1. POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ (Raymond B. Flannery, mlađi)
. Vodič za žrtve: liječenje i oporavak
Svakoga sata netko negdje postaje žrtvom nasilja, žrtvom psihičke traume, izravno ili kao svjedok. Posljedice se - primjerice seksualnog i/ili psihičkog zlostavljanja, sudjelovanja u ratnim operacijama, ubojstva, teške prometne nesreće, prirodne katastrofe, nenadane prirodne smrti bliskih osoba - mogu iskazati odmah ili razviti u posttraumatski stresni poremećaj.
Ako ste žrtva, zacijelo želite znati što vam se točno dogodilo kako biste mogli poduzeti mjere liječenja, oporavka i povratka u normalne životne okolnosti.
Simptomi PTSP-a mogu biti fizički: pojačana budnost, pretjerana plašljivost, poremećaji spavanja, teškoće s koncentracijom i pamćenjem, razdražljivost (promjene raspoloženja), posebice srdžba i depresija; stalno vraćanje na događaj (misli, snovi, noćne more, bljeskovi sjećanja). Može biti prisutna fizička i psihička uznemirenost, tugovanje i osjećaj krivice preživjeloga. Tu su i simptomi izbjegavanja – specifičnih misli, osjećaja, aktivnosti ili situacija, gubitak interesa za značajne aktivnosti, sužen raspon osjećaja (tupost).
Autor knjige – klinički psiholog i poznati američki predavač u području psihologije traumatskog stresa - razvio je i SMART program, koji je objašnjen pri kraju knjige. Ciljevi su mu: smanjiti utjecaj životnog stresa deaktiviranjem reakcija na stres, podučiti nekim strategijama racionalne samokontrole, razviti prisne i zdrave odnose (ako se program izvodi u grupi). SMART program možete provoditi sami, ali je učinkovitiji i zabavniji u grupi.
IZ SADRŽAJA
OPĆA PRIRODA
Što mi se dogodilo? (Psihička trauma,Posttraumatski stresni poremećaj, Akutna faza/faza prosvjeda, Kronična faza/faza tuposti; simptomi PTSP-a …
Gubim li razum? Psihologija PTSP-a (Racionalna samokontrola, Zasnivanje zdravih međuljudskih odnosa, Smisao u životu, Psihičke promjene u povodu traumatskih događaja, Pogrešna samokontrola, Uspostavljanje neadekvatnih veza, Gubitak životnog smisla…)
Zašto su mi živci tako slabi? Biologija PTSP-a (Kako funkcionira živčani sustav, Sustav kojim organizam reagira na izvanredna stanja: tijelo u stanju pripravnosti, Bazična reakcija mozga, Nametljivi simptomi, Opetovane prinudne radnje i ovisničko ponašanje, U kome se javlja PTSP?...)
To boli: Nekoliko lica neliječene traume (Faktori rizika u psihičkoj traumi, Osobni čimbenici, Čimbenici koji se odnose na traumatski slučaj, Poremećaji neliječene psihičke traume, Poremećaji tjeskobe, Depresivna stanja, Ovisnosti…)
ŽRTVE (Seksualno zlostavljanje, Fizičko zlostavljanje, Ratni uvjeti/Alkoholizam u obitelji
PUT DO OPORAVKA (Oporavak od PTSP-a, Akutne traumatske epizode, Na prvom mjestu sigurnost, Bez zloporabe supstanci ili ovisničko ponašanje, Obnoviti razumnu samokontrolu, Održavanje zdravih međuljudskih odnosa, Usporite sustav za hitne reakcije…
Oporavak: Pomoć žrtvama
ISJEČAK
„Istini za volju, nitko danas ne zna zašto neke osobe razvijaju PTSP, a druge ne. S vremenom smo naučili da je PTSP funkcija urođene (genske) osjetljivosti osobe u interakciji sa stresnim događajem u njenom životu. (…) Bit će potrebita daljnja znanstvena istraživanja, i dok čekamo na njihove rezultate, vrlo je važno da sve žrtve znaju da se danas sve vrste trauma uspješno liječe.
(…)
Postoji borba koja često traje i nakon što završi rat, nakon što se potpiše prestanak svih neprijateljstava. Ona se odvija u duši ratnika, a mi je znamo kao posttraumatski stresni poremećaj.
(…)
Ethel je dobro poznavala postupak i nije osjećala bol dok je liječnik šivao ruke. Zatim će doći psihijatar s pitanjima o samoozljeđivanju i koje
emu drugom. Ona će poricati takve misli, bolnica će je otpustiti i taj ukleti krug će se opet zatvoriti, da bi nakon nekog vremena opet započeo ispočetka. Još će proći četiri godine dok ne nauči da je taj neobjašnjivi, iznenadni, hladni bijes, povezan sa seksualnim zlostavljanjem od strane oca kad su joj bile samo četiri godine.
(…)
Sve žrtve, uključujući i vas, trebaju slijediti neku strategiju kako bi smanjile fizičku podražljivost povezanu s traumatskim događajima. Intenzivne aerobičke vježbe kao trčanje, plivanje ili brzo hodanje mogu vam biti od pomoći u smanjenju stresne uzbuđenosti i povećanju funkcioniranja endorfina. Osim toga, izbjegavajte prekomjernu upotrebu kofeina i nikotina. Ove su strategije djelotvorne za stanje uzbuđenosti kao i za apstinencijske probleme, poput opijatskih i za vas su kao strategije suočavanja efikasnije od raznih ovisničkih ponašanja koje smo spomenuli. Osobe u panici trebaju izbjegavati aerobične vježbe.
Vježbe relaksacije jednako mogu pomoći. One se mogu prilično brzo svladati i raditi nenametljivo. U tu svrhu na raspolaganju stoji mnogo različitih vježbi. Duboko disanje ili meditacija, molitva, sustav opuštanja mišića, gledanje umjetnosti, slušanje lagane glazbe te određeni hobiji poput fotografije ili pletenja. Sve gore spomenute radnje, kad kriza jednom prođe, mogu postati dobri načini redukcije pojačane aktivnosti sustava za hitnu reakciju.
(…)
Međutim, u slučajevima dugotrajnog zlostavljanja postoji jedna važna razlika. Traumatski događaj se mora žalovati postupno, putem malih koraka. U prvi mah se ta tvrdnja doima nebičnom, kao da je izvan pameti. Kad se konačno odluče suočiti s događajem, većina žrtava želi to učiniti odjednom i završiti s tim. Ako traumatski događaj prizovete odjednom sa živopisnim detaljima i sa svim bolnim osjećajima, nećete si nimalo pomoći. Baš naprotiv, moglo bi doći do ponovne biološke traumatizacije te burne i žestoke psihičke reakcije. Može doći do općeg pogoršanja i do odgode vašeg oporavka…“
2. ZAGRLI SVOJU SJENU (Debbie Ford)
. Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost
Jung je prvi osmislio izraz „sjena“, koji se odnosi na one dijelove osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jednostavna: „Sjena je osoba koja ne želite biti“.
Knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim takvim, ponekad kontradiktornim, dijelovima sebe. Govori o probijanju zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas u potragu za vlastitom istinskom prirodom. Objašnjavajući kako teče proces otkrivanja vlastitoga autentičnog bića, autorica naglašava da to svakako obuhvaća razotkrivanje svih naših „mračnih“ strana. A to, pak, pomaže da se promijeni način na koji doživljavamo sebe, druge i cijeli život.
Autorica je voditeljica seminara o mračnoj strani (Chopra Center for Well Being u Sjedinjenim Američkim Državama).
Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihvatiti ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi Jer, odvest će vas do tih vrata iza kojih se kriju trajna sre
a, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bezuvjetno zavolite i druge.
Neale Donald Walsch
IZ SADRŽAJA
Potraga za sjenom
Svijet je u nama
Kako se ponovno sabrati
Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe
„Ja sam takav“
Prihvaćanje mračne stane
Ponovno tumačenje sebe
ISJEČAK
„Većina nas odgajana je da vjeruje kako ljudi imaju dobre i loše osobine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku individualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovat prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali, kako starimo počnemo uviđati još jednu veću istinu – da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dijelovi potrebni da bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepoznati dobro ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni , a da ne znamo što je strah?
(…)
Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko od nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dijelove sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vjeruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a ostatak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje - kako bismo smanjili teret - sve ono što smo tu uskladištili.
(…)
Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.
(…)
Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istraživati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim integralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo jer mogu iskočiti na površinu najneprikladnijim trenucima. Njihovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života. Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom.
(…)
Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvjesno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvijestite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene.“
2. ČOVJEKOVO TRAGANJE ZA SMISLOM (Viktor Frankl)
. Slavni neurolog i psihijatar opisuje osobno iskustvo iz koncentracijskih logora i kako je, unatoč poniženju i patnji, uspio reći „da“ životu
– U odgovornosti je bit ljudskog postojanja –
U ovoj kultnoj knjizi, prodanoj u više od deset milijuna primjeraka, Viktor E. Frankl, slavni neurolog i psihijatar, opisuje, u potpunosti iskreno, svoje iskustvo iz koncentracijskih logora. Iskustvo koje ga je dovelo do otkrića logoterapije, psihoterapijske škole usredotočene na smisao ljudskog postojanja kao i na čovjekovo traganje za smislom.
Kako u okolnostima posvemašnje dehumanizacije čovjeka zadržati dostojanstvo, zdrav razum i volju za životom? Frankl smatra da i u najgoroj situaciji čovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajališta. Ako patnju prihvatimo kao zadatak, ako u njoj pronađemo smisao, tada smo spašeni od očaja jer “onaj koji zna zašto može se nositi s gotovo svakim kako”. U knjizi autor govori i o svojoj terapijskoj doktrini - logoterapiji, koja je okrenuta budućnosti i usredotočena na smisao ljudskog postojanja. Budući da je čovjek uvijek u potrazi za smislom, ova je dirljiva i potresna knjiga i danas, nakon milijuna prodanih primjeraka, jednako aktualna kao i u vrijeme svoga nastanka.
Iz Sadržaja
Iskustva u koncentracijskom logoru
Logoterapija u kratkim crtama
- Volja za smislom
- Egzistencijalna frustracija
- Egzistencijalni vakuum
- Smisao života
- Bit postojanja
- Smisao ljubavi
- Smisao patnje
- Nadsmisao
- Prolaznost života
- Logoterapija kao tehnika
Slučaj za tragični optimizam
Isječak
„A onda sam govorio o mnogim mogućnostima da se životu da smisao. Rekao sam svojim drugovima (koji su nepomično ležali, iako se povremeno čuo koji uzdah) da ljudski život, neovisno o okolnostima, nikad ne gubi smisao te da taj beskonačni smisao života uključuje patnju i umiranje, neimaštinu i smrt. Tražio sam od jadnih bića u mraku barake da se suoče s ozbiljnošću našeg položaja. Ne smiju gubiti nadu nego moraju ostati hrabri i sigurni, kako beznadnost naše borbe ne bi izgubila na dostojanstvu i smislu. Rekao sam da u teškim trenucima uvijek netko gleda na nas – prijatelj, žena, netko živ ili mrtav, Bog – i da taj netko očekuje da ga ne razočaramo. Nada se da patimo ponosno – ne bijedno – znajući kako umrijeti.
I na kraju sam govorio o našoj žrtvi koja u svakom slučaju ima smisla. Ta se žrtva po svojoj prirodi čini besmislenom u normalnom svijetu, svijetu materijalnog uspjeha. No u stvarnosti je imala smisla. Oni među nama koji su vjernici, otvoreno sam rekao, lako mogu shvatiti o čemu govorim. Ispričao sam im o drugu koji je nakon dolaska u logor sklopio savez s Bogom da će njegova patnja i smrt od bolnog kraja spasiti osobu koju je volio. Tom su čovjeku patnja i smrt imale smisla: njegova je žrtva imala duboko značenje. Nije htio umrijeti ni za što. Nitko to od nas nije htio.
(…)
Čovjekovo traganje za smislom primarna je motivacija u njegovu životu, a ne „sekundarna racionalizacija“ instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifičan zato što ga mora i može ispuniti samo on sam; tek će onda poprimiti značenje koje će zadovoljiti njegovu vlastitu volju za smislom.
(…)
Budući da je svaka situacija u životu čovjeku izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisao života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj kojeg se pit. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran. Zato logoterapija u odgovornosti vidi bit ljudskog postojanja.“