Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati
Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Pitao sam ljude, kol`ko će to trajati,
može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku
Prejako je svjetlo, samo da se oči naviknu
Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Otkako te ne volim.
Arsen Dedić