1. VERBALNO ZLOSTAVLJANJE U ODNOSIMA (Patricia Evans)
Jeste li ikada doživjeli da vas partner ponižava ili vam narušava samopoštovanje grubim i obezvređujućim riječima? Ili ste se možda u razgovoru s njime osjećali loše, a da pritom niste mogli prepoznati koji je stvarni uzrok tome? Možda ste i kao dijete bili žrtva verbalnog zlostavljanja, no nikada to niste osvijestili ni samima sebi niti ste o tome saznali dovoljno da biste u sadašnjosti živjeli drugačije ili bez sličnih problema?
Ova knjiga - cijenjene je stručnjakinje za međuljudsku komunikaciju – pomoći će vam da pronađete odgovore na ta pitanja. Temelji se na razgovorima autorice sa četrdeset žena koje su doživjele verbalno zlostavljanje u dobi od dvadeset jedne do šezdeset šest godina, a koje su u takvom odnosu bile prosječno više od 16 godina.
Autorica predlaže kako reagirati na konkretne kategorije zlostavljanja: na suzdržanost, na suprotstavljanje, omalovažavanje, na zlostavljanje pod izgovorom da je riječ o šali, na blokiranje i skretanje na drugu temu, na optužbe, na prosuđivanje i kritiziranje, na banaliziranje, narušavanje vašeg samopoštovanja, na prijetnje, na pogrdne riječi, naređivanje itd.
Iako ova knjiga opisuje ženska iskustva, činjenica je da i poneki muškarci trpe verbalno zlostavljanje svojih partnerica.
Iz Sadržaja
Zlostavljač i odnos ispunjen zlostavljanjem
Posljedice verbalnog zlostavljanja
Partneričini osjećaji
Značajke i kategorije verbalnog zlostavljanja
Ovisnik o bijesu
Djelotvorne reakcije na verbalno zlostavljanje
Oporavak
Skrivena dinamika: Neki razlozi „zašto“
Djeca i verbalno zlostavljanje
Isječak
„Verbalno zlostavljanje vrsta je zlostavljanja koja ne ostavlja dokaze usporedive s modricama kao posljedicama fizičkog zlostavljanja. No, verbalno zlostavljanje može biti podjednako bolno, a za oporavak može biti potrebno i mnogo više vremena.(…)
Ne očajavajte. Ne predlažem vam da promijenite svoju prirodu kako biste mogli odrediti možete li ostvariti sretan odnos sa svojim partnerom, nego vam predlažem da, prepoznavši ono što se događa, na to što ste shvatili počnete reagirati na poseban način – zahtijevajući da se nešto promijeni. Na taj način ćete se možda suočiti sa svojim strahom od ’gubitka ljubavi’. No, ako to ne učinite, mogli biste se suočiti sa strahom od ’gubitka same sebe’.
2. PREŽIVJETI SEKSUALNO NASILJE (Liz Kelly)
Iako je izraz „prekinuti sa šutnjom“ posljednjih nekoliko godina postao feministički cliche, on upućuje na jednu važnu činjenicu. Feminizam je stvorio kontekst u kojemu je mnogim ženama diljem svijeta omogućeno da imenuju svoja iskustva nasilja i zlostavljanja te da o njima otvoreno govore. Ovu je knjigu omogućilo 60 žena koje su odlučile da budu dio tog procesa. Ona je posvećena njima, kao i svim ženama koje su preživjele seksualno nasilje.
autorica
Prepuna šokantnih ispovijesti, ova je knjiga, osim ženama koje su pretrpjele ovakvu vrstu nasilja/zlostavljanja, korisna svima onima koji se bave problematikom seksualnog nasilja i njegovim posljedicama. Naime, ona je izvor važnih spoznaja za istraživače u području sociologije, kriminologije, seksualnih politika i ženskih studija.
Liz Kelly više od trideset godina djeluje kao feministica, znanstvenica i aktivistica u području nasilja protiv žena i djece.
Iz Sadržaja
„Dijeleći zajedničku bol“: istraživanje seksualnog nasilja
Središnje pitanje: Seksualno nasilje i feministička teorija
Dogodilo se mnogim ženama: seksualno nasilje kao kontinuum
„Nisam sigurna kako bih to nazvala, ali…“: definiranje seksualnog nasilja
Žrtve ili žene koje su preživjele?
Kako se oduprijeti seksualnom nasilju, nositi se s njim i preživjeti
Incest: kako se oduprijeti i nositi s njim
Život s posljedicama seksualnog nasilja
„Ostaju ožiljci“: suočavanje s posljedicama seksualnog nasilja
„Borit ću se kad god se s tim suočim“: od osobnog preživljavanja do zajedničkog otpora
Isječak
„Ako je utjecaj međunarodnog terorizma prikazan kao ugrožavanje osnovnih ljudskih prava, koja bi riječ mogla osvijetliti da je terorizam u obitelji ono što na najizravniji način ugrožava živote nebrojenih žena širom svijeta? (…)U periodu neposredno nakon silovanja žene se moraju nositi s osjećajima koji su posljedica silovanja. Dvadeset osam silovanih žena prisjetile su se sljedećih osjećaja (poredani su po učestalosti pojavljivanja u intervjuima): nemir, zatupljenost, okaljanost, sram, bijes, želja da zaborave, povrijeđenost, krivnja i strah. (…)
Zbog stereotipne predodžbe da je silovatelj osoba koju žena ne poznaje, što je povezano sa spoznajom da je silovanje nešto najstrašnije što se ženi može dogoditi, mnoge žene nisu učestali prisilni seksualni odnos unutar veze doživljavale kao silovanje.(…)
Dio teškoća s označavanjem napada prijatelja, partnera ili rođaka silovanjem možda leži u tome što to uključuje proglašavanje muškarca za kojeg žena ima, ili je imala pozitivne osjećaje, silovateljom. Kao što postoje stereotipi o tome koje su žene žrtve silovanja, isto tako postoje i stereotipi o silovateljima i zlostavljačima djece. Uobičajena je predodžba da su to psihički poremećena ’čudovišta’“.
3. NEĆKO (Edith Schreiber-Wicke; Carola Holland)
Nećko je slikovnica koja dijete podučava kako i u kojim situacijama reći Ne. To je slikovnica o dječjim pravima uz pomoć koje roditelji mogu dijete podučiti da biti pristojan ne znači uvijek kimati, potvrđivati što kažu ili zatraže odrasli. Grafički lijepo opremljena, veselo i duhovito ilustrirana, nudi cijeli popis situacija u kojima dijete treba reći Ne.
ISJEČAK
„Vrlo je važno znati kada je pravo mjesto i pravi trenutak da se kaže NE“, rekao je Nećko.
„Većina kaže NE tek tako – jer ih to veseli. Jer time možeš odrasle tako lijepo živcirati. Ali, mnogi često zaboravljaju reći NE upravo onda kada je to zaista važno“
„A kada je zaista važno?“, upitao je Leo.
„Zaista to želiš čuti? Cijeli popis Kada-reći-NE?“
„“Naravno!“, rekao je Leo
(…)
„Reci NE kad te netko nepoznat želi povesti autom.
To vrijedi i ako kaže da ga je poslala tvoja majka. Ili ako kaže da je prijatelj tvog oca. Ili ako kaže bilo što drugo.
(…)
Reci NE ako ti se netko približi više nego što bi ti želio. To vrijedi za sve one mazitelje, diratelje i grlitelje koji ti jesu i nisu rodbina.“
„Jednostavno reći NE teti Karin?“, upitao je Leo sumnjičavo. No pomisao mu se svidjela.
„Jednostavno reći NE“, potvrdio je Nećko.
„Preživjet će. Sigurno.“
4. NASILNIK, ŽRTVA I PROMATRAČ (Barbara Coloroso)
. Od vrtića do srednje škole – Kako roditelji i učitelji mogu pomoći u prekidanju kruga nasilja
Oslanjajući se na desetljeća u radu s traumatiziranim mladim ljudima te u rješavanju sukoba i pravednom mirenju, poznata stručnjakinja na planu obrazovanja, nudi praktičnu i suosjećajnu knjigu kojom čitateljima pomaže da prepoznaju karakterističnu trijadu nasilništva: nasilnika koji nanosi bol, žrtvu koja je meta (i koja može postati nasilnik) te promatrače - vršnjake, braću i sestre ili odrasle osobe koji ne poduzimaju ništa da bi olakšali situaciju.
Saznat ćete zašto prijezir, a ne ljutnja dovodi do nasilništva, koje su razlike između zadirkivanja i ismijavanja te između koketiranja i seksualnog nasilništva, kako pomoći žrtvi da se oporavi, kako uspješno disciplinirati radije nego kazniti nasilnika te zašto je učenje „koda suosjećanja“ snažniji protuotrov za nasilništvo nego tehnike rješavanja sukoba.
Autorica u knjizi navodi četrnaest znakova upozorenja po kojima bi roditelj morao prepoznati da je mu dijete izloženo nasilništvu. Tu je i skala procjene za predviđanje nasilnog postupanja djeteta, uz profil koji ukazuje na tendenciju prema nasilničkom ponašanju.
IZ SADRŽAJA
Tri lika i tragedija
Nasilnik
Žrtva
Promatrač
Potječe iz obitelji
Ima li nasilnika u kući?
Postoji li žrtva u kući?
Od promatrača do svjedoka
Brižne škole, uključene zajednice
ISJEČAK
„Nasilništvo je pitanje života i smrti koje mi ignoriramo po cijenu ugroženosti vlastite djece. Ono više ne smije biti umanjivano i trivijalizirano od strane odraslih, olako shvaćano, odbacivano ili negirano. Tisuće djece svaki dan odlaze u školu ispunjeni strahom i nemirom; druga pak glume bolest da bi izbjegla ismijavanje ili napade na putu do škole ili u školskom dvorištu, u hodnicima ili toaletima; dok se neka djeca uspiju 'razboljeti' u školi kako bi izbjegla mučenje u svlačionici. Djeca koja su žrtve drugih učenika provode puno vremena u izmišljanju načina za izbjegavanje traumi te im preostaje malo energije za učenje.
(…)
Djeca imaju niz razloga zbog kojih ne govore o nasilništvu:
1. Sram ih je jer su žrtve nasilništva. (…)
2. Djeca se boje osvete ako se povjere odrasloj osobi. Nasilnici hrane taj strah prijetnjama. Strah i implicitne ili otvorene prijetnje osvetom se kombiniraju u 'kodeks šutnje' koji omogućava nasilniku da mirno nastavlja svoje brutalne aktivnosti.
3. Misle da im nitko ne može pomoći. (…)
4. Misle da im nitko ne želi pomoći. Rečeno ime je da se pokušaju slagati s nasilnikom ili da ga se klone, da vrate i da ne budu 'slabići'.
5. Uvučeni su u laž da je nasilništvo nužan dio odrastanja. (…)
6. Mogu vjerovati da su odrasli dio laži, s obzirom na to da ih ne zlostavljaju samo druga djeca. (…)
7. Naučili su da je 'cinkanje' vršnjaka loše, glupo, djetinjasto – čak i kad ih taj vršnjak zlostavlja. Podnošenje ili popuštanje bi trebao biti 'zreliji' odgovor na verbalno ili fizičko zlostavljanje ili izbjegavanje.