Općenito govoreći, djeca su nasilna zato što žive okružena nasiljem kojeg uče i imitiraju.
Nasilje mogu vidjeti na svakom koraku: u vlastitoj obitelji, kod prijatelja, poznanika i stranaca. Nasilje je vijest, nasilje je popularno jer je medijski popraćeno bolje nego bilo što drugo. Nikada ranije u povijesti nismo mogli više i detaljnije pratiti nasilne strahote iz cijeloga svijeta, i to u realnom vremenu. Nasilje je na društvenim mrežama, na forumima i chatovima, u većini televizijskih serija koje djeca i mladi prate, a i u brojnim videoigricama.
Izloženost takvoj količini nasilja na može drugo nego izazivati nasilje, što potvrđuju i brojna znanstvena istraživanja. Izloženost nasilju kroz medije dokazano izaziva posljedice kao što su: neosjetljivost na strahote nasilja, prihvaćanje nasilja kao mogućeg načina rješavanja problema, identificiranje sa žrtvom ili nasilnikom, a i imitiranje nasilnog čina kojeg su vidjeli.
U jednom znanstvenom istraživanju pronađeno je da brojna djeca koja su bila izložena online nasilju, nisu uopće bila svjesna da su izložena nasilju (iako su imala simptome izloženosti nasilju, ali nisu to povezala). S pomicanjem granica toga što je nasilno a što nije, pomiče se i razina suosjećajnosti prema žrtvama nasilja.
Istraživanja na studentima potvrđuju da je suosjećajnost u ozbiljnom, nikada do sada zabilježenom, padu.