Što kažu tinejdžeri o svojim roditeljima?

Ovo su tipične misli o roditeljima koje tinejdžeri dijele sa mnom u mom psihološkom savjetovalištu.

Kažu...

Kažu mi da poštuju vaše poštenje, pogotovo ono koje zahtijeva hrabrost, kao u situacijama kada priznate da ste pogriješili.

Kažu mi da poštuju vašu upornost, na primjer kad im svaki dan iznova pokušavate pomoći oko školskih obaveza, iako su vas oni – ne jednom – hladno odbili.

Kažu mi kako vole da dođete na njihove utakmice ili nastupe, iako tvrde da ih nije briga.

Oduševljava ih kako uvijek nudite nježnost, a nikada je ne molite ili ne zahtijevate zauzvrat.

Kažu mi da to što se možete smijati vlastitim "gafovima" pomaže da mogu saslušati što im govorite o njihovim.

Kažu mi da ih impresionira to što uspijevate staviti svoje potrebe na stranu zbog njihovih, na primjer kada znaju koliko su vam važni čistoća i red, a ipak ne shvaćate osobno njihovu zbrkanost i neorganiziranost.

Kažu mi da su dugo bili tužni nakon što ste im rekli koliko ste uplašeni i žalosni bili kada su došli kući pijani.

Zaprepašteni su koliko toga radite i obavljate, a da se nikad ne požalite.

Kažu mi da ne razumiju kako ste se uspjeli nositi s agresivnim i nasilnim susjedom, a da ni na trenutak niste izgubili dostojanstvo.

Žele znati kako vam polazi za rukom izgledati tako snažno, a da nikada ne podignete ruku u ljutnji.

Ponosni su što imate vještine koje vam pomažu da se kao muž i žena tako dobro slažete i nakon svih tih godina provedenih zajedno.

Kažu mi da vide kako ih učite živeći svoj život, a ne držeći njima "predavanja".

Kažu mi da su stvarno sretni što nikada ne kažete: "rekli smo ti".

Puno razmišljaju o tome kako nikada ne vrijeđate i ne posežete za "niskim udarcima", čak i kada su to zaslužili i kada bi to bilo najlakše.

Kažu mi kako im se čini – kada vas gledaju – da ste stvarno baš nekako "odrasli".

Kažu mi kako vole trenutke kad im ne kažete što i kako nešto napraviti nego ih puštate da to učine sami.

Zahvalni su vam za sve one odluke za koje znaju da ste ih htjeli kontrolirati, ali niste, jer ste željeli da odrastu i budu svoji.

Kažu mi da vas slušaju što govorite o alkoholu i drogama upravo zato jer ih sami ne uzimate.

Kažu mi da im nije jasno kako vam uspije zadržati mirnoću i onda kada oni potpuno polude.

Kažu mi da su ponosni što i dalje nastojite učiti kako biti još bolji roditelj.

I što još kažu?

Kažu mi da ništa ne čuju kada tako jako vičete.

Kažu mi kako im se, kada su saznali da ste imali vanbračnu ljubavnu vezu, slomilo srce i vjera u ljubav.

Kažu mi da im je odvratno koliko ste "mali" nakon šestog piva.

Kažu mi da ne podnose moljakanje ili zahtijevanje nježnosti.

Kažu mi da se osjećaju izgubljeno kada postanete hladni prema njima jer su pogriješili.

Kažu mi da su uplašeni kad im na njihove ružne riječi vratite "milo za drago".

Kažu mi kako je jako tužno vidjeti kad ste tako karakterno slabi da se morate koristiti snagom mišića kako biste im "utjerali strah u kosti" i uspostavili disciplinu.

Kažu mi da se smanjujete u njihovim očima svaki puta kada ste sarkastični.

Kažu mi da ih uhvati panika kada vide da se ponašate isto tako djetinjasto kao i oni.

Deset ideja kako bolje komunicirati

1. Jedna od najvažnijih lekcija je ona o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, i na njima je da preuzmu odgovornost za te posljedice. Ako ih Vi tome ne naučite, naučit će ih život (na teži način).
2. Odolite davanju savjeta, osim kad adolescent to od Vas traži. Kao što je jedan roditelj lijepo rekao: "Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom". Upakirajte savjet u razgovor u kojemu Vaš tinejdžer ima glavnu riječ, a Vi samo argumentirano sudjelujete. Osim ako se radi o nečem ozbiljnom ili opasnom, pustite tinejdžera da pogriješi. Tako najbolje učimo.
3. Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji, da bi se uspostavila nezavisnost. Ne zahtijevajte povjeravanje, nego ga zaslužite.
4. Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka Vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto, gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.
5. Očekujte nedosljednost od svog tinejdžera. On proživljava zbrku neuroloških, emocionalnih, fizičkih i hormonalnih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja.
6. Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno.
7. Dopustite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako se Vi brinete o svemu i rješavate sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran.
8. Postavite kućna pravila jasno i u dogovoru s tinejdžerom. Ako se kućna pravila otvoreno izlože i rasprave, sukobi se smanjuju i odnos ne narušava svađama. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila putem, a olakšava i tinejdžerima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali.
9. Nemojte naređivati. Naređivanje ne pomaže razvoju odnosa i ne gradi ih.
10. Poštujte svog tinejdžera i njegove emocije, koliko god burne, promjenjive i nerazumljive bile.

Kada potražiti pomoć?

Ovo su samo neki od mogućih razloga zašto potražiti pomoć. Ako niste sigurni trebate li pomoć ili ne najbolje je obratiti se stručnjaku psihologu, koji će Vam pomoći to procijeniti.

1. Ako tinejdžer pokazuje ozbiljne/teške probleme u ponašanju, kao što su na primjer: trauma, ozbiljni problemi u školi, depresija, poremećaji u prehrani, ovisnosti i delinkventna ponašanja, roditelji ne bi trebali sami pokušavati riješiti te probleme već svakako potražiti stručnu pomoć. 
2. Ako tinejdžer ima neku vidljivu reakciju na problem, ali roditelji ne znaju o kakvom se problemu radi, dobro je potražiti stručnu pomoć. Stručnjak može pomoći razumjeti o čemu se radi i pomoći u rješavanju samog problema.
3. Ako su roditelji pokušali riješiti problem svog tinejdžera, ali u tome nisu uspjeli i problem nastavlja ometati normalan život tinejdžera, također je dobro potražiti stručnu pomoć. Kao primjeri takvih problema mogu se navesti: učestalo besposličarenje, učestalo bježanje iz škole ili od obaveza ili agresivno suprotstavljanje.
4. Ako roditelji shvate da su oni dio problema, trebali bi svakako potražiti stručnu pomoć. Kontinuirane, intenzivne svađe ili sukobi, koji ometaju svakodnevni obiteljski život, dobar su primjer toga. Rijetko je jedna osoba jedini uzrok većih obiteljskih svađa. Psiholog može objektivno sagledati problem u obitelji, pomoći svim članovima da shvate zbog čega se toliko svađaju i pronaći načine kako smanjiti učestalost i intenzitet svađa.
5. Kad je obitelj izložena jakom stresu, kao što je smrt člana obitelji ili razvod braka, potrebna je stručna pomoć.

Kažnjavanje

Najvažnija razlika između kazne i posljedice je ta što je kazna namijenjena brzom zaustavljanju neželjenog ponašanja, tako što nanosimo fizičku ili emocionalnu bol tinejdžeru.

Posljedice su zamišljene tako da ohrabre drugačije, povezano ponašanje koje bi onda trebalo zauzeti mjesto neželjenog.

Kazne kontroliraju djecu privremeno.

Posljedice ih uče zauvijek.

Kazne su brze i efikasne, ali samo na kratke staze. Dugoročno stvaraju još veće probleme.

Posljedice su spore, kompleksne i zahtijevaju puno Vašeg angažmana, ali su izvrstan način da pomognete vašem djetetu u razvijanju vrijednosti koje će nositi sa sobom cijeli život.

Kazna je jednostavan proces i posebno je primamljiv roditeljima koji nemaju vremena.

"Povrijedio si me i ja ću povrijediti tebe".
"Opsovao si i ja ću te pljusnuti".
"Nisi izvršio svoje obaveze i ja ću te poniziti pred prijateljima". 

SRŽ KAZNE JE NAMJERNO NANOŠENJE BOLI. Odgovor na namjerno izazivanje boli je bijes, želja za osvetom, mržnja.

Posljedica ima dva dijela:

Prvi je materijalnog tipa: treba nadoknaditi nastalu štetu. To je lagani dio. Vaše dijete treba popraviti sve što je oštetilo.

Drugi dio je puno teži. Odnosi se na emocionalno/moralno nadoknađivanje štete.

Razgovarajte s vašim djetetom o tome kako se može nadoknaditi nastala emocionalna šteta, pitajte ga da vam objasni kakva je ta šteta, kako se ta osoba osjeća i što može napraviti da to ispravi. Ako pomognete tinejdžeru da razmišlja svojom glavom, učite ga za cijeli život.

Izlasci

Jako je važno dogovoriti limit što se tiče noćnih izlazaka, idealno još prije nego što izlasci postanu najvažnija stvar na svijetu.

To je važno iz barem tri razloga:

Prvo, limit služi kao sigurnosna kopča u trenutku kada tinejdžeru padne na um neka luda ideja.

Drugo, služi mu kao isprika u trenucima kada se želi izvući iz lude ideje nekog drugog.

Treće, stabilizira ritam spavanja (prepušteni sami sebi mnogi tinejdžeri zamijene dan za noć).

Ono što je najvažnije limit podsjeća sve uključene da tinejdžer još nije odrasla osoba nego je na putu prema odrasloj dobi.

Treba razumno odrediti limit i praštati povremena opravdana zakašnjenja (jer želimo djecu naučiti toleranciji i fleksibilnosti).

Ideja! Dogovorite se i mijenjajte vrijeme za vrijeme. To znači ako tinejdžer zakasni pola sata sljedeći izlazak mu se skraćuje pola sata.

Kao i sva pravila igre TINEJDŽER IH MORA ZNATI UNAPRIJED!

Izgled: oblačenje, frizura, piercing

Ne dajte se impresionirati načinom odijevanja vašeg tinejdžera. Umjesto da obraćate pažnju na odjeću, obratite pažnju na to o čemu razmišlja i što osjeća vaš tinejdžer.

GLEDAJTE KROZ ODJEĆU U NUTRINU SVOG DJETETA.

Kosa, odjeća, pa i piercing (ako je stručno izveden) su psihološki bezopasni načini istraživanja identiteta.

Ako mislite da je djetetov izgled razlog zašto su stvari krenule po zlu – gledate na pogrešno mjesto i u pogrešne stvari. Usredotočite se na ono što je važno: srce svog djeteta. Sve je ostalo prolazna iluzija.

Dogovarajte se. Npr., ako je tinejdžer opsjednut idejom da će staviti piercing, recite mu da se ne slažete, ali da možete zajedno ići razgovarati s liječnikom koji će vam objasniti rizike i moguće komplikacije piercinga. Ako i nakon toga uporno to želi, dogovorite se da mu, unatoč tome što se ne slažete s tim, ne možete zabraniti da dekorira svoje tijelo kako želi, ali pod uvjetom da nastavi biti dobar u školi, ili nešto drugo. Na taj način istovremeno pomažete tinejdžeru u izgradnji vlastitog identiteta, podižete motivaciju za teže zadatke i gradite odgovornost.

Kućne obaveze

Imati redovite obaveze u kući jako je važno za razvitak djetetovog identiteta i karaktera.

Pokušajte se dogovoriti dobrovoljno sa svojim tinejdžerom koje su njegove obaveze. To možete započeti tako što ćete napisati popis svih stvari koje treba napraviti u kući i upitati ga da sam odredi što misli da je fer da on preuzme. Veličina popisa će zaprepastiti vaše dijete, a sloboda odlučivanja će olakšati preuzimanje nekih obaveza s liste.

Nagradite tinejdžera za izvršene obaveze. Možete ga nagraditi s povećanjem vremena za izlazak, novcem, privilegijama – što god djeluje. Važno je da dogovoreno obavi i nakon toga za to zasluženo dobije nagradu.

Ako ne izvrši svoju obavezu, smirite se, obavite zadatak vi – bez riječi – ali ako je moguće tako da on to vidi, i nakon toga mu svakako uskratite nagradu.

Nemojte misliti da će vam ovo uvijek uspjeti. Ako funkcionira veći dio vremena – uspješni ste.

Agresija

Nisam uopće iznenađena kad su tinejdžeri agresivni. Zapravo sam fascinirana tinejdžerima koji su nekako pronašli način da žive smireno u društvu punom bijesa i nasilja. I to uspijevaju unatoč svim neurološkim, hormonalnim i fizičkim promjenama koje im se događaju. Impresivno zaista.

Većina tinejdžera se smjestila negdje između rijetko ljut i uvijek ljut.

Što učiniti s agresivnim ispadima?

Veselite se neagresivnim trenucima i shvatite da je određeni stupanj agresivnosti u ovoj dobi normalan. Ako eskalira u fizičko nasilje, onda to više nije normalno. Vikanje, sarkazam, unošenje u lice, izgovaranje ružnih riječi, nažalost, jesu prisutni i treba se s njima naučiti nositi, kako bi postali rijetki trenuci i što bezbolniji za sve.

Kako se to radi?

Ne uzimajte takve ispade osobno, imajte na umu da niti tinejdžer ne uživa u gubitku kontrole, NE UZVRAĆAJTE AGRESIJOM. Korištenje agresije kao odgovora na agresiju se uobičajeno zove rat. To je ono što ćete i imati u kući ako odaberete taj put.

Nastojte ostati potpuno mirni, čekajte da tinejdžer završi s deranjem i zatim kažite nešto kao: "ne mogu razgovarati na ovaj način" ili "nitko ne viče na tebe" i MAKNITE se iz situacije.

To će donijeti nekoliko dobrih stvari: 

Prvo, dat ćete tinejdžeru do znanja da ne želite ništa imati s takvim načinom ponašanja i da, ako nešto želi, mora pronaći neki bolji pristup.

Drugo, dati ćete tinejdžeru vremena da ostane sam i da se smiri. Ako su zadnje vaše riječi bile mirne i tolerantne, a njegove uvredljive i divlje – ta će razlika između kontrole i bijesa, dok bude sjedio i razmišljao o tome, biti vrlo poučna za njega.

Muzika

Utjecaj muzike na tinejdžera ovisi o samom tinejdžeru. Nema te glazbe koja može upropastiti dijete. Ako je Vaš tinejdžer u tako lošem stanju da mu je i glazba prijetnja, onda morate primijetiti i druge znakove koji vam govore o tome koliko je on loše, i potražiti pomoć čim prije.

Što učiniti u svim drugim situacijama?

Započnite razgovor o tome što mu određena muzika znači, kažite mu da ćete kupiti CD ako ga budete zajedno slušali dva sata i onda o tome razgovarali. Postavljajte pitanja o riječima pjesama, o tome što on misli potiču li tinejdžersko "ludilo" ili samo strah roditelja i velike zarade na tržištu. Pitajte bi li pustio svojoj mlađoj sestri da to sluša i zašto ne (ako ne). Uključite svojeg tinejdžera u debatu, iznosite argumente, tjerajte ga da razmišlja o sebi, o svijetu, o svemu.

Nikako ne zabranjujte, ne uništavajte CD i ne držite lekcije o tome "kako-je-to-nekad-bilo-i-što-je-to-danas". Učinit ćete tu glazbu još važnijom nego što je u startu uopće bila za vaše dijete.

Prijatelji

Općenito budite uključeni u život svog tinejdžera, pa tako i što se tiče njegovih prijateljstava. Ohrabrujte druženja u vašoj kući, posjećivanja i proslave. Pričajte s prijateljima svog tinejdžera, iskazujte interes za njih. Provodite toliko vremena s njima koliko god Vam oni to dopuštaju. Imati ćete puno više otvorenih vrata ako ne budete kritični i ne postavljate ultimatume.

Uvijek budite empatični i pokazujte razumijevanje i toplinu za onu djecu koja nemaju povoljne obiteljske prilike i teško im je u životu.

Ako ste zaista uplašeni zbog grupe prijatelja koji ne žele imati kontakte s Vama, iako ih Vi prihvaćate i podržavajući ste roditelj, razgovarajte sa svojim tinejdžerom. Budite otvoreni u vezi sa svojim strahovima i brigama. Ako vaš tinejdžer ne pristaje na dogovor, potražite pomoć.

Najvažnije je da ne birate prijatelje svom tinejdžeru. Naređivati koga smije, a koga ne smije viđati odličan je način da izokrenete izbor u djetetovoj glavi, tako da dobra djeca postanu loša, a loša djeca super.

Ako možete suspregnuti paniku i dati svom tinejdžeru malo vremena, te ako Vam i inače ide dobro, dobra djeca će ionako vrlo brzo izgledati u očima Vašeg tinejdžera puno bolji izbor.

Laži

Pokušajte se ne usmjeravati na činjenicu da Vas je tinejdžer lagao, već na razloge zašto je to učinio. Ima li neki problem u komunikaciji s Vama koji nastoji izbjeći? Želi li skratiti sebi muke kako ne bi morao slušati Vaše duge monologe o važnosti školovanja? Ili se boji Vašeg bijesa ako otkrijete istinu? To je prvo što je dobro provjeriti. Zatim dajte sebi priliku da popravite ono što ne valja i tako pokažete tinejdžeru da želite preuzeti svoj dio odgovornosti, imati dobar odnos s njim i raditi na tome. Razgovarajte s tinejdžerom i o povjerenju. Pitajte ga što bi trebalo napraviti kada netko izda povjerenje druge osobe. Neka razmišlja. Neka gradi vlastite stavove.

U ovom razdoblju morate pomoći svom tinejdžeru da uspije imati dobar odnos s Vama. Da bi Vas što manje lagao, smanjite prilike za laž. Na primjer, nemojte se oslanjati na to da Vam kaže što je bilo u školi, nego redovito idite na informacije.

Stres

Stres predstavlja fizički, emocionalni i psihološki odgovor na promjenu, bez obzira na to je li ona pozitivna ili negativna. Također se definira i kao ekstremno fiziološko i emocionalno uzbuđenje koje osoba doživljava kad je suočena s prijetećom situacijom.

Prema istraživanjima, gotovo polovica ispitanih adolescenata smatra da ima problema sa suočavanjem sa stresnim situacijama kod kuće i u školi. Velike životne promjene i drugi izvori stresa mogu dovesti do nekih poremećaja.

Najčešći znakovi stresa su:

• problemi sa spavanjem i hranjenjem
• povećana upotreba alkohola i drugih droga
• povećani osjećaj zamora i dosade
• problemi/poteškoće u donošenju odluka
• anksioznost vezana uz nevažne događaje
• nemogućnost koncentracije ili održavanja pažnje
• nesposobnost organizacije
• osjećaj slabosti, vrtoglavice i nedostatak daha
• trajni osjećaji ljutnje i neprijateljstva
• noćne more
• snažna potreba za plakanjem, bijegom ili skrivanjem
• česte glavobolje, problemi s probavom, proljev i češće mokrenje
• česte prehlade i infekcije

Najčešće strategije suočavanja sa stresom

Neki od kratkotrajnih načina suočavanja sa stresom uključuju: neposredno se opustiti u trenutku napetosti kroz tehnike dubokog disanja i opuštanja mišića, vizualizaciju ugodnog mjesta, osvješćivanje nutarnjeg dijaloga uz hrabrenje sebe, zapisivanje prioriteta.

Dugotrajni načini suočavanja sa stresom su sljedeći:

• izabrati vlastite ciljeve
• izgraditi sustav podrške
• osvijestiti nutarnji dijalog i svjesno se i redovito ohrabrivati
• donijeti odluke koje odgađamo
• vlastita očekivanja učiniti realističnim
• prihvatiti ono što ne možemo promijeniti
• predvidjeti potencijalno stresne situacije
• živjeti u sadašnjosti
• dobro organizirati svoje vrijeme
• voditi brigu o vlastitom zdravlju
• odvojiti vrijeme za sebe

Pravila ponašanja na internetu

Trenutno, osnovni sigurnosni rizici interneta za tinejdžere su:

1. Izloženost neprikladnim sadržajima (nasilje, pornografija)
2. Postavljanje (postanje) osobnih ili neprikladnih informacija
3. Cyberbullying
4. Sexting
5. Online grabežljivci

O čemu razgovarati i što dogovoriti sa svojim tinejdžerima:

1. Gdje, kada i koliko vremena smiju biti online, koje stranice ne smiju posjećivati
2. Ne otkrivati osobne informacije
3. Ne otvarati mailove nepoznatih osoba (spamovi, virusi)
4. Na profilu koristiti nadimak, u mail adresi isto. Ne koristiti ime (najbolje da se ne može znati ni spol iz nadimka)
5. Imati kvalitetnu lozinku i ne odati je nikome (osim roditeljima)
6. Koristiti najjače "settinge" za privatnost na društvenim mrežama (samo prijatelji)
7. Znati što se smije, a što ne smije "downloadati" (nezakonito)
8. Ne nalaziti se ni sa kim koga poznaju samo preko interneta
9. Ne razgovarati ni sa kim o seksualnim temama preko interneta
10. Pregledajte i odobrite slike ili videouratke prije nego ih postave na internet
11. Potražiti pomoć odraslih ako se bilo što neugodno ili čudno događa

Tinejdžerke i fizički izgled

Istraživanja pokazuju da većina tinejdžerki, za razliku od svojih muških vršnjaka, vlastiti tjelesni izgled stavlja kao prvu i najvažniju brigu u životu. Svakodnevno razmišljaju o obliku i veličini vlastitog tijela i velika većina ih smatra da bi trebale biti mršavije. Dodajmo tome pritisak prijatelja, dečki, roditelja, medija i prehrambene industrije i možda će postati jasnije zašto se broj oboljelih od poremećaja prehrane dramatično i zabrinjavajuće povećava.

Tinejdžerima svakako treba pomoć u razvoju snažnog i zdravog tjelesnog samopoštovanja. Instant savjeti mogu izgledati atraktivno na naslovnici časopisa, ali u realnosti ne mogu pomoći. Kako to obično biva sa savjetima, čim zatvorimo časopis, ma koliko god savjeti bili sjajni, živjet ćemo onako kako sami najbolje znamo. U tom smislu, kada govorimo o nezadovoljstvu vlastitim tijelom, potrebno je uložiti puno više napora i planiranog usmjeravanja da bismo pomogli djeci i mladima u razvoju zdravog i pozitivnog odnosa prema vlastitom tijelu. Tu im je pomoć potrebno omogućiti sa svih strana: od roditelja, u školama, kroz medije.

Osvješćujući koje sve poruke šaljemo djeci o našem vlastitom, a i o njihovom tjelesnom samopoštovanju, i pomažući im da razmišljaju, razumiju i oblikuju stavove o sebi i svijetu oko sebe, opremit ćemo ih alatom koji im je potreban da odrastu u snažne, samopouzdane osobe sa zdravim osjećajem prema vlastitom tijelu.

Krenimo od sebe

Ne možemo nikome pomoći riješiti nešto s čime ni sami ne uspijevamo izaći na kraj. Majka koja je nezadovoljna svojim tijelom ne može govoriti svojoj kćeri o odnosu prema vlastitom tijelu jer, bez obzira na njezino teoretsko znanje, djeluje nevjerodostojno. Njene riječi možda govore ispravne stvari, ali riječi su samo jedan dio cjelokupne informacije koju šaljemo. Zato, za početak, trebamo sebe upitati o tome kakav odnos imamo prema vlastitom tijelu. Volim li svoje tijelo? Mislim li da sam ružna i predebela, ali o tome nikada ne govorim? Jesam li neprekidno na dijeti? Primjećujem li deblje od sebe na cesti, plaži i rugam li im se? Vječno se žalim na to kako s godinama izgledam sve lošije?

Razmislite o tim pitanjima jer ćete upravo onim što mislite i osjećate o vlastitom tijelu utjecati na to kako će vaše dijete osjećati i misliti o vlastitom tijelu. Bez obzira na to što vi govorili. Djeca uče primjerom, a ne predavanjem.

Mitovi i činjenice

Osim poruka koje tinejdžeri dobivaju od svojih roditelja, oni su svakodnevno izloženi i cijelom nizu poruka koje dobivaju od vršnjaka i iz medija. Ako obratimo pozornost na te poruke, moći ćemo pružiti priliku tinejdžerima da prepoznaju i razmisle o tome što od onoga što čuju predstavlja mitove, a što realnost, i koje im poruke pomažu, a koje odmažu u izgradnji zdravoga tjelesnog samopoštovanja. Na primjer, neki mitovi i, nasuprot tome, realne činjenice jesu:

MIT 1 – Tijelo je neograničeno prilagodljivo i s pravim dijetama, tjelovježbom i osobnim naporom svaka osoba može izgledati kao model.
ČINJENICA – Svaka je osoba rođena s drugačijim tijelom. Genetski faktori igraju važnu ulogu u ograničavanju sposobnosti mijenjanja tjelesne težine i oblika tijela. Ne postoji jedan tip tijela koji je savršen i bolji od drugih.

MIT 2 – Dostići izgled modela donosi važne nagrade kao: napredak u karijeri, atraktivnost, ljubavnu i životnu sreću, novac. Ne dostigne li osoba te tjelesne ideale to govori negativno o njenu karakteru. Takve su osobe lijene, nepouzdane, neuspješne i nedostaje im samokontrole.
ČINJENICA – Izgled modela nalaže tjelesnu težinu koja je za većinu žena nerealistična zbog bioloških i genetskih faktora. Pored toga, modeli provode više sati dnevno dotjerujući svoj izgled, i u tome im pomaže cijela ekipa ljudi, od frizera do majstora rasvjete. Tek onda mi vidimo gotov proizvod i s njim se uspoređujemo. Uspoređivanje sebe s nerealnim likovima dobar je način da postanemo obeshrabreni, nesretni i neuspješni.

MIT 3 – Dečki vole samo jako mršave cure.
ČINJENICA – Dečki vole cure koje izgledaju kao žene, a ne kao dječaci. To podrazumijeva grudi, bokove, stražnjicu. Premršave djevojke nalikuju dječacima u razvoju.

Kako ja kao roditelj mogu pomoći?

Ne postoji instant formula kojom možete pomoći Vašoj tinejdžerki izgraditi pozitivno, zdravo i snažno tjelesno samopoštovanje. Ono se gradi godinama, i ta izgradnja počinje u ranom djetinjstvu. U tinejdžerskim godinama roditelji se moraju pomiriti s tim da imaju puno manje kontrole nad tinejdžerkinim hranjenjem, tjelovježbom i odnosom prema vlastitom tijelu. U tinejdžerskim godinama valja se usmjeriti na to da ostanete emocionalno povezani sa svojom kćeri, pružajući joj podršku i pomoć, a ne kritike.

1. Ne budite poput policajca. Nemojte neprekidno obraćati pažnju na to što vaša tinejdžerka jede, kada jede i koliko to ima kalorija. Radije kupujte zdravu hranu te ispraznite zalihe gaziranih i negaziranih sokova, grickalica i slatkiša. Budite dobar model, pokažite svojim primjerom što je zdrav način prehrane. Nije u redu od vas da kritizirajte i očekujete od tinejdžerke da ima zdrav i uravnotežen način prehrane, dok su istovremeno obiteljske prehrambene navike nezdrave.
2. Podržavajte svaki oblik tjelesne aktivnosti. Neki tinejdžeri prirodno vole sportske aktivnosti i vrlo su aktivni u nekom sportu. No, drugi ne žele sebe izražavati kroz takav tip organizirane aktivnosti. Zato budite kreativni u prepoznavanju raznih drugih oblika tjelesne aktivnosti. I šetnja trgovačkim centrom je aktivnost. Kao i rolanje, plesanje, uređivanje vrta, vožnja biciklom i sl. Probajte zajedničko vrijeme učiniti zdravim za vaše dijete tako što ćete zajedno biti fizički aktivni. 
3. Ne uspoređujte. Jedno od najbolnijih iskustava je kada majka uspoređuje svoje dijete s drugim djetetom, rođakom, prijateljem ili sa samom sobom. Nemojte da vaše dijete mora čuti …kada sam ja bila tvojih godina nisam imala problema s celulitom ili …vidiš kako tvoja sestra može bez kolača iza ručka. Takve rečenice, bez obzira na vašu dobru namjeru, ne djeluju motivirajuće nego upravo suprotno - Vaše dijete čine žalosnim, nesigurnim i obeshrabrenim.
4. Ne govorite loše o svom tijelu i ne koristite dijetu nego uravnoteženu prehranu. Ako vaša kći čuje od vas o vašem nezadovoljstvu vlastitim tijelom, mogla bi pomisliti kako je to normalno i da svaka žena mora osjećati nezadovoljstvo vlastitim tijelom. To je pogotovo opasno ako realno nemate razloga za brigu. Ako imate višak kilograma, na primjer, govorite o tome kao o zdravstvenom, a ne estetskom ili socijalnom problemu. Nemojte primjerom pokazati čuveni jo – jo efekt propalih dijeta. Vaša će tinejdžerka postići zdravu tjelesnu težinu isključivo zdravim i uravnoteženim stilom prehrane.
5. Budite informirani o znakovima poremećaja prehrane. Poremećaji prehrane su u porastu, počinju najčešće u tinejdžerskim godinama i ne događaju se samo drugima. Stoga budite na oprezu, informirajte se i držite oči otvorene kako biste mogli pravovremeno prepoznati da je vašem djetetu potrebna Vaša i stručna pomoć. Koliko god prepoznavanje tako ozbiljnog poremećaja kod vlastitog djeteta može biti bolno, što se ranije postavi dijagnoza i započne tretman, to je veća šansa za potpuni oporavak.

Debljina — kako možete pomoći?

Podsjetite tinejdžere na to da su oni puno više od izgleda njihovog tijela.

Tinejdžera koji sebe opisuje kroz izgled svog tijela treba podsjetiti da smo svi mi puno, puno više od samog izgleda tijela: mi smo splet sposobnosti, vještina, talenata, nadanja, snova, vjerovanja.

Djeca uče od roditelja.

Tinejdžeri s jednim roditeljem koji je debeo imaju gotovo 80 posto izgleda da i sami postanu debeli u odrasloj dobi. Istraživanja pokazuju da  savjete o prehrani i tjelesnoj težini tinejdžeri najčešće traže upravo od roditelja.

Postavite realne ciljeve.

Istraživanja pokazuju da 68 posto tinejdžera misli da Britney Spears i Barbie imaju savršena tijela! Razgovarajte sa svojim tinejdžerima o tome kako su slike slavnih osoba i njihovo prikazivanje na TV-u pod kontrolom timova stručnjaka, od šminkera i majstora svjetla do tehničke ekipe koja retušira i dotjeruje fotografije prije objave. I podsjetite ih da je Barbie samo lutka.

Napravite zdravo okruženje za svoju djecu.

Gdje Vaša djeca pronalaze hranu koju jedu? Tko im kupuje hranu? Tko je bira? Tko kuha?

Ne zaboravite da djeca ne mogu jesti ono čega nema! Preuzmite odgovornost za ulogu koju imate u životu svoje djece.

Planirajte.

Ako Vaš tinejdžer često želi jesti u restoranima brze hrane, dogovorite da jede prije odlaska (tako će manje pojesti tamo), ili da izabere zdraviju opciju. Ako Vaš brzi tempo života diktira lošu i nezdravu prehranu, planirajte vikendom kako uključiti zdrave obroke u dnevni ritam.

Izbjegavajte vrijeđanje.

Ako mislite da će vrijeđanje djetetovog izgleda djelovati motivirajuće – varate se. Jedino što ćete dobiti s takvim postupcima je da će se Vaše dijete osjećati posramljeno, ljutito, povrijeđeno i obeshrabreno. A vaš će odnos biti ozbiljno narušen. Iz svega toga će se vjerojatno razviti i dugoročne posljedice po djetetovo samopoštovanje, što mu sigurno neće olakšati gubitak kilograma.

Gradite pozitivno.

Umjesto da budete izvor kritike i negativne procjene, pokušajte davati ohrabrenje i pomoć. Dijete koje se osjeća voljeno i snažno puno lakše će mijenjati prehrambene navike i držati se pravila jer osjeća da može postići ono što si zacrta. Pomozite mu u izgradnji samopoštovanja i dobre slike o sebi.

Razmislite o vlastitom životnom stilu.

Držite li grickalice i nezdravu hranu u kući? Je li Vaš tempo života tako brz da često pribjegavate nezdravoj, na brzinu pripremljenoj hrani? Je li život Vaše obitelji primarno orijentiran na aktivnosti kao što su: gledanje televizije, sjedenje za kompjutorom i sl.?

Izbacite lošu hranu iz kuće. Usporite i planirajte prehranu. Uključite fizičku aktivnost u život svoje djece.

Razmislite zašto Vaša djeca jedu.

Pretilost može biti simptom stresa. Liječi li Vaše dijete neke probleme hranom? Kao što odrasli ponekad koriste alkohol ili tablete, djeca najčešće koriste hranu da bi se lakše nosila sa stresom ili ispunjavala emocionalne praznine.

NE ZABORAVITE DA ZDRAVA PREHRANA MOŽE SPASITI ŽIVOT VAŠEG DJETETA.

Poremećaji hranjenja

Poremećaj hranjenja se definira kao kronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje, a obično je rezultat iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Dva najčešća poremećaja hranjenja su anoreksija i bulimija.

Osnovne činjenice o anoreksiji

Anoreksija (ili punim nazivom anorexia nervosa, što na grčkom znači "gubitak apetita") je vrlo ozbiljan poremećaj hranjenja koji karakterizira namjerno izgladnjivanje. Petnaest puta je češći kod djevojaka u odnosu na mladiće. Obično započinje u razdoblju adolescencije ili rane odrasle dobi, ali se rijetko javlja i kod djece te žena koje su prešle dvadesetpetu.

Osobe oboljele od anoreksije mogu pokazivati neke od sljedećih karakteristika:

1. sklonost perfekcionizmu
2. depresiju
3. potrebu za kontroliranjem sebe i drugih
4. pojačanu želju za čitanje o hrani i kuhanje
5. pretjerano vježbanje
6. gubitak od 15 posto normalne tjelesne težine (osoba ponekad izgubi i do 35 posto težine koju je imala prije obolijevanja)
7. gubitak menstruacije
8. promjene raspoloženja
9. izolaciju
10. visoki stupanj anksioznosti
11. osjećaj umora
12. rituale oko hranjenja
13. mentalnu opsesiju hranom

Osnovne činjenice o bulimiji

Bulimija (naziv nastao od grčkih riječi za "bik" i "glad") je poremećaj hranjenja karakteriziran prejedanjem (osoba jede kao "gladni bik"), nakon čega slijedi pročišćavanje organizma prisilnim povraćanjem, postom ili uzimanjem laksativa (purgativa, odnosno sredstava za čišćenje). Osobe koje pate od ovog poremećaja svjesne su toga da njihove navike hranjenja nisu normalne, ali osjećaju da ih poremećaj preplavljuje i preuzima kontrolu nad njima. Prejedanje je obično obilno, odigrava se nasamo, a popraćeno je depresijom, osjećajem krivnje i gađenja prema sebi.

Osobe oboljele od bulimije mogu pokazivati neke od sljedećih karakteristika:

1. Brojanje kalorija, mjerenje hrane, učestalo pripravljanje hrane, držanje dijete i ekstremno vježbanje.
2. Konzumiranje visokokalorične hrane tijekom faza prejedanja.
3. Skrovito hranjenje tijekom faza prejedanja.
4. Gladovanje, ako izbacivanje hrane iz tijela nije dostupno.
5. Pokušaji smanjenja težine teškim dijetama, izazivanje povraćanja i uzimanje diuretika (sredstava za izlučivanje tekućine iz tijela).
6. Česte promjene u težini koje su veće od pet kilograma, a koje su posljedica izmjenjivanja faze prejedanja i posta.

Oba su poremećaja teška, i oba mogu uzrokovati smrt.

Potražite stručnu pomoć čim prije ako sumnjate da Vaše dijete ima poremećaj hranjenja.