Ovo su tipične misli o roditeljima koje tinejdžeri dijele sa mnom u mom psihološkom savjetovalištu.
Kažu...
Kažu mi da poštuju vaše poštenje, pogotovo ono koje zahtijeva hrabrost, kao u situacijama kada priznate da ste pogriješili.
Kažu mi da poštuju vašu upornost, na primjer kad im svaki dan iznova pokušavate pomoći oko školskih obaveza, iako su vas oni – ne jednom – hladno odbili.
Kažu mi kako vole da dođete na njihove utakmice ili nastupe, iako tvrde da ih nije briga.
Oduševljava ih kako uvijek nudite nježnost, a nikada je ne molite ili ne zahtijevate zauzvrat.
Kažu mi da to što se možete smijati vlastitim "gafovima" pomaže da mogu saslušati što im govorite o njihovim.
Kažu mi da ih impresionira to što uspijevate staviti svoje potrebe na stranu zbog njihovih, na primjer kada znaju koliko su vam važni čistoća i red, a ipak ne shvaćate osobno njihovu zbrkanost i neorganiziranost.
Kažu mi da su dugo bili tužni nakon što ste im rekli koliko ste uplašeni i žalosni bili kada su došli kući pijani.
Zaprepašteni su koliko toga radite i obavljate, a da se nikad ne požalite.
Kažu mi da ne razumiju kako ste se uspjeli nositi s agresivnim i nasilnim susjedom, a da ni na trenutak niste izgubili dostojanstvo.
Žele znati kako vam polazi za rukom izgledati tako snažno, a da nikada ne podignete ruku u ljutnji.
Ponosni su što imate vještine koje vam pomažu da se kao muž i žena tako dobro slažete i nakon svih tih godina provedenih zajedno.
Kažu mi da vide kako ih učite živeći svoj život, a ne držeći njima "predavanja".
Kažu mi da su stvarno sretni što nikada ne kažete: "rekli smo ti".
Puno razmišljaju o tome kako nikada ne vrijeđate i ne posežete za "niskim udarcima", čak i kada su to zaslužili i kada bi to bilo najlakše.
Kažu mi kako im se čini – kada vas gledaju – da ste stvarno baš nekako "odrasli".
Kažu mi kako vole trenutke kad im ne kažete što i kako nešto napraviti nego ih puštate da to učine sami.
Zahvalni su vam za sve one odluke za koje znaju da ste ih htjeli kontrolirati, ali niste, jer ste željeli da odrastu i budu svoji.
Kažu mi da vas slušaju što govorite o alkoholu i drogama upravo zato jer ih sami ne uzimate.
Kažu mi da im nije jasno kako vam uspije zadržati mirnoću i onda kada oni potpuno polude.
Kažu mi da su ponosni što i dalje nastojite učiti kako biti još bolji roditelj.
I što još kažu?
Kažu mi da ništa ne čuju kada tako jako vičete.
Kažu mi kako im se, kada su saznali da ste imali vanbračnu ljubavnu vezu, slomilo srce i vjera u ljubav.
Kažu mi da im je odvratno koliko ste "mali" nakon šestog piva.
Kažu mi da ne podnose moljakanje ili zahtijevanje nježnosti.
Kažu mi da se osjećaju izgubljeno kada postanete hladni prema njima jer su pogriješili.
Kažu mi da su uplašeni kad im na njihove ružne riječi vratite "milo za drago".
Kažu mi kako je jako tužno vidjeti kad ste tako karakterno slabi da se morate koristiti snagom mišića kako biste im "utjerali strah u kosti" i uspostavili disciplinu.
Kažu mi da se smanjujete u njihovim očima svaki puta kada ste sarkastični.
Kažu mi da ih uhvati panika kada vide da se ponašate isto tako djetinjasto kao i oni.