1. FLOW – OČARAVAJUĆA OBUZETOST (Mihaly Csikszentmihalyi)
Psihologija optimalnog iskustva
– Stjecanje kontrole nad sadržajima svijesti –
U ovoj knjizi prikazani su, na 535 stranica, rezultati nekoliko desetljeća istraživanja posvećenih pozitivnim aspektima ljudskog iskustva: radosti, kreativnosti i procesu potpune uključenosti u život koju autor naziva flow. Nekadašnji pročelnik Odsjeka za psihologiju na Sveučilištu u Chicagu dvadesetak je godina sudjelovao u istraživanjima koja su se bavila ovom jedinstvenom temom – psihologijom optimalnoga ljudskog iskustva.
Nije riječ o popularnoj knjizi sa stručnim savjetima o načinima postizanja sreće. Takva bi misija, naglašava autor, ionako bila uzaludna jer je sretan život nešto što svatko za sebe mora osmisliti i što se ne može kopirati s recepta. Knjiga pokušava prezentirati opće principe "potpune uključenosti u život" (flow), uz primjere ljudi koji su, koristeći te principe, dosadu i besmisao u svojim životima zamijenili zadovoljstvom.
Iz sadržaja
Ponovno otkrivanje sreće (Korijeni nezadovoljstva, ovladavanje iskustvima, Putovi oslobađanja…)
Anatomija svijesti (Granice svijesti, Pažnja kao psihička energija, Ulazak u sebe
Nered u svijesti…)
Zadovoljstvo i kvaliteta života (Užitak i zadovoljstvo, Samosvrshovito iskustvo…)
Uvjeti za očaravajuću obuzetost (Ljudi koji doživljavaju očaravajuću obuzetost)
Tijelo u očaravajućoj obuzetosti (Seks kao očaravajuća obuzetost, Očaravajuća obuzetost glazbe…)
Očaravajuća obuzetost misli (Pravila igre um, Igra riječi, Izazov cijeloživotnog učenja)
Rad kao očaravajuća obuzetost (Samosvrshoviti poslovi, Samosvrhoviti radnici…)
Uživanje u samoći i drugim ljudima (Bol usamljenosti, obuzdavanje samoće…)
Pobjeđivanje kaosa (Suočavanje sa stresom)
Stvaranje smisla (Što znači smisao, Njegovanje svrhe…)
Isječak
„Tijekom svojih istraživanja ’otkrio’ sam da sreća nije nešto što se događa. Sreća se ne pojavljuje kao posljedica slučajnih ili sretnih okolnosti. Sreća se ne kupuje novcem niti se ne osvaja pomoću moći. Sreća je stanje koje svaki pojedinac treba pripremiti, njegovati i osobno braniti. Pojedinci koji nauče kontrolirati svoja unutarnja iskustva mogu ocijeniti kvalitetu svog života i tako postići stanje koje je najbliže osjećaju sreće.
Treba naglasiti da sreću ne možemo dosegnuti ni svjesnim traganjem za njom. Kao što je rekao J. S. Mill: „Upitaj se jesi li sretan i odmah ćeš prestati biti“. Nećemo postati sretni dok budemo izravno tražili sreću nego tek onda kad u potpunosti uronimo u sve dobre i loše trenutke svog života.(…) Dakle, kako možemo postići taj neuhvatljivi cilj koji nije dostupan izravnim putem? Proteklih dvadeset pet godina mojih istraživanja uvjerilo me da postoji način. Taj vijugavi put počinje stjecanjem kontrole nad sadržajima naše svijesti.(…)“
Objašnjavajući „flow“, odnosno „optimalno iskustvo“, autor kaže:
„To oduševljenje osjeća mornar držeći jedro dok mu vjetar mrsi kosu, a brod poput noža sječe valove jer u žilama osjeća jedra, trup broda, vjetar i more. To osjeća slikar kad se među bojama na platnu počne stvarati magnetska napetost i kada se pred očima zapanjenog stvaratelja počne stvarati neka nova stvar, odnosno živa forma. To osjeća otac kad mu dijete prvi put odgovori na smiješak…“
2. ŽIVOT JE USREDOTOČENOST (Winifred Galagher)
Naš život nije niz slučajnosti: oblikuje ga ono prema čemu usmjerimo pozornost
Energija je tamo gdje je i pozornost
Nastala kao rezultat petogodišnjeg eksperimenta u proučavanju prirode pozornosti te toga kako ona utječe na ljubav, posao i druge aspekte života, ova knjiga prenosi jednostavnu, no izuzetno moćnu poruku kojoj se rijetko poklanja zaslužena pozornost – za uspješan je život ključna usredotočenost. Autorica tvrdi da ono čemu svakodnevno poklanjamo pozornost oblikuje naš mozak i ponašanje na nezamisliv način te stoga mijenja i naša životna iskustva odnosno određuje ih. Život nije, tvrdi ona, zbroj nasumičnih i slučajnih iskustava, već ukupnost osobnih odabira u usmjeravanju pozornosti.
Često nam se događa da nam male stvari ukradu veliku količinu vremena i upravo će nas tome naučiti ova knjiga – kako zadržati pozornost na najvažnijim stvarima – obitelji, poslu, ostalim međuljudskim odnosima, zdravlju…
Iz Sadržaja
Odaberite usredotočen život
Usredotočite se: Život vam o tome ovisi
Iznutra prema van: Fokus oblikuju osjećaji
Izvana prema unutra: Što uočite to i dobijete
Ljudska priroda: Rođeni za pozornost
Odgoj: Usredotočen mozak
Odnosi: Živimo u različitim svjetovima
Produktivnost: Zona rada
Kreativnost: Oko za detalj
Prekid koncentracije
Poremećaj pozornosti
Zdravlje – energija je tamo gdje je i pozornost
Isječak
„Kad biste se osvrnuli na protekle godine svog života, vidjeli biste da je vaš život oblikovalo – ono prema čemu jeste i prema čemu niste usmjerili svoju pozornost. Uočili biste da ste od bezbrojnog mnoštva prizora i zvukova, misli i osjećaja na koje biste mogli usmjeriti pozornost, odabrali relativno mali broj onih koji su postali ono što vi s povjerenjem nazivate svojom „stvarnošću“. Iznenadila bi vas, također, činjenica da bi vaša stvarnost bila mnogo drugačija samo da ste pozornost posvetili nekim drugim stvarima.“
„John Milton je možda imao na umu moć usredotočenosti kad je napisao: ’Um je mjesto za sebe i u sebi može od pakla načiniti raj, a od raja pakao.’“
3. ČOVJEKOVO TRAGANJE ZA SMISLOM (Viktor Frankl)
- Slavni neurolog i psihijatar opisuje osobno iskustvo iz koncentracijskih logora i kako je, unatoč poniženju i patnji, uspio reći „da“ životu
- U odgovornosti je bit ljudskog postojanja
U ovoj kultnoj knjizi, prodanoj u više od deset milijuna primjeraka, Viktor E. Frankl, slavni neurolog i psihijatar, opisuje, u potpunosti iskreno, svoje iskustvo iz koncentracijskih logora. Iskustvo koje ga je dovelo do otkrića logoterapije, psihoterapijske škole usredotočene na smisao ljudskog postojanja kao i na čovjekovo traganje za smislom.
Kako u okolnostima posvemašnje dehumanizacije čovjeka zadržati dostojanstvo, zdrav razum i volju za životom? Frankl smatra da i u najgoroj situaciji čovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajališta. Ako patnju prihvatimo kao zadatak, ako u njoj pronađemo smisao, tada smo spašeni od očaja jer “onaj koji zna zašto može se nositi s gotovo svakim kako”. U knjizi autor govori i o svojoj terapijskoj doktrini - logoterapiji, koja je okrenuta budućnosti i usredotočena na smisao ljudskog postojanja. Budući da je čovjek uvijek u potrazi za smislom, ova je dirljiva i potresna knjiga i danas, nakon milijuna prodanih primjeraka, jednako aktualna kao i u vrijeme svoga nastanka.
Iz Sadržaja
Iskustva u koncentracijskom logoru
Logoterapija u kratkim crtama
- Volja za smislom
- Egzistencijalna frustracija
- Egzistencijalni vakuum
- Smisao života
- Bit postojanja
- Smisao ljubavi
- Smisao patnje
- Nadsmisao
- Prolaznost života
- Logoterapija kao tehnika
- Slučaj za tragični optimizam
Isječak
„A onda sam govorio o mnogim mogućnostima da se životu da smisao. Rekao sam svojim drugovima (koji su nepomično ležali, iako se povremeno čuo koji uzdah) da ljudski život, neovisno o okolnostima, nikad ne gubi smisao te da taj beskonačni smisao života uključuje patnju i umiranje, neimaštinu i smrt. Tražio sam od jadnih bića u mraku barake da se suoče s ozbiljnošću našeg položaja. Ne smiju gubiti nadu nego moraju ostati hrabri i sigurni, kako beznadnost naše borbe ne bi izgubila na dostojanstvu i smislu. Rekao sam da u teškim trenucima uvijek netko gleda na nas – prijatelj, žena, netko živ ili mrtav, Bog – i da taj netko očekuje da ga ne razočaramo. Nada se da patimo ponosno – ne bijedno – znajući kako umrijeti.
I na kraju sam govorio o našoj žrtvi koja u svakom slučaju ima smisla. Ta se žrtva po svojoj prirodi čini besmislenom u normalnom svijetu, svijetu materijalnog uspjeha. No u stvarnosti je imala smisla. Oni među nama koji su vjernici, otvoreno sam rekao, lako mogu shvatiti o čemu govorim. Ispričao sam im o drugu koji je nakon dolaska u logor sklopio savez s Bogom da će njegova patnja i smrt od bolnog kraja spasiti osobu koju je volio. Tom su čovjeku patnja i smrt imale smisla: njegova je žrtva imala duboko značenje. Nije htio umrijeti ni za što. Nitko to od nas nije htio.
(…)
Čovjekovo traganje za smislom primarna je motivacija u njegovu životu, a ne „sekundarna racionalizacija“ instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifičan zato što ga mora i može ispuniti samo on sam; tek će onda poprimiti značenje koje će zadovoljiti njegovu vlastitu volju za smislom.
(…)
Budući da je svaka situacija u životu čovjeku izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisao života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj kojeg se pit. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran. Zato logoterapija u odgovornosti vidi bit ljudskog postojanja.“
4. KOORDINATE SREĆE (Tomica Šćavina)
Psihologinja razotkriva život u njegovim najzanimljivijim aspektima
Jedna od želja svojstvenih svim ljudima jest – pronaći sreću. No, krije li se ona u traženju ili prihvaćanju? Je li izlaz u instant rješenjima i vanjskim blagodatima ili, s druge strane, u odvažnosti potpunog prihvaćanja sebe?
„Sreća koju ćete upoznati čitajući ovu knjigu nije plošna. To nije instant sreća koju možete naučiti napamet uporno si ponavljajući da ste dobro, ili sreća koju vam pokušava skrojiti um brbljajući: „Trebala bi razmišljati tako i tako“ ili „Trebao bi raditi to i to“. Sreća koju vam želim predstaviti ima svoju dubinu koja se krije u osjećajima koji su joj upravo suprotni – u tuzi, u ljutnji, boli i svi ostalim osjećajima s kojima se vjerojatno, kao i većina drugih ne volite susretati. „
autorica
Iz Sadržaja
Dobrota ili naivnost?
Duguješ mi!
Dokaži se!
Crno-bijeli svijet.
Policija misli…
Analiza podsmijeha
Glavom kroz zid
Mudrost prihvaćanja
U skladu s tijelom
Unutarnji svemir
Otrov zvan zavist
Iracionalna krivnja
Svima se svidjeti
Zašto neki ljudi imaju, a neki nemaju sreće u životu?
Idealizacija – autoput za sreću?
ISTINITE PRIČE
Isječak
„To je ono što svi želimo, zar ne? Biti sretni. Zato ste vjerojatno i otvorili ovu knjigu – jer želite da vam netko ukaže na koordinate sreće, da vam kaže zemljopisnu dužinu i širinu ili da vam, ako se na ovom planetu osjećate kao vanzemaljci, upre prstom u koordinate sreće. U vašem unutarnjem svemiru. Hoću li vas razočarati? Vjerojatno da, ali samo na prvu loptu. (…)
Na drugu loptu sve izgleda drugačije. Zato kotrljam tu drugu loptu prema vama u obliku uvida, pitanja i istinitih priča … (…)
Dobar osjećaj dolazi s mogućnošću poklanjanja pažnje vanjskom svijetu. Osjećamo se dobro kada primjećujemo gibanje palme u prolazu, kada čujemo zvonke glasove djece s obližnjeg igrališta. Osjećamo se dobro kad smo privučeni stvarnošću. Kada nas stvarnost zanima.“
5. KAKO LJENČARITI (Tom Hodgkinson)
…naši praktični vladari zurenje u nebo smatraju gubitkom vremena. I sam naš jezik privezanost za zemlju smatra vrlinom te osuđuje svakoga s uzvišenijim težnjama. Loše je: imati glavu u oblacima, sanjariti, gubiti tlo pod nogama, živjeti u nestvarnom svijet, biti zanesen, biti lakomislen, čudak, smušenjak, pasti s Marsa, biti s drugog planeta. Dobro je: čvrsto stajati nogama na tlu, usidren, čvrsto prizemljen, imati bistru glavu, biti pribran.
autor
Usporiti? Ljenčariti? U ovakvim vremenima? S ovakvim obavezama, u ovakvoj brzini? Nemoguće! Autor se ne bi složio sa zaključkom. Smisao ove njegove knjige je istodobno pohvala koristima od ljenčarenja iopuštenom pristupu životu te napad na kulturu rada zapadnog svijeta, koja je „tolike porobila, demoralizirala, deprimirala…“ No, ljenčaritinije baš lako, kako reče Oscar Wilde - raditi ništa je težak rad. Taj „posao“ ipak može uroditi raznim dobrobitima, među ostalim zdravstvenim i psihološkim, a i može osigurati život po vlastitom izboru, slobodu od konzumerizma, radost usporenog življenja, tvrdi autor, posežući u ovoj veseloj, duhovitoj knjižici za svim mogućim argumentima u korist ljenčarenja - od povijesnih, poetskih, filozofskih i osobnih. Nema sumnje da je svaki od njih istodobno argument u prilog opuštenosti – koja je umnogome formula za psihološko zdravlje – u prilog uživanju u životu, osmišljavanju života izvan rada, prihvaćanju života kao igre, duhovno i radosno opravdavanje kvalitetnog življenja kroz„lijenost“.
Iz Sadržaja
Ustajanje je težak posao
Težak rad i briga
Zabušavanje iz zabave i koristi
Ako ste bolesni
Drijemanje
Vrijeme je za čaj
Tumaranje
Dokoni dom
Seks i dokolica
Umijeće razgovaranja
Vrijeme za zabavu
Meditiranje
Spavanje
Na odmoru
Sanjarenje
Isječak
„Aktivnost je… utočište onih ljudi koji nemaju što raditi…Osnovu mu čini nedostatak mašte. Predstavlja posljednje rješenje za one koji ne znaju kako sanjariti… Aktivnost je ograničena i relativna. Neograničena i bezuvjetna je vizija osobe koja lagodno sjedi i promatra, koja korača kroz usamljenost i snove… Ljudima takou potpunoj mjeri dominira tiranija ovog užasnog ideala da bez straha prilaze onom kod Private Views i ostalim mjestima otvorenim cjelokupnojjavnosti i govore jakim zvonkim glasom: „Što to radite?“ kad bisvako civilizirano biće smjelo jedno drugome prišapnuti jedino pitanje: „O čemu razmišljate?“ (…) Život razmišljanja, život čiji cilj nije raditinegopostojati, i to ne samo postojati nego postati – evo što nam može pružiti kritički duh. To je život bogova…“
Oscar Wilde
(...)
Ne, ranoranioci nisu zdravi, bogati i mudri. Često pobolijevaju, siromašni su i glupi. Služe onima koji ustaju kasno. Ako mi ne vjerujete, pogledajte iskrivljena, očajna lica oko sebe u podzemnim željeznicama većine gradova naših velikih industrijaliziranih nacija – Londona, Tokija, New Yorka – između osam i devet ujutro. Zdravi su? Sigurno ne. Bogati?. Ne, jer se u protivnom ne bi nalazili u podzemnoj željeznici u to doba. Zapravo, radnici s najnižim plaćama uglavnom putuju najranije. Pametni? Kako bi mogli biti kad odabiru taj način prijevoza? Ako želite zdravlje, bogatstvo i sreću, prvi vam je korak odbaciti budilicu!“
autor
6. OSOBNA SLOBODA (Gerry Spence)
. U sedam lakih koraka
Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi. (…)
autor
Zagledan u suvremeni način života, Gerrv Spence posvuda vidi samo robove koje paralizira zgrtanje novca, strah od siromaštva, nekretnine, šefovi, hipotekarni krediti i, više od svega, lisičine vlastita uma. Oko nas i u nama su, kaže, sile koje bi nam rado zanijekale najsvetije od svih prava - pravo na slobodu. Boreći se za to pravo, autor - u tradiciji Thoreaua i Whitmana - na nov način propitkuje poimanje slobode i njezino osvajanje, uvjerava nas, ohrabruje i mijenja naš život zahtjevom da se upustimo u najveći rizik za najveću nagradu - vlastitu slobodu.
Iz Sadržaja
Oslobađanje
Prepoznati roba u sebi
Povratak savršenog sebstva
Postati religiozno nereligiozan
Čarobna moć samoće
Odbiti ropstvo sigurnosti
Konačno slobodan
Ponovno definirati uspjeh
Isječak
„Kad god nam dan prođe na jedan način, mi smo ga zasigurno - doživjeli. Ako se, međutim, ista rutina ponovi drugi dan mi nismo doživjeli ništa drugo nego jedan dan - onaj prvi. Neki ljudi prožive cijeli život dosadno ponavljajući taj prvi dan, dan za danom i napokon umru, a da su živjeli tek nešto malo više od onoga jednoga, dosadnog, dana svog života. Rutina, navika i strah od nečeg novog postali su potkupljivi kradljivci slobode. Provjerite svoje navike. Riješite se onih koji vas svode na robovanje istosti.
Ropstvo, gdje god postojalo, je stanje svijesti koje ne može spoznati urođenu snagu neponovljivog sebstva. U sustavu ropstva ključno pitanje je jednostavno. Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi.
(…)
Ja ne odbacujem čarobnu dimenziju duhovnosti. Ostavljam otvorenim mogućnost za svaku moguću milost koju si um može zamisliti. Pozdravljam maštu, čak i nadu pustolovina u drugim domenama koje će tek doći. Ali, kako možemo gušiti taj najdragocjeniji od svih darova, život, omčom religije oko svojih vratova. Ona našu slobodu guši dogmom. Zakiva nas uz deblo praznovjerja. Vezuje nas strahom za sustav u kojem su sami gospodari postali poslušni robovi boga novca. Religija slobodne inicijative propovijeda kako je prihvatljivo, čak hvalevrijedno, uništiti zemlju i izgladnjeti njezino stanovništvo u potrazi za profitom. To je religija koja obožava materijalno, za koje mari više nego za ljude, religija u kojoj se bogatstvo u zlatu više uzdiže od bogatstva u ljudskoj vrijednosti.
7. PROJEKT SREĆA (Gretchen Rubin)
. Zašto sam godinu dana nastojala ujutro pjevati, čistiti ormare, ispravno rješavati sukobe, čitati Aristotela i općenito se više zabavljati
Zaključivši, jednoga poslijepodneva u gradskom autobusu, kako vrijeme prolazi, a da nije dovoljno usredotočena na ono što je doista važno u životu, autorica je odlučila cijelu godinu posvetiti svojem projektu Sreća. Za svaki mjesec utvrdila je ciljeve – u nekome tek pet, u nekom i desetak. Kako i sama kaže, vaš projekt može izgledati posve drugačije, ali je to zasigurno jedan od načina da unesete promjene u vlastiti život. Najprije se valja pripremiti – otkriti što vam donosi radost, zadovoljstvo i što vas zaokuplja, a što u vas izaziva krivnju, gnjev, dosadu i žaljenje. Potom je potrebno odabrati konkretne korake. Odabravši svoje, ona je usput provjeravala drevne mudrosti, najnovija znanstvena istraživanja i pouke popularne kulture, od Epikura i Thoreaua do Oprah, Martina Seligmana i Dalaj lame o tome kako biti sretniji.
IZ SADRŽAJA
Siječanj
Povećati energiju
Baciti, obnoviti, urediti
Uhvatiti se neugodnog zadatka…
Veljača
Sjeti se ljubavi
Prestati prigovarati
Ne očekivati pohvalu ili zahvalnost…
Ožujak
Težiti ka višem
Tražiti pomoć
Uživati sada…
Travanj
Pjevati ujutro
Uvažavati stvarnost tuđih osjećaja
Biti riznica lijepih sjećanja…
Svibanj
Odvajati vrijeme za šašavost
Skrenuti s puta
Započeti prikupljati zbirku…
Lipanj
Nalaziti vremena za prijatelje
Gledati ljudima kroz prste
Steći tri nova prijatelja…
Srpanj
Kupovati potrebne stvari
Trošiti
Odreći se nečega…
Kolovoz
Promišljati svemir
Čitati memoare katastrofe
Voditi dnevnik zahvalnosti…
Rujan
Pronalaziti vrijeme
Ne razmišljati o rezultatima
Ovladati novom tehnologijom
Listopad
Jačati prisutnost
Stimulirati um novim načinima
Voditi dnevnik prehrane
Studeni
Smijati se naglas
Izražavati pozitivno mišljenje
Pronaći utočište…
Prosinac
Savršena disciplina
ISJEČAK
"Postupati energičnije
Da bih se osjećala energičnije, primijenila sam jednu od svojih Dvanaest zapovijedi, 'Ponašaj se onako kako se želiš osjećati'. Ta zapovijed sažima jedan od najvažnijih uvida do kojih sam došla u svojem istraživanju sreće; iako pretpostavljamo da postupamo u skladu s onime što osjećamo, zapravo su naši osjećaji često posljedica naših postupaka. Primjerice, istraživanja pokazuju da čak i umjetno izazvan osmijeh donosi sretnije emocije. (…) Premda mi je strategija 'glumi dok to ne osjetiš' zvučala izvještačeno, ustanovila sam da je iznimno djelotvorna. Kad bih se osjećala tromo počela bih se ponašati energičnije. Ubrzala bih korak. Telefonirala bih koračajući po sobi. Unijela bih više topline i žara u svoj glas…(…) I doista je funkcioniralo; uspjela sam pojačati vlastitu energiju ponašajući se energično. (…)
Je li moj projekt sebičan…
Pitala sam se je li moj projekt Sreća sebičan jer mi se činilo samoživim usredotočiti se na vlastitu sreću. Istina je da druge usrećujem kad se bavim vlastitom srećom – trudila sam se ne otresati se na Jamieja i smijati se njegovim šalama. Ali to nije bilo sve. Ako sam sretna, sposobnija sam usrećiti druge ljude. (…) Sretni su ljudi u pravilu skloniji oprostiti, pomoći i postupati milosrdno, bolje vladaju sobom i lakše podnose frustraciju nego nezadovoljni ljudi. A druge strane, nezadovoljni su ljudi povučeniji, skloniji obrambenom stavu, sukobima i samoživosti. Oscar Wilde je primijetio: 'Čovjek nije uvijek sretan kad je dobar, ali je uvijek dobar kad je sretan'. (…)
Dakako, više je cool ne biti sretan. Sreći je svojstvena šašavost, bezazlenost, spremnost na zadovoljstvo. Veselost i entuzijazam iziskuju energiju, poniznost i angažiranost; pribjegavanje ironiji, destruktivno kritiziranje ili izražavanje filozofskog nezadovoljstva iziskuju manje ulaganja.
Uživati sada
Tal Ben Shahar u svojoj knjizi Sretniji opisuje 'zabludu stizanja na cilj', vjerovanje da ćete biti sretni kad stignete na određeno odredište. (Među drugim su zabludama 'zabluda plutajućeg svijeta', odnosno vjerovanje da vam trenutačno zadovoljstvo, nevezano uz buduću svrhu, može donijeti sreću i 'zabluda nihilizma' – vjerovanje da nije moguće biti sretniji.) Zabluda stizanja na cilj je zabluda jer, iako očekujete da ćete biti vrlo sretni kad stignete na cilj, taj vas trenutak malokad usreći onoliko koliko očekujete. Prije svega, do trenutka kad stignete na odredište već očekujete da ćete stići do njega pa je to već uklopljeno u vašu sreću. (…) Ali, zabluda stizanja na cilj ne znači da put prema cilju nije put prema sreći.“
8. MORRIE UTORKOM (Mitch Albom)
. Jedan stari profesor, jedan bivši učenik i najveća životna lekcija
Ova istinita, dirljiva priča o životu, umiranju i smrti, koju kroz četrnaest utoraka provedenih s Morriejem Schwartzom bilježi/pripovijeda uspješni sportski novinar Mitch Albom, njegov nekadašnji student, baca novo svjetlo ne samo na život, njegove vrijednosti i smisao, već i na smrt koja je, kako kaže Morrie, tek dio tog istog života.
“Vidiš Mitch, nemaju svi sreće poput mene”, rekao je Morrie, profesor sociologije, koji je u dobi od sedamdeset osam godina obolio od opake, polagane i smrtonosne bolesti zbog koje je osuđen na život u invalidskim kolicima, a koja završava paralizom pluća, što dovodi do smrti gušenjem. Morriejeve riječi nisu izrečene s ironijom ili sarkazmom, već iskreno i sa zahvalnošću čovjeka kojemu je dano vrijeme da se u miru oprosti sa životom i sa svojima voljenima, i koji je dobio priliku učiniti ono što mnogi ne stignu, jer ih smrt u tome pretekne - odživjeti život do kraja.
IZ SADRŽAJA
Prvi utorak - Razgovaramo o svijetu
Drugi utorak – Razgovaramo o samosažaljenju
Treći utorak – Razgovaramo o kajanju
Četvrti utorak – Razgovaramo o smrti
Peti utorak – Razgovaramo o obitelji
Šesti utorak – Razgovaramo o osjećajima
Sedmi utorak – Razgovaramo o strahu od starenja
Osmi utorak – Razgovaramo o novcu
Deveti utorak – Razgovaramo o tome kako ljubav ne prestaje
Deseti utorak – Razgovaramo o braku
Jedanaesti utorak – Razgovaramo o našoj kulturi…
ISJEČAK
Neko smo vrijeme samo jeli: on: bolesni starac i ja – zdrav, mlad muškarac, obojica svjesni tišine u sobi. Ja bih je nazvao neugodnom tišinom, ali čini se da je samo meni bilo neugodno.
„Umiranje je“, reče iznenada Morrie, „samo jedna od stvari zbog kojih treba biti žalostan Mitch. Nesretan život je nešto drugo. Toliko je ljudi koji me dođu posjetiti nesretno.“
Zašto?
„Pa, prije svega, naša kultura nije takva da uči čovjeka voljeti samog sebe. Mi djecu učimo pogrešnim stvarima. Moraš biti dovoljno snažan da kažeš: 'Ako kultura ne valja, nemojte joj nasjedati, stvorite svoju vlastitu'. Većina ljudi to nije u stanju. Oni su nesretniji od mene – čak i u stanju u kojem se sada nalazim.
Ja umirem, da, ali sam okružen brižnim, srdačnim dušama. Koliko ljudi to može reći za sebe? (…)
Sjetio sam se još nečega što mi je Morrie rekao: Toliki ljudi imaju posve besmislene živote. Kao da su u nekom polusnu, čak i onda kada rade nešto za što misle da im je važno. To je zbog toga što ganjaju pogrešne stvari. Jedini način na koji možeš unijeti smisao u život jest posvetiti se ljubavi prema bližnjemu, posvetiti se zajednici koja te okružuje, stvaranju nečega što će tvom životu dati svrhu i smisao. (…)
„Mitch, pitao si me kako mogu mariti za ljude koje uopće ne poznajem. Smijem li ti sada reći što najviše učim uz ovu bolest?“
Što to?
„Da je najvažnija stvar u životu naučiti pružiti ljubav i primiti je.“ (…)
„Neki dan sam čuo krasnu pričicu“, kaže Morrie. Zatim na trenutak sklapa vjeđe, a ja čekam.
„U redu. Radi se o jednom malom valu koji skakuće oceanom i sjajno se zabavlja. Uživa u vjetru i svježem zraku sve dok ne primijeti ispred sebe druge valove kako se razbijaju o žal.
'Bože moj, ovo je grozno', kaže val. 'Pogledaj što će mi se dogoditi!'
Onda dolazi drugi val, vidi kako je njegov prethodnik smrknut te ga upita'Zašto si tako tužan?'
Prvi val odgovori: 'Ti ne razumiješ! Svi ćemo se razbiti! Svi ćemo se mi, valovi, pretvoriti u ništa! Zar to nije grozno?'
Drugi val reče: 'Ne, ti ne razumiješ. Ti nisi val, ti si dio oceana.'“
9. SREĆA ili KAKO BITI SVOJ (Moussa Nabati)
. Francuska nagrada „Psychologies“ za najbolju knjigu iz psihologije u 2007.
Jedina istinska prepreka koja sprječava odraslu osobu da uživa u sreći proizlazi iz njezine nespremnosti da bude – to što jest, tvrdi autor knjige koja je 2007. u Francuskoj proglašena najboljom knjigom iz psihologije (nagrada „Psychologies). Glavni razlog što se ne usudimo biti sretni, po ocjeni ovog psihoanalitičara, terapeuta, doktora psihologije - jest rana dječja depresija koja u odrasloj dobi i dalje uznemiruje naše unutarnje dijete. Depresija je posljedica poteškoća u razvoju (unutar trokuta majka-otac-dijete) koje dijete postave u kontekst narcističke oskudice. Dijete se smatra krivim što ga roditelji ne vole, što se oni međusobno ne vole ili što Drugdje i Prije nisu bili voljeni.
Biti svoj, tvrdi autor, znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, poštovati sebe kakav si u stvarnosti, u svom tijelu, sa svojim godinama, svojim spolom, uživati naročito u odijeljenom, diferenciranom, autonomnom psihičkom životu, oslobođenom brkanja identiteta, položaja i funkcija kao i parazitskih ovisnosti. Kad si svoj nisi zatočen psihičkim životom drugih, iako si s njima u vezi i razmjeni, uz poštovanje razlika i odstojanja.
Kada smo svoji, životna energija uspijeva slobodno kolati kroz našu duševnost kao rijeka koja natapa bilje unutarnjeg vrta, zaštićena od škodljivih krajnosti ili depresije – kaže Nabati.
IZ SADRŽAJA
„Blago u Ispahanu“
I. DIO - Sreća u svim svojim stanjima
Što je sreća
Leptir zvan želja
Mamac
Žito i slama
Sreća je biti svoj
Postati svoj – vrijeme žetve
II. DIO – Pet želja za sreću
Dobro zdravlje
Ljubav
Idealna obitelj
Društveni uspjeh
Bogatstvo
Pijetao i pas
ISJEČAK
„Sreća dolazi iz nas samih. Ona predstavlja spremnost, unutarnju psihičku moć. Njezin je korijen u izvanrednom, ali tako jednostavnom osjećaju postojanja, u neizrecivoj sigurnosti da si živ i potpun u svom stvarnom tijelu. Sreća se nalazi u zadovoljstvu življenja, u težnji i žudnji da postojiš među živima, a ne u užitcima života.
(…)
Biti svoj ne sastoji se u tome, kako neki misle da „činiš ono što hoćeš“, slobodno, oslobođen svake dužnosti, svakog ograničenja, svakog osjećaja krivnje, ne vodeći računa o želji drugoga. (…) Biti svoj znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, odabirati, željeti, odlučivati, izražavati se u vlastito ime, za vlastiti račun, sa svog istinskog položaja,svjestan svojeg uloga i odgovornosti u svemu tome.
(…)
Upravo taj slobodni protok životne snage, udaljen od škodljivih krajnosti „previše“ i „premalo“ pribavlja sreću, taj osoban i jedinstven osjećaj, neusporediv s bilo kojim drugim osjećajem, osjećaj da si svoj, živ i potpun.
(…)
Biti svoj je žito,a sreća je slama. Uzgajajući prvo, čovjek će postići i drugo,ma što se dogodilo.
Ako je on sam na svom poslu i mjestu živ i potpun, daleko od krivnje i rane dječje depresije, više se ne će zateći u pokajničkim i mazohističkim stanjima neuspjeha i samokažnjavanja. Ne će se više – nesvjesno odbijajući sreću, uvjeren u svoju nedostojnost i nezaslužnost, ili mučen pomišlju da krade sreću drugih čineći ih tako nesretnima – žrtvovati za druge! Isto tako, više ne će biti primoran živjeti s pomoću punomoći drugih, služiti se ekshibicionističkim podilaženjem ili oponašanjem i tako trošiti svoju životnu snagu na moljakanje njihova priznanja, pogleda, pažnje, pohvala. Bit će u svim svojim vezama ponesen željom za razmjenom i uzajamnošću: biti zajedno u davanju i primanju. Ne će mu dakle biti „potrebna“ njegova veza, njegov posao, njegovo dijete da bi postojao. Ne će se njima služiti kao lijekovima ili protezama da bi smirio svoju ranu dječju depresiju, da bi se osjećao dobro, koristan i priznat.
(…)
Tako je ideal kojemu svatko teži velikim dijelom nadahnut, određen trojstvom koje tvore nagon, tajne želje roditelja i društvene norme. Čovjek želi, ali ne zna što. Izmiče mu sadržaj, koji se dijelom nameće izvana, čak i onda kada mu se čini da je njegov isključivi autor. Bitno je, dakle, biti svjestan toga trostrukog utjecaja, tih „drugih“ u sebi, osloboditi ih se barem malo da bismo, otvarajući se svojoj nutrini, postali mi sami.
(…)
…sreća ne ovisi o nekom stvarnom nedostatku čije bi zadovoljavanje, ispunjavanje osiguralo trajno blaženstvo. I doista, kad se zatočenik ponovno nađe na slobodi, kad ljubavnik zagrli svoju ljubljenu, kad siromah stekne bogatstvo, kad nezaposleni radnik nađe posao, kad slijepac ugleda svjetlost…, oni više neće razmišljati o sreći nego će se, pomalo razočarani, početi zanositi nekim drugim himerama, koje će brzo izroniti i koje će im tada nedostajati pa će ih nastojati zadovoljiti.
(…)
Ukratko, odrastao čovjek nikad nije lišen sreće zato što mu nešto ili netko nedostaje u vanjskoj stvarnosti, što je suprotno stajalištu koje potrošačka ideologija pokušava nametnuti našoj svijesti.“
10. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)
. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta
Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.
Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.
IZ SADRŽAJA
Disciplina
Odgoda užitka
Rješavanje problema i vrijeme
Odgovornost
Neuroze i poremećaji osobnosti
Bijeg od slobode
Posvećenost stvarnosti
Ljubav
Mit o romantičnoj ljubavi
Još malo o granicama ega
Ovisnost
„Samožrtvovanje“
Rizik gubitka
Rizik neovisnosti
Rizik konfrontacije
(…)
Rast i religija
Pogled na svijet i religija
Religija znanosti
Znanstveni i tunelski vid
Milost
Čudo zdravlja
Čudo nesvjesnoga
Definicija milosti
Problem zla
Evolucija svijesti
Priroda moći
Otpor prema milosti
ISJEČAK
„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.
(…)
Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'
Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“
11. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)
Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.
Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.
IZ SADRŽAJA
Okovani slon
Sisa ili mlijeko
Bipolarni kralj
Žabe u vrhnju
Čovjek koji je mislio da je mrtav
Portir u bordelu
Tesarska radionica „Sedam“
Kakva je ovo terapija?
Zakopano blago
Za vrč vina
Gluha supruga
Ne miješati
Tko si ti?
Raskrižje na rijeci
Dućan istine
Pitanja
Odbacivanje samoga sebe
ISJEČAK
"OKOVANI SLON
Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.
(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.
Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.
Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.
Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.
Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.
Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…
ŽABE U VRHNJU
(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'
Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.
Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.
Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.
TKO SAM?
Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.
Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…
Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.
Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)
A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.
Sve se vratilo u normalu…osim njega.
Srećom,
njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,
njega,
koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,
njega,
koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.
Sve je bilo isto,
osim što taj čovjek
više nikad neće zaboraviti tko je.
PITANJA
Kako se živi kad si drukčiji?
Kakav smisao ima živjeti na mukama?
Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?
Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?
Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?
Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?
Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?
Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?
Koju obvezu ima da me prihvati?
Koju obvezu ima da me sasluša?
Koju obvezu ima da mi odobrava?
Koju obvezu ima da mi ne laže?
Koju obvezu ima da vodi računa o meni?
Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?
Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?
I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?
I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“
12. UNUTARNJI KOMPAS (Tomica Šćavina)
. Prepoznajte svoj smjer
Psihologinja Šćavina u ovoj knjizi povezuje psihologiju i duhovnost, propitujući granice životnih uvjerenja ljudi kako bi ih potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta, na prepoznavanje 'vlastitog smjera'. Govoreći o smislu života, kaže kako onda kada smo u aktivnoj poziciji kreatora smisla imamo više motivacije za istraživanje i upoznavanje sebe i svijeta. Potraga za smislom vrsta je komunikacije sa stvarnošću koja produbljuje doživljaj života i povećava naše kapacitete za čuđenje, radost i suosjećanje. Patnja je, napominje, nešto čemu najteže pronalazimo smisao. Kada osjećamo snažnu fizičku ili emocionalnu bol filozofiranje o smislu života doima se kao puka besmislica. Kako naći smisao u tome da je netko, ni kriv ni dužan, već kao dijete proživio teške traume? Na ovo pitanje psihologinja odgovara tvrdnjom da je prihvaćanje, doživljavanje i shvaćanje vlastite individualne priče mnogo vredniji generator smisla od većine univerzalnih učenja koja život objašnjavaju iz udaljene, kozmičke perspektive. Individualna životna priča je ono što omogućuje stalno otkrivanje novih odgovora na pitanje: kakav sam/kakva sam?
IZ SADRŽAJA
Tko je odgovoran
Vrijeme za promjenu
O lakoći i težini
Kao da me nema
Biti netko drugi
Kako se branimo
Osjećam, dakle jesam
Let it be
Unutarnje dijete
Anatomija straha
Projektivna zaljubljenost
Pasivna agresija
Princip žrtvovanja
Uloga žrtve
Kako raširiti krila
Smisao života
ISJEČAK
„Većina nas u sebi nosi mnoštvo definicija nas samih. Ono što se u tu definiciju ne uklapa trudimo se ignorirati, izbrisati, praviti se da toga nema. Na primjer, smatram li sebe osobom koja je 'iznad' ljutnje ili osobom u kojoj nema zavisti, osjetim li ljutnju ili zavist, imidž koji pred sobom nosim te će nepoželjne elemente eliminirati. Misleći da tako postajem sve bolja ili sve svjesnija, zapravo postajem sve lošija i sve nesvjesnija jer ne razvijam sebe, već svog unutarnjeg neprijatelja.
Unutarnjeg neprijatelja u ovom kontekstu čine svi oni odbačeni, negirani, neprihvaćeni, potisnuti dijelovi nas. Sve ono što u nama postoji, a čemu smo rekli 'ne'. Ljutnja kojoj kažemo 'nema te' ne nestaje već mijenja svoju energetsku formu i samim time joj je teže ući u trag. Recimo, nema više vatrene ljutnje, ali zato ima močvarne depresije. Ili, nema više zavisti prema 'boljem' ili 'jačem', ali zato ima agresije prema 'lošijem' ili 'slabijem'.
(…)
S vremenom, oko autentičnih osjećaja raste ovojnica straha. Primjer: Ljuta sam – što ako si dopustim ljutnju i eksplodiram? Tužan sam – što ako pokažem tugu i ostanem dolje na dnu, neutješan? Eksplodirati od ljutnje i utapati se u tuzi zapravo mogu samo oni koji uporno osjećaje potiskuju, oduzimaju im značaj,ne slušaju ono što im ti suptilni stanovnici grudnog koša imaju za reći. A tada nastupa strah, emocija vladarka koja suptilnost među rebrima (koja pod njenom čizmom postaju nalik rešetkama zatvora) sabija,miješa, cementira, slaže u blokove, rearanžira, oblikuje, deformira. Strah može imati tisuću lica.
(…)
Živjeti ispunjen, lijep život podrazumijeva stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmijeh i ljutnju kako bismo išli prema sretnijem životu. Prije svake iduće stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikad nije lak. Zakoračivši u nepoznate, neotkrivene dijelove sebe možemo otkriti novu snagu, ali ne prije nego se otvorimo tamo gdje smo zatvoreni, tamo gdje smo ranjivi.
(…)
Biti žrtva je velika životna uloga. To je izuzetno rasprostranjen obrazac ponašanja. Prenosi se poput virusa, putuje kroz nesvjesne kanale psihe i hrani se kapacitetima za stvaranje zdravog, kvalitetnog života. Što je uloga žrtve duže hranjena, teže ju je iskorijeniti. Mnoge se mlade žene nađu u situaciji da previše udovoljavaju drugima, da se troše i angažiraju oko odnosa nakon kojih se osjećaju iscijeđeno, povrijeđeno, iskorišteno ili jadno. To je početak.
Nakon više godina ovakve (auto) torture, nakon što shvate da se on (često je to suprug ili šef koji maltretira) neće samo tako promijeniti ili da svemirom ne vlada pravedan bog koji svakome dijeli po zasluzi, nastupa faza dubokog razočaranja. Tu počinje žaljenje.
(…)
O životu i svojoj ljudskoj prirodi možemo nešto naučiti kako iz sreće i zadovoljstva tako i iz patnje, ljubomore ili bijesa. Perfekcionistička vizija sebe kao nekog tko uvijek ima prave odgovore, snalazi se u svakoj situaciji i stalno vidi da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna čini nas neosjetljivim i površnim. Kreiranje životnog smisla se prije svega temelji na iskrenosti prema sebi, jer najviše napredujemo onda kada si priznamo 'kako jest' umjesto da stalno težimo 'onome kako bi trebalo biti'. Definicija toga 'kakvi bismo trebali biti' nije izvor sreće već izvor frustracije. Život se uvijek događa u sadašnjosti, a mir sa sobom onakvima kakvi jesmo temelj je smislene povezanosti naše unutarnje i vanjske stvarnosti.“
13. MOJA KIŠNA DJEVOJČICA (Davina)
. Priča o ljubavi, jednoj posebnoj djevojčici i sretnoj obitelji. Priča koja je ganula Hrvatsku.
Davina je pseudonim žene u ranim četrdesetima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koju je ljubav odvela u Njemačku u kojoj i danas živi. Relativno mlada saznala je da neće moći postati biološka majka te je sa suprugom posvojila 18-mjesečnu djevojčicu iz BIH. Uskoro je shvatila da je djevojčica,njezina Princeza, posebna…
Moja kišna djevojčica svojevrsni je dnevnik odrastanja Princeze koji je Davina počela objavljivati na forumu Roda u želji da potakne ljude da posvajaju djecu s posebnim potrebama i objasni im da mogu biti, kao i oni – sretna obitelj. Postovi o Princezinoj svakodnevici, njezinim radostima, gubicima, malim i velikim pobjedama unatoč Aspergerovu sindromu (poremećaju iz autističnog spektra) postali su iznimno čitani pa je Davina odlučila objaviti i knjigu kako bi, osim do potencijalnih usvojitelja, doprla i do zakonodavaca i stručnjaka.
ISJEČAK
„Za mene je Princezino posvojenje bilo nešto što se samo po sebi podrazumijevalo. Nikad taj vid roditeljstva nisam smatrala nečim posebnim. Mi smo Princezu smatrali (i,naravno, smatramo) svojom kćeri, samo što smo do nje došli posvojenjem, a ne rođenjem. Za nas je samo u tome bila razlika.
Ipak, nije mi se jednom u životu dogodilo da čujem kako posvojena djeca nisu naša nego tuđa. Priceza je MOJA i mojija ne može biti, ja nju ne da volim, nego dišem.
(…)
„Što je to sreća, a što ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od „norme“ biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli „tuđe dijete“? Čime se mjere ljubav i sreća?
Naša Princeza, naša kći koju smo posvojili ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra. Društvo na nas, takve roditelje, gleda kao na neke heroje – imamo dijete koje nije naše biološko i još s posebnim potrebama – pa to je za dvostruko žaljenje.
Treba puno snage za borbu protiv takvog stava…
Ja znam odgovore na sva gore postavljena pitanja. Ljubav je kad pogledate nečije oči, u njima vidite sunčane zrake, plavetnilo neba i …čitav svijet. Naš čitav svijet jest u pogledu dva oka boje jantara.
A sreća, to je ono kada te ta dva oka boje jantara pogledaju i kažu: „Volim te do neba i natrag“, a ja kažem: „I ja tebe isto, do neba i natrag, i opet do neba, i opet natrag …i sve tako dok živim.“
Princezi smo prvoga dana, čim smo saznali u kojem grmu leži zec, rekli istinu o autizmu.
Gotovo svi autisti imaju približno slične odlike, ali nisu unificirani. Kao što se svi ljudi razlikuju po crtama karaktera, tako se i autisti razlikuju jedan od drugoga po mnogočemu. Evo, na primjer, mi smo od prvoga dana imali problema s Princezinom prehranom, a Princezina prijateljica s istom dijagnozom jede sve i njezini roditelji kažu da je takva bila i kao beba. Dok Princeza strašno voli kišu i šeće po kiši dok ne bude sva mokra, Luisa plače kad na nju padne i jedna jedina kap kiše te kaže da je te kapljice udaraju i da je to boli.
Bit je ista – obje imaju poremećaj percepcije, ali na potpuno različite načine.
(…)
Princeza ima vrlo sužen vidokrug interesa, često živi u svom svijetu, zahtijeva rutinu i rituale, ne gleda nepoznate u oči i ne drži pogled, a i s poznatima to čini samo nakratko, ne voli gužvu i galamu i ne voli da je netko dodiruje bez njezine inicijative. S osobama istih interesa – sada su to kućni ljubimci – vrlo brzo ostvaruje kontakt.
(…)
…ona je odgovorila da još ne zna spol i da joj je sasvim svejedno, samo da bude zdravo. Normalan, uobičajen odgovor za milijarde zemaljskih stanovnika.
U tom se trenutku javila moja Princeza sa „svojim savjetima“ koji, kako je već svima poznato, znaju biti strašno „mamatražirupuda propadne“, ali ovaj nas je put njezin savjet ostavio bez riječi.
Princeza je rekla toj gospođi da drugi put kad je budu pitali što bi željela dobiti ne kaže da joj je svejedno samo nek' beba bude zdrava, već da kaže da joj je svejedno samo neka bude SRETNA. Njezin prijatelj Jeremmy, na primjer, ima srčanu manu i trisomiju 21 i opet je sretan. I njezina prijateljica Luisa ima autizam i epilepsiju i ipak je sretna.
Činjenica da se beba rodi zdrava nije garancija da bude sretna, pa je bolje da drugi put kaže tako kako joj je Princeza savjetovala.
Svi su ostali bez teksta, a ja sam tad pomislila - možda je moja mama, kad je bila trudna sa mnom, rekla to što je Princeza maloprije savjetovala.
I zaista sam sretna. I znala sam da se Princeza, iako nije spomenula sebe, tu podrazumijeva.“