Kad pomisliš da si se izgubio
Sjeti se
Nisi li možda svoj kompas nekom dao
Vrati ga sebi
U ruke svoje
I usmjeravaj onako kako tebe vuče.
j.v.
Klavir
Postoje u osobi točke
Kao tipke klavira
I nije svaka ista
Ovisno koju se takne
Tako i svira
Bijele i crne
Kao dan i noć
I tako na površinu izlazi
Slabost ili Moć.
Kao što netko u tebi tvoje tipke dira
Tako i tvoja Duša drugi klavir svira.
j.v.
Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Dobriša Cesarić
Čistim svoj život
Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari,
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kada se nada budi, i kad je blago veče...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Arsen Dedić
Otkako te ne volim
Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati
Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Pitao sam ljude, kol`ko će to trajati,
može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku
Prejako je svjetlo, samo da se oči naviknu
Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Otkako te ne volim.
Arsen Dedić
Mala kavana
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!
Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.
Da l’ mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjanje u samoći?
I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić’ na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić
Uhodeći komete
… pronađi svoju zvijezdu
i počni sasvim sam.
Počni bez ičije pomoći
dok tvoj bosonogi korak
himnično zemljom odzvanja:
tišinu po tišinu.
Upamti, ti si smjena.
Idi, dovrši to nebo.
Miroslav Antić
Isplati se potruditi
Obući ćemo tada ti i ja,
cipele već dostignutog i
zajedno u mašti prošetati,
osjetiti, okusiti,
doživjeti slavlje,
trijumf,
uzbuđenje,
slobodu,
ljubav,
povjerenje,
obilje,
mir –
i ponovo zaključiti
da se isplati
potruditi se.
Ana Karlović
Kada dođeš do kraja
Kada dođeš do kraja svog svjetla koje poznaješ,
i kada znaš da iza toga postoji samo mrak,
sjedni i smiri svoje srce.
Oslušni tišinu u sebi, zavoli tišinu pored sebe,
i uđi unutar svog srca.
Hodaj očiju otvorenih, slušaj ritam svojih koraka.
Hodat ćeš dugo, sama, put će biti težak
ali na kraju njega vidjet ćeš svjetlo.
Malo žmirkavo sunce na kraju mračnog i bolnog puta,
malo zlatno zrnce nadanja i budućnosti.
IZA TOG SVJETLA ČEKAM NA TEBE...
Čarobna pjesma
Često te tako vidim.
Istina, kao u nekoj
Dalekoj srebrnoj magli.
Ali divno te vidim.
Na nogama ti čizme
Od sedam svjetlosnih milja.
U ruci ona lampa
U koju, poslije Aladina,
Umjesto duha zatvaraš
obrise vječitog vremena.
I čujem šapućeš: sezame.
I svijet se pred tobom rasklapa.
Miroslav Antić