Kad pomisliš da si se izgubio
Sjeti se
Nisi li možda svoj kompas nekom dao
Vrati ga sebi
U ruke svoje
I usmjeravaj onako kako tebe vuče.
j.v.
Kad pomisliš da si se izgubio
Sjeti se
Nisi li možda svoj kompas nekom dao
Vrati ga sebi
U ruke svoje
I usmjeravaj onako kako tebe vuče.
j.v.
Postoje u osobi točke
Kao tipke klavira
I nije svaka ista
Ovisno koju se takne
Tako i svira
Bijele i crne
Kao dan i noć
I tako na površinu izlazi
Slabost ili Moć.
Kao što netko u tebi tvoje tipke dira
Tako i tvoja Duša drugi klavir svira.
j.v.
Život je sve nešto iz početka.
Jučer i prekjučer sutra ne vrijede.
Nema na svijetu dva ista petka,
dvije iste nedjelje,
dvije iste srijede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i ljepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju sjetiš
i shvatiš da letiš… divnije letiš.
Ko je to vidio da dječak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tješiš.
Već da se istinski do neba smiješiš.
Nema na svijetu dvije iste srijede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrijede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
Stotinu zlatnih zvijezda unaprijed čuje.
Miroslav Antić
Pazite na svoje misli … jer misli postaju riječi.
Pazite na svoje riječi … jer riječi postaju ponašanje.
Pazite na svoje ponašanje … jer ponašanje postaje navika.
Pazite na svoje navike … jer navike postaju karakter.
Pazite na svoj karakter … jer karakter postaje vaša sudbina.
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Dobriša Cesarić
Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari,
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kada se nada budi, i kad je blago veče...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Arsen Dedić
Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati
Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Pitao sam ljude, kol`ko će to trajati,
može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku
Prejako je svjetlo, samo da se oči naviknu
Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.
Otkako te ne volim.
Arsen Dedić
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!
Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.
Da l’ mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjanje u samoći?
I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić’ na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić
… pronađi svoju zvijezdu
i počni sasvim sam.
Počni bez ičije pomoći
dok tvoj bosonogi korak
himnično zemljom odzvanja:
tišinu po tišinu.
Upamti, ti si smjena.
Idi, dovrši to nebo.
Miroslav Antić
Obući ćemo tada ti i ja,
cipele već dostignutog i
zajedno u mašti prošetati,
osjetiti, okusiti,
doživjeti slavlje,
trijumf,
uzbuđenje,
slobodu,
ljubav,
povjerenje,
obilje,
mir –
i ponovo zaključiti
da se isplati
potruditi se.
Ana Karlović
Imaj vremena za rad – to je cijena uspjeha.
Imaj vremena za razmišljanje – to je izvor moći.
Imaj vremena za igru – to je tajna mladosti.
Imaj vremena za čitanje – to je osnova mudrosti.
Imaj vremena za prijateljstvo – to je put do sreće.
Imaj vremena za sanjarenje – to je put k zvijezdama.
Imaj vremena voljeti i biti voljen – to je privilegija bogova.
Imaj vremena gledati oko sebe – prekratak je dan za sebičnost.
Imaj vremena za smijeh – to je muzika duše.
IRSKA MOLITVA
4 godine: tata zna sve!
8 godina: tata zna skoro sve!
12 godina: ima puno stvari koje tata ne zna!
16 godina: tata ništa ne zna!
25 godina: pitat ću tatu za savjet!
40 godina: da sam barem više slušao tatu!
50 godina: da barem još imam tatu…!
Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Povuci vodu u zahodu.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji.
Robert Fulghum
3 godine: gleda se u ogledalo i vidi kraljicu.
8 godina: gleda se u ogledalo i vidi pepeljugu.
15 godina: gleda se u ogledalo i vidi ružnu patkicu ("Mama ja ne mogu ići u školu ovakva!")
20 godina: gleda se u ogledalo i vidi: “predebela/pretanka sam, premalena/previsoka sam, prekovrčava/preravna mi je kosa"- ali odluči ipak izaći iz kuće.
30 godina: gleda se u ogledalo i vidi: "predebela/pretanka sam, premalena/previsoka sam, prekovrčava/preravna mi je kosa/ imam previše bora"- odlučuje da nema vremena ništa od toga popravljati i ipak izlazi iz kuće.
40 godina: gleda se u ogledalo i vidi: "predebela/pretanka sam, premalena/previsoka sam, prekovrčava/preravna mi je kosa/ imam previše bora" - ali kaže, "Bar sam uredna i čista" i svejedno izlazi.
50 godina: Gleda se u ogledalo i vidi "Ja sam ono što jesam" i ide gdje god želi.
60 godina: Gleda se i podsjeća sebe na sve ljude koji se ne mogu više pogledati u ogledalo. Izlazi i osvaja svijet.
70 godina: Gleda se i vidi mudrost, smijeh i sposobnost, izlazi i uživa u životu.
80 godina: Ne gleda se više. Stavlja ružičasti šeširić i izlazi kako bi se zabavila i nasmijala.
Možda bi svi trebali ugrabiti ružičasti šeširić što ranije i prestati brinuti.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dopuštaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što manje vremena imam, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney
Bože!
Daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti.
Daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti.
I daj mi mudrosti da mogu razlikovati jedno od drugoga.
Kada dođeš do kraja svog svjetla koje poznaješ,
i kada znaš da iza toga postoji samo mrak,
sjedni i smiri svoje srce.
Oslušni tišinu u sebi, zavoli tišinu pored sebe,
i uđi unutar svog srca.
Hodaj očiju otvorenih, slušaj ritam svojih koraka.
Hodat ćeš dugo, sama, put će biti težak
ali na kraju njega vidjet ćeš svjetlo.
Malo žmirkavo sunce na kraju mračnog i bolnog puta,
malo zlatno zrnce nadanja i budućnosti.
IZA TOG SVJETLA ČEKAM NA TEBE...
"Doista mi je lako biti ljubazna prema drugima kad se sjetim da nitko od nas na ovaj svijet nije došao s priručnikom za besprijekornost. U konačnici smo tvorevina naše biologije i okružja. Stoga odabirem biti suosjećajna prema drugima kad se sjetim koliko smo bolne emocionalne prtljage programirani nositi sa sobom. Svjesna sam da će pogreške biti počinjene, ali to ne znači da moram preuzeti ulogu žrtve ili vaše postupke i pogreške shvatiti osobno. Vaši sadržaji vaši su sadržaji, a moji sadržaji moji su sadržaji. Osjećanje dubokog unutarnjeg mira i pružanje dobrote uvijek je dobar izbor za svakoga. Opraštanje drugima i opraštanje sebi uvijek je pitanje izbora. Opažanje ovog trenutka kao savršenog uvijek je pitanje izbora."
Dr. Jill Bolte Taylor
Često te tako vidim.
Istina, kao u nekoj
Dalekoj srebrnoj magli.
Ali divno te vidim.
Na nogama ti čizme
Od sedam svjetlosnih milja.
U ruci ona lampa
U koju, poslije Aladina,
Umjesto duha zatvaraš
obrise vječitog vremena.
I čujem šapućeš: sezame.
I svijet se pred tobom rasklapa.
Miroslav Antić