Silovanje

Silovanje je seksualni odnos bez pristanka.

Silovanje je kazneno djelo.

Više od 95 posto žrtava silovanja su ženskog spola.

Pokušaj silovanja često je jednako traumatičan kao i silovanje. Iako je žrtva uspjela izbjeći silovanje, ili muškarac nije bio sposoban za silovanje, posljedice takvog iskustva mogu biti vrlo teške. Pokušaj silovanja, isto kao i samo silovanje, potrebno je shvatiti s maksimalnom ozbiljnošću.

Uobičajene reakcije na silovanje

Psihološka trauma izazvana silovanjem može biti teška i dugotrajna. Budući da ljudi na stres reagiraju na različite načine, nije moguće točno predvidjeti kako će se silovana osoba osjećati. Međutim, postoje neke uobičajene reakcije žrtava. To su:

1. Šok i nevjerica

"Osjećam se otupjelo."
"Ne mogu vjerovati da mi se to dogodilo."
"Osjećam se isključeno iz svog života i od drugih ljudi."

U početnoj fazi, većina žrtava silovanja reagira šokom i nevjericom. Mogu se osjećati otupjelo i omamljeno, otuđeno od drugih ljudi. Žele zaboraviti što im se dogodilo te izbjeći ljude i situacije koje ih podsjećaju na napad.

2. Prisjećanje na ono što se dogodilo i kakav je to osjećaj bio

"Ponekad ne mogu prestati razmišljati o tome."
"Tjednima nisam mogla oprati sa sebe njegov smrad."
"Sjećanje se vraća niotkuda. Osjećam se kao da se sve opet događa."

Mogu postojati razdoblja kad je osoba zaokupljena mislima i osjećajima o napadu. Može imati neželjena sjećanja ili flash-backove i noćne more. Kada razmišlja o onome što se dogodilo, može ponovo doživjeti neke senzacije i osjećaje koje je imala za vrijeme napada, kao što su preplavljujući strah i osjećaj bespomoćnosti.

3. Snažne emocije

"Osjećam se jako tužna, kao da sam izgubila dio sebe."
"Osjećam jaku ljutnju, kakvu do sada nisam nikad osjetila."

Mnoge žrtve dugo doživljavaju snažne emocije kao posljedicu silovanja. Ponekad to može biti ljutnja. Također mogu osjetiti tjeskobu ili depresiju.

4. Fizički simptomi

"Nisam mogla spavati noću. Ne bih mogla zaspati, a onda bi se budila svake noći točno u isto vrijeme kada se dogodilo silovanje."

Neke žrtve imaju fizičke simptome, kao što su problemi sa spavanjem, glavobolje i bolovi u trbuhu. Teško se koncentriraju na svakodnevne obaveze. Također, žrtve često dožive promjenu u seksualnosti, kao što je gubitak interesa za seks ili izbjegavanje seksualnih situacija.

5. Osjećaj straha

"Svake večeri kada dođem kući pretražim cijeli stan. Gledam u ormare i ispod kreveta kako bih bila sigurna da nikoga nema."
"Zbog toga što se bojim ne mogu izaći noću sama."

Strah za osobnu sigurnost gotovo je univerzalna reakcija na silovanje. Žrtve često osjećaju strah u situacijama i na mjestima na kojima se nikada prije nisu plašile. U situaciji silovanja žrtve se osjećaju bespomoćno i/ili prestravljeno od straha da će biti ubijene ili ozbiljno ozlijeđene. Nakon toga još dosta vremena mogu se osjećati prestrašeno i ranjivo.

6. Okrivljavanje sebe i osjećaj srama

"Osjećala sam se kao da sam ja kriva, vjerovala sam mu..."
"Pitala sam se hoće li dečki misliti o meni kao o "oštećenoj robi".

Osjećaj krivnje i srama također su česte reakcije. Zbog krivih vjerovanja o silovanju žrtve mogu okrivljavati sebe, sumnjati u vlastito rasuđivanje, ili se pitati jesu li one na neki način odgovorne za napad. Osjećaj krivnje i okrivljavanje sebe mogu biti pojačani reakcijama drugih ljudi, koji zbog raširenih mitova o silovanju mogu kriviti žrtvu ili kritizirati njeno ponašanje.

Žrtva može osjećati i sram. Neke žrtve govore o tome da se osjećaju prljavo i poniženo, te kao da im je smanjena vrijednost.

7. Svaka osoba je drugačija... treba proći neko vrijeme da bi se osjećala bolje

"U jednom trenutku osjećam se dobro i mislim da se mogu nositi s onim što se dogodilo, a već u sljedećem sam shrvana i slaba. Ponekad mi se čini da nikada neće proći."

"Prošlo je osam mjeseci otkad sam silovana. Još uvijek je sjećanje stalno tu, ali više ne razmišljam o tome svaki dan.

Što ako sam silovana?

Otiđi na neko sigurno mjesto.

Ako želiš prijaviti silovanje, važno je ODMAH obavijestiti policiju. Prijavljivanje ovog kaznenog djela može ti pomoći da ponovno stekneš osjećaj osobne moći i kontrole. Također može pomoći da zaštitiš druge potencijalne žrtve.

Nazovi roditelje, člana obitelji ili neku drugu odraslu osobu kojoj vjeruješ i zamoli je da bude s tobom.

Sačuvaj sve fizičke dokaze o napadu. Nemoj se tuširati, kupati ili prati zube dok ne obaviš pregled kod liječnika i obradu policije. Spremi svu robu koju si nosila u trenutku napada. Svaki pojedini komad odjeće stavi u odvojenu papirnatu vrećicu. Nemoj koristiti plastične. Nemoj ništa dirati na mjestu gdje se napad dogodio.

Otiđi na hitnu pomoć. Čak iako misliš da nemaš nikakvih tjelesnih ozljeda, ipak ti je potreban liječnički pregled zbog mogućnosti prenošenja spolnih bolesti ili zbog trudnoće.

Ako sumnjaš na to da ti je netko podmetnuo drogu, traži od liječnika da ti napravi pretragu urina. Prisutnost droga kao što su Rohypnol i GHB (droge koje se najčešće koriste za silovanje) lakše se otkriva u urinu nego u krvi.

Zapiši sve čega se možeš sjetiti o napadu, uključujući opis napadača.

O emocionalnim i fizičkim posljeddicama napada svakako razgovaraj sa stručnjakom koji ima iskustvo u radu sa žrtvama silovanja. Ovo je teška trauma i nitko se s njom ne bi trebao nositi sam.

Kako pomoći prijateljici koja je silovana?

Vjeruj joj.

Najčešći strah žrtava silovanja, pogotovo onih koje je silovala poznata im osoba, je taj da im se neće vjerovati da se to uopće dogodilo. Istraživanja pokazuju da žene četiri puta češće siluju muškarci koje poznaju nego nepoznate osobe. Prihvati ono što čuješ – čak i ako je muškarac o kojem je riječ popularan i poželjan. Kod silovanja nije ključan seks, nego nasilje.

Slušaj je.

Budi tu. Ne prosuđuj. Pronađi mjesto na kojem možete biti nasamo i pusti je da priča. Možda neće početi odmah govoriti, zato budi strpljiva. Daj joj do znanja da je to što je slušaš važnije od bilo čega drugog. Dopusti joj da vlastitom brzinom ispriča što joj se dogodilo.

Budi strpljiva.

Tvojoj će prijateljici vjerojatno biti potrebno dugo vremena da se suoči sa zločinom.

Utješi je.

Pokušaj je umiriti ako je uznemirena. Možda će joj goditi dodir ili zagrljaj, a možda i ne. Pitaj je. Ponudi joj čaj, kavu, juhu ili dekicu. Svaki od tih prijedloga može joj pružiti osjećaj topline i sigurnosti, što predstavlja kontrast u odnosu na ono što je upravo doživjela.

Naglasi da silovanje nije njezina krivica.

Izbjegavaj pitanja koja zvuče kao da je okrivljavaju za njene postupke, kao što su "Zašto nisi vikala?" ili "Zašto si otišla u njegovu sobu?". Dopusti joj da govori o svojim osjećajima krivice ako želi, ali jasno joj kaži da je silovatelj kriv za silovanje, a ne ona.

Ohrabri je da potraži profesionalnu pomoć, liječničku, policijsku, psihološku i pravnu.

Odmah nakon silovanja žrtva možda neće biti u stanju potražiti profesionalnu pomoć. Pomozi joj u tome, ali nemoj forsirati.

Ohrabri je da sačuva dokaze.

Što ranije se silovanje prijavi, to je veća vjerojatnost da će počinitelj biti uhvaćen i osuđen. Upravo zbog toga što mnoge žene zbog šoka danima, tjednima ili mjesecima ne razmišljaju o prijavljivanju, ključni dokazi budu izgubljeni. Važno je da obavi liječnički pregled prije nego što opere ruke, lice, tijelo i zube. To je izuzetno važno zbog toga što na žrtvi mogu biti pronađeni dokazi kao što su krv, dlake, slina ili sperma silovatelja, pa je važno da se oni ne izgube. Može se presvući, ali neka spremi svu odjeću u papirnate vrećice (svaki komad odjeće u zasebnu vrećicu).

Otiđi s njom u bolnicu, čak i ako se ne čini da je ozlijeđena.

To je važno zbog pretraga na trudnoću i spolno prenosive bolesti.

Budi dostupna.

U tjednima i mjesecima nakon silovanja daj joj do znanja da si tu ako te treba i da ti se može obratiti. Kada ti se obrati posveti joj vrijeme i pažnju.

Informiraj se o posljedicama silovanja.

To će pomoći tebi da razumiješ sve faze kroz koje će ona prolaziti. Ono što naučiš podijeli s prijateljicom.

Potraži pomoć za sebe.

Bilo bi dobro da i sama razgovaraš s nekim kome vjeruješ ili sa stručnjakom, tako da možeš proraditi i svoje osjećaje u vezi s tim groznim nasilnim događajem.

Kako mogu smanjiti rizik od silovanja?

Rizik od silovanja moguće je smanjiti, ali nikada nije moguće sve predvidjeti.

NIKADA nisi kriva ako postaneš žrtvom silovanja, bez obzira na okolnosti.

Evo nekih ideja na što pripaziti:

1. Ne ostavljaj svoje piće tako da ti netko može usuti drogu u njega, niti ne prihvaćaj piće iz boce koja nije pred tobom otvorena.

2. Na tulum idi s grupom prijatelja. Dođite zajedno, pazite jedni na druge i otiđite zajedno.

3. Budi u svakom trenutku svjesna svoje okoline (nemoj se napiti ili nadrogirati toliko da ne znaš što se događa oko tebe).

4. Nemoj si dopustiti da ostaneš nasamo s nekim koga ne poznaješ dobro ili ako još ne znaš kome možeš vjerovati.

5. Razmisli o stupnju intimnosti koji želiš u odnosu i jasno daj do znanja do kuda si spremna ići.

6. Budi jako oprezna s muškarcima koji ne čuju NE ni kad se radi o nevažnim stvarima (kao što je tvoje: "ne, ne želim još jedno piće“, ili "ne, ne bih sada razgovarala s tobom“). Ako ne čuje tvoje „ne“ kod takvih manjih stvari, moguće je da ga neće čuti niti onda kada te odluči povrijediti.

7. Ako ti intuicija govori da nešto nije sasvim u redu, poslušaj je. Mnoge cure kažu da su osjetile da nešto nije u redu s muškarcem s kojim su, na primjer, sjele u auto, ali nisu poslušale sebe.

8. Ako moraš bježati, uvijek bježi prema mjestima gdje ima ljudi, a ne na osamu.

9. Upamti da je tvoj život najdragocjeniji i njega trebaš sačuvati.