Često te tako vidim.
Istina, kao u nekoj
Dalekoj srebrnoj magli.
Ali divno te vidim.
Na nogama ti čizme
Od sedam svjetlosnih milja.
U ruci ona lampa
U koju, poslije Aladina,
Umjesto duha zatvaraš
obrise vječitog vremena.
I čujem šapućeš: sezame.
I svijet se pred tobom rasklapa.
Miroslav Antić