Odnosi

Tko je ljubomorniji – muškarci ili žene?

U simptomima, čestini javljanja doživljaja ljubomore i jačini ljubomorne reakcije muškarci i žene se NE razlikuju.

Najčešće se i muškarci i žene nose s osjećajem ljubomore tako što nastoje o tome
razgovarati s partnerom, iskazati povrijeđenost, ignorirati osjećaj ili jednostavno nastoje preći preko toga i suzbiti ljubomoru.

U reakciji na ljubomoru muškarci i žene se ipak ponešto razlikuju, u skladu sa spolnim ulogama. Tako muškarce češće uhvati bijes i napuštaju situaciju, a žene češće osjećaju depresivnost, razočaranje, samookrivljavanje i sumnju u sebe.

Muškarci i žene razlikuju se i u okidačima koji izazivaju ljubomoru.

Žene osjećaju češće ljubomoru ako znaju da se muškarcu nešto sviđa i vide to na drugoj osobi (na primjer: on voli plavuše, ona postaje oprezna i ljubomorna ako on pogleda plavokosu ženu).

Muškarci, naprotiv, smatraju rivalima one koji su bolji od njih u područjima važnim za njihovu definiciju njih samih. Ne uzimaju u obzir preferencije partnerice (na primjer, poslovno uspješniji muškarac, onaj koji vozi bolji automobil i sl.). 

O usamljenosti

Što osjeća usamljena osoba?

Usamljena osoba može osjećati: tugu, otuđenost, bespomoćnost, samosažaljevanje, strah, dosadu, ljutnju, nemir i samokritičnost u smislu: "Ružna sam, glupa, bezvrijedna". Usamljenost smanjuje samopoštovanje, a nisko samopoštovanje je povezano s osjećajem usamljenosti. Nisko samopoštovanje i usamljenost povezani su s depresijom.

Dob, spol, obrazovanje

Nakon šezdesete ljudi su manje usamljeni od onih u mlađoj odrasloj dobi.

Od usamljenosti osobito pate tinejdžeri.

Visokoobrazovani ljudi i ljudi koji obavljaju vrlo zahtjevne i prestižne poslove, manje su usamljeni nego ljudi ostalih zanimanja.

Žene češće priznaju da u vezi ili braku osjećaju usamljenost jer odnos nije zadovoljio njihova očekivanja.

Poznato je da su žene, za razliku od muškaraca, više usmjerene od ranog djetinjstva na odnose s drugim ljudima pa tako imaju bolje razvijene vještine koje im pomažu da budu uspješnije u uspostavljanju i održavanju prijateljstava. Žene lakše izražavaju svoje osjećaje a i suosjećanje za osjećaje drugih ljudi. Muškarci su, pak, češće izolirani i naučeni su biti kompetitivni pa tako imaju manje ili uopće nemaju bliskih prijatelja. 

Vrijeme javljanja

Jačina osjećaja usamljenosti varira tijekom dana i tijekom tjedna.

Ljudi se više osjećaju usamljenima za blagdana, vikendom i za vrijeme godišnjih odmora.

Na što paziti kod neverbalne komunikacije?

  • Govor tijela. Pružiti nekome našu potpunu pažnju ne znači samo isključiti ono što bi nas moglo ometati, primjerice telefon, televizor ili kompjutor, nego i pokazati svojim tijelom da smo usmjereni prema drugoj osobi i otvoreni za komunikaciju. Kako to izgleda? Tijelo je okrenuto prema njoj. Gledamo drugu osobu u oči dok ona govori. Kimamo, dajući tako znak da smo prisutni i koncentrirani na ono što se govori.
  • Izraz lica. Izrazi lica su vrlo moćan način neverbalne komunikacije. Naši izrazi lica komuniciraju osjećaje.
  • Geste. Gestikuliramo obično rukama. Rukama možemo iskazati brigu, interes i poštovanje, ali isto tako i nervoznim odmahivanjem poslati poruku da je ono što druga osoba govori glupo ili krivo.
  • Ton glasa. Možemo reći istu rečenicu, a da njen smisao bude posve različit, ovisno upravo o tonu koji smo upotrijebili.
  • Organizacija vremena. Napravite prostora za drugu osobu u vašem životu. Posvetiti vrijeme drugoj osobi znači reći joj da vam je stalo do nje. Svi mi puno radimo i puni smo obaveza, ali dobra organizacija vremena može pomoći da pružimo onima koje volimo ono što im je i najdragocjenije: VRIJEME provedeno s nama i našu pažnju.

Primjeri neusklađene verbalne i neverbalne komunikacije:

  • "Nisam uopće nervozna!!!" ili "Hvala! (zahvalnost ili sarkazam)" TON
  • "Nije mi ništa." (potišten IZRAZ LICA)
  • "Jako te volim ali nikako da pronađem vremena da budemo zajedno. Stalno je nešto." (ORGANIZACIJA VREMENA)

Međuljudski odnosi – zašto su nam tako važni?

Ljudi su društvena bića, a odnosi s drugim ljudima pružaju nam radost i ispunjenost. Najčešći razlog dolaska na psihoterapiju su upravo problemi u međuljudskim odnosima. Konflikti s drugima vodeći su uzrok stresa u našem životu. Psihoterapija se često sastoji od rješavanja problema u sadašnjim ili prošlim važnim odnosima.

Međuljudski odnosi važni su zato što:

  1. U društvu s drugim ljudima prevladavamo usamljenost te postižemo ravnotežu između kontakata i samoće. Živjeti potpuno sam pogubno je za zdravlje. Moramo se družiti, ali moramo znati i kako biti sami i oslanjati se sami na sebe. Idealna ljudska prilagodba ne znači cijelo vrijeme ludo se zabavljati s prijateljima.
  2. Drugi ljudi pružaju nam pomoć i podršku u trenucima kad nam je to potrebno. S njima se više veselimo svojim uspjesima i manje tugujemo zbog vlastitih neuspjeha i teškoća.
  3. Sami sebe upoznajemo i razumijemo uspoređujući se s drugima. Posebno kad smo uplašeni ili uznemireni osjećamo jaku potrebu za uspoređivanjem s drugima, ako je ikako moguće s osobama koje su nam slične i koje su se našle u sličnoj situaciji.

Što ako je netko u vašoj okolini agresivan?

  1. Ako vam netko ozbiljno prijeti ODMAH se maknite iz situacije. Bježanje od nasilja je nešto najpametnije što možete napraviti. Obratite se policiji i ne pokušavajte rješavati nasilje nasiljem.
  2. Ako je druga osoba samo vrlo neugodna, a nije opasna, izbjegavajte provoditi vrijeme s njom. Podijelite svoju zabrinutost s drugim ljudima s kojima se dobro slažete.
  3. Vježbajte kod kuće kako se zauzeti za sebe i što odgovoriti ili napraviti kada netko postane neugodan prema vama ili vas počne vrijeđati.
  4. Naučite prepoznavati upozoravajuće znakove agresije.
  5. Potražite stručnu pomoć ako ste žrtva agresije. Upamtite – najvažnije je da se s tim ne nosite sami.

Koji su to upozoravajući znakovi?

  1. Osoba ima "kratak fitilj". Svakodnevno je nervozna i lako se razbjesni.
  2. Osoba je sklona prijetiti fizičkim obračunom.
  3. Osoba je sklona alkoholu ili drogama.
  4. Osoba ulazi u opasne ili riskantne situacije (npr. prebrza vožnja).
  5. Osoba ima već povijest agresivnog ponašanja, često uključivši i ono prema životinjama.
  6. Osoba nosi oružje i fascinirana je oružjem.
  7. Osoba se druži s agresivnom skupinom.
  8. Osoba je i sama bila žrtvom nasilja.

Kako pomoći drugima da budu iskreni prema nama?

Pokažite svojim primjerom da laganje za Vas osobno nije opcija. Podijelite s bliskom osobom primjere kada Vam je bilo teško reći istinu, ali ste to ipak učinili jer ste smatrali da je važno preuzeti odgovornost i zadržati samopoštovanje. Ako ste već uhvaćeni u laži, druga će Vam se osoba teže otvoriti i biti prema Vama iskrena. Razmislite o tome: osjećate li da osobi koja Vas je lagala u prošlosti dugujete iskrenost? Naravno da ne.

Pokušajte razumjeti ZAŠTO vas ljudi lažu. Najčešće je to zbog straha od Vaše reakcije.

Razmišljajte o pogreškama (kako svojim tako i onima drugih ljudi) kao o prilikama da se nauči nešto, jer će se na taj način smanjiti osjećaj da smo loši i da moramo greške prikriti lažima. Opraštajte pogreške. Svatko griješi i nitko nije savršen.

Ako dođete u priliku da Vam osoba kaže istinu, iako joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Zahvalite joj što govori istinu. Kažite joj da znate da to nije bilo lako i da se divite njenoj hrabrosti da preuzme odgovornost i nosi se s posljedicama. Naučite bliske ljude da su sigurni ako Vam kažu istinu. Ova se dinamika lijepo vidi u obiteljskom okruženju. Ona osoba koja najlošije reagira na informacije obično zadnja sazna što se događa.

Nemojte nastojati kontrolirati drugu osobu. Ne postavljajte tisuću pitanja. Iz potrebe za svojim mirom i svojim "prostorom" odnosno intimom može vas početi nepotrebno lagati, čak i oko sitnica.

Nemojte biti suviše kritični i negativni. Većina ljudi se boji da će ih drugi kritizirati i da neće biti prihvaćeni. To je posebno izraženo u odnosima bliskih ljudi. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći bol koju to nosi.

Budite empatični. Svi ljudi imaju temeljnu potrebu da budu shvaćeni. Roditelji će povećati vjerojatnost da čuju gdje je bila njihova tinejdžerka u subotu navečer ako pokušaju razumjeti zašto nije uspjela doći kući na vrijeme. Suprug će prije spomenuti kavu s bivšom ako nastojite razumjeti zašto je, iz njegovog kuta gledanja, ta kava bila važna. Svi ćemo lakše otvoriti sebe ako je s druge strane netko tko se trudi razumjeti nas. I svi ćemo imati problem s otvaranjem prema onim ljudima koji uvijek "sve znaju najbolje" i nije ih briga kako mi vidimo stvari.  

Budite usmjereni na izgradnju povjerenja u odnosu, a ne na otkrivanje istine.

Može li se ljubomora kontrolirati?

Ako vidite da ljubomora koju osjećate uništava vaš odnos, ako ste ljubomorni na svaku osobu u partnerovom životu, čak i one koje su bile prije vas ili ako imate teškoća uspostaviti povjerenje prema novim ljudima u vašem životu jer vas je prijašnji partner prevario, možda bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć u rješavanju tog problema. Počnite s tim što ćete sami sebi postaviti nekoliko pitanja. Pitajte sebe zašto se tako osjećate? Koji vas problemi koje vučete iz prošlosti čine tako sumnjičavima i osjetljivima? Jeste li bili prevareni u prošlosti? Jeste li nesigurni i ovisni o partneru? Bojite li se napuštanja jer mislite da nećete moći ili znati kako sami? Mislite li da niste dovoljno vrijedni da bi održali partnerov interes?

Ako ste stalno u strahu da će vas partner prevariti može se dogoditi da napravite toliko tenzije i teškoća u odnosu da zaista netko drugi, tko nudi poštovanje, harmoniju i radost, privuče pažnju partnera. To su stvari koje su važne. Trebate brinuti o tome što dajete u odnos.

Ne zaboravite da je ljubomora često skrivena potreba za kontrolom. Potreba da držimo partnera na kratkom lancu. Razmislite o tome zašto vam je to potrebno? Koje strahove u vama to umiruje? Izaberite poštovanje. Najmoćniji ste kada volite, poštujete i kada svojom osobnošću i trudom gradite odnos. To je puno snažnije nego kontrola. Ne zaboravite da ne možete nikoga natjerati da dođe kući, ali možete učiniti da ŽELI doći kući.

U srži ljubomore nalaze se dvije osnovne stvari:

  1. Ono što mislimo o sebi i kako se osjećamo u vezi samih sebe. Ako imamo loše mišljenje o sebi, ako smo nesigurni i ako ne znamo kako zadovoljavati svoje emocionalne potrebe oslanjati ćemo se na druge ljude i trebati će nam njihova pomoć u tome (potreba da nam netko govori da smo važni, lijepi, pametni - jer sami u to ne vjerujemo). Što nam je više pomoći potrebno, više se bojimo izgubiti tu pomoć, izgubiti ljude koji nam pružaju ono što ne znamo kako pružiti sami sebi. Što smo sigurniji u sebe, što imamo bolje mišljenje o sebi to ćemo biti neovisniji o drugim ljudima u pogledu zadovoljavanja tih potreba. Druga važna stvar je naša potreba za kontrolom i posjedovanjem. Ako sasvim iskreno sebe zapitamo mislimo li zaista da je moguće kontrolirati drugog čovjeka kako nas ne bi prevario ili slagao znati ćemo da je odgovor: naravno da ne. Nikoga ne možemo spriječiti da nas zamijeni, ostavi ili prevari. Zaista je važno uvijek iznova sebe podsjetiti na razliku između onoga što možemo kontrolirati i onoga što ne možemo. Tu je potrebno uložiti puno truda. Temelj tog truda je razmišljanje o sebi i svojim nesigurnostima i strahovima. Što više prihvaćamo sebe, to manje imamo potrebu kontrolirati druge. Naučiti kako prihvaćati druge, znati da ih ne možemo kontrolirati ili prisiljavati na nešto, pustiti ih da budu ono što žele ili moraju biti, vjerojatno je jedan od najvažnijih životnih projekata. To je nešto čemu treba uvijek iznova težiti jer je jedini način da postignemo unutarnji mir – shvatiti kako ne možemo kontrolirati druge, ali možemo sebe. Na primjer: sasvim sigurno nećete moći natjerati muža da dođe kući, ali ćete prihvaćanjem i njegovanjem sebe i njega te odnosa u kojem jeste vrlo vjerojatno postići to da on želi doći kući.
  2. Ono što mislimo o drugima. Ako mislimo da je svijet pun varalica i da se ljudima ne treba vjerovati sigurno je da ćemo nastupati s nepovjerenjem i tražiti znakove koji upućuju na to da nas druga osoba vara ili nam nešto skriva. Vrlo često, ako smo imali loša iskustva u prošlosti (npr. partner nas je prevario) postajemo oprezni i nepovjerljivi i prema novim ljudima u našem životu. I opet, nepovjerenje prema drugim ljudima zapravo govori o tome kako se osjećamo prema samima sebi.

Što ljudi obično čine kada su usamljeni?

Najčešći odgovori na ovo pitanje mogu se grupirati u nekoliko kategorija:

  1. Tugovanje i pasivnost (plačem, spavam, gledam TV, pijem, koristim droge, jedem, ne radim ništa)
  2. Aktivna usamljenost (čitam, radim, pišem, slušam glazbu, vježbam, bavim se nekim hobijem)
  3. Trošenje novca, poboljšanje izgleda (kupujem odjeću, kozmetiku)
  4. Sami sebi nastoje olakšati razmišljanjem: "Imala sam prijatelje", "Neće to trajati zauvijek"
  5. Poziv prijatelju, pomaganje nekome kome je pomoć potrebna, priključenje nekoj grupi koja se bavi određenim aktivnostima i sl.

Prva kategorija je uobičajena za usamljene ljude i vrlo često samo produbljuje usamljenost. Ostale kategorije su uobičajene metode samopomoći koje su najčešće dobre i pomažu. Oko 50 % ljudi kaže da čitaju, slušaju glazbu ili nazovu prijatelja kada su usamljeni.

Kako neverbalnim znakovima poboljšati odnos?

  • Ton glasa prilagodite onome što govorite, kao što muzičar ugađa svoj instrument.
  • Trenutačno reagirajte na signale koje vam šalju drugi ljudi. Ako Vam nije jasno što se događa - pitajte. Bolje je uskladiti se s osjećajima koje nam komunicira druga osoba, nego ostati koncentriran na ono što mi želimo reći.
  • Reagirajte na nježnost drugih ljudi. Mnogi ljudi imaju teškoća s dodirom ili zagrljajem. Ionako vjerojatno imate veće potrebe za zagrljajem nego što imate priliku biti zagrljeni. Prema tome nemojte se opirati, prepustite se.
  • Pohvalite i zahvalite kada vidite da Vas druga osoba s pažnjom sluša i reagira neverbalnim znakovima na vas. To će učiniti komunikaciju još ugodnijom za oboje.
  • Koristite kontakt očima.
  • Kad razgovarate s nekim koga volite, uhvatite tu osobu za ruke svojim rukama. To će poslati poruku da je cilj toga što govorite povećanje bliskosti, a ne rušenje mostova. I pomoći će da druga osoba čuje ono što joj želite reći, umjesto da se osjeti napadnutom i da se brani.
  • Primjećujte kakav efekt Vaš način komunikacije ima na drugu osobu. Čini li vam se da joj se baterije pune ili prazne? S vježbom, vaš će se radar izoštriti i brzo ćete znati kakav učinak izazivate kod drugih.

Dodirnite bliske ljude, podragajte ih ili zagrlite i bez ikakvog osobitog povoda. 

Što svaki kvalitetan odnos uključuje?

  1. Ponajprije dobar odnos sa samim sobom – ne samozavaravati se, mijenjati se, razvijati, biti bolji
  2. Slušanje s razumijevanjem
  3. Otvorenu i iskrenu komunikaciju, a ne "igre i igrice".
  4. Razumna očekivanja ili zahtjeve, ne biti skloni kritici i neodobravanju.
  5. Brigu za drugu osobu i za izgradnju odnosa, aktivnu uključenost u odnos.
  6. Neumorni trud i onda kad imamo probleme u odnosu.

Nije lako graditi odnose. Svi idemo u školu i uče nas kako čitati i pisati, kako zbrajati i oduzimati, ali nitko nas ne uči kako razumjeti i komunicirati svoje osjećaje. Kako biti u odnosu, što očekivati i kako se ponašati. Nitko nas ne uči kako izabrati dobrog partnera. Kako biti dobar suprug/supruga. I nitko nas ne uči što učiniti kada stvari krenu naopako. Ako dobro razmislite shvatiti ćete da nas nitko nikada nije zapravo niti naučio što je to "naopako", a što nije.

Svađanje – na što posebno paziti?

Za svađu je potrebno dvoje, a samo jedan da je završi. Španjolska poslovica

Zadržite kontrolu nad sobom

Što to znači? Ako se počnete prejako uzrujavati vrijeme je za pauzu. Ništa dobro ne možemo postići jako ljuti i uznemireni. Pitanje koje morate sebi postaviti je želite li riješiti problem ili srušiti odnos zlobnim napadima, osvećivanjem i agresijom? Međuljudski odnosi nisu natjecanje u kojem jedan pobjeđuje, a jedan gubi. Ako imate takav stav nikada nećete iskusiti užitak pobjede jer ravnoteža i mir dolaze iz dobrobiti odnosa, a ne premoći jedne osobe nad drugom. Ako osjetite da postajete prejako uzrujani tijekom svađe, zatražite stanku i vratite se opet nakon što ste se smirili i razmislili.

Svađajte se u privatnosti

Svađanje pred drugim ljudima ili na javnom mjestu nije preporučljivo, jer smo svi osjetljiviji na kritiku ako je ona javna i vjerojatno ćemo brzo pretvoriti svađu u nastojanje da pobijedimo drugu osobu, bez obzira na sredstva koja ćemo pritom koristiti. Isto tako, roditelji – nikada se ne svađajte pred djecom. Lako je izgubiti samokontrolu, a taj će ih prizor emocionalno raniti. Žustre svađe pred djecom oblik su zlostavljanja.

Priznajte kada pogriješite

Ponekad je teško priznati da smo napravili nešto pogrešno. Često je lakše smisliti razloge zašto smo baš to učinili i braniti se. Bolje je priznati pogrešku, ispričati se i prebroditi taj trenutak. Druga osoba obično više poštuje ispriku nego uporno branjenje pogreške.

Držite se teme

Ne izvlačite staru gorčinu ili druge probleme koji nemaju veze s onim o čemu se razgovara. Postavite granice oko teme tako da se ne pretvori u "švedski stol" po kojem ćemo birati čime sve možemo mi povrijediti drugu osobu ili ona nas. Jako je važno rješavati jednu po jednu stvar koja nas muči.

Budite realni

To znači ne govoriti o simptomima, nego o uzrocima. Razmislite prije svađe o tome što vas zapravo muči, posložite svoje misli ili ćete izaći iz svađe još nezadovoljniji.

Izbjegavajte napad na osobu

Ostanite usmjereni na temu i pazite da pritom ne krenete u napad na drugu osobu. Kada smo u svađi i ne možemo se sjetiti realnih argumenata može nam se dogoditi da kliznemo u napadanje druge osobe, i to upravo tamo gdje znamo da je ona osjetljiva. Nikada ne smijemo zaboraviti da je pravi cilj svađe rješavanje problema, a ne pobjeđivanje bez obzira na korištena sredstva. Progutajte gorke riječi i čestitajte sami sebi na uspjehu.

Budite usmjereni na cilj svađe

Razmislite o tome što želite postići svađom. Ako nemate cilj na pameti nećete nikada znati jeste li ga postigli ili niste.

Dopustite drugoj osobi da se dostojanstveno povuče

Kako svađa završi je izuzetno važno. Prepoznajte kada druga osoba pruži maslinovu grančicu – na primjer tako što se ispriča ili našali.

Naučite razlikovati bitno od nebitnog

Svaka stvar oko koje nastane neslaganje nije smak svijeta. Ne morate se strašno razbjesniti baš svaki put kada vam nešto ne paše. Dajte si malo vremena prije nego što započnete svađu kako biste razmislili o tome je li tema vrijedna spomena.

Postavite vremenski limit svakoj svađi

Nemojte dopustiti da svađa traje unedogled. Sutra je novi dan i možete nastaviti razgovor hladnije glave i mirnijih živaca. Na taj ćete način izbjeći i jaku uzrujanost zbog koje ćete teško zaspati te upropastiti i sljedeći dan.

Nemojte biti pretjerano kritični

Nema ništa loše u tome da jedna osoba prigovori drugoj zbog nekih djela ili stajališta – ako je namjera tih prigovora poboljšanje odnosa. No ako postanete opsjednuti time da radije otkrivate mane i nedostatke druge osobe, a ne njezine vrijednosti, onda namjera nije poboljšanje odnosa. Isto tako ako stalno drugoj osobi govorite "trebala bi…" šaljete joj poruku ne samo da se s njom ne slažete, nego joj govorite i da je pogriješila. Morate znati da kritiziranje prelazi u naviku i kad jednom počnete teško je prestati. Za mnoge ljude kritiziranje je postalo glavni način komuniciranja. Probajte se prisjetiti kada ste zadnji puta kritizirali bliske ljude, a kada ste ih pohvalili ili rekli nešto pozitivno. Isto tako, često ljudi uzvraćaju kritikom na kritiku. Na primjer druga vam osoba kaže da ste zakasnili. Umjesto da saslušate poruku, odmah krećete u protunapad: "Ne mogu vjerovati da možeš to reći. Baš nikada ne napraviš ono što kažeš. I kad sam te molila da mi doneseš onu knjigu nisi to napravila."

Nastojite vježbati zaboravljanje i oprost

Nemojte biti kao banka podataka o greškama, propustima i nedostacima drugih ljudi. To će vas učiniti pesimističnima prema životu općenito. Opraštajte i ostavljajte za sobom gorčinu. Ne zbog drugih ljudi, nego zbog sebe.

Potražite stručnu pomoć ako vidite da su se vaše svađe s drugim ljudima pretvorile u emocionalno ili čak fizičko zlostavljanje. Svađa je normalni, sastavni dio svakog odnosa ali ona ne smije uključivati: vikanje, psovanje, ponižavanje, nazivanje pogrdnim imenima ni bilo kakav oblik fizičkog nasilja.

Patološko laganje

Ne postoji kao zasebna dijagnoza, ali može biti dio nekih psihijatrijskih poremećaja i bolesti.

Ako neka osoba laže često, čak i oko nevažnih stvari, sasvim sigurno ima problem koji ju je već doveo ili će je dovesti do ozbiljnih problema u odnosima s drugim ljudima, u poslu i privatno, a i mogućih problema s zakonom. Razumjeti zašto osoba laže prvi je važan korak u pomoći osobama s ovim autodestruktivnim ponašanjem. To znači da bi bilo dobro da osoba koja ima ovakav problem potraži stručnu pomoć.

Naravno, reći istinu ili lagati je moralna odluka svakog čovjeka. Ako se naučimo lagati, ako laganje postane navika, vjerojatno je da ćemo sve više lagati u budućnosti, ako ništa onda zbog toga da prikrijemo prethodne laži. Svaki čovjek će reći da ne voli lažljive ljude. Zašto? To je pitanje povjerenja, neizgovorenog dogovora da je povjerenje temelj svih odnosa, i da se odnosimo prema drugim ljudima onako kako bismo htjeli da se oni odnose prema nama. Ozbiljne laži, ukoliko su otkrivene, a i opetovano laganje, mogu zauvijek razrušiti odnose jer drugoj osobi postaje nemoguće opet izgraditi povjerenje.

Zašto trebate kontrolirati ljubomoru?

  1. Zabrinuti ste jer sumnjate da ste prestali biti interesantni partneru. Mislite li da će neraspoloženje, svađe, proganjanje ili neprekidna kontrola poboljšati Vaš imidž? Naprotiv, još će više udaljiti partnera od Vas.
  2. Ne možete spriječiti partnera da Vas prevari ili ostavi. Koliko god napora uložili, ne možete kontrolirati drugu osobu. Kontrolom i sumnjičavošću je tjerate od sebe, a ne vezujete uza se.
  3. Što više ispitujete, to ćete manje znati.
  4. Ako s partnerom želite graditi ozbiljan odnos, onda se vjerojatno nadate dugogodišnjem zajedničkom životu. Kako ga želite provesti? Brinući oko nečega što se možda nikada neće dogoditi? Dok se Vi brinete oko toga hoće li Vas partner prevariti, propuštate mogućnost lijepih, radošću ispunjenih zajedničkih trenutaka.
  5. Slaba kontrola ljubomore govori o vašem niskom samopoštovanju i strahovima koji kontroliraju Vaš život. Porazgovarajte o tome sa stručnjakom koji će Vam pomoći pronaći unutarnji mir. 

Usamljenost: kako si pomoći?

Da biste poduzeli nešto u vezi s usamljenošću morate poznavati svoje osobne razloge za usamljenost. Ako osoba kaže: "Ja nemam prijatelja" – što to ustvari znači? Može značiti da ona jednostavno nema dostupnih ljudi u tom trenutku života. Ili može značiti "Ja ne znam kako se sklapaju prijateljstva – ne znam što bih rekla drugoj osobi". Ili može značiti "Ja znam kako se sklapaju prijateljstva, ali se ne mogu primorati da to i učinim" Ili "Bojim se pristupiti drugim ljudima jer se bojim da ću ispasti glupa i nezanimljiva".

Naravno, ovisno o različitim uzrocima usamljenosti, postoje i različiti načini kako se riješiti usamljenosti.

Evo nekih općih savjeta za prevladavanje usamljenosti:

  • Ne zaboravite da usamljenost neće zauvijek trajati.
  • Tijekom dnevnih obaveza pokušajte pronaći priliku za druženje. Pristupite drugim ljudima. Pokažite im da vas zanimaju.
  • Bez obzira na to što ste vjerojatno doživjeli neko razočaranje u prošlosti, pokušajte ne suditi o drugim ljudima na osnovi prošlih iskustava, već upoznavati svaku osobu iz nove perspektive.
  • Za bliska prijateljstva je potrebno vrijeme. Nemojte žuriti sa bliskošću. Ostavite i sebi i drugoj osobi vremena za otvaranje i dijeljenje osjećaja.
  • Razmislite o svojim očekivanjima. Nemojte misliti da će vam samo intenzivni odnosi s drugim ljudima pomoći da ne budete usamljeni. U korijenima usamljenosti uvijek leži i problem koji imamo sami sa sobom, bilo da je riječ o niskom samopoštovanju, nedostatku vještina komunikacije ili naprosto o tome da ne znamo kako uspostaviti bliskost s drugima.
  • Ne vjerujte mitovima da dvoje ljudi koji se vole postaju "jedno". Koliko god ta misao izgledala romantično, Vi jeste i uvijek ćete biti dvije odvojene osobe. Ako očekujete od partnera da čita vaše misli i zadovoljava sve Vaše potrebe ubrzo ćete biti razočarani i usamljeni. Podijelite tu odgovornost na barem nekoliko ljudi u svom životu. Ne odbacujte prijatelje zato što ste zaljubljeni i nemate vremena ni volje odvajati se od svog partnera. Isto tako, ne zaboravite da jedan dio svog vremena trebate provesti i sami. Vrijeme kada niste okruženi drugim ljudima iskoristite da bolje upoznate sebe. Neka to bude prilika za razvijanje lijepog odnosa sa samim/samom sobom, za uspostavu ravnoteže, mira, prepoznavanja i razumijevanje vlastitih emocionalnih potreba.
  • Nemojte samo sjediti i vegetirati dok ste sami. Usamljenost je pasivno stanje, a pasivnost podržava usamljenost. Postoje mnoge kreativne i zabavne aktivnosti kojima se možete baviti i kad ste sami. Dajte si vremena da razmislite o tome što bi vas veselilo i onda krenite u akciju. Nastojte ne odlučiti unaprijed kako ćete se osjećati baveći se nekom aktivnošću, jer bi vam se moglo činiti da će sve što budete radili sami biti isprazno i tužno. Provjerite i ustrajte u tome da otkrijete zašto neki ljudi uživaju u samoći.
  • Bez obzira na to kako loše se osjećali, usamljenost će se smanjiti ili nestati kad usredotočite pozornost na vlastite potrebe i načine kako ih možete zadovoljiti. Ako budete čekali da osjećaji radosti i ispunjenosti sami dođu može se dogoditi da ćete čekati jako dugo. Ponekad je važno krenuti, čak i kada nam se ne da, a onda osjećaji radosti i ispunjenosti ubrzo stignu za nama.
  • Pomažite drugima. Uključite se u neku od organizacija kojih je sada i kod nas sve više, a koje se bave pomaganjem drugim ljudima.
  • Nije toliko bitno koliko ljudi imate u životu, nego kakve su kvalitete odnosi koje imate. Pokazuje se da su vještine produbljivanja odnosa i postizanja bliskosti važnije od vještina samog upoznavanja ljudi.

Zašto igramo igre u odnosima?

Igranje igara u odnosima uvijek proizlazi iz naših strahova i niskog samopoštovanja. Bojimo se biti iskreni i otvoreni prema drugima pa stavljamo masku i započinjemo igru.

Igre su uvijek pogubne za odnos. One nisu zabavne, mogu ozbiljno povrijediti i biti okrutne.

Zbog čega ih onda i dalje igramo? Zbog toga što nam se čini da trenutno olakšavaju komunikaciju i vode odnos u smjeru u kojem to želimo. Pritom nam nije na umu dugoročna dobrobit odnosa.

Kako prekinuti igranje igara?

  • Prepoznati to da igramo igre.
  • Suočiti se s vlastitim strahovima i nezrelostima
  • Naučiti kvalitetno komunicirati. Iskreno i precizno komunicirati znači biti snažan, imati visoko samopoštovanje i dobro govoriti o sebi. Iskreno komunicirajući poštujemo sebe i druge.

Zašto je tako puno nesretnih odnosa?

Mnogo je razloga za to, a najčešći su:

  1. Ne razumijemo sebe, svoje strahove, probleme koje imamo u komunikaciji s drugima.
  2. Ne znamo komunicirati, ne znamo kako govoriti o vlastitim osjećajima.
  3. Ne umijemo slušati.
  4. Ne želimo mijenjati sebe, a inzistiramo na tome da se drugi promijene.
  5. Ne volimo sebe. Ako ne volimo sebe, obično ne volimo ni druge ljude, tražimo im mane ili ih idealiziramo, a oba načina narušavaju naše odnose s drugima.
  6. Igramo "igre" umjesto da komuniciramo iskreno i otvoreno.
  7. Zavaravamo sebe tako što izmišljamo razloge za vlastito loše ponašanje.

Najčešći znakovi nevjere

Otkriti nevjeru nije jednostavan zadatak. Nevjerna osoba najčešće se trudi sakriti znakove nevjere i ponašati se kao da se ništa sumnjivo ne događa. Istraživači su se bavili ovim područjem i otkrili zanimljive stvari. Znakove nevjere podijelili su u dvije grupe: znakove seksualne nevjere i znakove emocionalne nevjere. Naravno, često u životu su obje grupe ovih znakova prisutne, jer nevjera često uključuje obje komponente, i emocionalnu i seksualnu.

Najočitiji znak seksualne nevjere je, naravno, zateći partnera u zagrljaju s drugom osobom. Suptilniji znakovi uključuju:

  • otkrivanje mirisa seksa, ili mirisa tuđeg parfema na partneru
  • promjene u seksualnom interesu u smislu poteškoća sa postizanjem i održanjem seksualnog uzbuđenja, mehaničko odrađivanje seksa ili iskazivanje dosade u seksu
  • promjene u seksualnom interesu u smislu povećanog interesa za seks, istraživanja novih seksualnih pozicija, povećano pričanje o seksu
  • iznenadne promjene u stilu oblačenja, kupovanje novih odjevnih predmeta, dotjerivanje

Za razliku od znakova seksualne nevjere, sljedeći su znakovi indikativniji za emocionalnu nevjeru:

  • razgovor o prekidu odnosa, odnosno razvodu braka, s manjkom ljubavi kao najčešće navođenim razlogom
  • emocionalna udaljenost, neuzvraćanje na partnerovo iskazivanje ljubavi,  šutnja na partnerovo "volim te"
  • zaboravljanje godišnjice braka, partnerovog rođendana i drugih važnih datuma i obljetnica
  • prestanak dijeljenja emocija s partnerom
  • iskazivanje krivnje (na primjer, izbjegavanje gledanja partnera u oči)
  • ustezanje i nevoljko pričanje o nekoj specifičnoj osobi ili iskazivanje nervoze kada se ta osoba spomene
  • pretjerano spominjanje neke osobe
  • slučajno nazivanje partnera imenom druge osobe
  • lako i brzo iskazivanje ljutnje, povećanje kritičnosti i nemar prema partneru, traženje "dlake u jajetu", traženje razloga za svađu,
  • zaboravljanje na partnerove potrebe, grubost u ponašanju prema partneru
  • povećana apatija i nezainteresiranost prema partneru 

Premda niti jedan od ovih znakova ne mora sigurno značiti da vam je partner nevjeran, što ih je više i što su oni izražajniji, to je više razloga za sumnju.

Znakovi nevjere namjerno se sakrivaju i zato ih je ponekad tako teško prepoznati. Ipak, istraživanja pokazuju da je i naša sposobnost čitanja tako "tihih" signala vrlo dobra.

Isprike

Kada napravimo nešto loše u odnosu i tako povrijedimo drugu osobu skloni smo tome da se, umjesto na odnos i na to što nam druga osoba govori, usredotočimo na "spašavanje vlastitog obraza", i pred samima sobom i pred drugom osobom. Često, isto tako nismo ni svjesni – ili ne želimo biti svjesni – toga što činimo.

Postoje tri osnovne vrste isprika:

  1. Nisam to učinio. Ponekad kažemo da je netko drugi to učinio i posve iskrivimo činjenice kako bismo argumentirali svoju nevinost.
  2. Učinio sam to, ali to nije tako strašno. Ponekad drugoj osobi ne pružimo potrebnu pomoć i kažemo: "Nisam mislio da je ozbiljno" ili "Ja nisam za to odgovoran, samo sam reagirao na ponašanje druge osobe". Kada povrijedimo nekoga, znamo okriviti žrtvu ili omalovažiti štetu koju smo napravili. Muškarci češće od žena upotrebljavaju ovu vrstu isprika.
  3. Učinio sam to i to je loše, ali imam objašnjenje. Ponekad kažemo: "Svi to čine" ili "Svatko bi na mojem mjestu učinio isto", "Situacija je bila grozna," "Nisam znala". Ponekad smanjujemo osjećaj srama ili krivnje dajući do znanja da nismo bili "svoji": "Nisam htjela" ili "Ne znam što mi je bilo". Žene češće upotrebljavaju ovu vrstu isprika.

Isprika za propuste u ponašanju je izrazito važna i ona mora u sebi sadržavati:

  • Razumijevanje druge osobe i njenih osjećaja
  • Komunikaciju tog razumijevanja
  • Plan promjene (iz iskrenog razumijevanja i brige za drugu osobu proizlazi želja za promjenom ponašanja, kako se ne bi ponovila za par dana opet ista situacija)
ranktrackr.net