Izgradnja radnih navika počinje od mjesta za učenje.
Učiti nije poželjno nigdje osim za radnim stolom. Učenje na krevetu, podu ili u naslonjaču mogu si priuštiti samo oni s već usvojenim radnim navikama i kvalitetnim rezultatima učenja.
Dobro je imati radni stol na kojem se uči i ne radi ništa drugo. Naš mozak nakon nekog vremena zapamti da na tom mjestu učimo, pa ćemo lakše i brže postizati optimalnu razinu koncentracije čim sjednemo za stol.
Kompjutor treba biti upaljen samo ako je na njemu sadržaj koji omogućava učenje ili pomaže u učenju. Inače treba biti isključen, jednako kao i TV. Mobitel treba biti stišan i odložen.
Ako je pored stola prozor kroz koji se može gledati prolaznike ili neka događanja na ulici, svakako treba navući zavjese.
Optimalna za učenje je – tišina. To znači da se i ostali ukućani trebaju prilagoditi tome i ne pričati glasno, slušati muziku ili gledati glasno TV. Samo oni koji već imaju dobre radne navike, mogu učiti uz laganu glazbu, ako im to paše. Glasna glazba i učenje ne idu zajedno.
Ako je moguće, najbolje je odrediti uvijek isto vrijeme u danu za učenje. Učenje iza 21 sat nije preporučljivo. U to vrijeme treba spavati, a ne učiti.
Stanke u učenju optimalno traju 5 – 10 minuta na svakih 45 minuta učenja, i ne bi trebale biti duže od 15 minuta (baš kao i u školi).
Nakon učenja poželjno je uključiti se u neke opuštajuće aktivnosti, koje ne angažiraju previše mozak, na primjer neku tjelovježbu ili igru, kako bi mozak u pozadini neometano mogao nastaviti učvršćivati znanje koje smo stekli učenjem. Ugodna aktivnost nakon učenja važna je i zbog toga da sebe nagradimo za uspješan rad.