Jedna od najvažnijih lekcija je ona o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, i na njima je da preuzmu odgovornost za te posljedice. Ako ih Vi tome ne naučite, naučit će ih život (na teži način).
Odolite davanju savjeta, osim kad adolescent to od Vas traži. Kao što je jedan roditelj lijepo rekao: "Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom". Upakirajte savjet u razgovor u kojemu Vaš tinejdžer ima glavnu riječ, a Vi samo argumentirano sudjelujete. Osim ako se radi o nečem ozbiljnom ili opasnom, pustite tinejdžera da pogriješi. Tako najbolje učimo.
Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji, da bi se uspostavila nezavisnost. Ne zahtijevajte povjeravanje, nego ga zaslužite.
Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka Vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto, gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.
Očekujte nedosljednost od svog tinejdžera. On proživljava zbrku neuroloških, emocionalnih, fizičkih i hormonalnih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja.
Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno.
Dopustite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako se Vi brinete o svemu i rješavate sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran.
Postavite kućna pravila jasno i u dogovoru s tinejdžerom. Ako se kućna pravila otvoreno izlože i rasprave, sukobi se smanjuju i odnos ne narušava svađama. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila putem, a olakšava i tinejdžerima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali.
Nemojte naređivati. Naređivanje ne pomaže razvoju odnosa i ne gradi ih.
Poštujte svog tinejdžera i njegove emocije, koliko god burne, promjenjive i nerazumljive bile.
