Želim se ubiti

Ako se u ovom trenutku osjećaš tako loše da se želiš ubiti,

molim te zaustavi se dovoljno dugo da ovo pročitaš. Trajati će samo pet minuta. Ne želim te odgovoriti od toga da se osjećaš loše. Ne pišem ti kao psihoterapeut niti kao neki drugi stručnjak koji se bavi mentalnim zdravljem – pišem ti kao osoba koja zna što znači osjećati bol.

Ja ne znam tko si, ni zašto čitaš ovaj tekst. Samo znam da u ovom trenutku ovo čitaš, a to je dobro. Mogu pretpostaviti da si ovdje jer imaš problema i razmišljaš o tome da prekineš svoj život. Da je to moguće, voljela bih biti u ovom trenutku uz tebe, sjesti kraj tebe i razgovarati s tobom licem u lice. Budući da to nije moguće, morat ćemo se zadovoljiti s ovim što imamo.

Upoznala sam dosta ljudi koji su se željeli ubiti, tako da imam neku ideju o tome kako se osjećaš. Znam da nisi u stanju čitati duge tekstove, pa ću skratiti ono što želim reći. Dok smo zajedno, sljedećih pet minuta, imam pet jednostavnih, praktičnih stvari koje želim s tobom podijeliti. Neću raspravljati s tobom o tome trebaš li se ubiti. Ali pretpostavljam da se, ako razmišljaš o tome, osjećaš prilično loše.

Još uvijek čitaš, što je vrlo dobro. Zamolila bih te da ostaneš sa mnom do kraja ove stranice. Nadam se da to znači da si barem mrvicu nesigurna, negdje duboko u sebi, oko toga hoćeš li ili ne prekinuti svoj život. Ljudi se često tako osjećaju u trenucima najvećeg očaja. Biti nesiguran oko toga da li umrijeti ili ne, potpuno je normalno i u redu. Činjenica da si još uvijek živa u ovom trenutku znači da si još uvijek malo nesigurna. To znači da iako želiš umrijeti, istovremeno jedan dio tebe želi živjeti. Uhvatimo se za to i pokušajmo izdržati još nekoliko minuta.

Počni tako da razmisliš o slijedećoj izjavi:

"Samoubojstvo nije izbor; događa se kada je bol veća od naše snage da se s njom nosimo."

To je sve. Ti nisi loša osoba, luda, slaba ili osoba s manom, zbog toga što se želiš ubiti. To čak ni ne znači da zaista želiš umrijeti – to samo znači da osjećaš više boli nego što si u stanju trenutno podnijeti. Ako počnem gomilati teret na tvoja ramena, u jednom ćeš trenutku klonuti ako dodam dovoljno tereta... bez obzira na to koliko jako želiš ostati na nogama. (Zbog toga je beskorisno kad ti netko kaže "Razvedri se!" - naravno da bi to učinila da možeš.)

Razumijem da ne možeš prihvatiti ako ti netko kaže "To nije dovoljan razlog za samoubojstvo". Postoji više vrsta boli koje ljude navode na samoubojstvo. Da li je neka bol izdržljiva ili ne razlikuje se od osobe do osobe. Ono što nekome može biti podnošljivo, ne mora biti i tebi. Točka u kojoj bol postaje neizdrživa ovisi o tome koliko imaš snage da se s njome nosiš. Ljudi se jako razlikuju po svojim kapacitetima za nošenje s boli, i međusobno i ovisno o tome u kojem su razdoblju života.

Kada bol postane veća od kapaciteta osobe za nošenje s njom javljaju se suicidalni osjećaji. Samoubojstvo nije niti pogrešno niti ispravno, ono nije karakterni nedostatak, moralno je neutralno. Ono je jednostavno neravnoteža između osjećaja boli i kapaciteta za suočavanje s njom.

Možeš preživjeti suicidalne osjećaje ako učiniš jednu od dviju stvari:

1. Pronađeš način da smanjiš osjećaj boli, ili
2. Pronađeš način da povećaš svoje kapacitete za suočavanje.

I jedno i drugo je moguće.

A sada ti želim reći pet stvari o kojima želim da razmisliš.

1. Potrebno je da čuješ kako ljudi uspijevaju prebroditi ovakve trenutke – čak i oni koji se osjećaju ovako loše kao ti sada. Statistike pokazuju da postoje vrlo dobri izgledi da ostaneš živa. Nadam se da ti ova informacija daje određenu nadu.

2. Omogući si određeni odmak. Kaži sama sebi, "Pričekat ću 24 sata prije nego išta poduzmem." Ili jedan tjedan. Zapamti da su osjećaji i akcije dvije različite stvari – samo zbog toga što se osjećaš kao da bi se ubila, ne znači da to moraš zaista učiniti u ovom trenutku. Napravi odmak između vlastitih osjećaja i postupaka. Čak i ako je to na samo 24 sata. Već si to uspjela pet minuta, tako što čitaš ovaj tekst. Možeš to i narednih pet minuta, čitajući i dalje. Nastavi tako i shvati da iako se osjećaš suicidalno, u ovom trenutku ne poduzimaš ništa. Mene to jako ohrabruje, a nadam se i tebe.

3. Ljudi obično razmišljaju o samoubojstvu zbog toga što traže olakšanje od boli koju osjećaju. Zapamti da je olakšanje osjećaj. I da moraš biti živa da bi ga osjetila. Nećeš osjetiti olakšanje koje ti je toliko potrebno ako si mrtva.

4. Neki će ljudi loše reagirati na tvoje suicidalne osjećaje, bilo zbog toga što su prestrašeni, ili zbog toga što su ljuti; oni mogu povećati tvoju bol umjesto da ti pomognu, unatoč svojim dobrim namjerama, tako što će reći ili učiniti nešto bez razmišljanja. Moraš razumjeti da se njihove loše reakcije odnose na njihove strahove, a ne na tebe.

Ali postoje i ljudi koji žele, mogu i znaju kako biti uz tebe u ovom užasnom razdoblju, koji te neće osuđivati, ili s tobom raspravljati, ili te poslati u bolnicu, ili te pokušati odvratiti od toga koliko se loše osjećaš. Oni će se jednostavno brinuti za tebe. Pronađi nekog od njih. Sada. Iskoristi svoja 24 sata, ili tjedan, i reci nekome što ti se događa. U redu je potražiti pomoć. Pokušaj nešto od slijedećeg:

Nazovi Hrabri telefon, za djecu 116 111, a za roditelje 0800 0800

Nazovi hitnu pomoć 194

Nazovi svog obiteljskog liječnika

Nazovi psihologa ili psihijatra u privatnoj ili državnoj službi i dogovori razgovor

Pažljivo izaberi prijatelja ili svećenika, nekoga tko će te vjerojatno saslušati

Nemoj si nagomilavati dodatni teret pokušavajući se sama s time nositi. I sam razgovor s nekim o tome kako si dospjela tu gdje jesi, oslobađa te velikog pritiska, i može predstavljati dodatni izvor snage koji ti je potreban da ponovno stekneš ravnotežu.

5. Suicidalni osjećaji su sami po sebi traumatični. Nakon što popuste potrebno je da se nastaviš brinuti za sebe. Psihoterapija je zaista dobra ideja. Prošlo je pet minuta i ti si još uvijek sa mnom. Zaista mi je drago.

Budući da si uspjela do sada izdržati, zaslužuješ nagradu. Mislim da bi se trebala nagraditi tako da si daš poklon. Poklon koji ćeš si dati je jedan izvor snage. Zapamti, negdje na početku ove stranice sam rekla da je osnovna ideja u tome da imaš više snage nego izvora boli. Dajmo ti stoga još jedan izvor snage, ili čak dva, ili deset...!, sve dok ih ne bude više nego izvora boli.

Iako ti je ova stranica možda pružila malo olakšanja, najbolji izvor snage u ovom trenutku je druga osoba s kojom ćeš razgovarati. Ako možeš pronaći nekoga tko će te saslušati i kome ćeš reći kako se osjećaš povećat ćeš svoje izvore snage za jedan. Nadam se da prva osoba koju ćeš izabrati neće biti i posljednja. Ima ljudi koji te zaista žele čuti. Vrijeme je da počneš tražiti oko sebe takve ljude.

A sada:

Nazovi nekoga.

Samoubojstvo – najčešći mitovi

Što se često misli o samoubojstvu, A NIJE TOČNO.

1. Kada netko govori da će se ubiti obično to ne učini (po principu: "Pas koji laje ne grize")

Od deset osoba koje počine samoubojstvo, osam ih je nekome reklo što će učiniti. Često se, međutim, takva priznanja – najčešće zbog straha – ignoriraju ili ne shvaćaju ozbiljno.

2. Osobe koje su počinile samoubojstvo željele su umrijeti.

Većina osoba koje su počinile samoubojstvo je samo htjela da prestane bol  – a to je nešto posve drugo od želje da život prestane. Samoubojstvo osoba vidi kao rješenje nerješivog problema koji donosi neizdrživu bol. Pomoć u rješavanju problema i smanjenju boli je u osnovi ono što osobi treba.

3. Samoubojstvo se dogodi bez upozorenja.

Većina osoba koje počine samoubojstvo daje mnoge znakove upozorenja prije nego što se ubije.

4. Sve osobe koje pokušaju počiniti ili počine samoubojstvo jesu psihički bolesne osobe.

Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije preduvjet pokušaja samoubojstva. Ono što je zajedničko osobama koje su pokušale počiniti ili su počinile samoubojstvo jest to da su vrlo nesretne.

5. Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo nije moguće spriječiti je u tome.

Samoubojstvo je moguće spriječiti upravo zbog toga što je ono reakcija osobe na neizdrživu situaciju ili nerješivi problem. Pomoć stručnjaka, ali i članova obitelji i bliskih osoba, je u tome da osobu shvate ozbiljno i pomognu joj da prebrodi krizu i nađe zadovoljavajuća rješenja. Ponekad sama osoba ne može pronaći rješenje, ali ono, u nekom obliku, uvijek postoji.

6. Svako samoubojstvo se može spriječiti.

Bez obzira na to što pokušamo pomoći, ponekad i ne postoji način da se samoubojstvo spriječi. To je rijetko, ali događa se.

7. Osobe koje spominju samoubojstvo zapravo samo žele privući pažnju.

Prijetnje samoubojstvom treba UVIJEK shvatiti najozbiljnije, kao da će osoba zaista to i učiniti. Ako tako ekstremnom porukom želi privući pažnju, to znači da joj je pažnja zaista potrebna. Dati tu pažnju i shvatiti osobu ozbiljno, može spasiti njezin život.

8. Kad se osoba počne osjećati bolje, nakon što je željela ili je pokušala počiniti samoubojstvo, rizik je prošao.

Mnoga samoubojstva se dogode upravo onda kad osoba ima dovoljno snage da ono o čemu je razmišljala može sprovesti u djelo. To je zbog toga što je ponekad osoba tako jako utučena da razmišlja o samoubojstvu, ali nema snage ideju sprovesti u djelo. Čim se stanje malo popravi, ostaje ideja, kojoj se pridružuje i snaga.

9. Razgovor o samoubojstvu samo će potaknuti osobu da samoubojstvo i počini.

Razgovor o samoubojstvu pokazuje da razumijete ozbiljnost situacije i da ste zabrinuti. Nikako ne znači da osobi "dajete ideju", već joj pokazujete da ste otvoreni čuti sve, koliko god bilo teško.

Suicidalne misli - prvih pet koraka

1. Donesite odluku da ovog trena nećete poduzeti ništa. Odvojite svoje misli od svojih postupaka. Unatoč velikoj boli kojom ste obuzeti, donesite odluku da u sljedeća 24 sata nećete poduzeti ništa drastično. Dajte si, ako možete, cijeli tjedan. Jer, jedno su misli, a drugo postupci. Vaše misli se ne moraju ostvariti.
2. Izbjegavajte drogu i alkohol jer oni osnažuju suicidalne misli.
3. Neka vaš dom bude sigurno mjesto – uklonite sve lijekove (dajte ih nekome tko će vam ih dati u trenutku kad vam budu potrebni) i uklonite sve čime biste se mogli ozlijediti (noževe,  britve, oružje).
4. Pouzdajte se u to da ćete svojim postupcima pobijediti svoje misli – veliki su izgledi da ćete preživjeti te osjećaje bez obzira na loše osjećaje prema sebi, na beznadnost i usamljenost kojima ste sada obuzeti.
5. Povjerite drugoj osobi što vas muči. Da biste se lakše nosili sa suicidalnim mislima i osjećajima jako je važno povjeriti ih osobi u koju imate povjerenja – psihologu, psihoterapeutu, svećeniku, liječniku. Ne dopustite da se traženju pomoći ispriječi strah, sram ili nelagoda. Čim počnete pričati o tome što vas je dovelo u takvo stanje, riješit ćete se velike količine napetosti i već to će vam pomoći da lakše pronađete način kako se nositi s problemom.

Zašto se ovako osjećam?
Na misli o samoubojstvu mogu vas navesti različite vrste emocionalne boli. Svatko od nas ima svoje razloge za snažnu bol koja nameće misli o samoubojstvu, a sposobnost nošenja s njome razlikuje se od osobe do osobe. Ne obraćajte pozornost na one koji vas uvjeravaju kako „takva bol“ nije razlog za misli o samoubojstvu. Ljudi se jako razlikuju. Ono što je jednom čovjeku sitnica drugome je nepodnošljivo. Iako vam se sada sigurno ne čini da je tako, gotovo uvijek postoji način rješenja svih problema. Dakako, ako se pomoć zatraži i ako se ne odustane prije vremena od pronalaženja pravog rješenja.
Zašto mi se čini da je samoubojstvo jedina opcija?
Zato što vam je intenzivna emocionalna bol u takvoj mjeri iskrivila način razmišljanja da vam je teže sagledati rješenja i povezati se s ljudima koji vam nude pomoć. Omogućite stručnjacima, prijateljima ili nekome iz obitelji  da vam pomognu. Oni će vam ukazati na moguća rješenja. Imajte na umu da je samoubojstvo trajno rješenje privremenog problema. A privremeni problemi se rješavaju i osjećaji mijenjaju. Dopustite da se stvari promijene i bol smanji. Otvorite se prema nekome – sada, odmah, čim prije. Ako ste si obećali 24 sata, ili cijeli tjedan, obratite se kroz to vrijeme barem jednoj osobi koju ste izabrali. Ako vas ozbiljno ne shvati osoba kojoj ste se obratili, povjerite se sljedećoj ili nazovite SOS telefone za krizna stanja.
Kako povjeriti nekome da se želite ubiti?
To nije lak zadatak, ali ispričajte osobi za koju ste se odlučili ono što govorite sami sebi. Osoba vas neće moći shvatiti ako samo kažete da „više ne možete dalje“. Otvoreno recite da razmišljate o samoubojstvu. Ako vam je teško o tome govoriti, napišite sve što osjećate i predajte to osobi od povjerenja. Ako vas ozbiljno ne shvati osoba kojoj ste se obratili, povjerite se nekome drugom ili nazovite SOS telefone za krizna stanja.

Sljedeći koraci u suočavanju sa suicidalnim mislima

Iako vam se čini da nikad nećete prestati osjećati i razmišljati na ovaj način, znajte da postoji velika šansa da ćete se, i brže nego što predviđate, opet osjećati bolje. U međuvremenu si pomognite tako da:
-    Svakodnevno razgovarate s nekim o tome što osjećate
-    Implementirajte i dalje svoj sigurnosni plan, tako što nećete držati ono što vas može ubiti  u svojoj blizini
-    Svaki dan isplanirajte u pisanom obliku i držite se plana koliko god vam se činio neprovediv
-    Dnevno provedite barem pola sata u prirodi/na suncu
-    Hodajte dnevno barem pola sata, može i u više navrata
-    Izdvojite vrijeme za ono što vas ne opterećuje, kroz vrijeme možda opet                  pronađete nešto što vas raduje
-    Prisjetite se nekadašnjih ciljeva (putovanje na određeno mjesto, čitanje, udomljavanje kućnog ljubimca, novi hobi, volontiranje, školovanje…) i napravite plan kako ćete početi ostvarivati bar jedan.

I za kraj… ili novi početak...

I nakon što samoubilačke misli popuste, redovito idite na psihoterapiju i razgovarajte sa stručnjakom da se više ne ponovi tako loše stanje u kojem ste bili. Razgovarajte o tome da naučite prepoznavati okidače ili situacije koje izazivaju patnju i da se naučite nositi s njima. Hranite se pravilno, ne preskačite obroke, svakako vodite računa o tome da dovoljno spavate. Hodajte, trčite ili vježbajte na bilo koji drugi način, jer vježbanjem rastu hormoni ugode, smanjuje se stres i poboljšava se opće emocionalno stanje. Okružite se pozitivnim ljudima. Upustite se u nove aktivnosti, razvijte nove interese. Kad budete radili ono što vas ispunjava osjećat ćete se bolje i manji su izgledi za povratak ružnih osjećaja. Naučite se nositi sa stresom na zdrav način (meditacija i druge tehnike opuštanja, vježbe disanja).