Obično se razvija u dvadesetim godinama, iako može početi bilo kad u životu. Ima ga oko dva do tri posto ljudi. Češće se susreće kod članova iste obitelji pa izgleda da genetski faktori igraju važnu ulogu u tome kod koga će se razviti.
Ponavljani napadi panike karakteriziraju ovaj poremećaj. Panični napad uključuje period intenzivnog straha i neugode koji se razvija naglo i dosiže vrhunac u otprilike deset minuta, a prate ga neki od sljedećih simptoma: nedostatak zraka, mučnina, ubrzano lupanje srca, drhtanje, pojačano znojenje, bolovi u prsima, intenzivan strah od smrti, strah od toga da biste mogli umrijeti, poludjeti ili učiniti nešto nekontrolirano.
I nakon što napad panike završi, osoba može doživljavati intenzivan strah i anksioznost, i to do nekoliko sati poslije njega. Najčešće napad panike izaziva ekstremnu brigu i strah da se ne bi takav napad opet ponovio. Nije neuobičajeno da osoba postane posve okupirana strahom i brigom, prilagođavajući i ograničavajući svoj život u pokušajima da se napad izbjegne. Mnogi prestanu piti kavu, voziti auto, čitati ili gledati uznemirujuće vijesti, a neki počnu i izbjegavati odlaženje na neka mjesta (gdje je pomoć nedostupna) ili posve izlaziti iz kuće (poremećaj zvan agorafobija).
Dijagnosticiranje paničnog poremećaja nije jednostavno, jer simptomi poremećaja mogu biti i simptomi nekih drugih bolesti, fizičkih ili psiholoških. Prije nego što se postavi dijagnoza paničnog poremećaja treba isključiti ostale bolesti, u čemu Vam može pomoći Vaš liječnik opće prakse. Ako nisu pronađeni fizički uzroci simptoma, biti ćete upućeni stručnjaku psihologu ili psihijatru, koji će isključiti ostale moguće psihološke poremećaje. Tek tada ćete imati potvrdu da se radi o paničnom poremećaju i odmah možete pristupiti liječenju. Ono se sastoji od strukturiranih razgovora i uputa o tehnikama nošenja s ovim poremećajem. Razumijevanje poremećaja i učenje tehnika koje smiruju stres, strah i anksioznost obično budu dovoljni u smirivanju simptoma. Ukoliko do smirivanja simptoma ne dođe na ovaj način, pristupa se liječenju lijekovima. Psihijatar će tada obično prepisati antidepresiv i anksiolitik, lijekove koji dokazano pomažu u smirivanju i vrlo jakih simptoma. Osim psihijatra, takve lijekove Vam može prepisati i Vaš liječnik opće prakse.
I ono što je najvažnije: od paničnih napadaja nećete umrijeti niti poludjeti. Nitko nikada nije.
Oni su dovoljno neugodni da zahtijevaju tretman i stručnu pomoć, i s uspjehom se mogu riješiti.