Kriza srednjih godina

Svatko od nas je bar jednom u životu čuo priču o muškarcu u četrdesetima koji je odbacio svoju životnu družicu poput vrućeg kestena, da bi "odmaglio" s upola mlađim komadom od sebe. Ovaj se prizor, kojim najčešće opisujemo previranja, promjene i nestabilnost srednje dobi, zapravo ne događa baš često. Ono što je, naprotiv, vrlo često, jest to da se u srednjoj dobi dožive neki simptomi krize, u blagom ili pojačanom intenzitetu. Ti simptomi, unatoč uvriježenom mišljenju, pogađaju i muškarce i žene.

Kriza srednjih godina, u punom smislu riječi, kao i blaži oblici ove tranzicije iz adolescencije u starost, najčešće se osjeti negdje između četrdesete i pedesete godine. Za neke osobe može početi već oko 35., a za neke i dvadeset godina kasnije. Kriza može početi naglo, okidač joj može biti neki teški životni događaj, kao što je smrt roditelja ili bliske osobe. No, kriza može doći i polako, "šuljajući se", bez nekog dramatičnog i neočekivanog razloga.

Istraživanja nam ne mogu biti puno od pomoći kada govorimo o krizi srednjih godina, zato jer ih jednostavno nema, ili su vrlo rijetka. Brojna istraživanja koja se bave razvojem djeteta dala su modernim roditeljima odgovore na tisuće pitanja i nedoumica. Utješila su izbezumljene roditelje dvogodišnjaka ili umorne roditelje bučnih devetogodišnjaka brojnim i iscrpnim savjetima. Adolescencija je također pažljivo sagledana, a roditelji tinejdžera imaju mogućnosti saznati puno o tome što se događa tijekom adolescencije i zašto. Pogledamo li stručnu literaturu, vidjet ćemo prilično iscrpno dokumentiran razvoj od začeća do 21. godine. I tu, odjednom, pažnja istraživača prestaje. Odrasla dob doima se kao vrijeme koje je nepromjenjivo i bez ikakvih naročitih pojava koje bi bile od interesa istraživačima. Oni se ponovo bave čovjekom tek u starosti, o čemu opet možemo pronaći dosta zanimljivog materijala.

U odrasloj dobi, osim liječnicima, koji se bave proučavanjem stupnjevitoga fizičkog propadanja, prepušteni smo sami sebi. To je vrijeme u kojem se očekuje da budemo stabilni, samostalni i odgovorni, i, za razliku od djece, adolescenata ili starih, više nemamo nikakvih razvojnih "opravdanja" ako nismo upravo takvi. Nikakva ozbiljna psihološka prilagođavanja nisu dokumentirana, bar ne na način kao što je to učinjeno s traganjem za identitetom kod adolescenata.

Ukratko rečeno, ako niste "posložili kockice", niste zadovoljni s ljubavnim životom, niste izgradili karijeru i podigli obitelj te se ne spremate mirno uploviti u teškoće starosti, s Vama nešto nije u redu. Je li to baš tako? Naravno da nije. Zapravo većina odraslih ljudi doživi neku veću fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu tijekom srednjih godina. Ta promjena može biti u obliku nesretnog braka, preljuba ili razvoda, nezadovoljstva poslom, tjeskobe bez vidljivog uzroka, depresije, praznine i usamljenosti. Neke osobe dožive simptome promjena na vrlo intenzivan način, u punom smislu "krizu srednjih godina", dok mnogi izbjegnu ozbiljnu krizu, ali osjete promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju.

Razmišljanja o vlastitom identitetu, cjelovitosti, duhovnosti, vlastitom sustavu vrijednosti i ciljevima često se u ovoj dobi javljaju i preispituju, mnoga od njih prvi put u životu.

Psihološko prilagođavanje tijekom srednje dobi nužno je za razvoj osobnosti, razvojno je određeno i prirodno baš kao i dvojbe oko identiteta jednog adolescenta. Unatoč strahu, patnji, nemiru i usamljenosti, tranzicija srednje dobi je neizbježan dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće razumijevanje sebe i dublje uživanje u životu nego ikada prije.

Otvorenost prema promjenama i razumijevanje tog procesa, kao i razgovor sa stručnjakom vrlo su djelotvorni i pomažu lakše prebroditi krizu, koliko god ona ozbiljna i teška bila. S druge strane, ako propustimo ovu psihološku transformaciju, možemo ostati zarobljeni u kroničnim problemima. Prioritet materijalnim vrijednostima, nasilje, nadmoć i arogancija najčešći su obrambeni mehanizmi koji se onda uključuju. Štetnost takvih obrambenih mehanizama, jednako kao i štetnost "bijega" u depresiju ili ovisnost, nije potrebno posebno naglašavati, iz jednostavnog razloga što svi poznajemo bar jednu osobu koja je u svom životu upravo u tom smjeru krenula. 

Kriza srednjih godina – hormoni ili...?

Neki stručnjaci smatraju da promjene na hormonalnoj razini igraju važnu ulogu u krizi srednjih godina. Kod muškaraca opada testosteron, a estrogen kod žena, što može dovesti i do određenih psiholoških promjena.

Poznato je da je srednja dob razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki u toj dobi postaju bake i djedovi, a neki prvi put postaju roditelji. Neki stupnjevito razvijaju svoju karijeru u jednom pravcu, drugi započinju potpuno novu karijeru i rade velike promjene u stilu svog življenja. Neki počinju osjećati prve znakove starenja, dok su drugi u najboljoj formi ikad u životu.

S obzirom na sve te individualne različitosti teško je odrediti koliko stvarna životna previranja i moguće komplikacije možemo "zahvaliti" hormonima, a koliko svim ostalim faktorima, kako životnim okolnostima tako i onima vezanim uz osobnost.

Jesam li u krizi srednjih godina?

Pitanja koja se najčešće javljaju i obilježavaju početak transformacije koja se događa tijekom srednje dobi mogu biti:

Tko sam ja?
Što moj život do sada govori o meni?
Jesu li moje oduke u prošlosti bile dobre?
Jesam li napravio/napravila sve što sam mogla?
Što želim učiniti s ostatkom života?
Koliko je pametno sada napraviti neke promjene i koliko bi me to "koštalo"?

Ako prolazite krizu srednjih godina moguće je da ćete osjećati ili prolaziti kroz nešto od sljedećeg:

1. Vidite svoj život ispraznim i zamornim. Sve Vam se čini besmislenim. Rijetko Vas što može razveseliti. Ono što Vas je ranije veselilo i ispunjavalo sada Vam je dosadno.

2. Dogodila Vam se važna životna promjena nakon koje osjećate da ništa više nije isto. Životna promjena može biti smrt voljene osobe, otkaz na poslu ili neka druga promjena vezana uz posao, razvod braka ili odlazak u mirovinu.

3. Preispitujete vrijednosti ili osjećaje koje nikada prije niste dovodili u pitanje.
4. Povukli ste se od prijatelja i obitelji. Sve teže dijelite svoje misli i osjećaje s drugim ljudima. Osjećaj izolacije može biti praćen osjećajem da život “nije bio fer” prema Vama.
5. Zapeli ste u jednom načinu življenja i ponašanja koji Vam je prije bio ugodan, ali Vas više ne čini sretnim.
6. Uznemireni ste i često Vam se mijenja raspoloženje. Osjećate da niste u stanju donositi odluke, preopterećeni ste i tjeskobni. Gode Vam štetne navike kao što su ispijanje alkohola, prejedanje, pušenje jer time privremeno "anestezirate" napetost i neugodne osjećaje.
7. Stalno se osjećate nezadovoljno, bez obzira na uspjehe koje postižete. Teško primate komplimente jer se mučite s niskim samopoštovanjem.
8. Teško se nosite s promjenama na vlastitom tijelu koje dolaze s godinama. Izgubili ste povjerenje u vlastitu snagu i sposobnosti. Osjećate se nevoljeno i usamljeno. Osjećate da niste napravili važne stvari u životu koje ste htjeli, a vrijeme Vam izmiče.
9. Osjećate intenzivnu potrebu da napravite neke drastične promjene u životu, prekinete odnose koji su postali rutina, raščistite život, uništite ono što ste godinama gradili kako biste mogli početi ispočetka, ovoga puta drugačije.
10. Počeli ste se bojati nečega što Vas nikada prije nije plašilo. Bojite se budućnosti. Počeli ste osjećati ljubomoru prema partneru ili zavist prema kolegama s posla za koje Vam se čini da su prošli u životu bolje od Vas.
11. Imate česte fizičke smetnje kao što su glavobolje, bolovi u želucu ili u trbuhu, problemi s hranjenjem, problemi sa spavanjem ili seksualni problemi.

Što učiniti ako ste u krizi srednjih godina?

Ako je kriza teška i mučite se, potražite pomoć psihologa. Razgovor sa stručnjakom može Vam pomoći brže prebroditi krizu, smiriti neugodne osjećaje i donijeti ispravne odluke.

U međuvremenu, nemojte se prepustiti panici. Tijekom krize srednjih godina često možete biti prestrašeni. Sve na što ste se oslanjali do sada, od vlastitog tijela do osjećaja i sustava vrijednosti, izgleda kao da je poljuljano i nestabilno. Ako se tako osjećate, prisjetite se da je sve to što proživljavate normalno i privremeno. Ne samo da će doći ljepši dani nego ćete ih dočekati kao kvalitetnija i zrelija osoba.

Kad smo prestrašeni često nam padaju na um misli o bijegu. Bijeg u izvanbračne ljubavne odnose ili sakrivanje u ovisnosti (o alkoholu, klađenju, sedativima i sl.) može pružiti privremeno olakšanje, ali u konačnici samo donosi patnju. Zaustavljate bol sada, ali nakon kratkog predaha slijedi puno dugotrajnija i teža bol. Umjesto za bijeg, budite spremni napraviti neke promjene, one su dobrodošle i pomoći će u razrješavanju krize. Ono što Vam može poslužiti kao vodilja u tome koje su promjene dobrodošle, a koje su maskirani bijeg, jest Vaš sustav vrijednosti. Vodite računa o tome da promjene koje poduzimate budu u skladu s Vašim sustavom vrijednosti.

Evo nekoliko sugestija kako se bolje nositi s krizom:

Shvatite krizu kao dio normalnog razvojnog procesa.

Ignoriranjem krize možete ozbiljno zakomplicirati proces.

Ne nasjedajte "lakim" rješenjima. Novi auto ili novi partner donijeti će samo kratkotrajno, površinsko olakšanje.

Rješenje krize je u Vama, a ne oko Vas. Prolazak kroz krizu je nutarnji zadatak.

Gledajte na krizu kao na izazov koji vam pomaže da rastete i razvijate se kao osoba, kao na odskočnu dasku za buduće pobjede.

Kreativnim rješenjima unesite promjene u svoj privatni život i posao.

Iskoristite svoju zrelost i iskustvo za redefiniranje svojih ciljeva.

Imajte strpljenja i nježnosti prema sebi.

Podijelite svoje osjećaje s nekim tko vas neće osuđivati. To može biti prijatelj ili stručnjak.