Laganje

Laganje je prilično raširena pojava i ljudi su, kazuju istraživanja, prilično vješti u tome. I to nije sve: većina laži koje u životu kažemo nikada ne bude otkrivena! Procjenjuje se da se u prosjeku čovjek "izvuče" s više od 95 posto laži koje je izrekao!

Laganje je vještina koju naučimo vrlo rano u životu. Već nakon treće godine života djeca mogu razlikovati maštu od realnosti, razvijaju savjest i mogu izmisliti laž da bi izbjegli kaznu ili neodobravanje od strane roditelja. Laganje da bi se izbjeglo kažnjavanje je već prilično uobičajeno za petogodišnjake. Iako bi većina roditelja rekla da svoju djecu "čitaju lako, kao otvorenu knjigu", istraživanja ne potvrđuju taj osjećaj. Naime, pokazuje se da roditelji nisu baš precizni u prepoznavanju laži kod svoje djece, bez obzira na njihovu dob. Zanimljivo je pritom da, iako djeca s lakoćom, bez poduke i vrlo rano u životu savladaju vještinu laganja da bi prikrili svoje greške, laganje da bi se zaštitilo drugu osobu (npr., "Reci baki da ti se sviđa džemper koji ti je poklonila") uče teže, s puno više uputa i duže im treba da to usvoje.

Ipak, živimo u svijetu u kojem je jedno važno moralno načelo NE lagati. I zaista, kako bi bilo živjeti u svijetu u kojem govoriti istinu nije uobičajena praksa? U takvom svijetu ne bismo mogli vjerovati nikome i ničemu što nam kažu ili što pročitamo. Mi zapravo jako profitiramo živeći u svijetu u kojem postoji puno povjerenja, u svijetu u kojem je praksa govorenja istine raširena. Zapravo sve važne stvari koje želimo učiniti u životu temelje se na povjerenju. Zašto onda ljudi lažu? Osnovni razlozi mogu se grupirati u nekoliko kategorija:

1. Iz straha od kazne ili posljedica.
2. Da bi "sačuvali obraz", postali ili ostali prihvaćeni.
3. Da bi izbjegli neugodnosti ili svađe.
4. Da bi usmjerili socijalne interakcije: da bi poboljšali odnose ili smanjili interakciju.
5. Da bi povećali moć, dobili privilegije, novac ili divljenje.
6. Da bi pomogli nekom drugom.

Istraživanja pokazuju da je 76 posto laži izrečeno da bi osoba koja laže imala dobrobit od toga, dok je 24 posto laži izrečeno da bi druga osoba imala dobrobit od toga, ili da bi se nekome drugome pomoglo.

Ugodi mi s lažima?

Čuti istinu nije uvijek ugodno ili lako. Zapravo, među najbolnijim postupcima kojima možemo povrijediti druge najčešće nije laž, nego upravo kazivanje istine. To se može dobro vidjeti upravo u bliskim odnosima. Na primjer, tko bi od nas želio čuti od partnera neku od sljedećih izjava:

Nisi više atraktivna kao što si nekada bila.

Ponekad mislim na nekog drugog dok vodimo ljubav.

Ponekad se pitam trebamo li ostati zajedno.

Privlači me tvoj prijatelj.

Ono što je važno jest upravo to da nas laganje o ovakvim ili sličnim temama čini zadovoljnijima i bliskijima partneru, te da nitko od nas ne želi od partnera/partnerice čuti ovako bolne izjave. Dok god nismo svjesni da partner nešto taji, osjećamo se dobro. Nitko ne bi mogao izdržati da čuje baš sve što partner/partnerica misli.

S druge strane, ponekad baš kada želimo povrijediti partnera/partnericu, kažemo ono što stvarno mislimo. Svatko tko je prošao razvod dobro zna kako to izgleda. Kada ljudi nisu više zainteresirani za to da sačuvaju odnos, istina izlazi na vidjelo i pogađa snažno i precizno kao strijela.

Kako prepoznati laž?

Ljudi se razlikuju po sposobnosti prepoznavanja laži. Većina ljudi zapravo nije uopće vješta u prepoznavanju laži. Istraživanja pokazuju da oni koji su usmjereni na otkrivanje laži nisu bolji u tome od onih koji nisu usmjereni na to. Mlađi nešto bolje prepoznaju laž od starijih, a žene od muškaraca. Posebno je interesantno da se sposobnost prepoznavanja laži smanjuje što su ljudi bliskiji. Žene su pritom sklonije tome da povjeruju u laž partnera nego što su to muškarci.

Znakovi laganja

Ovi znakovi nisu siguran pokazatelj da netko laže. Što ih je više i što su intenzivniji to je više razloga za sumnju.

VERBALNI ZNAKOVI

• Korištenje izraza kao "da ti kažem iskreno", "najiskrenije rečeno", "vjeruj mi" i slično", kako bi se uvjerilo druge da osoba govori istinu.
• Korištenje punog oblika rečenice umjesto uobičajenog govornog skraćivanja.
• Pretjerano poricanje laganja, korištenje rečenica kao "nemam razloga lagati".
• Korištenje pauza i zvukova kao "uh", "hm", "ah" za vrijeme stanki u govoru.
• Pravljenje grešaka u govoru i više "gafova". Greške uključuju gramatičke greške, zaboravljanje misli usred rečenice i slično.
• Mucanje, zamuckivanje i zaplitanje jezika.
• Pročišćavanje grla i drugi zvukovi.
• Korištenje poštapalica kao "općenito", "međutim", "ponekad" i sl.

NEVERBALNI ZNAKOVI

• Skretanje pogleda, izbjegavanje kontakta očima.
• Zatvaranje ruku, ispreplitanje prstiju.
• Prekrižene ruke na prsima kao da rade barijeru.
• Pijenje i gutanje češće nego kod onih koji govore istinu.
• Korištenje manje pokreta rukama, ukočeno držanje, kontroliranje pokreta ruku.
• Slijeganje ramenima.
• Dodirivanje lica, ušiju ili kose.
• Držanje i igranje s predmetima kao što su npr. olovke, papiri ili naočale.
• Treptanje je rjeđe nego kod osoba koje ne lažu.
• Naginjanje i mijenjanje položaja – spuštanje lakta na stol ili koljeno. Isto tako često premještanje dok osoba sjedi.
• Često lizanje usana.
• Mrštenje i stiskanje usana.
• Uzdisanje i duboko disanje.
• Češće osmjehivanje i neprikladan smijeh.
• Često dodirivanje, svrbljenje i trljanje nosa.

Kako pomoći drugima da budu iskreni prema nama?

Pokažite svojim primjerom da laganje za Vas osobno nije opcija. Podijelite s bliskom osobom primjere kada Vam je bilo teško reći istinu, ali ste to ipak učinili jer ste smatrali da je važno preuzeti odgovornost i zadržati samopoštovanje. Ako ste već uhvaćeni u laži, druga će Vam se osoba teže otvoriti i biti prema Vama iskrena. Razmislite o tome: osjećate li da osobi koja Vas je lagala u prošlosti dugujete iskrenost? Naravno da ne.

Pokušajte razumjeti ZAŠTO vas ljudi lažu. Najčešće je to zbog straha od Vaše reakcije.

Razmišljajte o pogreškama (kako svojim tako i onima drugih ljudi) kao o prilikama da se nauči nešto, jer će se na taj način smanjiti osjećaj da smo loši i da moramo greške prikriti lažima. Opraštajte pogreške. Svatko griješi i nitko nije savršen.

Ako dođete u priliku da Vam osoba kaže istinu, iako joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Zahvalite joj što govori istinu. Kažite joj da znate da to nije bilo lako i da se divite njenoj hrabrosti da preuzme odgovornost i nosi se s posljedicama. Naučite bliske ljude da su sigurni ako Vam kažu istinu. Ova se dinamika lijepo vidi u obiteljskom okruženju. Ona osoba koja najlošije reagira na informacije obično zadnja sazna što se događa.

Nemojte nastojati kontrolirati drugu osobu. Ne postavljajte tisuću pitanja. Iz potrebe za svojim mirom i svojim "prostorom" odnosno intimom može vas početi nepotrebno lagati, čak i oko sitnica.

Nemojte biti suviše kritični i negativni. Većina ljudi se boji da će ih drugi kritizirati i da neće biti prihvaćeni. To je posebno izraženo u odnosima bliskih ljudi. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći bol koju to nosi.

Budite empatični. Svi ljudi imaju temeljnu potrebu da budu shvaćeni. Roditelji će povećati vjerojatnost da čuju gdje je bila njihova tinejdžerka u subotu navečer ako pokušaju razumjeti zašto nije uspjela doći kući na vrijeme. Suprug će prije spomenuti kavu s bivšom ako nastojite razumjeti zašto je, iz njegovog kuta gledanja, ta kava bila važna. Svi ćemo lakše otvoriti sebe ako je s druge strane netko tko se trudi razumjeti nas. I svi ćemo imati problem s otvaranjem prema onim ljudima koji uvijek "sve znaju najbolje" i nije ih briga kako mi vidimo stvari.  

Budite usmjereni na izgradnju povjerenja u odnosu, a ne na otkrivanje istine.

Patološko laganje

Ne postoji kao zasebna dijagnoza, ali može biti dio nekih psihijatrijskih poremećaja i bolesti.

Ako neka osoba laže često, čak i oko nevažnih stvari, sasvim sigurno ima problem koji ju je već doveo ili će je dovesti do ozbiljnih problema u odnosima s drugim ljudima, u poslu i privatno, a i mogućih problema s zakonom. Razumjeti zašto osoba laže prvi je važan korak u pomoći osobama s ovim autodestruktivnim ponašanjem. To znači da bi bilo dobro da osoba koja ima ovakav problem potraži stručnu pomoć.

Naravno, reći istinu ili lagati je moralna odluka svakog čovjeka. Ako se naučimo lagati, ako laganje postane navika, vjerojatno je da ćemo sve više lagati u budućnosti, ako ništa onda zbog toga da prikrijemo prethodne laži. Svaki čovjek će reći da ne voli lažljive ljude. Zašto? To je pitanje povjerenja, neizgovorenog dogovora da je povjerenje temelj svih odnosa, i da se odnosimo prema drugim ljudima onako kako bismo htjeli da se oni odnose prema nama. Ozbiljne laži, ukoliko su otkrivene, a i opetovano laganje, mogu zauvijek razrušiti odnose jer drugoj osobi postaje nemoguće opet izgraditi povjerenje.