Nisam uopće iznenađena kad su tinejdžeri agresivni. Zapravo sam fascinirana tinejdžerima koji su nekako pronašli način da žive smireno u društvu punom bijesa i nasilja. I to uspijevaju unatoč svim neurološkim, hormonalnim i fizičkim promjenama koje im se događaju. Impresivno zaista.
Većina tinejdžera se smjestila negdje između rijetko ljut i uvijek ljut.
Što učiniti s agresivnim ispadima?
Veselite se neagresivnim trenucima i shvatite da je određeni stupanj agresivnosti u ovoj dobi normalan. Ako eskalira u fizičko nasilje, onda to više nije normalno. Vikanje, sarkazam, unošenje u lice, izgovaranje ružnih riječi, nažalost, jesu prisutni i treba se s njima naučiti nositi, kako bi postali rijetki trenuci i što bezbolniji za sve.
Kako se to radi?
Ne uzimajte takve ispade osobno, imajte na umu da niti tinejdžer ne uživa u gubitku kontrole, NE UZVRAĆAJTE AGRESIJOM. Korištenje agresije kao odgovora na agresiju se uobičajeno zove rat. To je ono što ćete i imati u kući ako odaberete taj put.
Nastojte ostati potpuno mirni, čekajte da tinejdžer završi s deranjem i zatim kažite nešto kao: "ne mogu razgovarati na ovaj način" ili "nitko ne viče na tebe" i MAKNITE se iz situacije.
To će donijeti nekoliko dobrih stvari:
Prvo, dat ćete tinejdžeru do znanja da ne želite ništa imati s takvim načinom ponašanja i da, ako nešto želi, mora pronaći neki bolji pristup.
Drugo, dati ćete tinejdžeru vremena da ostane sam i da se smiri. Ako su zadnje vaše riječi bile mirne i tolerantne, a njegove uvredljive i divlje – ta će razlika između kontrole i bijesa, dok bude sjedio i razmišljao o tome, biti vrlo poučna za njega.