje je samo naše. Umjesto toga su nas poticali da vjerujemo kako bismo svojim životom trebali ispuniti očekivanja drugih te da će naše zadovoljstvo proisteći (ili bi tako trebalo biti) iz njihovog. Nisu nas učili da sami sebe pitamo tko smo već da kod ljudi oko sebe tražimo odgovor. Stoga smo uvježbani da slušamo tuđe verzije vlastite ličnosti.“ (…)

2. KAKO MISLITI POPUT LEONARDA DA VINCIJA (Michael J. Gelb)

Oslobodite vlastite skrivene sposobnosti, izoštrite čula i oslobodite svoju jedinstvenu inteligenciju

Korak po korak, uz pomoć vježbi i provokativnih lekcija iz ove knjige ovladat ćete snagom – i čudesnom znatiželjom – vlastitog genija, stječući takve sposobnosti mijenjanja života kao što su: rješavanje problema, kreativno razmišljanje, samoizražavanje, uživanje u svijetu koji vas okružuje, postavljanje ciljeva i uravnoteženje tijela i uma. Pozivajući se na Da Vincijeve bilježnice, izume i legendarna umjetnička djela, autor predstavlja sedam davinčijevskih principa – od curiosita, nezasitno znatiželjnog pristupa životu do connesione,  uvažavanja međusobne povezanosti svih stvari. Unutar njih nudi: samoprocjenu, primjenu principa i vježbe, deset ključnih pitanja, princip na djelu, princip za roditelje i sl.

Iz Sadržaja

Mozak vam je mnogo bolji no što smatrate

Učiti od Leonarda

Sedam davinčijevskih principa

• Curiosita
• Dimostrazione
• Sensazione
• Sfumato
• Arte/Scienza
• Corporalita
• Connesione

Isječak

Princip Sensazione

„Pet osjetila su svećenici duše“ (Leonardo da Vinci)

…Pa ipak, Leonardo je s tugom ustvrdio kako prosječan čovjek „gleda a ne vidi, sluša a ne čuje, dodiruje a ne osjeti, jede a ne kuša, kreće se bez tjelesne osviještenosti i govori bez razmišljanja.“ Njegovu procjenu tumačimo stoljećima poslije, kao poziv za usavršavanje naših osjetila te time našeg uma i naših iskustava. (…)

„Princip sfumato (spremnost da se prigrli neizvjesnost, paradoks i nesigurnost) dotiče samu srž postojanja. Jednako kao što dan slijedi poslije noći, tako se i naša radost rađa u tuzi. Svatko od nas je središte jedinstvenog i posebnog univerzuma i posve nebitna pjegica kozmičke prašine. Od svih suprotnosti nijedan ne ulijeva veći strah od suprotnosti života i smrti. Sjena smrti daje životu potencijal značenja.(…)

Davinčijevske moći možete razviti njegovanjem „tolerancije za konfuziju“, izoštravanjem čula kad ste suočeni s paradoksom i prihvaćanjem kreativne tenzije. Prakticirajte vježbu kontemplacije uz pomoć bilo kojeg od sljedećih paradoksa…“

3. VJEČNI ODJECI – KELTSKA RAZMIŠLJANJA O ČEŽNJI ZA PRIPADANJEM (John O’Donahue)

Raščišćavanje prostora srca

Posegnuvši za učenjima drevnog svijeta Kelta, čije vjerovanje u postojanje duha u svim stvarima živi i danas te kao baština mistične mudrosti zvonko odzvanja u suvremenom čovjeku, John O’Donohue – poznati irski pjesnik, filozof i katolički učenjak – obraća se ljudima umrtvljenim funkcionalizmom zapadnjačke kulture nudeći im, analizom ljudske čežnje za pripadanjem, osobnije putovanje u razmišljanje radi ’’raščišćavanje prostora srca’’ kako bi se slobodni i kreativni spustili u ’’vlastite tihe dubine’’.

Iz Sadržaja

Buđenje u svijetu: na pragu pripadanja

Zašto nam je potrebno pripadati

Osjećaj kako nešto nedostaje

Čežnja da budemo voljeni

Obitelj kao gnijezdo pripadanja

Prisutnost: oganj čežnje

Spoznajte da ste ovdje

Tjeskobna prisutnost

Dostojanstvo prisutnosti

Funkcionalizam uništava prisutnost

Zatvori u kojima pristajemo živjeti

Strah od slobode: utočište lažna pripadanja

Kavez ustrašene osobnosti

Najvažnije je postati slobodan

Zatvor krivnje

Zatvor stida

Zatvor uvjerenja

Patnja kao mračna dolina uništene pripadnosti

Patnja samoizgnanstva

Zašto ste toliko ranjivi

Točka ravnoteže

Nestaje osjećaj značenja

Sprijateljiti se s mjestima boli

Molitva: Most između čežnje i pripadanja

Molitva je govor duše

Molitva nikada nije gubljenje vremena

Molitva i čudo: umijeće stvarne prisutnosti

Odsutnost: Mjesto na kojemu još postoji čežnja

Ne budite samo promatrač – budite

Tugujemo za sobom

Ovisnost: opsjednuta čežnja

Isječak

„Naša glad za pripadanjem čežnja je za pronalaženjem mosta izvijenoga preko udaljenosti, od izdvojenosti do bliskosti. Svatko čezne za bliskošću i sanja o gnijezdu kojemu će pripadati, zagrljen, viđen, voljen. Nešto u svakome od nas zaziva pripadnost. Možemo imati sve što nam svijet ima za ponuditi u smislu položaja, postignuća i posjedovanja. Pa ipak, bez osjećaja pripadnosti sve se to doima praznim i besmislenim. Kao stablo koje pušta korijenje duboko u tlo, svakome je od nas potrebno sidro pripadnosti kako bismo se mogli savijati u olujama i posezati prema svjetlosti. Kao ocean koji se neprestano vraća istim obalama, osjećaj nas pripadnosti oslobađa da se s povjerenjem prepustimo ritmu gubitka i čeznuća; ujedno nas štiti od životne usamljenosti.“

Život – sreća, smisao, svrha...

1. FLOW – OČARAVAJUĆA OBUZETOST (Mihaly Csikszentmihalyi)

Psihologija optimalnog iskustva

– Stjecanje kontrole nad sadržajima svijesti –

U ovoj knjizi prikazani su, na 535 stranica, rezultati nekoliko desetljeća istraživanja posvećenih pozitivnim aspektima ljudskog iskustva: radosti, kreativnosti i procesu potpune uključenosti u život koju autor naziva flow. Nekadašnji pročelnik Odsjeka za psihologiju na Sveučilištu u Chicagu dvadesetak je godina sudjelovao u istraživanjima koja su se bavila ovom jedinstvenom temom – psihologijom optimalnoga ljudskog iskustva.

Nije riječ o popularnoj knjizi sa stručnim savjetima o načinima postizanja sreće. Takva bi misija, naglašava autor, ionako bila uzaludna jer je sretan život nešto što svatko za sebe mora osmisliti i što se ne može kopirati s recepta. Knjiga pokušava prezentirati opće principe "potpune uključenosti u život" (flow), uz primjere ljudi koji su, koristeći te principe, dosadu i besmisao u svojim životima zamijenili zadovoljstvom.

Iz sadržaja

Ponovno otkrivanje sreće (Korijeni nezadovoljstva, ovladavanje iskustvima, Putovi oslobađanja…)

Anatomija svijesti (Granice svijesti, Pažnja kao psihička energija, Ulazak u sebe

Nered u svijesti…)

Zadovoljstvo i kvaliteta života (Užitak i zadovoljstvo, Samosvrshovito iskustvo…)

Uvjeti za očaravajuću obuzetost (Ljudi koji doživljavaju očaravajuću obuzetost)

Tijelo u očaravajućoj obuzetosti (Seks kao očaravajuća obuzetost, Očaravajuća obuzetost glazbe…)

Očaravajuća obuzetost misli (Pravila igre um, Igra riječi, Izazov cijeloživotnog učenja)

Rad kao očaravajuća obuzetost (Samosvrshoviti poslovi, Samosvrhoviti radnici…)

Uživanje u samoći i drugim ljudima (Bol usamljenosti, obuzdavanje samoće…)

Pobjeđivanje kaosa (Suočavanje sa stresom)

Stvaranje smisla (Što znači smisao, Njegovanje svrhe…)

Isječak

„Tijekom svojih istraživanja ’otkrio’  sam da sreća nije nešto što se događa. Sreća se ne pojavljuje kao posljedica slučajnih ili sretnih okolnosti. Sreća se ne kupuje novcem niti se ne osvaja pomoću moći. Sreća je stanje koje svaki pojedinac treba pripremiti, njegovati i osobno braniti. Pojedinci koji nauče kontrolirati svoja unutarnja iskustva mogu ocijeniti kvalitetu svog života i tako postići stanje koje je najbliže osjećaju sreće.

Treba naglasiti da sreću ne možemo dosegnuti ni svjesnim traganjem za njom. Kao što je rekao J. S. Mill: „Upitaj se jesi li sretan i odmah ćeš prestati biti“. Nećemo postati sretni dok budemo izravno tražili sreću nego tek onda kad u potpunosti uronimo u sve dobre i loše trenutke svog života.(…) Dakle, kako možemo postići taj neuhvatljivi cilj koji nije dostupan izravnim putem? Proteklih dvadeset pet godina mojih istraživanja uvjerilo me da postoji način. Taj vijugavi put počinje stjecanjem kontrole nad sadržajima naše svijesti.(…)“

Objašnjavajući „flow“, odnosno „optimalno iskustvo“, autor kaže:

„To oduševljenje osjeća mornar držeći jedro dok mu vjetar mrsi kosu, a brod poput noža sječe valove jer u žilama osjeća jedra, trup broda, vjetar i more. To osjeća slikar kad se među bojama na platnu počne stvarati magnetska napetost i kada se pred očima zapanjenog stvaratelja počne stvarati neka nova stvar, odnosno živa forma. To osjeća otac kad mu dijete prvi put odgovori na smiješak…“

2. ŽIVOT JE USREDOTOČENOST (Winifred Galagher)

Naš život nije niz slučajnosti: oblikuje ga ono prema čemu usmjerimo pozornost

Energija je tamo gdje je i pozornost

Nastala kao rezultat petogodišnjeg eksperimenta u proučavanju prirode pozornosti te toga kako ona utječe na ljubav, posao i druge aspekte života, ova knjiga prenosi jednostavnu, no izuzetno moćnu poruku kojoj se rijetko poklanja zaslužena pozornost – za uspješan je život ključna usredotočenost. Autorica tvrdi da ono čemu svakodnevno poklanjamo pozornost oblikuje naš mozak i ponašanje na nezamisliv način te stoga mijenja i naša životna iskustva odnosno određuje ih. Život nije, tvrdi ona, zbroj nasumičnih i slučajnih iskustava, već ukupnost osobnih odabira u usmjeravanju pozornosti.

Često nam se događa da nam male stvari ukradu veliku količinu vremena i upravo će nas tome naučiti ova knjiga – kako zadržati pozornost na najvažnijim stvarima – obitelji, poslu, ostalim međuljudskim odnosima, zdravlju…

Iz Sadržaja

Odaberite usredotočen život

Usredotočite se: Život vam o tome ovisi

Iznutra prema van: Fokus oblikuju osjećaji

Izvana prema unutra: Što uočite to i dobijete

Ljudska priroda: Rođeni za pozornost

Odgoj: Usredotočen mozak

Odnosi: Živimo u različitim svjetovima

Produktivnost: Zona rada

Kreativnost: Oko za detalj

Prekid koncentracije

Poremećaj pozornosti

Zdravlje – energija je tamo gdje je i pozornost

Isječak

„Kad biste se osvrnuli na protekle godine svog života, vidjeli biste da je vaš život oblikovalo – ono prema čemu jeste i prema čemu niste usmjerili svoju pozornost. Uočili biste da ste od bezbrojnog mnoštva prizora i zvukova, misli i osjećaja na koje biste mogli usmjeriti pozornost, odabrali relativno mali broj onih koji su postali ono što vi s povjerenjem nazivate svojom „stvarnošću“. Iznenadila bi vas, također, činjenica da bi vaša stvarnost bila mnogo drugačija samo da ste pozornost posvetili nekim drugim stvarima.“

„John Milton je možda imao na umu moć usredotočenosti kad je napisao: ’Um je mjesto za sebe i u sebi može od pakla načiniti raj, a od raja pakao.’“

3. ČOVJEKOVO TRAGANJE ZA SMISLOM (Viktor Frankl)

• Slavni neurolog i psihijatar opisuje osobno iskustvo iz koncentracijskih logora i kako je, unatoč poniženju i patnji, uspio reći „da“ životu
• U odgovornosti je bit ljudskog postojanja

U ovoj kultnoj knjizi, prodanoj u više od deset milijuna primjeraka, Viktor E. Frankl, slavni neurolog i psihijatar, opisuje, u potpunosti iskreno, svoje iskustvo iz koncentracijskih logora. Iskustvo koje ga je dovelo do otkrića logoterapije, psihoterapijske škole usredotočene na smisao ljudskog postojanja kao i na čovjekovo traganje za smislom.

 Kako u okolnostima posvemašnje dehumanizacije čovjeka zadržati dostojanstvo, zdrav razum i volju za životom? Frankl smatra da i u najgoroj situaciji čovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajališta. Ako patnju prihvatimo kao zadatak, ako u njoj pronađemo smisao, tada smo spašeni od očaja jer “onaj koji zna zašto može se nositi s gotovo svakim kako”. U knjizi autor govori i o svojoj terapijskoj doktrini - logoterapiji, koja je okrenuta budućnosti i usredotočena na smisao ljudskog postojanja. Budući da je čovjek uvijek u potrazi za smislom, ova je dirljiva i potresna knjiga i danas, nakon milijuna prodanih primjeraka, jednako aktualna kao i u vrijeme svoga nastanka.

Iz Sadržaja

Iskustva u koncentracijskom logoru

Logoterapija u kratkim crtama

• Volja za smislom
• Egzistencijalna frustracija
• Egzistencijalni vakuum
• Smisao života
• Bit postojanja
• Smisao ljubavi
• Smisao patnje
• Nadsmisao
• Prolaznost života
• Logoterapija kao tehnika
• Slučaj za tragični optimizam

Isječak

„A onda sam govorio o mnogim mogućnostima da se životu da smisao. Rekao sam svojim drugovima (koji su nepomično ležali, iako se povremeno čuo koji uzdah) da ljudski život, neovisno o okolnostima, nikad ne gubi smisao te da taj beskonačni smisao života uključuje patnju i umiranje, neimaštinu i smrt. Tražio sam od jadnih bića u mraku barake da se suoče s ozbiljnošću našeg položaja. Ne smiju gubiti nadu nego moraju ostati hrabri i sigurni, kako beznadnost naše borbe ne bi izgubila na dostojanstvu i smislu. Rekao sam da u teškim trenucima uvijek netko gleda na nas – prijatelj, žena, netko živ ili mrtav, Bog – i da taj netko očekuje da ga ne razočaramo. Nada se da patimo ponosno – ne bijedno – znajući kako umrijeti.

I na kraju sam govorio o našoj žrtvi koja u svakom slučaju ima smisla. Ta se žrtva po svojoj prirodi čini besmislenom u normalnom svijetu, svijetu materijalnog uspjeha. No u stvarnosti je imala smisla. Oni među nama koji su vjernici, otvoreno sam rekao, lako mogu shvatiti o čemu govorim. Ispričao sam im o drugu koji je nakon dolaska u logor sklopio savez s Bogom da će njegova patnja i smrt od bolnog kraja spasiti osobu koju je volio. Tom su čovjeku patnja i smrt imale smisla: njegova je žrtva imala duboko značenje. Nije htio umrijeti ni za što. Nitko to od nas nije htio.

(…)

Čovjekovo traganje za smislom primarna je motivacija u njegovu životu, a ne „sekundarna racionalizacija“ instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifičan zato što ga mora i može ispuniti samo on sam; tek će onda poprimiti značenje koje će zadovoljiti njegovu vlastitu volju  za smislom.

(…)

Budući da je svaka situacija u životu čovjeku izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisao života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj kojeg se pit. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran. Zato logoterapija u odgovornosti vidi bit ljudskog postojanja.“

4. KOORDINATE SREĆE (Tomica Šćavina)

Psihologinja razotkriva život u njegovim najzanimljivijim aspektima

Jedna od želja svojstvenih svim ljudima jest – pronaći sreću. No, krije li se ona u traženju ili prihvaćanju? Je li izlaz u instant rješenjima i vanjskim blagodatima ili, s druge strane, u odvažnosti potpunog prihvaćanja sebe?  

„Sreća koju ćete upoznati čitajući ovu knjigu nije plošna. To nije instant sreća koju možete naučiti napamet uporno si ponavljajući da ste dobro, ili sreća koju vam pokušava skrojiti um brbljajući: „Trebala bi razmišljati tako i tako“ ili „Trebao bi raditi to i to“. Sreća koju vam želim predstaviti ima svoju dubinu koja se krije u osjećajima koji su joj upravo suprotni – u tuzi, u ljutnji, boli i svi  ostalim osjećajima s kojima se vjerojatno, kao i većina drugih ne volite susretati. „

autorica

Iz Sadržaja

Dobrota ili naivnost?

Duguješ mi!

Dokaži se!

Crno-bijeli svijet.

Policija misli…

Analiza podsmijeha

Glavom kroz zid

Mudrost prihvaćanja

U skladu s tijelom

Unutarnji svemir

Otrov zvan zavist

Iracionalna krivnja

Svima se svidjeti

Zašto neki ljudi imaju, a neki nemaju sreće u životu?

Idealizacija – autoput za sreću?

ISTINITE PRIČE

Isječak

„To je ono što svi želimo, zar ne? Biti sretni. Zato ste vjerojatno i otvorili ovu knjigu – jer želite da vam netko ukaže na koordinate sreće, da vam kaže zemljopisnu dužinu i širinu ili da vam, ako se na ovom planetu osjećate kao vanzemaljci, upre prstom u koordinate sreće. U vašem unutarnjem svemiru. Hoću li vas razočarati? Vjerojatno da, ali samo na prvu loptu. (…)

Na drugu loptu sve izgleda drugačije. Zato kotrljam tu drugu loptu prema vama u obliku uvida, pitanja i istinitih priča … (…)

Dobar osjećaj dolazi s mogućnošću poklanjanja pažnje vanjskom svijetu. Osjećamo se dobro kada primjećujemo gibanje palme u prolazu, kada čujemo zvonke glasove djece s obližnjeg igrališta. Osjećamo se dobro kad smo privučeni stvarnošću. Kada nas stvarnost zanima.“

5. KAKO LJENČARITI (Tom Hodgkinson)

…naši praktični vladari zurenje u nebo smatraju gubitkom vremena. I sam naš jezik privezanost za zemlju smatra vrlinom te osuđuje svakoga s uzvišenijim težnjama. Loše je: imati glavu u oblacima, sanjariti, gubiti tlo pod nogama, živjeti u nestvarnom svijet, biti zanesen, biti lakomislen, čudak, smušenjak, pasti s Marsa, biti s drugog planeta. Dobro je: čvrsto stajati nogama na tlu, usidren, čvrsto prizemljen, imati bistru glavu, biti pribran.

                 autor

Usporiti? Ljenčariti? U ovakvim vremenima? S ovakvim obavezama, u ovakvoj brzini? Nemoguće!  Autor se ne bi složio sa zaključkom. Smisao ove njegove knjige je istodobno pohvala koristima od ljenčarenja iopuštenom pristupu životu te napad na kulturu rada zapadnog svijeta, koja je „tolike porobila, demoralizirala, deprimirala…“ No, ljenčaritinije baš lako, kako reče Oscar Wilde - raditi ništa je težak rad. Taj „posao“ ipak može uroditi raznim dobrobitima, među ostalim zdravstvenim i psihološkim, a i može osigurati život po vlastitom izboru, slobodu od konzumerizma, radost usporenog življenja, tvrdi autor, posežući u ovoj veseloj, duhovitoj knjižici za svim mogućim argumentima u korist ljenčarenja - od povijesnih, poetskih, filozofskih i osobnih. Nema sumnje da je svaki od njih istodobno argument u prilog opuštenosti – koja je umnogome formula za psihološko zdravlje – u prilog uživanju u životu, osmišljavanju života izvan rada, prihvaćanju života kao igre, duhovno i radosno opravdavanje kvalitetnog življenja kroz„lijenost“.   
                          

Iz Sadržaja

Ustajanje je težak posao
Težak rad i briga
Zabušavanje iz zabave i koristi
Ako ste bolesni
Drijemanje
Vrijeme je za čaj
Tumaranje
Dokoni dom
Seks i dokolica
Umijeće razgovaranja
Vrijeme za zabavu
Meditiranje
Spavanje
Na odmoru
Sanjarenje

Isječak

 „Aktivnost je… utočište onih ljudi koji nemaju što raditi…Osnovu mu čini nedostatak mašte. Predstavlja posljednje rješenje za one koji ne znaju kako sanjariti… Aktivnost je ograničena i relativna. Neograničena i bezuvjetna je vizija osobe koja lagodno sjedi i promatra, koja korača kroz usamljenost i snove… Ljudima takou potpunoj mjeri dominira tiranija ovog užasnog ideala da bez straha prilaze onom kod Private Views i ostalim mjestima otvorenim cjelokupnojjavnosti i govore jakim zvonkim glasom:  „Što to radite?“ kad bisvako civilizirano biće smjelo jedno drugome prišapnuti jedino pitanje: „O čemu razmišljate?“ (…) Život razmišljanja, život čiji cilj nije raditinegopostojati, i to ne samo postojati nego postati – evo što nam može pružiti kritički duh. To je život bogova…“
            Oscar Wilde
(...)

Ne, ranoranioci nisu zdravi, bogati i mudri. Često pobolijevaju, siromašni su i glupi. Služe onima koji ustaju kasno. Ako mi ne vjerujete, pogledajte iskrivljena, očajna lica oko sebe u podzemnim željeznicama većine gradova naših velikih industrijaliziranih nacija – Londona, Tokija, New Yorka – između osam i devet ujutro. Zdravi su? Sigurno ne. Bogati?. Ne, jer se u protivnom ne bi nalazili u podzemnoj željeznici u to doba. Zapravo, radnici s najnižim plaćama uglavnom putuju najranije. Pametni? Kako bi mogli biti kad odabiru taj način prijevoza? Ako želite zdravlje, bogatstvo i sreću, prvi vam je korak odbaciti budilicu!“
               autor

6. OSOBNA SLOBODA (Gerry Spence)

. U sedam lakih koraka

Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi. (…)
                                autor

Zagledan u suvremeni način života, Gerrv Spence posvuda vidi samo robove koje paralizira zgrtanje novca, strah od siromaštva, nekretnine, šefovi, hipotekarni krediti i, više od svega, lisičine vlastita uma. Oko nas i u nama su, kaže, sile koje bi nam rado zanijekale najsvetije od svih prava - pravo na slobodu. Boreći se za to pravo, autor - u tradiciji Thoreaua i Whitmana - na nov način propitkuje poimanje slobode i njezino osvajanje, uvjerava nas, ohrabruje i mijenja naš život zahtjevom da se upustimo u najveći rizik za najveću nagradu - vlastitu slobodu.

Iz Sadržaja

Oslobađanje
Prepoznati roba u sebi
Povratak savršenog sebstva
Postati religiozno nereligiozan
Čarobna moć samoće
Odbiti ropstvo sigurnosti
Konačno slobodan
Ponovno definirati uspjeh

Isječak

„Kad god nam dan prođe na jedan način, mi smo ga zasigurno - doživjeli. Ako se, međutim, ista rutina ponovi drugi dan mi nismo doživjeli ništa drugo nego jedan dan - onaj prvi. Neki ljudi prožive cijeli život dosadno ponavljajući taj prvi dan, dan za danom i napokon umru, a da su živjeli tek nešto malo više od onoga jednoga, dosadnog, dana svog života. Rutina, navika i strah od nečeg novog postali su potkupljivi kradljivci slobode. Provjerite svoje navike. Riješite se onih koji vas svode na robovanje istosti.
Ropstvo, gdje god postojalo, je stanje svijesti koje ne može spoznati urođenu snagu neponovljivog sebstva. U sustavu ropstva ključno pitanje je jednostavno. Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi.

(…)
Ja ne odbacujem čarobnu dimenziju duhovnosti. Ostavljam otvorenim mogućnost za svaku moguću milost koju si um može zamisliti. Pozdravljam maštu, čak i nadu pustolovina u drugim domenama koje će tek doći. Ali, kako možemo gušiti taj najdragocjeniji od svih darova, život, omčom religije oko svojih vratova. Ona našu slobodu guši dogmom. Zakiva nas uz deblo praznovjerja. Vezuje nas strahom za sustav u kojem su sami gospodari postali poslušni robovi boga novca. Religija slobodne inicijative propovijeda kako je prihvatljivo, čak hvalevrijedno, uništiti zemlju i izgladnjeti njezino stanovništvo u potrazi za profitom. To je religija koja obožava materijalno, za koje mari više nego za ljude, religija u kojoj se bogatstvo u zlatu više uzdiže od bogatstva u ljudskoj vrijednosti.

7. PROJEKT SREĆA (Gretchen Rubin)

. Zašto sam godinu dana nastojala ujutro pjevati, čistiti ormare, ispravno rješavati sukobe, čitati Aristotela i općenito se više zabavljati

Zaključivši, jednoga poslijepodneva u gradskom autobusu, kako vrijeme prolazi, a da nije dovoljno usredotočena na ono što je doista važno u životu, autorica je odlučila cijelu godinu posvetiti svojem projektu Sreća. Za svaki mjesec utvrdila je ciljeve – u nekome tek pet, u nekom i desetak. Kako i sama kaže, vaš projekt može izgledati posve drugačije, ali je to zasigurno jedan od načina da unesete promjene u vlastiti život. Najprije se valja pripremiti – otkriti što vam donosi radost, zadovoljstvo i što vas zaokuplja, a što u vas izaziva krivnju, gnjev, dosadu i žaljenje. Potom je potrebno odabrati konkretne korake. Odabravši svoje, ona je usput provjeravala drevne mudrosti, najnovija znanstvena istraživanja i pouke popularne kulture, od Epikura i Thoreaua do Oprah, Martina Seligmana i Dalaj lame o tome kako biti sretniji.

IZ SADRŽAJA

Siječanj

Povećati energiju

Baciti, obnoviti, urediti

Uhvatiti se neugodnog zadatka…

Veljača

Sjeti se ljubavi

Prestati prigovarati

Ne očekivati pohvalu ili zahvalnost…

Ožujak

Težiti ka višem

Tražiti pomoć

Uživati sada…

Travanj

Pjevati ujutro

Uvažavati stvarnost tuđih osjećaja

Biti riznica lijepih sjećanja…

Svibanj

Odvajati vrijeme za šašavost

Skrenuti s puta

Započeti prikupljati zbirku…

Lipanj

Nalaziti vremena za prijatelje

Gledati ljudima kroz prste

Steći tri nova prijatelja…

Srpanj

Kupovati potrebne stvari

Trošiti

Odreći se nečega…

Kolovoz

Promišljati svemir

Čitati memoare katastrofe

Voditi dnevnik zahvalnosti…

Rujan

Pronalaziti vrijeme

Ne razmišljati o rezultatima

Ovladati novom tehnologijom

Listopad

Jačati prisutnost

Stimulirati um novim načinima

Voditi dnevnik prehrane

Studeni

Smijati se naglas

Izražavati pozitivno mišljenje

Pronaći utočište…

Prosinac

Savršena disciplina

ISJEČAK

"Postupati energičnije

Da bih se osjećala energičnije, primijenila sam jednu od svojih Dvanaest zapovijedi, 'Ponašaj se onako kako se želiš osjećati'. Ta zapovijed sažima jedan od najvažnijih uvida do kojih sam došla u svojem istraživanju sreće; iako pretpostavljamo da postupamo u skladu s onime što osjećamo, zapravo su naši osjećaji često posljedica naših postupaka. Primjerice, istraživanja pokazuju da čak i umjetno izazvan osmijeh donosi sretnije emocije. (…) Premda mi je strategija 'glumi dok to ne osjetiš' zvučala izvještačeno, ustanovila sam da je iznimno djelotvorna. Kad bih se osjećala tromo počela bih se ponašati energičnije. Ubrzala bih korak. Telefonirala bih koračajući po sobi. Unijela bih više topline i žara u svoj glas…(…) I doista je funkcioniralo; uspjela sam pojačati vlastitu energiju ponašajući se energično. (…)

Je li moj projekt sebičan…

Pitala sam se je li moj projekt Sreća sebičan jer mi se činilo samoživim usredotočiti se na vlastitu sreću. Istina je da druge usrećujem kad se bavim vlastitom srećom – trudila sam se ne otresati se na Jamieja i smijati se njegovim šalama. Ali to nije bilo sve. Ako sam sretna, sposobnija sam usrećiti druge ljude. (…) Sretni su ljudi u pravilu skloniji oprostiti, pomoći i postupati milosrdno, bolje vladaju sobom i lakše podnose frustraciju nego nezadovoljni ljudi. A druge strane, nezadovoljni su ljudi povučeniji, skloniji obrambenom stavu, sukobima i samoživosti. Oscar Wilde je primijetio: 'Čovjek nije uvijek sretan kad je dobar, ali je uvijek dobar kad je sretan'. (…)

Dakako, više je cool ne biti sretan. Sreći je svojstvena šašavost, bezazlenost, spremnost na zadovoljstvo. Veselost i entuzijazam iziskuju energiju, poniznost i angažiranost; pribjegavanje ironiji, destruktivno kritiziranje ili izražavanje filozofskog nezadovoljstva iziskuju manje ulaganja.

Uživati sada

Tal Ben Shahar u svojoj knjizi Sretniji  opisuje 'zabludu stizanja na cilj', vjerovanje da ćete biti sretni kad stignete na određeno odredište. (Među drugim su zabludama 'zabluda plutajućeg svijeta', odnosno vjerovanje da vam trenutačno zadovoljstvo, nevezano uz buduću svrhu, može donijeti sreću i 'zabluda nihilizma' – vjerovanje da nije moguće biti sretniji.) Zabluda stizanja na cilj je zabluda jer, iako očekujete da ćete biti vrlo sretni kad stignete na cilj, taj vas trenutak malokad usreći onoliko koliko očekujete. Prije svega, do trenutka kad stignete na odredište već očekujete da ćete stići do njega pa je to već uklopljeno u vašu sreću. (…) Ali, zabluda stizanja na cilj ne znači da put prema cilju nije put prema sreći.“

8. MORRIE UTORKOM (Mitch Albom)

. Jedan stari profesor, jedan bivši učenik i najveća životna lekcija

Ova istinita, dirljiva priča o životu, umiranju i smrti, koju kroz četrnaest utoraka provedenih s Morriejem Schwartzom bilježi/pripovijeda uspješni sportski novinar Mitch Albom, njegov nekadašnji student, baca novo svjetlo ne samo na život, njegove vrijednosti i smisao, već i na smrt koja je, kako kaže Morrie, tek dio tog istog života.

“Vidiš Mitch, nemaju svi sreće poput mene”, rekao je Morrie, profesor sociologije, koji je u dobi od sedamdeset osam godina obolio od opake, polagane i smrtonosne bolesti zbog koje je osuđen na život u invalidskim kolicima, a koja završava paralizom pluća, što dovodi do smrti gušenjem. Morriejeve riječi nisu izrečene s ironijom ili sarkazmom, već iskreno i sa zahvalnošću čovjeka kojemu je dano vrijeme da se u miru oprosti sa životom i sa svojima voljenima, i koji je dobio priliku učiniti ono što mnogi ne stignu, jer ih smrt u tome pretekne - odživjeti život do kraja.

IZ SADRŽAJA

Prvi utorak - Razgovaramo o svijetu

Drugi utorak – Razgovaramo o samosažaljenju

Treći utorak – Razgovaramo o kajanju

Četvrti utorak – Razgovaramo o smrti

Peti utorak – Razgovaramo o obitelji

Šesti utorak – Razgovaramo o osjećajima

Sedmi utorak – Razgovaramo o strahu od starenja

Osmi utorak – Razgovaramo o novcu

Deveti utorak – Razgovaramo o tome kako ljubav ne prestaje

Deseti utorak – Razgovaramo o braku

Jedanaesti utorak – Razgovaramo o našoj kulturi…

ISJEČAK

Neko smo vrijeme samo jeli: on: bolesni starac i ja – zdrav, mlad muškarac, obojica svjesni tišine u sobi. Ja bih je nazvao neugodnom tišinom, ali čini se da je samo meni bilo neugodno.

„Umiranje je“, reče iznenada Morrie, „samo jedna od stvari zbog kojih treba biti žalostan Mitch.  Nesretan život je nešto drugo. Toliko je ljudi koji me dođu posjetiti nesretno.“

Zašto?

„Pa, prije svega, naša kultura nije takva da uči čovjeka voljeti samog sebe. Mi djecu učimo pogrešnim stvarima. Moraš biti dovoljno snažan da kažeš: 'Ako kultura ne valja, nemojte joj nasjedati, stvorite svoju vlastitu'. Većina ljudi to nije u stanju. Oni su nesretniji od mene – čak i u stanju u kojem se sada nalazim.

Ja umirem, da, ali sam okružen brižnim, srdačnim dušama. Koliko ljudi to može reći za sebe? (…)

Sjetio sam se još nečega što mi je Morrie rekao: Toliki ljudi imaju posve besmislene živote. Kao da su u nekom polusnu, čak i onda kada rade nešto za što misle da im je važno. To je zbog toga što ganjaju pogrešne stvari. Jedini način na koji možeš unijeti smisao u život jest posvetiti se ljubavi prema bližnjemu, posvetiti se zajednici koja te okružuje, stvaranju nečega što će tvom životu dati svrhu i smisao. (…)

„Mitch, pitao si me kako mogu mariti za ljude koje uopće ne poznajem. Smijem li ti sada reći što najviše učim uz ovu bolest?“

Što to?

„Da je najvažnija stvar u životu naučiti pružiti ljubav i primiti je.“ (…)

„Neki dan sam čuo krasnu pričicu“, kaže Morrie.  Zatim na trenutak sklapa vjeđe, a ja čekam.

„U redu. Radi se o jednom malom valu koji skakuće oceanom i sjajno se zabavlja. Uživa u vjetru i svježem zraku sve dok ne primijeti ispred sebe druge valove kako se razbijaju o žal.

'Bože moj, ovo je grozno', kaže val. 'Pogledaj što će mi se dogoditi!'

Onda dolazi drugi val, vidi kako je njegov prethodnik smrknut te ga upita'Zašto si tako tužan?'

Prvi val odgovori: 'Ti ne razumiješ! Svi ćemo se razbiti! Svi ćemo se mi, valovi, pretvoriti u ništa! Zar to nije grozno?'

Drugi val reče: 'Ne, ti ne razumiješ. Ti nisi val, ti si dio oceana.'“

9. SREĆA ili KAKO BITI SVOJ (Moussa Nabati)

. Francuska nagrada „Psychologies“ za najbolju knjigu iz psihologije u 2007.

Jedina istinska prepreka koja sprječava odraslu osobu da uživa u sreći proizlazi iz njezine nespremnosti da bude – to što jest, tvrdi autor knjige koja je 2007. u Francuskoj proglašena najboljom knjigom iz psihologije (nagrada „Psychologies). Glavni razlog što se ne usudimo biti sretni, po ocjeni ovog psihoanalitičara, terapeuta, doktora psihologije - jest rana dječja depresija koja u odrasloj dobi i dalje uznemiruje naše unutarnje dijete. Depresija je posljedica poteškoća u razvoju (unutar trokuta majka-otac-dijete) koje dijete postave u kontekst narcističke oskudice. Dijete se smatra krivim što ga roditelji ne vole, što se oni međusobno ne vole ili što Drugdje i Prije nisu bili voljeni.

Biti svoj, tvrdi autor, znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, poštovati sebe kakav si u stvarnosti, u svom tijelu, sa svojim godinama, svojim spolom, uživati naročito u odijeljenom, diferenciranom, autonomnom psihičkom životu, oslobođenom brkanja identiteta, položaja i funkcija kao i parazitskih ovisnosti. Kad si svoj nisi zatočen psihičkim životom drugih, iako si s njima u vezi i razmjeni, uz poštovanje razlika i odstojanja.

Kada smo svoji, životna energija uspijeva slobodno kolati kroz našu duševnost kao rijeka koja natapa bilje unutarnjeg vrta, zaštićena od škodljivih krajnosti ili depresije – kaže Nabati.

IZ SADRŽAJA

„Blago u Ispahanu“

I. DIO - Sreća u svim svojim stanjima

Što je sreća

Leptir zvan želja

Mamac

Žito i slama

Sreća je biti svoj

Postati svoj – vrijeme žetve

II. DIO – Pet želja za sreću

Dobro zdravlje

Ljubav

Idealna obitelj

Društveni uspjeh

Bogatstvo

Pijetao i pas

ISJEČAK

„Sreća dolazi iz nas samih. Ona predstavlja spremnost, unutarnju psihičku moć. Njezin je korijen u izvanrednom, ali tako jednostavnom osjećaju postojanja, u neizrecivoj sigurnosti da si živ i potpun u svom stvarnom tijelu. Sreća se nalazi u zadovoljstvu življenja, u težnji i žudnji da postojiš među živima, a ne u užitcima života.

(…)

Biti svoj ne sastoji se u tome, kako neki misle da „činiš ono što hoćeš“, slobodno, oslobođen svake dužnosti, svakog ograničenja, svakog osjećaja krivnje, ne vodeći računa o želji drugoga. (…) Biti svoj znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, odabirati, željeti, odlučivati, izražavati se u vlastito ime, za vlastiti račun, sa svog istinskog položaja,svjestan svojeg uloga i odgovornosti u svemu tome.

(…)

Upravo taj slobodni protok životne snage, udaljen od škodljivih krajnosti „previše“ i „premalo“ pribavlja sreću, taj osoban i jedinstven osjećaj, neusporediv s bilo kojim drugim osjećajem, osjećaj da si svoj, živ i potpun.

(…)

Biti svoj je žito,a sreća je slama. Uzgajajući prvo, čovjek će postići i drugo,ma što se dogodilo.

Ako je on sam na svom poslu i mjestu živ i potpun, daleko od krivnje i rane dječje depresije, više se ne će zateći u pokajničkim i mazohističkim stanjima neuspjeha i samokažnjavanja. Ne će se više – nesvjesno odbijajući sreću, uvjeren u svoju nedostojnost i nezaslužnost, ili mučen pomišlju da krade sreću drugih čineći ih tako nesretnima – žrtvovati za druge! Isto tako, više ne će biti primoran živjeti s pomoću punomoći drugih, služiti se ekshibicionističkim podilaženjem ili oponašanjem i tako trošiti svoju životnu snagu na moljakanje njihova priznanja, pogleda, pažnje, pohvala. Bit će u svim svojim vezama ponesen željom za razmjenom i uzajamnošću: biti zajedno u davanju i primanju. Ne će mu dakle biti „potrebna“ njegova veza, njegov posao, njegovo dijete da bi postojao. Ne će se njima služiti kao lijekovima ili protezama da bi smirio svoju ranu dječju depresiju, da bi se osjećao dobro, koristan i priznat.

(…)

Tako je ideal kojemu svatko teži velikim dijelom nadahnut, određen trojstvom koje tvore nagon, tajne želje roditelja i društvene norme. Čovjek želi, ali ne zna što. Izmiče mu sadržaj, koji se dijelom nameće izvana, čak i onda kada mu se čini da je njegov isključivi autor. Bitno je, dakle, biti svjestan toga trostrukog utjecaja, tih „drugih“ u sebi, osloboditi ih se barem malo da bismo, otvarajući se svojoj nutrini, postali mi sami.

(…)

…sreća ne ovisi o nekom stvarnom nedostatku čije bi zadovoljavanje, ispunjavanje osiguralo trajno blaženstvo. I doista, kad se zatočenik ponovno nađe na slobodi, kad ljubavnik zagrli svoju ljubljenu, kad siromah stekne bogatstvo, kad nezaposleni radnik nađe posao, kad slijepac ugleda svjetlost…, oni više neće razmišljati o sreći nego će se, pomalo razočarani, početi zanositi nekim drugim himerama, koje će brzo izroniti i koje će im tada nedostajati pa će ih nastojati zadovoljiti.

(…)

Ukratko, odrastao čovjek nikad nije lišen sreće zato što mu nešto ili netko nedostaje u vanjskoj stvarnosti, što je suprotno stajalištu koje potrošačka ideologija pokušava nametnuti našoj svijesti.“

10. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)

. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta

Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.

Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

IZ SADRŽAJA

Disciplina

Odgoda užitka

Rješavanje problema i vrijeme

Odgovornost

Neuroze i poremećaji osobnosti

Bijeg od slobode

Posvećenost stvarnosti

Ljubav

Mit o romantičnoj ljubavi

Još malo o granicama ega

Ovisnost

„Samožrtvovanje“

Rizik gubitka

Rizik neovisnosti

Rizik konfrontacije

(…)

Rast i religija

Pogled na svijet i religija

Religija znanosti

Znanstveni i tunelski vid

Milost

Čudo zdravlja

Čudo nesvjesnoga

Definicija milosti

Problem zla

Evolucija svijesti

Priroda moći

Otpor prema milosti

ISJEČAK

„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.

(…)

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'

Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“

11. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

12. UNUTARNJI KOMPAS (Tomica Šćavina)

. Prepoznajte svoj smjer

Psihologinja Šćavina u ovoj knjizi povezuje psihologiju i duhovnost, propitujući granice životnih uvjerenja ljudi kako bi ih potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta, na prepoznavanje 'vlastitog smjera'. Govoreći o smislu života, kaže kako onda kada smo u aktivnoj poziciji kreatora smisla imamo više motivacije za istraživanje i upoznavanje sebe i svijeta. Potraga za smislom vrsta je komunikacije sa stvarnošću koja produbljuje doživljaj života i povećava naše kapacitete za čuđenje, radost i suosjećanje. Patnja je, napominje, nešto čemu najteže pronalazimo smisao. Kada osjećamo snažnu fizičku ili emocionalnu bol filozofiranje o smislu života doima se kao puka besmislica. Kako naći smisao u tome da je netko, ni kriv ni dužan, već kao dijete proživio teške traume? Na ovo pitanje psihologinja odgovara tvrdnjom da je prihvaćanje, doživljavanje i shvaćanje vlastite individualne priče mnogo vredniji generator smisla od većine univerzalnih učenja koja život objašnjavaju iz udaljene, kozmičke perspektive. Individualna životna priča je ono što omogućuje stalno otkrivanje novih odgovora na pitanje: kakav sam/kakva sam?

IZ SADRŽAJA

Tko je odgovoran

Vrijeme za promjenu

O lakoći i težini

Kao da me nema

Biti netko drugi

Kako se branimo

Osjećam, dakle jesam

Let it be

Unutarnje dijete

Anatomija straha

Projektivna zaljubljenost

Pasivna agresija

Princip žrtvovanja

Uloga žrtve

Kako raširiti krila

Smisao života

ISJEČAK

„Većina nas u sebi nosi mnoštvo definicija nas samih. Ono što se u tu definiciju ne uklapa trudimo se ignorirati, izbrisati, praviti se da toga nema. Na primjer, smatram li sebe osobom koja je 'iznad' ljutnje ili osobom u kojoj nema zavisti, osjetim li ljutnju ili zavist, imidž koji pred sobom nosim te će nepoželjne elemente eliminirati. Misleći da tako postajem sve bolja ili sve svjesnija, zapravo postajem sve lošija i sve nesvjesnija jer ne razvijam sebe, već svog unutarnjeg neprijatelja.

Unutarnjeg neprijatelja u ovom kontekstu čine svi oni odbačeni, negirani, neprihvaćeni, potisnuti dijelovi nas. Sve ono što u nama postoji, a čemu smo rekli 'ne'. Ljutnja kojoj kažemo 'nema te' ne nestaje već mijenja svoju energetsku formu i samim time joj je teže ući u trag. Recimo, nema više vatrene ljutnje, ali zato ima močvarne depresije. Ili, nema više zavisti prema 'boljem' ili 'jačem', ali zato ima agresije prema 'lošijem' ili 'slabijem'.

(…)

S vremenom, oko autentičnih osjećaja raste ovojnica straha. Primjer: Ljuta sam – što ako si dopustim ljutnju i eksplodiram? Tužan sam – što ako pokažem tugu i ostanem dolje na dnu, neutješan? Eksplodirati od ljutnje i utapati se u tuzi zapravo mogu samo oni koji uporno osjećaje potiskuju, oduzimaju im značaj,ne slušaju ono što im ti suptilni stanovnici grudnog koša imaju za reći. A tada nastupa strah, emocija vladarka koja suptilnost među rebrima (koja pod njenom čizmom postaju nalik rešetkama zatvora) sabija,miješa, cementira, slaže u blokove, rearanžira, oblikuje, deformira. Strah može imati tisuću lica.

(…)

Živjeti ispunjen, lijep život podrazumijeva stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmijeh i ljutnju kako bismo išli prema sretnijem životu. Prije svake iduće stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikad nije lak. Zakoračivši u nepoznate, neotkrivene dijelove sebe možemo otkriti novu snagu, ali ne prije nego se otvorimo tamo gdje smo zatvoreni, tamo gdje smo ranjivi.

(…)

Biti žrtva je velika životna uloga. To je izuzetno rasprostranjen obrazac ponašanja. Prenosi se poput virusa, putuje kroz nesvjesne kanale psihe i hrani se kapacitetima za stvaranje zdravog, kvalitetnog života. Što je uloga žrtve duže hranjena, teže ju je iskorijeniti. Mnoge se mlade žene nađu u situaciji da previše udovoljavaju drugima, da se troše i angažiraju oko odnosa nakon kojih se osjećaju iscijeđeno, povrijeđeno, iskorišteno ili jadno. To je početak.

Nakon više godina ovakve (auto) torture, nakon što shvate da se on (često je to suprug ili šef koji maltretira) neće samo tako promijeniti ili da svemirom ne vlada pravedan bog koji svakome dijeli po zasluzi, nastupa faza dubokog razočaranja. Tu počinje žaljenje.

(…)

O životu i svojoj ljudskoj prirodi možemo nešto naučiti kako iz sreće i zadovoljstva tako i iz patnje, ljubomore ili bijesa. Perfekcionistička vizija sebe kao nekog tko uvijek ima prave odgovore, snalazi se u svakoj situaciji i stalno vidi da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna čini nas neosjetljivim i površnim. Kreiranje životnog smisla se prije svega temelji na iskrenosti prema sebi, jer najviše napredujemo onda kada si priznamo 'kako jest' umjesto da stalno težimo 'onome kako bi trebalo biti'. Definicija toga 'kakvi bismo trebali biti' nije izvor sreće već izvor frustracije. Život se uvijek događa u sadašnjosti, a mir sa sobom onakvima kakvi jesmo temelj je smislene povezanosti naše unutarnje i vanjske stvarnosti.“

13. MOJA KIŠNA DJEVOJČICA (Davina)

. Priča o ljubavi, jednoj posebnoj djevojčici i sretnoj obitelji. Priča koja je ganula Hrvatsku.

Davina je pseudonim žene u ranim četrdesetima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koju je ljubav odvela u Njemačku u kojoj i danas živi. Relativno mlada saznala je da neće moći postati biološka majka te je sa suprugom posvojila 18-mjesečnu djevojčicu iz BIH. Uskoro je shvatila da je djevojčica,njezina Princeza, posebna…

Moja kišna djevojčica svojevrsni je dnevnik odrastanja Princeze koji je Davina počela objavljivati na forumu Roda u želji da potakne ljude da posvajaju djecu s posebnim potrebama i objasni im da mogu biti, kao i oni – sretna obitelj. Postovi o Princezinoj svakodnevici, njezinim radostima, gubicima, malim i velikim pobjedama unatoč Aspergerovu sindromu (poremećaju iz autističnog spektra) postali su iznimno čitani pa je Davina odlučila objaviti i knjigu kako bi, osim do potencijalnih usvojitelja, doprla i do zakonodavaca i stručnjaka.

ISJEČAK

„Za mene je Princezino posvojenje bilo nešto što se samo po sebi podrazumijevalo. Nikad taj vid roditeljstva nisam smatrala nečim posebnim. Mi smo Princezu smatrali (i,naravno, smatramo) svojom kćeri, samo što smo do nje došli posvojenjem, a ne rođenjem. Za nas je samo u tome bila razlika.

Ipak, nije mi se jednom u životu dogodilo da čujem kako posvojena djeca nisu naša nego tuđa. Priceza je MOJA i mojija ne može biti, ja nju ne da volim, nego dišem.

(…)

„Što je to sreća, a što ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od „norme“ biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli „tuđe dijete“? Čime se mjere ljubav i sreća?

Naša Princeza, naša kći koju smo posvojili ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra. Društvo na nas, takve roditelje, gleda kao na neke heroje – imamo dijete koje nije naše biološko i još s posebnim potrebama – pa to je za dvostruko žaljenje.

Treba puno snage za borbu protiv takvog stava…

Ja znam odgovore na sva gore postavljena pitanja. Ljubav je kad pogledate nečije oči, u njima vidite sunčane zrake, plavetnilo neba i …čitav svijet. Naš čitav svijet jest u pogledu dva oka boje jantara.

A sreća, to je ono kada te ta dva oka boje jantara pogledaju i kažu: „Volim te do neba i natrag“, a ja kažem: „I ja tebe isto, do neba i natrag, i opet do neba, i opet natrag …i sve tako dok živim.“

Princezi smo prvoga dana, čim smo saznali u kojem grmu leži zec, rekli istinu o autizmu.

Gotovo svi autisti imaju približno slične odlike, ali nisu unificirani. Kao što se svi ljudi razlikuju po crtama karaktera, tako se i autisti razlikuju jedan od drugoga po mnogočemu. Evo, na primjer, mi smo od prvoga dana imali problema s Princezinom prehranom, a Princezina prijateljica s istom dijagnozom jede sve i njezini roditelji kažu da je takva bila i kao beba. Dok Princeza strašno voli kišu i šeće po kiši dok ne bude sva mokra, Luisa plače kad na nju padne i jedna jedina kap kiše te kaže da je te kapljice udaraju i da je to boli.

Bit je ista – obje imaju poremećaj percepcije, ali na potpuno različite načine.

(…)

Princeza ima vrlo sužen vidokrug interesa, često živi u svom svijetu, zahtijeva rutinu i rituale, ne gleda nepoznate u oči i ne drži pogled, a i s poznatima to čini samo nakratko, ne voli gužvu i galamu i ne voli da je netko dodiruje bez njezine inicijative. S osobama istih interesa – sada su to kućni ljubimci – vrlo brzo ostvaruje kontakt.

(…)

…ona je odgovorila da još ne zna spol i da joj je sasvim svejedno, samo da bude zdravo. Normalan, uobičajen odgovor za milijarde zemaljskih stanovnika.

U tom se trenutku javila moja Princeza sa „svojim savjetima“ koji, kako je već svima poznato, znaju biti strašno „mamatražirupuda propadne“, ali ovaj nas je put njezin savjet ostavio bez riječi.

Princeza je rekla toj gospođi da drugi put kad je budu pitali što bi željela dobiti ne kaže da joj je svejedno samo nek' beba bude zdrava, već da kaže da joj je svejedno samo neka bude SRETNA. Njezin prijatelj Jeremmy, na primjer, ima srčanu manu i trisomiju 21 i opet je sretan. I njezina prijateljica Luisa ima autizam i epilepsiju i ipak je sretna.

Činjenica da se beba rodi zdrava nije garancija da bude sretna, pa je bolje da drugi put kaže tako kako joj je Princeza savjetovala.

Svi su ostali bez teksta, a ja sam tad pomislila - možda je moja mama, kad je bila trudna sa mnom, rekla to što je Princeza maloprije savjetovala.

I zaista sam sretna. I znala sam da se Princeza, iako nije spomenula sebe, tu podrazumijeva.“