Iz primjera koji slijede pokušajte sami zaključiti što pomaže, a što odmaže, i kakav roditelj zapravo želite biti:
1. Policajac vas zaustavlja jer niste stali na znaku STOP. U svom nastupu se doima superiorno, bezobrazno i sarkastično. Pita vas kome ste se to htjeli pokazati takvom vožnjom? Šta ste mislili? Jeste li uopće mislili? Ton glasa mu je kažnjavajući i bahat, ne sluša vas niti vas ne gleda. Piše vam kaznu, daje vam do znanja da je moć u njegovim rukama, i da ovisite o njegovoj dobroj volji hoće li vas i koliko kazniti.
Ili...
2. Policajac vas zaustavlja jer niste stali na znaku STOP. On je blag u tonu glasa, pristupa vam s poštovanjem i posve je smiren. Lagano govori i izgleda kao da suosjeća s vašim stresom. Piše kaznu (onu istu) ali istovremeno govori: "Žao mi je zbog ovoga. Vidim da ste u žurbi i vjerujem da za to imate dobrih razloga, ali molim vas pazite. Siguran sam da bi vaša obitelj radje da dođete malo kasnije nego da vam se nešto dogodi. I, usput, gužva je na zaobilaznici, možda ćete prije stići ako odete drugim smjerom i zaobiđete ovaj čep." Poželi vam ugodan dan i odlazi.
KOJI POLICAJAC ĆE IMATI VEĆI UTJECAJ NA VAŠU VOŽNJU IZA TOG DOGAĐAJA?
Ovaj drugi je puno mudriji, iz barem dva razloga:
Prvo, on je zadržao fokus na vašem ponašanju (a ne na svom, kao što je to učinio onaj prvi). Nakon što ste otišli iz situacije, niste mislili o njemu i njegovom lošem ponašanju, nego o sebi, svojem propustu i o kazni koju ste zbog toga zaradili.
Drugo, on uopće nije dopustio da moć i kontrola postanu teme. Nije se nadmetao s vama. Sve se to podrazumijevalo bez da se izgovorilo ili ponašanjem naglašavalo. On je cijelo vrijeme zapravo potpuno bezopasan, uopće ne zastrašuje, ne vrijeđa i - u cijelosti ima kontrolu nad situacijom.
Koji od ova dva policajca želite biti?