Samoozljeđivanje

Samoozljeđivanje je dobrovoljno nanošenje štete vlastitom tijelu. Ozljedu nanosi osoba sama sebi, bez pomoći druge osobe, a ozljeda je dovoljno jaka da dovodi do oštećenja tkiva.

Samoozljeđivanje se odnosi na ponašanja kao što su npr. rezanje, grebanje, čupkanje kože, čupkanje kose, udaranje, lomljenje kostiju, onemogućavanje ranama ili ozljedama da zarastu, izazivanje opeklina… i sve drugo što dovodi do ozljeda. Najčešće se koristi rezanje, i to najviše na zglobovima, nadlakticama i unutarnjoj strani bedara.

Samoozljeđivanje se ne odnosi na ponašanja povezana sa seksualnim uzbuđenjem, dekoracijom tijela (npr. piercing ili tetoviranje) ili svjesnim pokušajem samoubojstva.

Većina istraživača se slaže da se samoozljeđivanje ne vezuje uz samoubojstvo jer općenito osobe koje se samoozljeđuju nemaju namjeru umrijeti zbog vlastitog ranjavanja. No, iako samoozljeđivanje nema u korijenu samoubilačke ideje i misli, ipak može dovesti do razmišljanja o samoubojstvu pa i do samoubojstva, ako osoba pretjera u nanošenju ozljeda.

Zašto se neke osobe samoozljeđuju?

Osobe koje se samoozljeđuju kažu da im nanošenje ozljeda donosi:

• Bijeg od praznine, depresije i osjećaja nerealnosti
• Smanjenje tenzije
• Olakšanje
• Oslobađanje od bijesa
• Bijeg od obamrlosti i otupjelosti
• Izražavanje emocionalne boli koju ne mogu izdržati
• Komuniciranje drugima ozbiljnosti njihove unutarnje boli
• Komuniciranje potrebe za podrškom
• Izražavanje osjećaja otuđenja
• Nastavljanje obrasca zlostavljanja (mnoge osobe koje se samoozljeđuju su bile seksualno ili/i fizički zlostavljane kao djeca)
• Kažnjavanje sebe
• Preusmjeravanje pažnje s problema koji su preteški da bi se analizirali
• Sprječavanje nečeg još goreg što bi se moglo dogoditi

Ovi se razlozi mogu svrstati u tri osnovne kategorije:

1. Regulacija emocija – pokušaj da se tijelo dovede u ravnotežu nakon turbulentnih ili uznemirujućih osjećaja.
2. Komunikacija – neki ljudi koriste samoozljeđivanje da bi izrazili ono što nisu u stanju izraziti riječima.
3. Kontrola / kazna – ova kategorija uključuje ponašanja koja su ponavljanje obrasca zlostavljanja pretrpljenog u djetinjstvu (najčešće fizičkog ili seksualnog) ili razmišljanje "ako povrijedim sebe, ono loše čega se bojim neće se dogoditi".

Tko se samoozljeđuje?

Osobe koje se samoozljeđuju mogu biti muškog ili ženskog spola, heteroseksualne, homoseksualne ili biseksualne, visokoobrazovane ili neobrazovane, bogate ili siromašne, iz bilo koje zemlje na svijetu.

Neke osobe rade na odgovornim pozicijama i efikasne su u poslu.

Dob osobe koja se samoozljeđuje može ići od rane tinejdžerske dobi do starosti.

Zajedničko im je da imaju neke ili većinu od ovih osjećaja ili karakteristika:

• jako podcjenjuju ili ne vole sebe
• jako su osjetljive na odbacivanje
• kronično su ljute, obično na sebe same
• pokušavaju potisnuti ljutnju
• impulzivne su i teško se kontroliraju
• sklone su reagirati u skladu s raspoloženjem tog trenutka
• sklone su ne raditi planove za budućnost
• depresivne su
• kronično su tjeskobne
• iritabilne su
• ne vide sebe sposobnima da se suočavaju sa stresovima
• nemaju fleksibilan repertoar strategija suočavanja sa stresom
• misle da nemaju puno kontrole nad time kako se suočavaju sa životom
• sklone su izbjegavanju
• osjećaju se nemoćno

Što učiniti ako se samoozljeđujete?

Potražite stručnu pomoć. Čim prije. To najčešće nije problem kojeg ćete moći riješiti sami. Stručnjak Vam može pomoći razumjeti Vaš unutarnji svijet i izgraditi drugačije, efikasne i korisne načine suočavanja sa svime što život nosi.

Niste sami. Ima ljudi koji Vam žele, mogu i znaju kako pomoći.